1

                            Poslovni broj: Gž-909/2021-2

Poslovni broj: Gž-909/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. Č., OIB: ..., Z., zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika E. osiguranje d.d., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnicima O. društva G. & P. d.d., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1280/2020-12 od 23. travnja 2021., 5. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1280/2020-12 od 23. travnja 2021. preko nespornog iznosa od 4.000,00 kn (za iznos od 11.924,00 kn zajedno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom) te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d., Z., OIB: ..., isplatiti tužiteljici R. Č., Z., OIB: ..., iznos od 15,000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2013. do isplate, prema stopi zatezne kamate koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d., Z., OIB: ..., isplatiti tužiteljici R. Č., Z., OIB: ..., iznos od 924,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d., Z., OIB: ..., naknaditi tužiteljici R. Č., Z., OIB: ..., troškove parničnog postupka u iznosu od 19.035,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude i to preko nespornog iznosa od 4.000,00 kn pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu ili podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženik je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te u žalbi obrazlaže zbog čega smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 191. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), dakle, ističe relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 191. ZPP-a. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tog žalbenog razloga utvrđeno je da su žalbene tvrdnje neosnovane jer je pravilan pravni stav suda prvog stupnja da je tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove zahtijevao veću novčanu svotu pa se prema odredbi čl. 191. st. 2. ZPP-a takvoj preinaci tuženik nije mogao protiviti, zbog čega je pravilno sud preinaku dopustio. U odnosu na tvrdnju žalbe da se preinaka tužbe mogla dopustiti samo do zaključenja prethodnog postupka, pri čemu se tuženik pogrešno poziva na odredbu čl. 191. ZPP-a jer je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, niti ove žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane. Odredba čl. 190. st. 2. ZPP-a propisuje da iznimno od odredbe st. 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prethodni postupak u ovom predmetu, koji je započeo podnošenjem tužbe 4. veljače 2014., zaključen je 15. svibnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. izmijenio je Orijentacijske kriterije (izvod iz zapisnika broj Su-IV-47/2020-5) na način da su postojeći Orijentacijski kriteriji povećani za 50% u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti. Kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na gore navedenoj sjednici iznio pravni stav da će se novi Orijentacijski kriteriji primjenjivati i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05 te da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.), po ocjeni ovog suda tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka iz kojih razloga je primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a pravilno sud dopustio preinaku tijekom glavne rasprave, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka.

5.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZZP-a u točki 9. obrazloženja. Naime, u toj točki sud navodi da je tuženik istaknuo prigovor zastare za povišeni dio tužbenog zahtjeva na ročištu održanom 10. ožujka 2021., međutim, utvrđuje da „preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare“ slijedom čega sud ocjenjuje da je istaknuti prigovor zastare neosnovan. Ovakvo obrazloženje suda prvog stupnja po žalbi tuženika nije bilo moguće ispitati jer sud u tom dijelu nije naveo odlučne činjenice, odnosno, nije naveo od kada bi tekao zastarni rok za tražbinu tužitelja, niti o kojem zastarnom roku se radi pa je takvo obrazloženje nejasno. Sud je jedino, odlučujući o prigovoru zastare, iznio pravni stav da preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare, dok druge činjenice odlučne za osnovanost prigovora zastare iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) nije iznio. Isto tako sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u točci 16. obrazloženja u kojoj navodi da je prometna policija pogreškom u pisanju navela da je za prometnu nezgodu odgovorno vozilo registarske oznaka ..., vozilo Ford Fiesta, osigurano kod pravnog prednika H. V. I. G. d.d., iako je odgovorno vozilo Opel Vectra registarske oznake ... koje je osigurano u S. osiguranju d.d. Prije svega, iz zapisnika o očevidu prometne policije od 2. listopada 2012. (list 4-6 spisa) ne proizlazi da je u tom zapisniku navedeno koje vozilo je odgovorno za prometnu nezgodu, a također iz tog zapisnika ne proizlazi da bi policija navela da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo vozilo registarskih oznaka ... Ford Fiesta, već je u zapisniku navedeno da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo vozilo u vlasništvu M. B. s oznakom ..., Opel Vectra, koje je osigurano kod S. osiguranja pa su utvrđenja suda zbog toga suprotna ispravi koja postoji u spisu.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi 13. rujna 2012. kao putnik u vozilu registarske oznake .... To vozilo bilo je osigurano kod pravnog prednika tuženika S. osiguranja d.d.

