Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 7 Gž-940/19-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macura, u pravnoj stvari tužitelja
B. M. iz Zagreba, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik u O. d. A. & P. u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa zakonski zastupnik, a ovaj zastupan po punomoćnicima-odvjetnicima u O. društvu G. & P. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1052/2016 od 25. travnja 2019., dana 5. listopada 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika E. o. d.d., Z. kao neosnovana I potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1052/2016 od 25. travnja 2019. u dijelu pod toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku E. o. d.d., OIB: … isplatiti tužitelju B. M., OIB: …, iznos 10.521,89 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 4. prosinca 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja B. M., OIB: …, za isplatu daljnjeg iznosa 3.496,41 kunu sa zateznim kamatama koje teku od 4. prosinca 2015. do isplate, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku E. o. d.d., OIB: …, nadoknaditi tužitelju B. M., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu 10.694,25 kuna sa zateznim kamatama od 25. travnja 2019. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za

2

Poslovni broj: 7 Gž-940/19-4

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju B. M., OIB: …, nadoknaditi tuženiku E. o. d.d., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu 1.870,50 kuna sa zateznim kamatama od 25. travnja 2019. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv gornje presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik
pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog
činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je
prvostupanjski sud postupio protivno odredbama čl. 284. i čl. 299. Zakona o
parničnom postupku, budući da je u dokaznom postupku cijenio dokaze koji su
priloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, iako nije bilo zapreke da se isti
prilože tijekom pripremnog ročišta. Navedeno se odnosi na isprave priložene uz
podnesak tužitelja od 30. siječnja 2017. i to zapisnik o izvidu štete na l. s. 54 i preslik
isprave na l. s. 55. Potonju ispravu sud je cijenio u dokaznom postupku razmatrajući
prigovor tuženika o nedostatku aktivne i pasive legitimacije, a zapisnik o izvidu štete
cijenio je razmatrajući prigovor visine štete i uzročne veze sa navodnim osiguranim
slučajem. Ovakvim postupanjem prvostupanjski sud je omogućio tužitelju da izbjegne
primjenu pravila tereta dokazivanja u odnosu na odlučne činjenice u ovoj pravnoj
stvari te je na taj način zanemario odredbe i stavove Ustavnog suda o pravu
„jednakosti oružja” te pravu jednakosti pred sudom. Osim toga, prvostupanjski sud
kao dokaz činjenice da je sklopljen ugovor o kasko osiguranju cijeni ispravu koja nije
predočena u originalu i koja ne sadrži niti pečat tuženika niti potpis bilo koje ugovorne
strane pa je stoga pogrešno primijenio materijalno pravo te počinio bitnu povredu
odredaba parničnog postupka pri ocjeni isprava na l. s. 54 i 55 i njihove dokazne
snage u odnosu na odlučujuće činjenice, a što je utjecalo na donošenje odluke i
njenu zakonitost. Nadalje, navodi da je prvostupanjski sud poklonio vjeru nalazu I mišljenju vještaka I. te svjedoku D. P., a pri tome zanemaruje da je vještak izjavio da se ne može decidirano izjasniti o dinamici nastanka oštećenja na pojedinim dijelovima vozila tužitelja, da bi trebao imati na raspolaganju skicu mjesta nesreće sa detaljnim foto-elaboratom kojeg u spisu nema. Osim toga, svjedok P. (ispravno: P.) nije smatrao da su felga i guma oštećene u događaju koji je opisan, a vještak I. o tome nije mogao zauzeti decidirano stajalište, međutim, sud ipak smatra dokazanim da bi i ova oštećenja nastala te da je tuženik dužan snositi troškove njihovog popravka pa stoga nije bilo osnove da se tužitelju priznaju i troškovi popravka felge u iznosu od 2.649,41 kn te gume u iznosu od 796,00 kn. Pogrešan da je stav prvostupanjskog suda da bi bile ništetne odredbe o gubitku prava iz osiguranja za slučaj da se ne osigura kontrola alkoholiziranosti. Također ističe da se ništetnost navedene odredbe ne može utvrđivati općenito niti isključivo primjenom odredbe čl. 942. Zakona o obveznim odnosima te da je spornu odredbu nužno tumačiti sukladno čl. 319. istog Zakona. Pritom se poziva i na odluke županijskih suda u kojima je izraženo stajalište koje je suprotno stajalištu suda prvog
stupnja te se poziva i na odluku Rev-701/02. Prigovara i odluci o troškovima
postupka. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i

3

Poslovni broj: 7 Gž-940/19-4

predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te traži naknadu troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda tuženika
ističući da je, s obzirom na izvedene dokaze, prvostupanjski sud pravilno primijenio
materijalno pravo i donio jasnu i razumljivu presudu. Predlaže da se žalba odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine u
iznosu od 10.521,89 kn sa zateznim kamatama po nastupu osiguranog slučaja,
temeljem ugovora o kasko osiguranju sklopljenog s tuženikom.

6. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da se štetni događaj u kojem je oštećeno tužiteljevo vozilo uistinu dogodio 19. svibnja 2015.,

- da je u vrijeme štetnog događaja navedeno vozilo tužitelja registarske oznake
ŠI 312 FF, bilo osigurano na temelju ugovora o kasko osiguranju sklopljenog s
tuženikom,

- da tužitelj, nakon nastanka štetnog događaja u kojem je nastala samo imovinska
šteta na njegovom vozilu, nije na mjesto prometne nezgode pozvao djelatnike
policije, već je napustio mjesto događaja,

- da je imovinsku štetu na vozilu sanirao tužitelj plativši za popravak vozila iznos od

14.018,30 kn prema računu broj: 1156-01-91 od 3. prosinca 2015.,

- da prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka Z. I. troškovi popravka vozila tužitelja prema podacima iz izvida štete iznose ukupno 10.521,89 kn s uključenim PDV i

- da je prema odredbi čl. 21. st. 1. toč. 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila,
koji su Uvjeti sastavi dio ugovora kojeg je tužitelj zaključio s tuženikom, osiguranik
gubi pravo iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja vozač pod utjecajem
alkohola, droge ili drugih narkotika, a smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola
ako neposredno nakon prometne nezgode sam ne osigura kontrolu svoje
alkoholiziranosti, osim u slučajevima kada bi to bilo štetno po zdravlje.

7. Prvostupanjski sud na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja zaključuje da tužitelj
nije prema navedenim Uvjetima izgubio pravo iz osiguranja, budući da okolnost da je
vozač u konkretnom slučaju nakon prometne nezgode napustio mjesto nezgode, ne
može se smatrati odbijanjem podvrgavanju ispitivanja alkoholiziranosti tj. ne može se
smatrati da je vozač bio pod utjecajem alkohola. Kako šteta nastala u predmetnom
štetnom događaju iznosi 10.521,89 kn te kako je tužitelj istu sam otklonio, to je
prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 10.521,89 kn s
pripadajućom kamatom od 4. prosinca 2015., kao prvog dana nakon otklanjanja
štete, pozivom na odredbu čl. 921. i čl. 943. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne

4

Poslovni broj: 7 Gž-940/19-4

novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO), dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbio kao neosnovan.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe čl. 365. st.

2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje
koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 70/19), ovaj
drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede
odredaba parničnog postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, a
na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. istog Zakona pazi po službenoj dužnosti.

9. Tuženik kad u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom
zahtjevu koristio dokaze (zapisnik o izvidu štete na l. s. 54 i preslik isprave na l. s. 55)
priložene od strane tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka, a što da je
protivno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP, sadržajno ukazuje na počinjenje relativno bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. st. 3. ZPP.

10. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP postoji ako sud
u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a
to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

11. Prema čl. 299. ZPP, stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a
najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje
zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti
o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (st. 1.). Stranke
mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo
ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja
prethodnog postupka (st. 2.). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele,
odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud
neće uzeti u obzir (st. 3.).

11.1. Također, i iz odredbe čl. 284. st. 3. ZPP proizlazi da se nakon zaključenja
prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi, osim
u slučaju iz čl. 299. st. 2. istog Zakona.

12. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje, između
ostalog, uvidom u presliku izvida štete tuženika broj …. od 19. listopada 2015. (l. s. 54.) i presliku isprave na l.s. 55 - policu kasko osiguranja motornih vozila broj: … R1 (l. s. 55), s tim da izvođenje tih dokaza po tužitelju nije predloženo do zaključenja prethodnog postupka, već je to učinjeno tek u fazi glavne rasprave.

13. Iz spisa predmeta također proizlazi da je tužitelj u tužbi, između ostalog, istakao
da povodom njegovog zahtjeva tuženik nije izvršio isplatu u vezi predmetnog štetnog
događaja, da je podnio prigovor tuženiku, da je dobio negativno rješenje pravne
službe tuženika s obrazloženjem kako postoji pretpostavka da je bio u
alkoholiziranom stanju iz razloga što predmetne zgode nije zvao policiju. Tužitelj je u
tužbi također istakao da to nije točno te da on (tužitelj) nije povrijedio svoju obvezu
koja mu proizlazi iz ugovora o kasko osiguranju.

