Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 9 Gž-1318/2021-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2 |
Poslovni broj: 9 Gž-1318/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., protiv tuženika Lovačko društvo F. B. iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz Z., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj 7 Pn-67/2020-55 od 27. srpnja 2021., 05. listopada 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj 7 Pn-67/2020-55 od 27. srpnja 2021.:
- potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu za iznos od 5.070,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te za iznos troška u iznosu od 7.889,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom,
- preinačuje u pobijanom dosuđujućem dijelu na način da se tužitelj odbija s dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 1.690,16 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.629,69 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim.
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 292,96 kn.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 6.760,61 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci, a tekućoj od 16. travnja 2016. pa do isplate, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 10.518,75 kn također s naznačenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. srpnja 2021. do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Kako je među strankama sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost te visina tužbenog zahtjeva, sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio, a posebno imajući u vidu nalaz i mišljenje prometnog vještaka, da je do štetnog događaja došlo tako što je srneća divljač naletjela na osobno vozilo reg. oznaka ... kojim je po kolniku državne ceste D-3 u smjeru Z. upravljala A. Ž. G. u smjeru D. B., te da je prometna nesreća u konkretnom slučaju bila neizbježna jer se divljač neposredno prije naleta nalazila u perifernom vidnom polju osiguranice tužitelja i to na mekom terenu koji je ispod razine kolnika. Stoga je sud utvrdio da u takvim okolnostima nastanka štetnog događaja brzina kretanja osiguranice tužitelja, koju ionako nije moguće utvrditi na temelju materijalnih dokaza, nije imala utjecaj na nastanak štetnog događaja i da osiguranica tužitelja nije uzrokovala isti, niti je doprinijela njenom nastanku, a niti nije poduzela nikakvu neadekvatnu radnju, to je sud primjenom odredbe čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) utvrdio da je tuženik kao vlasnik divljači koja predstavlja opasnu stvar koja je pretrčavala cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima odgovoran za štetu koja je nastala u štetnom događaju, a kako je sud visinu utvrdio na temelju provedenog prometnog vještačenja i ona iznosi 6.760,61 kn, to je naložio tuženiku da tužitelju kao osiguravajućem društvu koje je nadoknadilo svojoj osiguranici tu imovinsku štetu za čiji je nastanak odgovoran tuženik na temelju čl. 963. st. 1. ZOO-a isplati utuženi iznos sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koje teku od 19. travnja 2016. kao prvog dana nakon dana plaćanja do isplate sve u skladu s čl. 29. ZOO-a.
6. U žalbi tuženik ističe da je presuda opterećena istim nedostacima zbog kojih je već jednom bila ukinuta rješenjem ovog suda broj Gž-1508/19 s obzirom da su u ponovljenom postupku činjenična podloga te nalaz i mišljenje vještaka ostali potpuno isti, iako je bilo potrebno utvrditi da li je unatoč navedenoj brzini kretanja osiguranice tužitelja nesreća bila neizbježna.
6.1. Kako je vještak u svom nalazu jasno naznačio da u konkretnom slučaju do nesreće ne bi došlo da je osiguranica tužitelja prilazila brzinom od 50 km/h koliko je bilo ograničenje, tuženik smatra da sud pogrešno zaključuje da je nesreća neizbježna i pri brzini od dopuštenih 50 km/h, zanemarujući da se to ne odnosi na konkretan slučaj već eventualno na neke hipotetske situacije u kojima je trenutak pretrčavanja divljači različit od onog koji se stvarno desio u ovom slučaju. Kako je osiguranica tužitelja sama u svom iskazu istakla da je vozila 60 km/h a sud je u cijelosti prihvatio iskaz navedene svjedokinje kao logičan, životan i neposredno uvjerljiv, smatra da je taj iskaz takav i u pogledu brzine kretanja vozila pa ako sud smatra da vozačica nije upravljala brzinom od 60 km/h da je onda stanje spisa suprotno zaključku suda a sadržaj obrazloženja proturječan, što da predstavlja apsolutno bitnu povredu parničnog postupka. Tvrdi da u konkretnom slučaju treba primijeniti čl. 50. Zakona o cestama kojim je određeno da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti odgovara po načelu krivnje a što sud nije primijenio slijedom čega da je pogrešno primijenio čl. 1063. i 1064. ZOO-a.
7. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, a da se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. navedenog Zakona osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. istog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da u istoj nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju sadržajno opisuje tuženik, a ni jedna druga na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u sporu male vrijednosti, s obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa.
9. Nadalje, kako tuženik pogrešno smatra da se u konkretnom slučaju valja primijeniti odredba čl. 50. Zakona o cestama, već je prvostupanjski sud pravilno na konkretan slučaj primijenio odredbu čl. 1063. i 1064. u svezi s čl. 963. ZOO-a s obzirom da je utvrdio da je šteta nastala na način da je srneća divljač pretrčavajući kolnik državne ceste D-3 iz smjera lovišta kojem upravlja tuženik naletjela na osobno vozilo osiguranice tužitelja, a da je ista predmetne zgode vozeći automobil brzinom od 60 km/h prema vlastitom iskazu vozila brzinom većom od dopuštene, s obzirom da je ograničenje brzine na tom mjestu iznosilo 50 km/h, te da na taj način nije ni prilagodila svoje kretanje uvjetima na cestama uzimajući u obzir da je 250 m prije mjesta naleta divljači na osobno vozilo gledano u smjeru kretanja vozila postavljen prometni znak „divljač na cesti“, slijedom čega je očito da postoji i suodgovornost osiguranice tužitelja za prouzročenu štetu, uzimajući u obzir i iskaz prometnog vještaka da bi ista nesreća bila izbjegnuta da se vozilo mjestu nesreće približavalo brzinom od 50 km/h i manjom, slijedom čega ovaj sud utvrđuje da je osiguranica tužitelja suodgovorna za štetu u omjeru od 25%.
10. Kako je visina štete pravilno odmjerena, a koje činjenice tuženik ne osporava ni u žalbi i ona iznosi 6.760,61 kn, koliko je tužitelj platio osiguranici sukladno sporazumu o izvansudskoj nagodbi, tuženik je u obvezi u svezi štetnog događaja tužitelju isplatiti razmjerni iznos štete u iznosu od 5.070,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. travnja 2016. kao prvog dana nakon dana plaćanja do isplate sve u skladu s čl. 29. ZOO-a.
11. Slijedom toga valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika potvrditi pobijanu presudu za iznos od 5.070,45 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti pobijanu presudu za iznos od 1.690,16 kn s zatraženom zakonskom zateznom kamatom i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan s obzirom da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.
12. S obzirom da je ovaj sud preinačio odluku protiv koje je podnesena žalba primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti i o troškovima postupka.
12.1. Kako je tužitelj uspio u parnici, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (100% u pogledu osnovice i 75% u pogledu visine) u iznosu od 87,50%, a tuženik od 12,50%, valjalo je tužitelju priznati trošak postupka koji je pravilno odmjeren prvostupanjskom odlukom na način da se priznati trošak od 10.518,75 kn stavi u omjer sa razlikom između omjera od 87,50% i omjera od 12,50%, sve primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, pa je tužitelju valjalo dosuditi trošak u omjeru od 75% priznatog troška u pobijanoj odluci i to u iznosu od 7.889,06 kn, slijedom čega je za taj iznos s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom odbijanjem žalbe tuženika a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo potvrditi odluku o troškovima, dok je za iznos od 2.629,69 kn s zatraženom zakonskom zateznom kamatom zahtjev za naknadu parničnog troška prihvaćanjem žalbe tuženika, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovan.
13. S obzirom da je tuženik uspio sa žalbom u omjeru od 25% valjalo mu je u tom omjeru i dosuditi trošak iste koji se odnosi na trošak sastava žalbe temeljem Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14 i 107/15) u iznosu od 1.171,87 kn pa je valjalo naložiti tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 292,96 kn s time da tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu s obzirom da isti trošak tuženik nije adekvatno zatražio primjenom odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a.
U Varaždinu 05. listopada 2021.
|
|
|
Sutkinja Tatjana Ledinšćak-Babić v.r. |
|
|
|
|
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.