Poslovni broj 34 Gž-430/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-430/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužiteljice O. A. /OIB:…/ iz Z. (kod P. J.), koju zastupa H. Z., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. J. /OIB…/ iz S., kojeg zastupa A. K., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6148/2018 od 12. lipnja 2019., u sjednici održanoj 5. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.  Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6148/2018 od 12. lipnja 2019. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljice parnične troškove u iznosu od 20.916,72 kn sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2019. do isplate.

 

            II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6148/2018 od 12. lipnja 2019. u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji iznos od 37.816,46 kn na ime parničnog troška sa zateznim kamatama i sudi:

 

                 Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 37.816,46 kn sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2019. do isplate.

 

            III.  Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 240.000,00 kn sa zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje počevši od 23. srpnja 2010. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućim na iznose od 4.000,00 kn/mjesečno (srpanja 2010. do zaključno sa srpnjem 2015.) od dvadeset trećeg dana u mjesecu za tekući mjesec do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 58.733,18 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /12. lipnja 2019./ do isplate (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje iste slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 240.000,00 kn po osnovi uporabe tuđe stvari u svoju korist (članak 1120. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., u daljnjem tekstu: ZOO-a), sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

 

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio, u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja koju je  moguće ispitati.

 

7. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi vezano za stavak I. izreke prvostupanjske presude ne predstavlja ukazivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već osobno viđenje predmetnog spora po tuženiku, koje je bez pravnog uporišta.

 

8. Iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom i stanja spisa proizlazi:

 

-          da je tužiteljica isključiva vlasnica trosobnog stana, površine 92,62 m2, na drugom katu zgrade izgrađene na ZGR 3… (S.), upisanog u poduložak 3. /zk. ul. 5.. k.o. S./ (izuzet od nacionalizacije);

 

-          da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-110/2008 od 15. lipnja 2009. /pravomoćna 15. travnja 2010., ovršna 21. srpnja 2010./ naloženo tuženiku /D. J./ iseliti iz tužiteljičinog trosobnog stana na drugom katu kuće/zgrade izgrađene na ZGR 3.. (S.), upisanog u poduložak 3. /zk. ul. 5.. k.o. S. (u daljnjem tekstu: stan) i predati ga tužiteljici slobodnog od osoba i stvari koje je unio u stana (list 6. - 10. spisa), da je na temelju iste ovršen isprave vođen ovršni postupak u Općinskom sudu u Splitu pod poslovnim brojem Ovrv-3928/2010, te parnica radi nedopuštenosti ovrhe pod poslovnim brojem Pst-1098/2013, u kojoj je tuženik D. J. (kao tužitelj u toj parnici) odbijen sa tužbenim zahtjevom (presuda pravomoćna 3. srpnja 2014. /list 11. - 13. spisa/);

 

-          da je između tuženika (D. J.) kao tužitelja i tužiteljice (O. A. rođene M.) kao tuženice od 2010. do 213. vođena i pravomoćno okončana parnica u Općinskom sudu u Splitu poslovni broj Pl-1264/2010 u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev D. J. (tuženika iz predmetne parnice) na utvrđenje da je D. J. spram O. A. stekao prava i obveze zaštićenog najmoprimca (preslika presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnaj-3/2012 od 25. travnja 2013. /list 14. - 17. spisa/);

 

-          da je nakon toga između tada maloljetnog sina tuženika (D. J.) i tužiteljice kao tuženica vođena i okončana parnica u Općinskom sudu u Splitu pod poslovnim brojem Pst-998/2013, radi utvrđenja da je maloljetni sin tuženika spram O. A. stekao prava i obveze zaštićenog najmoprimca, odnosno da se presudom zamjeni Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, u kojoj parnici je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev D. J. /sina tuženika/ (preslika presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-998/2013 od 22. siječnja 2015. /list 23. - 29. spisa/ i presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1751/2015 od 10. studenog 2016. /list 44. - 47. spisa/);

 

-          da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-246/2015 od 26. travnja 2016. odbijen tužbeni zahtjev treće osobe (D. J.) radi proglašenja ovrhe nedopuštene, te da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2222/2017 od 14. lipnja 2017. odbijena ustavna tužba D. J. (sina tuženika);

 

-          da je tužiteljici stan predan u vlasnički posjed u ovršnom postupku /Ovr-3982/2010/, na uredovanju održanom 4. prosinca 2017. (preslika rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3982/2010 od 5. prosinca 2017. /list 119. spisa/);

