1

Poslovni broj: 71 Gž R-112/2018-5

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 71 Gž R-112/2018-5

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Antonete Valentić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica Z. G., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. m. d.d., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3481/14-55 od 20. studenoga 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 5. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni Pr-3481/14-55 od 20. studenoga 2017. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime razlike neisplaćene bruto plaće iznos od 129.370,86 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelove tog iznosa, dospjele neisplaćene jednokratne dodatke u ukupnom neto iznosu od 7.200,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dospjele neisplaćene naknade troškova prijevoza za period od svibnja do listopada 2014. u ukupnom neto iznosu od 941,90 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, osim dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te u točki II. izreke.

 

II. Preinačuje se ista presuda u dijelu kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće u iznosu od 129.370,86 kn, i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće od 129.370,86 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnove razlike neisplaćene bruto plaće iznos od 129.370,86 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, iznos od 7.200,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnove neisplaćenog jednokratnog dodatka na plaću te iznos od 941,90 kn s osnove neisplaćene naknade troškova prijevoza (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 28.675,00 kn na ime parničnog troška s pripadajućom zateznom kamatom od 20. studenoga 2017. do isplate (točka II. izreke).

 

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. točka 1.-3. Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači i odbije zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan te naloži tužiteljici da naknadi sve troškove parničnog postupka tuženiku, podredno da istu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

4.Prvostupanjski sud sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

 

5.Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

 

6.Jednako tako, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg ističe žalitelj. Pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, a zaključke suda o postojanju pravno relevantnih činjenica za ishod spornog odnosa, u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

7.Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa razlike između plaće koju joj je tuženik kao poslodavac obvezan plaćati temeljem Ugovora o radu i plaće koja mu je isplaćena primjenom tzv. "korekcije", temeljem odluke Generalnog direktora i pozivom na članak 5. stavak 4. Pravilnika o plaćama, iznosa jednokratnog dodatka na plaću temeljem članka 49. stavak 1. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo („Narodne novine“ broj: 4/02, 56/02, 91/03, 120/03, 93/04, 97/05, 104/05, 133/06, 81/07, 11/08 i 20/08, 96/13, 142/13: dalje KU), zahtjev za isplatu jednokratnih dodatka i neisplaćene naknade troškova prijevoza.

 

8.Između stranaka je nesporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju, kroz koje potražuje isplatu razlike u plaći, jednokratnog dodatka na plaću, te troškova prijevoza  bila zaposlenica tuženika, da joj je tuženik umanjio plaću u utuženom iznosu i nije joj isplatio jednokratni dodatak za 2011., 2012., 2013., 2014. i 2015. godinu.

 

9.Između stranaka je sporno da li je postojao valjani pravni osnov da tuženik tužiteljici umanji plaću i odbije isplatiti jednokratni dodatak sukladno članku 49. KU, nadalje je sporno da li je tuženik tužiteljici u cijelosti isplatio trošak prijevoza sukladno odredbama Pravilnika o radu i KU, te je sporan zatraženi tijek kamata.

 

10.Tuženik opravdava umanjenje plaće tužiteljici pozivajući se na odredbe Statuta tuženika i to članak 15., kao i članak 5. stavak 4. Pravilnika o plaćama, kojim je propisano da Generalni direktor može razmjerno smanjiti masu plaća pa tako i svaku pojedinu plaću, bez obzira na provedeni obračun po kriterijima iz tog članka, ako su troškovi u pojedinom mjesecu veći od ostvarene realizacije u istom mjesecu. Navodi da je generalni direktor, upravo temeljem ovlaštenja danih Statutom i Pravilnikom o plaćama, umanjivao plaće radnicima, a tužiteljica je na takvo umanjenje morala pristati i sukladno članku 9. Ugovora o radu.

 

11.Sukladno odredbi članka 9. Ugovora o radu osnovna plaća tužiteljice, dodaci na plaću, stimulativni dio plaće, naknada plaće i materijalna prava radnika utvrđuju se Pravilnikom o plaćama, 1. Anexom KU i Pravilnikom o organizaciji, rukovođenju i sistematizaciji radnih mjesta i 2. Anexom Sporazuma između poslodavca i Radničkog vijeća. Prema odredbi članka 10. Ugovora o radu plaća radnika isplaćuje se jednom mjesečno, najkasnije posljednjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je obavljen rad.

 

12.Iz odluka generalnog direktora tuženika je vidljivo da su u utuženom razdoblju na mjesečnoj bazi donesene odluke o korekciji plaće, na način da se plaća umanjuje svim djelatnicima, ovisno o visini plaće. Iz obrazloženja odluka generalnog direktora proizlazi da je ista donesena sukladno članku 5. Pravilnika o plaćama koja propisuje da generalni direktor može razmjerno smanjiti masu plaća, pa time tako i svaku pojedinu plaću, bez obzira na provedeni obračun po kriterijima iz tog članka, ako su troškovi u pojedinom mjesecu veći od ostvarene realizacije u istom mjesecu.

 

13.Među strankama nije sporna činjenica da su troškovi u pojedinom mjesecu veći od ostvarene realizacije u istom mjesecu, radi čega tuženik smatra da je generalni direktor valjano donio odluku o smanjenju mase plaće, pa time i o smanjenju tužiteljičine plaće.

 

14.Prema odredbi članka 8. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 81/12, 73/13.- dalje u tekstu ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Sukladno odredbi članka 6. stavak 4. ZR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu kojim nije uređeno Zakonom o radu primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznog prava. Po svojoj prirodi ugovor o radu predstavlja dvostrano obvezni pravni odnos, što znači da tim odnosom svaka ugovorna strana stječe prava i preuzima obveze u odnosu na drugu ugovornu stranu. Činjenica je da je zaključenjem ugovora o radu tužitelj dopustio da se njegova plaća utvrđuje Pravilnikom o plaćama, kao i Pravilnikom o organizaciji, vođenju i sistematizaciji radnih mjesta, odnosno Anexom KU.

