Poslovni broj: K-43/2021-6

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-43/2021-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Zorana Kežića, kao predsjednika vijeća, te K. B. i N. A., kao članova vijeća, uz sudjelovanje A. R., kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog I. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. stavak 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), nakon rasprave javno održane i zaključene 30. rujna 2021. i presude objavljene 4. listopada 2021., u nazočnosti okrivljenog I. J., branitelja okrivljenika R. P., odvjetnika u S., te zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, M. M.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

OKRIVLJENI: I. J., OIB: …, sin pok. S. i S., rođene Š. M., rođen … u S., gdje i prebiva T. G. ..., Hrvat, državljanin Republike Hrvatske, nezaposlen, neoženjen, bez djece, izjavljuje da nema nepokretne ili pokretne imovine, neosuđivan, vodi se drugi kazneni postupak,

 

k r i v   j e

 

što je 8. srpnja 2020. oko 18:15 sati u mjestu G., kućni broj .., ispred obiteljske kuće A. M., nakon prepirke i tjelesnog sukoba s A. M., svjestan da ga može usmrtiti i pristajući na to, dok mu je ovaj bio okrenut leđima, kuhinjskim nožem ukupne duljine 19 centimetara, duljine oštrice 8 centimetara, uboo A. M. u desnu stranu leđa ispod desne lopatice i u desnu natkoljenicu, zadavši mu ubodno reznu ranu desne natkoljenice, koja je (laka) tjelesna ozljeda i ubodno reznu ranu na leđima ispod desne lopatice s ubodnim kanalom dubine između 5 i 8 centimetara s oštećenjem kože, potkožja, međurebrenih mišića, poplućnice, srednjeg i gornjeg režnja desnog pluća, koji je doveo do sadržaja zraka u prsnoj šupljini, koja ozljeda je (obična) teška tjelesna ozljeda, zbog koje je podvrgnut operacijskom zahvatu i zadržan u bolnici,

 

dakle, s namjerom da ubije drugoga poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju – djelo opisano i kažnjivo po članku 110. u svezi s člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11).

 

Stoga se okrivljeni I. J., temeljem članka 110. KZ/11 u svezi članka 34. stavak 1. i 2. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavak 1. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11

 

o s u đ u j e

 

na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca.

 

 

Temeljem članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljenom I. J. se potom izriče

 

djelomična uvjetna osuda

 

na način da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

Temeljem članka 54. KZ/11 okrivljenom se u neuvjetovani dio kazne zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 8. srpnja 2020. do 28. srpnja 2020.

 

Temeljem članka 70. stavak 1. – 3. KZ/11 okrivljenom I. J. se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a tijekom uvjetovanog dijela u Probacijskom uredu S. u kojem se nalaze psiholozi specijalizirani za otklanjanje nasilničkog ponašanja, pod uvjetima određenim posebnim propisom, a koja mjera može trajati, u odnosu na vrijeme neuvjetovanog dijela kazne do prestanka izvršenja toga dijela kazne zatvora, odnosno za uvjetovani dio kazne do isteka roka provjeravanja, svakako najdulje dvije godine.

 

Temeljem članka 73. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljenom I. J. se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja A. M., sina I., rođenog …., u trajanju od 1 (jedne) godine dulje od izrečene kazne zatvora i počinje teći od izvršnosti ove presude.

 

Temeljem članka 79. stavak 1. i 2. KZ/11 od okrivljenika se oduzima kuhinjski nož ukupne duljine 19 centimetara, duljine oštrice 8 centimetara.

 

Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni A. M. se upućuje u parnicu radi ostvarivanja svog imovinskopravnog zahtjeva.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni se obvezuje na ime troškova ovog kaznenog postupka platiti trošak u ukupnom iznosu od 5.750,00 kuna, od čega je iznos od 2.750,00 kuna trošak sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 2.400,00 kuna trošak psihijatrijskog vještačenja, a preostalih 600,00 kuna trošak sudskog paušala.

