1              Poslovni broj: Kž-315/2021-4

  Poslovni broj: 6 Kž-315/2021-4

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Siniše Plešea kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene M. H., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br.: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-4061/2020 od 25. veljače 2021. i okrivljene M. H., po branitelju V. D., odvjetniku iz N., podnijete protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. veljače 2021., broj K-1780/2020-22, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljene M. H. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

             

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. veljače 2021., broj K-1780/2020, okrivljena M. H. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, te je, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te joj je, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te je određeno da se ta kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena M. H. u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) sud je okrivljenu M. H. obvezao da nadoknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna).

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik i okrivljena.

 

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se zapisnik s dokaznog ročišta Županijskog suda u Zagrebu o ispitivanju svjedokinje Z. K. C. ne izdvoji kao nezakonit dokaz, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na zakonitost gore spomenutog zapisnika.

 

2.2. Okrivljena je žalbu podnijela po branitelju V. D., odvjetniku iz N., bez istaknutih žalbenih razloga, no po sadržaju bi proizlazilo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljena oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu u smislu odredbe članka 474. ZKP/08.

 

4. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljene M. H. nisu osnovane.

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

 

6.              Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe kako nije bilo mjesta izdvajanju zapisnika o ispitivanju svjedokinje Z. K. C. od 28. srpnja 2020. kao nezakonitog dokaza.

 

6.1. Naime, kako to proizlazi iz podataka u spisu, Z. K. C. je kćer okrivljenice i ista je prilikom ispitivanja upozorena u smislu odredbe članka 285. stavak 1. točka 2. ZKP/08 - da nije dužna svjedočiti zbog srodstva s okrivljenicom, nakon čega je ista otklonila blagodat i iskazala da će svjedočiti. Međutim, ista nije bila upozorena sukladno odredbi članka 285. stavak 3. ZKP/08, a morala je biti, da se njezin iskaz, ukoliko odluči svjedočiti, bez obzira na kasniju njezinu odluku, može koristiti kao dokaz. Ovo upozorenje i odgovor nisu unijeti u zapisnik kako je to propisano navedenom zakonskom odredbom čime su povrijeđene odredbe ZKP/08 i nedvojbeno se radi o nezakonitom dokazu sukladno odredbi članka 10. ZKP/08. Stoga je prvostupanjski sud taj iskaz pravilno izdvojio kao nezakonit i neupotrebljiv u ovom postupku. Zbog navedenog činjenično stanje je u ovom dijelu pravilno utvrđeno, a što žalbom državnog odvjetnika nije dovedeno u sumnju.

 

U odnosu na žalbu okrivljene M. H.

 

7. Nije u pravu okrivljena kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno, odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje, budući je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za presuđenje u konkretnom slučaju, a za svoju je odluku dao opsežne, argumentirane i valjane razloge koji žalbom okrivljenice nisu dovedeni u sumnju.

 

 

7.1. Naime, i sama okrivljena M. H. u svojoj obrani navodi da je doista inkriminiranog dana bila incidentna situacija koja je počela verbalnim sukobom između nje i njezine kćeri Z. K. C., a njezin unuk je o sukobu obavijestio B. V., osobu s kojom živi njezina kćer. Iskazala je kako se istog preplašila jer je krenuo u njezinom pravcu pa je to bio razlog da je iz ladice izvadila nož koji je stavila na svoja prsa, a držala ga je kako bi se obranila od napada. No, B. V. je samo prošao pored nje i pozvao njezinu kćer i starijeg unuka da idu s njim van. Dodala je da je inače B. V. mirnog karaktera i da ju je iznenadio njegov napad. Napad bi se prema njezinoj obrani sastojao u tome da joj je predbacio način na koji razgovara sa svojom kćeri.

 

7.2. U tom smislu neosnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije proveo dokaz preslušavanja prvotnog ispitivanja okrivljenice, budući da je to u ovom postupku učinjeno, a što je izričito konstatirano razlozima presude gdje je navedeno da je obrana okrivljenice s rasprave istovjetna obrani koju je dala prilikom prvog ispitivanja, osim što je tada navela da je, kako je gore navedeno, inače B. V. mirnog karaktera i da ju je iznenadio njegov napad.

 

7.3. Iako u spisu ne prileži formalni prijedlog za kazneni progon okrivljenice od strane oštećenika, iz spisa je vidljivo da su oboje podnijeli kaznenu prijavu koju su i potpisali, a što se ima smatrati prijedlogom za kazneni progon. Osim toga, za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 progon se provodi po službenoj dužnosti.

 

7.4. Što se tiče iskaza B. V. o postupanju okrivljenice, isti je u dva navrata svjedočio istovjetno, a sadržaj njegovog iskaza upućuje da nije imao nikakvih motiva da bi okrivljenicu lažno teretio, dodajući da ni on niti njegova tadašnja partnerica Z. K. C. nisu imali namjeru kazneno prijaviti okrivljenicu, sve do poziva policije, ali kaznenu prijavu su, kako je gore navedeno, ipak podnijeli. Sam događaj B. V. je opisao vrlo detaljno, okolnosno i životno prihvatljivo, a dijelovi njegovog iskaza korespondiraju čak i s dijelovima obrane okrivljenice, a i s materijalnom dokumentacijom u spisu gdje je vidljivo postupanje okrivljenice i oštećenika nakon inkriminiranog događaja.

 

7.5. Kraj takvog stanja stvari prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je iskaz svjedoka B. V. vjerodostojan i istinit, a obrana okrivljenice u dijelovima gdje poriče određene radnje da se ima smatrati usmjerenom izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti.

 

7.6. Takva obrana ocijenjena je nelogičnom i neživotnom, a što je opsežno obrazloženo u razlozima prvostupanjske presude pa se žaliteljica upućuje na isto. U tom smislu žalbeni navodi okrivljenice predstavljaju zapravo komentar i njezina promišljanja vezana uz obiteljski život i odnos roditelja i djece uopće, a navedeno nema nikakve povezanosti s konkretnom situacijom koja se nedvojbeno desila tako kako je utvrdio prvostupanjski sud.

 

7.7. Postupanje okrivljene, kako je činjenično opisano u izreci presude te uporaba sredstva kao što je nož, kod svake bi prosječne osobe izazvalo osjećaj osobne ugroženosti, straha i osobne nesigurnosti, pa je prvostupanjski sud ispravno zaključio da su se u njezinim radnjama stekli svi bitni subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11, te ju je pravilno za to kazneno djelo i proglasio krivom.

 

7.8. Što se tiče odluke o kaznenoj sankciji koja je ispitana po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 478. ZKP/08, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja ispravno je cijenio težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela od strane okrivljene i stupanj njezine kaznenopravne odgovornosti. Isto tako, pravilno je valorizirao značaj utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti. Tako je olakotnim okrivljenici cijenjena činjenica da se radi o osobi više životne dobi koja do sada nije osuđivana, pa je očigledno da se radi o jednom incidentu u njezinom, do tada, urednom životu, dok posebne otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije utvrdio, osim upornosti koju je okrivljena, nedvojbeno, iskazala pri počinjenju konkretnog kaznenog djela. Prema tome, uvjetna osuda, tj. prijetnja kaznom s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine, primjerena je svim okolnostima konkretnog slučaja i podobna da se njome ostvare sve zakonom predviđene svrhe kaznenopravne zaštite iz članka 41. KZ/11, kako opća tako i posebna, na zakonit i pravedan način.

 

8. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, to Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8.1. S obzirom na navedeno valjalo je, primjenom članka 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci ove presude.

             

             

U Zagrebu 5. listopada 2021.