U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja A. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. T. F., odvjetnici u Z., protiv tuženice I. B. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku B. Č., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj P-9514/17-26 od 21. studenog 2018., 5. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbijaju se žalbe stranaka, kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj P-9514/17-26 od 21. studenog 2018..

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točci I. izreke, naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 6.633,06 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.349,63 kn s pripadajućim zateznim kamatama Točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnose obje stranke.

 

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv točke II. i III. izreke prvostupanjske presude, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tuženica podnosi žalbu, sadržajno protiv točke I. i III. izreke prvostupanjske presude, iz svih zakonom propisanih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženici, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Neosnovano se stranke žalbama pozivaju na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, s time da niti stranke u žalbama ne navode u čemu bi se konkretno ta procesna povreda sastojala.

 

8. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti bitna procesna povreda iz čl. 354. st.2 . toč. 12. ZPP-a na koju žalbom upire tuženica, budući da prvostupanjski sud nije odlučio o nečem drugom, niti je tužitelju dosuđeno više od traženog, a time što je sud prihvatio tužbeni zahtjev po dvije pravne osnove (stjecanju bez osnove i naknadi štete), u situaciji kada to nije učinio u odnosu na jedan te isti zahtjev, već u odnosu na dva različita zahtjeva (vraćanje plaćenih režijskih troškova i naknadu štete s osnove plaćenih zateznih kamata i troškova ovršnih postupaka te naknade FINA), suprotno žalbenim navodima, nije počinjena navedena bitna procesna povreda.

 

9. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,, 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.982,69 kn na ime plaćenih režijskih troškova i zajedničke pričuve za stan u Z., te naknade štete s osnove plaćenih zateznih kamata, troškova ovršnog postupka i naknade FINI nastalih u postupku prisilne naplate režijskih troškova i pričuve.

 

7. U ovoj fazi postupka nije sporno da su stranke suvlasnici predmetnog stana, da su u istom živjeli zajedno do rujna 2014., da je tuženica potom nastavila stanovati u tom stanu sa dvoje zajedničke mldb. djece stranaka te da su tužitelju u tri ovršna postupka (poslovni broj Ovrv-3290/15, Ovrv-6785/15 i Ovrv-11625/15) prisilno naplaćeni određeni novčani iznosi na ime neplaćenih režijskih troškova i zajedničke pričuve za određeno vremensko razdoblje. Također, nije sporno da su tužitelju naplaćene zakonske zatezne kamate zbog zakašnjenja u plaćanju računa, troškovi ovršnih postupaka i naknade Financijskoj agenciji. Sporno je da li je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju plaćene novčane iznose i u kojem omjeru.

 

8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelju po osnovi neplaćene pričuve prisilno ustegnut iznos od 2.984,00 kn pa cijeneći da su stranke suvlasnici stana na jednake dijelove, pozivom na čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZV) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO), zauzima stav da je tuženica kao suvlasnica stana u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 1.429,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na temelju čl. 1115. ZOO-a.

 

9. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelju u ovršnim postupcima prisilno naplaćeni računi HEP-a za utrošenu toplinsku energiju u ukupnom iznosu od 2.843,67 kn te računi Zagrebačkog holdinga d.o.o., podružnice Čistoća pa cijeneći da su stranke od travnja 2014. do rujna 2014. zajedno živjele u predmetnom stanu, zaključuje da su u tom razdoblju bile dužne plaćati režijske troškove na jednake dijelove, dok je u narednom razdoblju plaćanje tih troškova bila isključiva obveza tuženice. Stoga pozivom na čl. 1111. ZOO-a zauzima stav da je tuženica dužna vratiti tužitelju polovicu plaćenih režijskih troškova za razdoblje zajedničkog stanovanja i to za utrošenu toplinsku energiju u iznosu od 408,12 kn, a po računima Čistoće u iznosu od 164,22 kn, dok je za naredno razdoblje u kojem je sama koristila predmetni stan u obvezi vratiti tužitelju cjelokupno plaćeni iznos za toplinsku energiju u visini od 2.027,44 kn i plaćeni iznos Čistoći u visini od 166,01 kn.