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-149/2020 od 7. rujna 2020. protiv okrivljenog I. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11, pobliže opisanog u izreci optužnice.

 

Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-37/2020 od 22. ožujka 2021. okrivljeni I. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru.

 

Rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-139/2021-8 od 20. srpnja 2021. ukinuta je presuda ovog suda i predmet vraćen prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              Sud je temeljem utvrđenih činjenica iz provedenih dokaza tijekom dokaznog postupka, izmijenio u činjeničnom opisu izreke presude oblik krivnje iz postupanja u izravnoj namjeri kako je navedeno u optužnici u postupanje s neizravnom namjerom, te u skladu sa sudsko-medicinskim vještačenjem, precizno označio težinu ozljede ubodno rezne rane na leđima ispod desne lopatice "koja ozljeda je (obična) teška tjelesna ozljeda", umjesto kako je navedeno u optužnici "koja ozljeda je teške naravi, pri čemu sud, takvim izmjenama, nije izmijenio identitet optužnice.

 

Pozvan da se u smislu odredbe članka 416. ZKP/08, očituje o optužbi, okrivljenik je i u ponovljenom postupku izjavio da se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

 

              Suglasnošću stranaka sud je u ponovljenom postupku na raspravi pročitao iskaze svjedoka M. M. i G. P..

 

Nadalje, suglasnošću stranaka pročitao je u ponovljenom postupku iskaze sudskog vještaka psihijatra dr. D. B. (list 265 spisa), koja je sudu ranije dostavila pisani nalaz i mišljenje od 20. srpnja 2020. (list 120-127 spisa) i sudskog vještaka sudske medicine dr. A. A. (list 261-262 spisa), koji je ranije dostavio pisani nalaz i mišljenje od 20. srpnja 2020. (list 111-113 spisa).

 

Sud je, a nakon što je u ponovljenom postupku, temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 odbio kao odugovlačeći prijedlog obrane za izvođenjem dokaza ponovnim ispitivanjem u svojstvu svjedoka žrtve/oštećenika A. M., a nakon što je isti na raspravi 16. veljače 2021. iscrpno ispitan i to na konfrontirani način i na kojoj raspravi su okrivljenik i njegov branitelj žrtvi postavljali brojna pitanja, te je isto ispitivanje bilo dugotrajno i iscrpno, temeljem članka 431. stavak 1. točka 7. i 8. ZKP/08 pročitao iskaz žrtve/oštećenog/svjedoka A. M. sa rasprave od 16. veljače 2021. (list 257-258 spisa).

 

Sud je, temeljem članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 suglasnošću stranaka pročitao pisane nalaze i mišljenja iz biološkog vještačenja Centra za ... I. V. (187-195), daktiloskopskog vještačenja Centra za ... I. V. (165-171) i toksikološkog vještačenja Centra za ... I. V. za okrivljenika i to alkohola u krvi i mokraći (153-156) i droga (160-163).

 

Nadalje, u dokazne svrhe sud je pročitao i pregledao zapisnik o očevidu na mjestu počinjenja, te na tijelu i odjeći okrivljenika Policijske postaje S. od 8. srpnja 2020. (4-5) i izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta (6-7), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta-noža od okrivljenika broj 0967869 (16), zapisnik o očevidu na tijelu i odjeći žrtve Policijske uprave ..., Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 8. srpnja 2020. (100-102) i izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi (103), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta-odjeće od žrtve broj 00080857 (108), fotodokumentaciju očevida na mjestu počinjenja, na tijelu i odjeći okrivljenika i noža (86-98) dijelom na CD mediju (110), te skicu mjesta počinjenja (99), medicinsku dokumentaciju Kliničkog bolničkog centra S. o ozljedama žrtve A. M. (114-118, 147), medicinsku dokumentaciju Kliničkog bolničkog centra Split o ozljedama okrivljenika I. J. (11) i socijalnu anamnezu za okrivljenika (149-150).

 

Na kraju pročitan je izvadak iz KE za okrivljenika (list 49 spisa).