5

Poslovni broj: 7 Gž-940/19-4

14. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju,
nastanak štetnog događaja te osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističući pri tome da je
prema čl. 21. st. 1. toč. 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila predviđen
gubitak prava iz osiguranja ukoliko neposredno nakon prometne nezgode vozač ne
osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti pa kako sam tužitelj ne spori da to nije
osigurao proizlazi da je izgubio prava iz osiguranja.

15. Dakle, tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio činjenicu da mu se je tužitelj u
svezi predmetnog štetnog događaja, a prije podnošenja tužbe obratio te da nije
udovoljio zahtjevu istog jer je smatrao da postoje pretpostavke da je tužitelj bio u
alkoholiziranom stanju iz razloga što predmetne zgode nije zvao policiju. Kad se
tome doda se tuženik u odgovoru na tužbu pozivao na Uvjete osiguranja koji su
mjerodavni samo ukoliko je sklopljen ugovor o kasko osiguranju, te kod činjenice da
je svjedok D. P. (djelatnik tuženika koji je izvršio procjenu predmetne štete) u svom iskazu naveo kako se sjeća da je tužitelj došao prijaviti kasko štetu, da štetu ne bi mogao niti prijaviti da nema policu, te da je polica kasko osiguranja zaključena u Z., a što proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je, i bez isprave na l.s. 55 koje je tužitelj predložio i
priložio u tijeku glavne rasprave moguće utvrditi da je u konkretnom slučaju sklopljen
ugovor o kasko osiguranju za tužiteljevo vozilo koji ugovor je važio u vrijeme
nastanka štetnog događaja.

16. Na temelju navedenih iskaza te isprava priloženih uz tužbu, pravilno je
prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda utvrdio naprijed
navedene odlučne činjenice te je, slijedom toga pravilno zaključio da je tužitelj
aktivno a tuženik pasivno legitimiran.

17. Prema tome, u okolnostima konkretnog slučaja, činjenica da je prvostupanjski
sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja uzeo u obzir i dokaz na l. s. 55
(polica osiguranja), nije utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

18. Što se tiče izvida štete, isti dokaz u tužbi, kao što je navedeno, nije predložen već
je to učinjeno nakon zaključenja prethodnog postupka kada je ujedno i dostavljen
sudu.

19. Međutim, svjedok D. P. je u svom iskazu naveo da je tužitelj u prijavištete naveo oštećenja i to prednje lijeve alu felge, prednje lijeve gume, prednjeg lijevog blatobrana, prednjeg lijevog reflektora, lijeve strane prednjeg branika I poklopca motora na lijevoj strani. Također je iskazao da je, nakon što je tužitelj dao vozilo na popravak kod B. išao tamo vozilo pogledati pa da je našao još oštećenja PVC zaštite motora i PVC zaštite lijevog blatobrana.

20. Prema tome, na temelju iskaza svjedoka P., koji je sačinio izvid štete, moguće je utvrditi o kojim se oštećenjima vozila radilo, a iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo da troškovi popravka u vezi navedenih oštećenja iznose 10.521,89 kn. Kad se tome doda da tuženik nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te da tuženik također raspolaže s izvidom predmetne štete (kako to proizlazi iz iskaza svjedoka D. P.), a koji izvid je sačinio upravo ovlašteni tuženikov djelatnik, ovaj  drugostupanjski sud ocjenjuje da, u okolnostima konkretnog slučaja činjenica što je

6

Poslovni broj: 7 Gž-940/19-4

prvostupanjski sud cijenio i izvid štete, iako je od strane tužitelja taj dokaz dostavljen
tek u fazi glavne rasprave premda je to mogao učiniti i ranije, nije od utjecaja na
zakonitost i pravilnost pobijane presude. Posljedično tome, nije ni povrijeđeno pravo
tuženika na „jednakost oružja” te pravna jednakost pred sudom.

21. Naime, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, jedan od aspekata prava na
pošteno (pravično) suđenje je i pravo na procesnu ravnopravnost (equalityofarms -
"jednakost oružja"), koje je sadržajno blisko načelu saslušanja stranaka u domaćem
pravu. Prema tom načelu, svaka od stranaka treba imati "razumnu mogućnost da u
postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ga ne stavljaju u bitno nepovoljniji
položaj u odnosu na njenog protivnika".

22. U konkretnom slučaju, tuženik je imao priliku podastrijeti sudu sve što je smatrao
da bi bilo važno za konačni ishod parničnog postupka. Budući da je upravo tuženik
po svom ovlaštenom djelatniku sačinio izvid štete te da je u odgovoru na žalbu
osporio i visinu tužbenog zahtjeva utemeljenog od strane tužitelja na računu prema
kojem je platio trošak popravka, a koji račun je dostavljen tuženiku zajedno s
predmetnom tužbom na odgovor, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u
konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo tuženika na „jednakost oružja” te pravnu
jednakost pred sudom.