 

-          da je predmetni postupak bio u prekidu od 27. listopada 2016. do siječnja 2017., odnosno do pravomoćnog okončanja naprijed navedene parnice Pst-998/2013;

 

-          da je prema podacima Porezne uprave nadležne za područje Splita, cijena najma stana u II. zoni, u kojoj se nalazi stan tužiteljice, u razdoblju od prosinca 2009. nadalje, prosječno po 1 m2 iznosila 42,85 kn do 48,21 kn (istim podacima raspolaže i Agencija za promet nekretninama B. d.o.o.), odnosno da bi cijena najma stana prema pribavljenim podacima i iskazu sina tuženika u dijelu kojim tvrdi da je stan tužiteljice u zadovoljavajućem stanju za život, u razdoblju od srpnja 2010. do zaključno sa srpnjem 2015. minimalno mjesečno iznosila 4.000,00 kn (list 55. i 87. spisa),

 

-          i da je tuženik predložio na okolnosti visine mjesečnog najma stana na teret tužiteljici izvesti dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke, da je uplata predujma naložena tuženiku, da se tuženik nije žalio na istu odluku, ali nije niti uplatio predujam, nakon čega je rješenjem od 15. svibnja 2019., odlučeno da se odustaje od izvođenja tog dokaza.   

 

9. Prema odredbi članka 1120. ZOO-a (jedan od oblika stjecanja bez osnove) vlasnik stvari može, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, od onog tko je njegovu stvar uporabio u svoju korist, zahtijevati da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe, a što znači i u slučaju uporabe stana kao nepotrošne stvari, ostvarenu korist u visini najamnine koja bi se plaćala za stan.

 

10. Pored navedenog, suprotno žalbeni navodima, prvostupanjski sud se nije trebao "osvrtati na razloge iznijete u presudi Općinskog suda u Splitu br. Pst-246/2015 od 15. travnja 2016..." (proglašenje ovrhe nedopuštenom po sinu tuženika kao treće osobe), koja je potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2465/2016 od 16. ožujka 2017. tako što je odbijen zahtjev sina tuženika, kao niti na sadržaj tužiteljičinog podnesak od 27. listopada 2016. iz predmetne parnice, budući da su tuženik i njegov sin D. u svim parnicama vođenim protiv tužiteljice iz predmetne parnice, izgubili iste iz razloga što nikada nisu stekli svojstvo zaštićenih najmoprimaca, a time niti pravo na sklapanje sa tužiteljicom ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

 

11. Naime, žalitelj očito ispušta iz vida da je o pravnom odnosu tužiteljice i njega (a i njegova sina D.) vezano za korištenje tužiteljičinog stana pravomoćno odlučeno u parnici Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-110/2008 od 15. lipnja 2009. /pravomoćna 15. travnja 2010., ovršna 21. srpnja 2010./, a nastavno i u parnicama Pl-1264/2010 i Pst-998/2013 (Gž-1751/2015), kao o glavnom pitanju i da je sud u predmetnoj parnici, u kojoj se kao prethodno pojavilo to isto pitanje, vezan tim pravomoćnim presudama, a što znači da se nije niti mogao upuštati u ispitivanje činjenica vezano za taj pravni odnos  (Res iudicato pro veritate accipitur - Presuđena stvar se prihvaća /uzima/ kao istinita).

 

12. Nadalje, kako iz pribavljenih podatak od Porezne uprave nadležne za područje S., koje tuženik na pravno relevantan način nije uspio kompromitirati, a koji su u bitnome potvrđeni i podacima Agencija za promet nekretninama B. d.o.o., proizlazi da je cijena najma stana u II. zoni, u kojoj se nalazi stan tužiteljice, u razdoblju od prosinca 2009. nadalje, prosječno po 1m2 iznosila 42,85 kn do 48,21 kn, te kako nije sporno da je stan površine 92,62 m2, da je tuženik sa obitelji u istom razdoblju živio u stanu tužiteljice, i da je po njima kako je to izjavio sin tuženika (D. J.) stan u "ok" stanju za stanovanje (list 71. - 72. spisa), to je pravilno sud prvog stupnja zaključio da bi minimalni iznos najma za stan kakav je tužiteljičin, kroz predmetno razdoblje iznosio 4.000,00 kn/mjesečno.