 

Osim ovih, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

 

Iznoseći svoju obranu, okrivljenik se branio jednako kao na raspravi od 17. ožujka 2021. (list 265-268 spisa) ističući da su do ovog događaja on i A. M. bili prijatelji 12 godina i da mu je žao što je do ovoga došlo i što je na jedan ružan način prekinuo svoje i A. prijateljstvo, tijekom kojega se s njim intenzivno družio i između njih nikada nije, kroz to vrijeme, bilo ikakvih problema. Također se branio "da je razlog toga što ga je uboo bila da bi obranio svoj život. Ovo poglavito kada se uzme u obzir da se A. M. na H. drogirao, te da je u tom stanju došao kući toga inkriminiranog dana, dakle da nije bio ispravan, ali nisam ni ja, da budemo iskreni bio ispravan, jer su i kod mene pronađeni tragovi konzumiranja droge."

 

U svezi predmetnog događaja, da ga je tjedan dana ranije, A. zvao na mobitel i zamolio može li ga odvesti autom do T. radi nekih njegovih obveza, te nakon što je pristao, odveo ga je svojim autom u T. Njihove kuće da su jedna od druge udaljene nekih kilometar i pol.

 

Za vrijeme vožnje da mu je govorio da se na H. drogirao tri dana i da za to vrijeme nije spavao. Pri povratku u S., jedno vozilo da se nekako našlo u njegovoj traci, a nakon što je vozača tog vozila za kojeg je poslije utvrdio da mu je nadimak G. upitao kako to vozi, da mu je taj vozač, kojeg do tada nije poznavao, ali A. je, izašavši iz vozila i kroz njegov otvoreni prozor opalio dvije pljuske, na što da mu je on rekao "nisi normalan" i pri odlasku "majmune, ti si za psihijatriju". Taj G. da je kazao nakon tih riječi "sad ću vas propucati".

 

Nakon tih riječi, da je vidio kako je A. pukao od šoka, odnosno "po meni, od ove kombinacije nespavanja i straha od toga što je G. rekao".

 

Narednih dana da ga je gotovo svakodnevno A. nazivao na posao govoreći mu da nije onako trebao reći G., nakon čega da je otišao do kuće A. M., te mu kazao da od toga dana blokira njegov broj i prekida njihovo prijateljstvo, odnosno da ne želi imati s njim nikakav kontakt, kazavši mu da je očito "pukao", slijedom čega narednih dana nisu imali nikakav kontakt.

 

Kritične prigode 8. srpnja 2020., da je dobio poziv sa nepoznatog broja prepoznavši glas A. M. koji je tražio od njega da popričaju, nakon čega je svojim vozilom došao do njegove kuće udaljene nekih kilometar i pol od njegove i pet metara od pristupne ceste.

 

Okrivljenik se branio da čim je svoje vozilo parkirao ispred A. kuće, A. da je otvorio suvozačeva vrata i "uhvatio se za onaj rukohvat iznad desnih suvozačevih vrata i ispruživši nogu udario me njom u desnu stranu čela".

 

Nakon toga da je A. uzeo jednu željeznu šipku, duljine najmanje pola metra, s kojom da ga je imao namjeru napasti, te da je vidjevši to, iz otvorenog pretinca ispod radija u vozilu, uzeo nož koji je imao nekih osam-devet centimetara oštricu, a desetak centimetara dršku, nakon čega da je izašao vani iz auta. Ta "pošada" da mu je inače služila za pripremu marende, kada bi pomagao u cijepanju drva A. da ga je s tom željeznom šipkom udario dva-tri puta, nakon čega je on, u namjeri da se obrani, s onim nožem, kojeg da u njegovom kraju zovu "pošada", uboo u desnu natkoljenicu.

