Broj: Revr 1874/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u Z.,  protiv tuženika G. n. d.o.o. S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. & partneri u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, te u pravnoj stvari tužitelja G. n. d.o.o. S., protiv tuženika M. M. iz Z., radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1239/14-2 od 9. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-50/10-36 od 28. travnja 2014., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-50/10-38 od 7. svibnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2017.

p r e s u d i o   j e

              I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je otkaz ugovora o radu od 23. studenoga 2009. i odluka o zahtjevu za zaštitu prava od 30. prosinca 2009. nedopušten, te da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da se tužitelja vrati na rad i tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove postupka. Također je odbijen zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu s danom donošenja presude, kao i zahtjevom da se isplati iznos od 47.980,00 kn.

              Odbijen je protutužbeni zahtjev na sudski raskid ugovora o radu između tužitelja i tuženika s danom 23. studenoga 2009., te zahtjev da se naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove sastava protutužbe.

              Istom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.700,00 kn.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja – protutuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu izreke pod točkama I. i III. izreke.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju tužitelja M. M., preinači prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, podredno iste ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana, te da se obveže tužitelja na naknadu troškova postupka vezanih uz sastava odgovora na reviziju.

              Revizija nije osnovana.

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nezakonitim redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika; da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto "voditelja osiguranja objekta"; da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude, te obveže tuženika na naknadu štete uslijed sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 47.980,00 kn.

              Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

              Revident smatra da je drugostupanjski sud, koji je potvrdio prvostupanjsku presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a koja se sastoji u tome što nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su dani su navedeni paušalno.

              Nadalje, revident smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer da je prvostupanjskom presudom koju je potvrdio drugostupanjski sud prekoračen tužbeni zahtjev, budući da je odlučivano o sudskom raskidu ugovora o radu i naknadi plaće, iako tužitelj nije postavio takav zahtjev.

              U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP revident ocjenjuje dokaze provedene u postupku i iznosi svoju analizu dokaza, što potpada pod razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

              Nadalje, neosnovan je revizijski razlog da je prekoračen tužbeni zahtjev, odnosno da tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev na sudski raskid ugovora o radu i zahtjev da mu se u slučaju sudskog raskida isplati iznos od 47.980,00 kn.

Podneskom od 9. siječnja 2014. (list 177 i 178 spisa) tužitelj je zatražio da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja presude, te da se naloži tuženiku isplata iznosa od 47.980,00 kn.

              S obzirom da je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev u pogledu zakonitosti otkaza ugovora o radu neosnovan, odbio je kao neosnovan i zahtjev tužitelja za sudski raskid s danom donošenja presude, kao  isplatu iznosa od 47.980,00 kn.

              Stoga je neosnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP.

              Nadalje, neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

              Među strankama je nesporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 18. kolovoza 2006. na radnom mjestu "voditelja osiguranja objekta", te da je obavljao posao u Prodajnom centru V.;

- da je isti bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme;

- da je tuženik 23. studenoga 2009. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika iz razloga što je tužitelj počinio teške povrede obveze iz radnog odnosa, te zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć;

- da se u obrazloženju odluke navodi kako je poslodavac 10. listopada 2009. i 19. listopada 2009. zaprimio pisane izjave, te mailove radnika Prodajnog centra V., u kojima se ističe kako je tužitelj upućivao uvrede prema radnicima u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 19. listopada 2009., da je agresivnim i neprimjerenim ponašanjem i prijetnjama povrijedio pravo osobnosti radnika;

- da je 11. rujna 2009. i 24. rujna 2009. slao veći broj e-mail poruka uvredljivog sadržaja na račun prethodne voditeljice blagajnika, čime je prekršio odredbe Procedure prednika tuženika G. d.d. Inf-002, koje su predviđene Pravilnikom o uporabi sustava elektroničke pošte;

- da se radnik i prije neprimjereno ponašao, zbog čega je upozoren od strane voditelja Prodajnog centra i poslovođe Prodajnog centra, no usprkos upozorenjima isti je nastavio sa svojim ponašanjem;

- da je svojim ponašanjem narušio međuljudske odnose, a ujedno je povrijedio dostojanstvo radnika, kako verbalnom komunikacijom, tako i slanjem opisanih e-mailova.

Zbog takvih postupanja sudovi su ocijenili da je isti počinio povrede obveze koje mu se stavljaju na teret i slijedom navedenog su zaključili kako je tužitelju osnovano dan redoviti otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem, a u skladu s odredbom čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 – dalje: ZR).

              Naime, tužitelj se, prema prosudbi ovog suda, nije ponašao u skladu sa standardom ponašanja u vezi s kojim je morao štititi interese poslodavca, njegov ugled, ugled i autoritet neposrednog rukovoditelja, niti se pridržavao uzusa i akata koji su propisani kod poslodavca.

Zbog toga je (s obzirom na ono što je učinio, a što su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili postupkom ponižavanja, vrijeđanja, uznemiravanja radnika tuženika) pravilno ocijenjeno da je takvim ponašanjem radnik počinio povrede radne obveze, koje po svojoj težini i karakteru opravdavaju predmetni otkaz.

              Dakle, s obzirom da je riječ o skrivljenom ponašanju radnika pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je redoviti otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem dopušten.

S obzirom na naprijed navedeno, tj. činjenicu da se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 3. svibnja 2017.