 

13. Stoga se, pored činjenice da se i vještačenje po vještaku građevinske struke moglo temeljiti na podacima o prosječnoj cijeni najma za 1m2 stana i da je tuženik nesporno sa obitelji u predmetnom razdoblju (od srpnja 2010. zaključno sa srpnjem 2015.) stanovao u stanu tužiteljice, ne mogu prihvatiti žalbeni navodi u dijelu kojim tuženik tvrdi da bez izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem na trošak tužiteljice nije bilo moguće odlučiti o visini tužbenog zahtjeva i da nije jasno na temelju kojih dokaza je sud, bez da je obavio očevid zaključio da je stan u zadovoljavajućem stanju i namješten.

 

14. Međutim, djelomično pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u dijelu odluke o parničnim troškovima.

 

15. Naime, za radnje poduzete od podnošenja tužbe do zaključno sa siječnjem 2018. (vrijednost predmeta spora 319.200,00 kn) potrebiti troškovi za zastupanje:

 

-          tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT) su nagrada  za sastav tužbe - 500 bodova /Tbr. 7/1. OT/, zastupanje na ročištu 27. listopada 2016., 22. veljače 2017., i 11. srpnja 2017. od po 250 bodova /Tbr. 7/2. OT/, 24. travnja 2017., 25. svibnja 2017. i 21. studenog 2017. od po 500 bodova /Tbr. 9/1. OT/ ili ukupno 2750 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 27.500,00 kn + 6.875,00 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 34.375,00 kn;

 

-          a tuženika po punomoćniku odvjetniku, nagrada za sastav odgovora na tužbu - 500 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištu 27. listopada 2016., 22. veljače 2017., i 11. srpnja 2017. od po 250 bodova /Tbr. 7/2. OT/, 24. travnja 2017., 25. svibnja 2017. i 21. studenog 2017. od po 500 bodova /Tbr. 9/1. OT/, sastav žalbe protiv presude - 312,50 bodova /Tbr. 10/1. OT/ ili ukupno 3062,50 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 30.625,00 kn + 7.656,25 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 38.281,25 kn.

 

16. Razmjerno uspjehu u tom dijelu postupka tužiteljici (75,18 %) pripada iznos od 25.843,12 kn (75,18% od 34.375,00 kn), a tuženiku (24,82%) iznos od 9.501,40 kn (24,82% od 38.281,25 kn), tako da nakon prijeboja tih troškova preostaje obveza tuženika naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 16.341,72 kn.

 

17. U nastavku postupka za radnje poduzete nakon siječnja 2018. prema vrijednosti predmeta spora od 240.000,00 kn, s kojim zahtjevom je tužiteljica uspjela u cijelosti, tužiteljici na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada iznos od 4.575,00 kn (nagrada za zastupanje na ročištu 5. ožujka 2019. - 125 bodova /Tbr. 9/2. OT i 4. lipnja 2019. - 250 bodova /Tbr. 9/1. OT/ ili ukupno 375 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 3.750,00 kn + 825,00 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 4.575,00 kn).

 

18. Prema tome, tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove prvostupanjskog postupka u iznosu 20.916,72 kn (članak 154. stavak 2. ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude /12. lipnja 2019./) sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2019. do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017./, članak 29. stavak 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

 

19. Preko iznosa od 20.916,72 kn do iznosa suđenom po sudu prvog stupnja /58.733,18 kn/, za iznos od 37.816,46 kn, zahtjev tužiteljice za naknadu troška prvostupanjskog postupka nije osnovan jer nije u skladu sa poduzetim radnjama, mjerodavnom OT, niti ostvarenim uspjehu Osim toga, iz stanja spisa  ne proizlazi da bi tužiteljica platila sudsku pristojbu na tužbu, žalbu protiv rješenja i presudu, niti da bi tuženik platio sudsku pristojbu na odgovor na tužbu i žalbu, a zbog čega ti troškovi nisu niti mogli biti uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o troškovima prvostupanjskog postupka.

 

20. S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom vezano za odluku o glavnom tužbenom zahtjevu to mu ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a).

 

21. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 20.916,72 kn sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2019. do isplate, nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se taj dio pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, već je utvrđen razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici daljnji iznos od 37.816,46 kn na ime troška prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2019. do isplate, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II. i članak 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 35. ZPP-a za stavak III.).

  

             

U Zagrebu 5. listopada 2021.

 

      Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.