 

Na upit da precizira kako su u tom trenutku stajali i gdje ga je točno uboo u odnosu na predio tijela natkoljenicu, okrivljenik se branio da ga je uboo u trenutku kada smo obojica stajali, nalazili se licem u lice, metar udaljeni jedan od drugoga, u prednji dio natkoljenice, malo poviše koljena, braneći se, nakon što mu je predočena preslika noža iz fotodokumentacije na listu 95 spisa F10, da je to nož koji je držao u desnoj ruci i njime uboo A. u desnu natkoljenicu. Nakon toga, da je pobjegao niz cestu, došavši do jedne travnate površine nekih 70-80 metara udaljene od A. kuće, dok je A. trčao za njim, a kada je pao na leđa, pri čemu mu je nož ispao iz ruke. Kada je pao, da ga je A. onom istom šipkom udario 4-5 puta po tijelu, a također i nekim štapom koji se tu našao, te da ga je A. udarao i šakama.

 

U jednom trenutku, tijekom tog hrvanja i kada se našao na leđima, napipavši uzeo je nož koji mu je ranije ispao, i dok se A. tako na njemu nalazio, dakle prsima prema njemu, da ga je uboo desnom rukom u desnu stranu leđa ispod desne lopatice.

 

Nakon nekih 10-15 sekundi od tog uboda, da je A. popustio sa stiskom, koji trenutak je iskoristio i od njega pobjegao prema svom autu koji se i dalje nalazio ispred A. kuće, dok je A. hodajući krenuo prema kući. U svakom slučaju da je on prije A. došao do svog auta, stavio ga u pogon i krenuo do svoje kuće. U kuću da je unio nož koji je imao tragove krvi i dragovoljno ga izručio policiji kada je po njega došla 20-30 minuta kasnije.

 

Upitan o obiteljskim prilikama okrivljenik se izjasnio da živi u domaćinstvu sa majkom, bratom i dvjema sestrama, da žive od obiteljske mirovine iza pok. oca, koji je bio branitelj i invalid Domovinskog rata. Povremeno da se bavi poslovima cijepanja drva i slično, za potrebe jednog ugostiteljskog objekta, u blizini njegove kuće.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da su se u postupanju okrivljenog I. J. u cijelosti ostvarila obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. KZ/11 u svezi sa člankom 34. stavak 1. KZ/11.

 

U smislu članka 459. stavak 5. ZKP/08 stranke nisu prijeporile mjesto i vrijeme počinjenog kaznenog djela, dakle da se prijeporni događaj dogodio 8. srpnja 2020. oko 18:15 sati, u mjestu G., ispred obiteljske kuće žrtve A. M., kućni broj 143, da je između okrivljenika i oštećenika nastala prepirka i tjelesni sukob.

 

Nadalje nisu prijeporile ni da je okrivljenik u dva navrata žrtvi nožem duljine 19 centimetara, oštrice noža 8 centimetara zadao dvije ubodno rezne rane i to jednu ispod desne lopatice i drugu u desnu natkoljenicu.

 

Postupkom je pak utvrđeno da je ubodno rezna rana na desnoj natkoljenici temeljem sudskomedicinskog vještva utvrđena (lakom) tjelesnom ozljedom, a ona ispod desne lopatice okvalificirana kao (obična) teška tjelesna ozljeda, te je istim vještvom utvrđeno da niti jedna od dvije ubodno rezne rane, prije svega ona ispod desne lopatice, nije izazvala jače krvarenje ni veći sadržaj zraka u prsnoj šupljini, te da je žrtva/oštećenik bio podvrgnut operativnom zahvatu. Postupkom je utvrđeno temeljem sudskomedicinskog vještva i da je žrtva A. M. okrivljeniku s najmanje četiri međusobno neovisna udarca nekim tupotvrdim predmetom (noga obuvena u cipelu, drvena palica) zadao ozljede na glavi, trbuhu, donjem dijelu leđa i zdjelice. Postupkom je utvrđeno i da je kod obojice u krvi i mokraći utvrđena nazočnost opojnih droga, a žrtva/oštećenik A. M. uz to i pripit (najmanje 0,54 g/kg alkohola u krvi).

