1

Poslovni broj: Gž-1154/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-1154/2021-2

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja L. B., OIB: …, iz K., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz V., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-103/2019-12 od 25. ožujka 2021., 5. listopada 2021., 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-103/2019-12 od 25. ožujka 2021. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku C. O. d.d. iz Z., OIB …, da tužitelju L. B. iz Č., K., OIB …, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete isplati iznos od 75.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za 3 postotnih poena, tekućim od dana 3. travnja 2019. godine, pa do isplate.

Nalaže se tuženiku C. O. d.d. iz Z., OIB …, da tužitelju L. B. iz Č., K., OIB …, nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka 4.612,50 kuna sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 9. travnja 2012. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11., 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu odluku te obveže tuženika na plaćanje parničnih troškova ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik 10. svibnja 2021. u kojem osporava navode žalbe u cijelosti, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti brata u iznosu od 75.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2019. do isplate.

 

5.1. Između stranaka nije sporno da je D. B., brat tužitelja, poginuo u štetnom događaju 9. studenog 2018., za koji štetni događaj je odgovoran osiguranik tuženika, ali je sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva.

 

5.2. Prvostupanjski sud je saslušao tužitelja te svjedoke D. B., D. B., D. O. i J. I. te je na temelju njihovih iskaza utvrdio da između tužitelja i D. B. nije postojala trajnija zajednica jer nisu živjeli u istom domaćinstvu u vrijeme štetnog događaja. Prvostupanjski sud se pozvao na pravna mišljenja iznesena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1680/81 i Rev-728/93 u kojima je istaknuto da se za duševne bolove može dosuditi braći i sestrama satisfakcija samo ako između njih i umrlog postoji trajnija zajednica života što da podrazumijeva zajedničko kućanstvo i postojanje trajnije ekonomske zajednice sa zajedničkim življenjem. Kako to nije slučaj u konkretnom predmetu, odnosno kako tužitelj i pokojni mu brat D. nisu živjeli u zajedničkom kućanstvu i nije postojala između njih trajnija ekonomska zajednica, to da nije bilo osnova za dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO). Obzirom da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, to je tuženiku temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuđen parnični trošak u iznosu od ukupno 4.612,50 kn, a čija visina je određena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 – dalje: ZSP).

 

6. U svojoj žalbi tužitelj navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, odnosno citira se zakonski tekst navedene bitne povrede.

 

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge koji nisu u protivnosti sa izvedenim dokazima pa je istu moguće ispitati, a nisu počinjene niti druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7. Ukazuje se i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer da sud uopće nije razmatrao tvrdnju tužitelja i saslušanih svjedoka o emocionalnoj povezanosti s bratom D., na tvrdnju da su bili u stalnom kontaktu s obzirom da su stanovali u blizini, da su se često viđali i čuli te da je tužitelj pomagao pok. D. i njegovoj obitelji kupovanjem hrane, odjeće i drugih potrepština, kao i da je čuvao njegovu djecu. Ukazuje se i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1733/2013 i Rev-276/2014 te na presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-433/2017 u kojima je izražen stav kako za postojanje trajnije životne zajednice nije potrebno da srodnici žive na istoj adresi, niti da je nužna pretpostavka novčano pomaganje, već je bitna emocionalna povezanost braće i sestara koja proizlazi iz zajedničkog odgoja, obrazovanja, razmjene ljubavi te brige i poštovanja. Ukazuje se i na pogrešnu primjenu Tarife s obzirom da se podnesak od 31. prosinca 2019. ne može tumačiti kao obrazloženi podnesak.

 

7.1. I po ocjeni ovog suda, za sada je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno zbog čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

 

7.2. U novijoj sudskoj praksi zauzeto je pravno shvaćanje u odnosu na tumačenje trajnije zajednice života kao pretpostavke za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe (brata ili sestre).

 

7.3. U  odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-276/2014-2 od 18. lipnja 2019., a koja je donesena u postupku povodom izvanredne revizije radi odgovora na materijalnopravno pitanje da li je trajnija zajednica života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a jedino onda kada bliski srodnici (braća i sestre) žive u zajedničkom domaćinstvu ili se o trajnoj zajednici života radi i kada braća i sestre ne žive u zajedničkom domaćinstvu, odnosno da li su za procjenu trajnije zajednice života bitni isključivo emocionalna povezanost braće i sestara koja proizlazi iz njihovog dosadašnjeg života, zauzeto je stajalište da „se trajnijom zajednicom života između brata i sestre ne smatra življenje u istom stambenom prostoru niti vođenje zajedničkog domaćinstva, a isto tako niti novčano pomaganje, već se podrazumijeva postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara koja proizlazi iz njihovog zajedničkog obrazovanja, odgoja i razmjene njihove ljubavi te brige i poštovanja“.

 

7.4. Prvostupanjski sud je vrlo šturo ispitao tužitelja i saslušane svjedoke u odnosu na postojanje trajnije zajednice života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a i iznesenog pravnog shvaćanja na koje je ukazano u točki 7.3. ove odluke zbog čega nisu utvrđene sve relevantne činjenice za primjenu navedene odredbe.

 

7.5. Da bi se u konkretnom slučaju mogla donijeti pravilna odluka potrebno je ispitati tužitelja, a zatim i predložene svjedoke na sve okolnosti koje su povezivale tužitelja i njegovog brata D. tijekom odrastanja i u odrasloj životnoj dobi nakon što su počeli živjeti u odvojenim domaćinstvima, odnosno činjenice koje su vezane uz njihov odgoj, emocionalnu povezanost i međusobno pomaganje, kako bi se dobila jedna sveobuhvatna slika o tome radi li se o takvoj zajednici koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade.

 

8. Isto tako, pri odlučivanju o naknadi parničnih troškova ovaj sud uočava da je tuženiku priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu iako tuženik ne bi bio dužan platiti pristojbu za odgovor na tužbu s obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (čl. 4. st. 1. toč. 2. ZSP-a).

 

9. Zbog navedenih razloga usvojena je žalba tužitelja te je ukinuta pobijana odluka primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a.

 

9.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno saslušati tužitelja te predložene svjedoke na okolnosti povezanosti između braće, odnosno tužitelja i pokojnog brata D. na način da će utvrditi činjenice vezane uz njihovo odrastanje, brigu tužitelja prema mlađem bratu, na okolnosti njihovog emocionalnog odnosa, međusobnog pomaganja i svih onih okolnosti koje su bitne za ocjenu postojanja povezanosti koja opravdava dosudu pravične novčane naknade.

 

9.2. Nakon što detaljnije sasluša tužitelja i po njemu predložene svjedoke, prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti sve utvrđene činjenice te donijeti odluku o zahtjevu tužitelja, kao i odluku o naknadi parničnog troška.

 

10. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tužitelja jer isti nije bio nužan u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

 

Koprivnica, 5. listopada 2021.