23. Ovaj sud, a nakon što je ispitao pobijanu presudu i u okviru istaknutog žalbenog
razloga nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja vezano za zaključak
prvostupanjskog suda da su stranke sklopile ugovor o kasko osiguranju za
predmetno tužiteljevo vozilo, te da se za vrijeme trajanja tog ugovornog odnosa
uistinu dogodio štetni događaj 19. svibnja 2015. prihvaća utvrđenje činjeničnog stanja
po prvostupanjskom sudu, kako je već navedeno, a koje tuženik svojim žalbenim
navodima nije doveo u sumnju.

24. Nadalje, prvostupanjski sud je s pravom, a pozivom na odredbu čl. 942. ZOO
otklonio primijeniti odredbu čl. 21. st. 1. toč. 2. tuženikovih Uvjeta za kasno
osiguranje te pravilno zaključio da niti okolnost da je vozač u konkretnom slučaju
nakon prometne nezgode napustio mjesto nezgode, ne može se smatrati odbijanjem
podvrgavanju ispitivanja alkoholiziranosti tj. ne može se smatrati da je vozač bio pod
utjecajem alkohola, odnosno da je po ovoj osnovi došlo do gubitka prava iz
osiguranja.

25. U vezi s tim, a s obzirom na prigovor tuženika o gubitku tužiteljevih prava iz kasko
osiguranja zato što odmah nakon prometne nezgode nije proveo kontrolu svoje
alkoholiziranosti, valja reći da je o tome već izraženo shvaćanje u nizu odluka
Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-2717/15 od 16. listopada 2018.,
Rev-715/10 od 23. veljače 2011., Rev-1067/04 od 16. studenog 2005.), a u kojima je
sud odbio primijeniti odredbe ugovora o osiguranju koje predviđaju gubitak prava na
naknadu ili svotu osiguranja, ako osiguranik nakon nastupa osiguranog slučaja ne
izvrši neku od propisanih ili ugovorenih obveza, odnosno ne osigura kontrolu svoje
alkoholiziranosti.

26. Tome treba dodati da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-
5559/2008 od 11. srpnja 2017. prihvatio pravilnim navedeno shvaćanje Vrhovnog
suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-1067/04 od 16. studenoga

7

Poslovni broj: 7 Gž-940/19-4

2005. o ništetnosti navedenih odredaba Pravila o kasko osiguranju, a koje pravno
shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

27. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nije došlo
do gubitka prava iz osiguranja. Pri tom se ističe da je, s obzirom na ništetnost
navedene odredbe Uvjeta za kasko osiguranje, u konkretnom slučaju teret dokaza na
okolnost da bi tužitelj bio alkoholiziran u trenutku prometne nezgode bio na tuženiku,
a istu činjenicu tuženik u postupku nije dokazao.

28. U odnosu na žalbene navode tuženika da nije bilo osnove da se tužitelju priznaju
i troškovi popravka felge u iznosu od 2.649,41 kn te gume u iznosu od 796,00 kn
valja reći da je svjedok D. P. iskazao da je izišao na mjesto događaja te da je vidio zid i tragove na zidu, koji odgovaraju oštećenjima na prednjoj lijevoj strain vozila tužitelja, te je iskazao da niti tijekom izvida štete niti tijekom dopune izvida kojeg je radio u servisu nije nigdje isključio prednju felgu i gumu.

29. U odnosu na oštećenje felge i gume vještak je iskazao da je s obzirom na kut
udara auta u ogradu moglo doći do oštećenja felge i gume, dakle vještak, nije
isključio mogućnost nastanka navedenog oštećenja pa kako je svjedok P. i to oštećenje, kako to sam iskazuje, označio u izvidu štete a nije tražio da to ide u daljnje
vještačenje, iako tvrdi da je zapravo pogriješio kada je u izvidu stavio i ta oštećenja,
ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja upravo
na tuženiku bio teret dokazivanja da u štetnom događaju nije došlo do oštećenja
felge i gume, a isti to nije dokazao.

30. Dakle, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u
sporu stranaka pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 921. i čl. 943. ZOO) kada je
prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 10.521,89 kn sa zateznim kamatama od

4. prosinca 2015. pa do isplate.

31. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP) i kod
odluke o troškovima postupka kada je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični
trošak u iznosu od 10.624,25 kn sa zateznim kamatama od 25. travnja 2019. do
isplate.

32. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu
tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod
toč. I. i III. izreke.

33. U nepobijanom dijelu pod toč. II. i IV. izreke ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

Zadar, 5. listopada 2021.

S u t k i n j a

Mirjana Macura, v.r.