 

10. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu plaćenih zateznih kamata, troškova ovršnih postupaka i naknada FINI, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da tuženica nije obavijestila tužitelja o pristiglim računima pa zaključuje da je takvim postupanjem postupila protivno čl. 8. ZOO-a, međutim ujedno utvrdivši da tužitelj nije promijenio adresu prebivališta niti je obavijestio isporučitelje računa o promjeni adrese, zaključuje da je i tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štete u omjeru od 50%, slijedom čega pozivom na čl. 1090. i 1092. ZOO-a zauzima stav da su stranke dužne snositi nastalu štetu u vidu plaćenih zateznih kamata, troškova i naknade na jednake dijelove pa obvezuje tuženicu na isplatu iznosa od ukupno 2.330,23 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama pozivom na čl. 1086. ZOO-a.

 

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 2. ZPP-a pa imajući u vidu da su stranke podjednako uspjele u sporu, odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

12. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja, budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilno i
potpuno utvrdio odlučne činjenice, a niti stranke žalbenim navodima ne navode u
čemu bi se taj žalbeni razlog konkretno sastojao.

 

13. Također, neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog
prava, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude.

 

14. Naime, pri nespornoj činjenici da je tuženica suvlasnica predmetnog stana i kao takva obveznik na temelju čl. 89. st. 1. ZV-a plaćanja zajedničke pričuve, kao i da je u razdoblju na koje se odnose režijski troškovi živjela u tom stanu, a da je pričuvu i režijske troškove isključivo podmirio tuženik, pravilno je prvostupanjski sud, uzevši u obzir i razdoblje zajedničkog stanovanja stranaka, primjenom čl. 1111. i čl. 1119. ZOO-a obvezao tuženicu na isplatu odgovarajućeg dijela zajedničke pričuve i režijskih troškova, sa pripadajućim zateznim kamatama pozivom na čl. 1115. ZOO-a. Naime, u smislu čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a plaćanjem režijskih troškova od strane tužitelja u dijelu u kojem se isti odnose na pružene komunalne usluge tuženici, došlo je do stjecanja koristi na strani tuženice i time prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženice bez osnove, slijedom čega je tuženica u obvezi tužitelju isplatiti odgovarajući dio plaćenih režijskih troškova, dok je plaćanjem zajedničke pričuve tužitelj ispunio i zakonsku obvezu tuženice kao suvlasnice stana pa pozivom na čl. 1119. ZOO-a s pravom potražuje od tuženicu naknadu isplaćenog iznosa razmjerno njezinom suvlasničkom dijelu.

 

15. Pri tome, žalbeni navodi kojima se tuženica poziva na propust
prvostupanjskog suda da uzme u obzir činjenicu kako u predmetnom stanu osim nje živi i dvoje zajedničke mldb. djece stranaka pa da stoga na tuženicu može eventualno otpasti samo ¼ odnosno 1/3 režijskih troškova, kao i da tužitelj nije izvršavao zakonsku dužnost uzdržavanja djece u razdoblju na koje se odnose režijski troškovi, nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženica kao nesporni korisnik predmetnog stana u obvezi plaćanja režijskih troškova za sve članove svoga domaćinstva, pri čemu eventualno neplaćanje doprinosa za uzdržavanje mld. djece od strane tuženika ne oslobađa tuženicu od te obveze, već istoj pristoji da ostvaruje pravo na isplatu doprinosa za uzdržavanje u odgovarajućem sudskom postupku.

 

16. Također, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima stranaka, primijenio materijalno pravo iz čl. 8. ZOO-a kada je cijeneći postupanje tuženice neobavještavanjem tužitelja o pristiglim računima, zauzeo stav da je tuženica time prouzročila štetu tužitelju u vidu plaćenih zateznih kamata zbog zakašnjenja u plaćanju računa, troškova ovršnih postupaka i naknada FINI pa da je odgovorna za naknadu štete, pri čemu je primjenom čl. 1092. ZOO- a pravilno cijenio i propust tužitelja da prijavi promjenu adrese prebivališta i obavijesti izdavatelja računa o promjeni te adrese, kao njegov doprinos nastanku štete u omjeru od 50% i obvezao tuženicu na naknadu nastale štete u visini od 50%.

 

17. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici i to u približno podjednakim omjerima pa je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

18. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. ZPP-a odbiti žalbe stranaka, kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

 

U Rijeci 5. listopada 2021.

Sutkinja

Ingrid Bučković