 

15.Međutim, iako su odluke generalnog direktora tuženika donesene sukladno odredbi članka 5. Pravilnika o plaćama, čiju primjenu je tužiteljica ugovorila odredbom članka 9. Ugovora o radu, iste odluke se ne mogu primijeniti u ovom slučaju, obzirom da tužiteljica svoje pravo na isplatu razlike bruto plaće, jednokratnog dodatka i troškova prijevoza temelji na odredbama KU koje se primjenjuju na radni odnos tužiteljice u utuženom razdoblju.

 

15.1.Naime, sukladno odredbi članka 7. stavak 3. ZR je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Stoga se na ovaj spor imaju primijeniti odredbe važećeg KU, kao i Tarifni stavovi koji čine prilog KU, budući je navedenim odredbama pravo tužiteljice uređeno na najpovoljniji način, a tuženik ne može svojim jednostranim odlukama, odnosno svojim aktom anulirati primjenu odredaba KU u ovom slučaju.

 

16.Dakle, za umanjenje plaće, nije postojala valjana zakonska osnova tj. nije postojala suglasnost tužiteljice, kao druge ugovorne strane, te poslodavac svojim jednostranim odlukama, pozivajući se na tešku ekonomsku situaciju, u kojoj je nesporno gubitak tuženika bio veći od prihoda, nije mogao umanjivati plaću tužiteljice.

 

17.Kako je iz obračunskih lista koje prileže spisu vidljiv iznos satnice koji je obračunat tužiteljici u utuženom razdoblju, tužiteljica pravilno traži isplatu neisplaćene bruto plaće upravo do iznosa koji joj je zagarantiran odredbama i Tarifnim stavovima KU. Pri tome tužiteljica je suprotno žalbenim navodima pravilno specificirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka iz kojeg proizlazi da je razlika plaće utvrđene nalazom i mišljenjem 129.370,86 kn a ne 126.543,09 kn kako to navodi tuženik (list 270 spisa).

 

18.Sukladno odredbi članka 49. KU radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna/godišnje. Jednokratni dodatak na plaću isplaćuje se s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu. Također generalni direktor, tj. poslodavac, nije mogao jednostranom odlukom ukinuti isplatu jednokratnog dodatka za 2011., 2012. i 2013. godinu, jer se to pravo tužiteljice temelji na članku 49 KU.

 

19.U odnosu na žalbene navode vezano za dosuđene troškove prijevoza i prigovore tuženika vještak je postavio proporcionalni trošak cijene mjesečne karte i razliku u odnosu na plaćene troškove prijevoza, a tužiteljica je podneskom od 12. prosinca 2016. uskladila tužbu i tužbeni zahtjev sukladno očitovanju vještaka prema kojem je izračuna razlika između bruto plaće i isplaćene plaće tužiteljici u ukupnom iznosu od 129.370,86 kn i to za razdoblje do 10. srpnja 2015. kada joj je nastupio prestanak radnog odnosa. Do tog datuma izračun je postavljen prema osnovici iz KUG i na način da je potraživanja na ime neisplaćenih plaća kao i na ime neisplaćenih jednokratnih dodataka uskladila sa izračunom vještaka od 21.03.2016. prema Tabeli 4 (list 271-272 spisa) dok je potraživanje na ime neisplaćene naknade za prijevoz uskladila sa navodima tuženika i izračunom vještaka i to u iznosu od 941,90 kn.

 

20.Tužiteljica je za daljnja razdoblja tijekom postupka povisivala tužbeni zahtjev. Time je u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a došlo do preinačenja tužbe, a to je u takvoj situaciji bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka. Sama činjenica što o istom nije odlučila rješenjem nije od utjecaja jer je evidentno da je sud prvoga stupnja prihvativši tužbeni zahtjev dopustio takvu preinaku sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a, pa je sud prvog pravilno prihvatio tužbeni zahtjev.

 

21.Slijedom navedenoga pravilno je sud prvoga stupnja prihvatio nalaz i mišljenje utvrdivši da je isto sačinjeno sukladno pravilima struke i objektivno.

 

22.Kod različitih tumačenja pravnih pravila vezano za kolektivne ugovore, važeću primjenu KU i Pravilnika o radu sukladno načelu in favorem laboris pravilno je usvojio tužbeni zahtjev jer se kod kolizije pravnih normi radi o pravu koji je najpovoljniji za radnika.

 

23.No, tužiteljica nema pravo na zatezne kamate na cijeli iznos dosuđene razlike bruto plaće.

 

24.Naime, u skladu s člankom 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14 u daljnjem tekstu Zakon), predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. tog Zakona i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

 

24.1.Prema odredbi članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15 u daljnjem tekstu Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. Zakona odnosno članka 11., Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. Zakona te umanjenog za osobni dobitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istog Zakona.

 

24.2.Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (članka 61. stavak 1. Pravilnika).

 

24.3.Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale plaće po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata neosnovan.

 

25. Zbog izloženog, a kako nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. st. 2. ZPP, to je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, i preinačiti temeljem članka 373. točka 3. ZPP, u dijelu za isplatu zateznih kamata za iznose poreza na dohodak koji čini sastavni dio razlike bruto plaće.

 

26.I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (članka 154. stavak 1 ZPP) tako i po visini (članak 155. stavak 1 ZPP), troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14.).

 

             

U Zagrebu 5. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.