6.1. Sud također utvrđuje da je zbog ovog štetnog događaja tužiteljica dobila isplatu od osiguravajućeg društva H. V. I. G. d.d. u iznosu od 7.830,00 kn, međutim, da je to osiguravajuće društvo u zabludi isplatilo tužiteljici dio štete zbog greške u registarskoj oznaci odgovornog vozila iz kojeg razloga za taj iznos tuženik nije oslobođen od obveze isplate štete. Naime, sud citira odredbu čl. 1117. st. 1. ZOO-a prema kojoj se ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju pa sud zaključuje da bi u slučaju potraživanja H. V. I. G. d.d. Z. tužiteljica ostala bez pravične novčane naknade po štetnom događaju.

6.2. Prema utvrđenju suda tužiteljica je u štetnom događaju zadobila istegnuće vrata te natučenje prsnog koša te desne podlaktice. Zbog toga je trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana, blagog intenziteta mjesec dana. Primarni strah trpjela je prilikom štetnog događaja, a sekundarni strah jačeg stupnja trpjela je 1 dan, srednjeg stupnja tjedan dana te blažeg stupnja 3 tjedna. Tužiteljica će zbog zadobivenih povreda trajno ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu u omjeru 3% zbog čega će trpjeti duševne bolove. Uvažavajući duljinu i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova sud po ovom kriteriju ocjenjuje da je osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 7.500,00 kn, obzirom na intenzitet i dužinu trajanja pretrpljenog straha u iznosu od 4.000,00 kn, a po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 3.500,00 kn.

6.3. Sud utvrđuje da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 3 tjedna po 2 sata dnevno za vrijeme imobilizacije, odnosno ukupno 42 sata iz kojeg razloga primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a tužiteljici dosuđuje iznos od 924,00 kn, utvrđujući vrijednost sata tuđe pomoći i njege s iznosom od 22,00 kn.

6.4. Zatezne kamate na naknadu neimovinske štete sud je tužiteljici dosudio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva temeljem čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), odnosno od 19. srpnja 2013., dok je zateznu kamatu na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege, čija je visina utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, dosudio od dana donošenja prvostupanjske presude.

7. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je pogrešan pravni stav suda prvog stupnja da preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva u pogledu početka i tijeka roka zastare. Iz odredbi čl. 191. st. 1. i 2. ZPP-a jasno proizlazi da se u slučaju povećanja postojećeg zahtjeva radi o preinaci tužbe, a zastara u takvom slučaju u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva počinje teći od dana kada je tužba preinačena (tako u Rev-x 526/2018, Revr-1797/10-2 i Rev-x 424/11-2). Isto tako sud prvog stupnja pogrešno je zaključio da za isplatu koju je tužiteljica dobila na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 7.830,00 kn od H. V. I. G. d.d. ne treba umanjiti obvezu tuženika za naknadu štete, jer je tužiteljica taj iznos primila na ime naknade štete iz štetnog događaja od 13. rujna 2012., koju traži u ovom postupku od tuženika, a odredbom čl. 1117. st. 2. ZOO-a propisano da se ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju, iz čega slijedi da H. V. I. G. d.d. ne bi mogao tražiti povrat neosnovano plaćenog iznosa tužiteljici, s obzirom da je u postupku utvrđeno da niti jedan od sudionika prometne nezgode nije bio osiguran kod tog osiguravajućeg društva, pa proizlazi da bi na način kako je to sud zaključio tužiteljici dio štete bio plaćen dva puta, ukoliko bi se u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev prema tuženiku.

8. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika u odnosu na osporeni dio presude trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe čl. ­­­369. st. 1. ZPP-a i čl. 370. ZPP-a te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

9. U ponovnom postupku sud prvog stupnja prije svega će otkloniti bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koje je ukazano u ovoj odluci tako da će u obrazloženju presude navesti razloge koji nisu suprotni ispravama koje postoje u spisu, a o svim odlučnim činjenicama, uključujući i o osnovanosti prigovora zastare, sud će navesti jasne razloge, kako bi se presuda po eventualnim žalbama mogla ispitati. Prilikom ponovnog odlučivanja o osnovanosti preostalog dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice sud će voditi računa i o pravnom stavu ovog suda izraženom u pogledu uračunavanja isplate koju je tužiteljica dobila od H. V. I. G. d.d., kao i tijeku roka zastare.

Koprivnica, 5. listopada 2021.