1              Poslovni broj: Gž-1462/2021-2

Poslovni broj: Gž-1462/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužiteljice A. A. (OIB: ...), Z. zastupana po punomoćniku I. M., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: ...) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-832/2017.-32. od 16. lipnja 2021., 5. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba tužiteljice, ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-832/2017.-32. od 16. lipnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim se rješenjem sud oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo je provedene radnje i odbacio tužbu.

2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem  tekstu: ZPP), u svezi s  odredbom čl. 21. st.  1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, u daljnjem tekstu: OZ). U žalbi predlaže ukinuti pobijano rješenje i nastaviti postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz tužbe proizlazi da je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatu 29.630,00 kuna, iznosa za koji tužiteljica tvrdi da je tuženica stekla bez valjane pravne osnove (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO).

6.1. Naime, tužiteljica u tužbi navodi da su joj na temelju Rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Klasa: UP/I-415-02/2005-001/00185, Ur. broj: 513-007-01/2008-09 od 2. rujna 2008., u razdoblju od listopada 2008. do travnja 2013. vršene ustege s plaće. Žalba tužiteljice protiv tog rješenja odbijena je rješenjem Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-02/08-01/1894, Ur. broj: 513-04/09-2 od 13. studenog 2009.

6.2. Tužiteljica je podnijela tužbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske te je presudom Us-292/2010-4 od 31. listopada 2012. uvažena njena tužba i poništeno drugostupanjsko rješenje jer je, po ocjeni tog suda, prvostupanjsko rješenje o ovrsi doneseno nakon proteka zastarnog roka.

6.3. Na temelju te presude je Ministarstvo financija, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak rješenjem Klasa: UP/II-415-02/08-01/1894, Ur. broj: 513-04/13-9 od 24. siječnja 2013. poništilo prvostupanjsko rješenje o ovrsi od 2. rujna 2008. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

6.4. Zbog svega toga, tužiteljica tvrdi da joj je temeljem poništenog poreznog rješenja o ovrsi od 2. rujna 2008. ustegnuto s plaće ukupno 54.578,49 kn, da je tuženica taj iznos prebila s iznosom od 25.979,00 kn koji je naplatila u razdoblju od 2006. do 2011. i da je preostala razlika od 33.676,03 kn. Tužiteljica stiče da joj je od tog iznosa tuženica vratila iznos od 7.697,12 kn, te da joj duguje još ustegnutih 27.500,00 kn, kao i troškove upravnog spora u iznosu od 2.130,00 kn.

6.5. Tužiteljica je 26. studenog 2015. podnijela zahtjev za mirno rješenje spora s tuženicom (čl. 186.a. ZPP-a), na koji tuženica nije odgovorila u roku od 3 mjeseca.

7. Prvostupanjski sud obrazlaže svoju odluku o apsolutnoj nenadležnosti time da je za odlučivanje o pravima i obvezama poreznog obveznika u postupku povrata neosnovano plaćenog poreza nadležno porezno upravno tijelo i to primjenom odredbi Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., dalje: ZOUP) koji se odnosi na upravne stvari, na upravna tijela i postupke pred tim tijelima, kao i na temelju odredbi Općeg poreznog zakona Opći porezni zakon ("Narodne novine" br. Narodne novine" br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15., 44/16., 115/16. dalje OPZ). Pozivajući se na izričitu odredbu čl. 113. st. 5. OPZ-a, prema kojoj povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo dužno je vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno, prvostupanjski sud smatra da predmetni postupak ne spada u sudsku nadležnost.

8. Tužiteljica u žalbi ističe da sud nije bio ovlašten oglasiti se nenadležnim po službenoj dužnosti nakon upuštanja tuženice u raspravljanje, pogrešno zaključujući da se sud oglasio stvarno nenadležnim (čl. 17. ZPP-a), iako se sud oglasio apsolutno nenadležnim (čl. 16. ZPP-a).

9. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je predmet spora zahtjev tužiteljice za povrat iznosa od 29.630,00 kn na ime stjecanja bez osnove, a koji iznos je tužiteljici prisilno ustegnut temeljem rješenja o ovrsi tuženice koje je kasnije u postupku poništeno. Stoga, kako tužiteljica potražuje povrat poreza prema općim propisima obveznog prava tj. ZOO-u i to prema odredbama kojima je uređen institut stjecanja bez osnove (čl. 1111. ZOO), to se radi o imovinskopravnom zahtjevu za isplatu, pa takav spor spada u sudsku nadležnost na temelju odredbe čl. 34.b toč. 1. ZPP-a. Isti je stav izražen u odluci Vrhovnog suda Revt-131/2017 od 21. srpnja 2020.

10. Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Split, 5. listopada 2021.