 

Gornja utvrđenja nastala su kako temeljem izvedenih personalnih, verbalnih dokaza odnosno dijelom obrane okrivljenika, iskaza žrtve/oštećenika/svjedoka A. M., iskaza svjedoka M. M., G. P., te nalaza i mišljenja sudskog vještaka sudske medicine A. dr. A.,tako i temeljem materijalne dokumentacije koja prileži spisu i baš nalaza i mišljenja iz toksikološkog i biološkog vještva, zapisnika o očevidu, izvješća o krim. tehničkoj pretrazi lica mjesta, fotodokumentacije očevida, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, te medicinske dokumentacije za oštećenika i okrivljenika.

 

U svom iskazu na raspravi, koji je u ponovljenom postupku pročitan temeljem zakonske osnove iz članka 431. stavak 1. točka 7. i 8. ZKP/08 svjedok/oštećeni/žrtva A. M. je kazao da nakon što se I. J. ranije sukobio s muškarcem nadimka G. i nakon što mu on nije htio kazati gdje taj G. živi, kritičnog dana da je pozvao okrivljenika i kazao mu da dođe do njegove kuće, što je okrivljenik i učinio.

 

Došavši do njegove kuće svojim vozilom, da je sjeo na mjesto suvozača, te nakon što mu je okrivljenik uputio par ružnih riječi u autu i pokušao ga udarati, da se leđima naslonio na suvozačeva vrata i I. J. udario nogom u glavu, nakon čega su obojica izašli iz auta. Tu da ga je J. ponovno htio udariti, ali da ga je on ponovno J. udario nogom u glavu. Jednostavno da je podigao desnu nogu, jer je viši od okrivljenika i pogodio ga direktno u lice.

 

Oštećeni/žrtva A. M. je sudu kazao i da se okrivljenik potom vozilom udaljio i nakon par minuta da se ponovno vratio do njegove kuće, tražeći od njega mobitel, nakon čega je u njegovoj desnoj ruci vidio nož, dok je on u tom trenutku uzeo jednu željeznu šipku da se obrani ako bude potrebno.

 

Kazavši mu da otiđe, da se okrenuo i pošao uza stepenice u stan svoje bake, a kada je bio okrenut okrivljeniku leđima da je osjetio najprije ubod u desnu stranu leđa, a potom u desno bedro, te okrenuvši se, da je vidio kako je okrivljenik počeo bježati. Za njim da je krenuo i on, i dalje držeći u ruci metalnu šipku, navodeći da njome nije udario okrivljenika ni u jednom trenutku.

 

Trčeći za njim nekih pedesetak metara, da je osjetio malaksalost i jače krvarenje, te da je odustao od daljnjeg trčanja. Potom da je odveden u bolnicu i operiran.

 

Žrtva je pojasnila da od dolaska J. drugi put do ubodno reznih rana "prošlo je možda dvije-tri minute". U odnosu na drveni štap na kojem su pronađeni DNA tragovi (list 92 spisa, F 7) oštećeni je kazao da su se ti tragovi našli na štapu kada je isti pao na pod, na kojem su se nalazili tragovi njegove krvi.

 

U odnosu na utvrđenu koncentraciju alkohola u njegovoj krvi (list 223 spisa) od 0,54 g/kg oštećeni je iskazao da ne zna kako je utvrđena ta količina alkohola, a u odnosu na utvrđenu prisutnost u krvi i mokraći amfetamina, THC-a i njegovih metabolita, te lidokaina i metamizola i njihovih metabolita (list 246 spisa), oštećeni je sudu kazao da je par dana prije ovog događaja bio na partyu na H., gdje je konzumirao opojne droge.

 

Upitan od strane državne odvjetnice da pojasni razlike u odnosu na iskaz tijekom državnoodvjetničke istrage i nakon što mu je isti predočen, sa zapisnika od 27. srpnja 2020. strana 5. prvi odlomak (list 135 spisa), da ga je po povratku nazvao mobitelom J. i kazao mu da će doći s njim popričati do njegove kuće, dok je na raspravi kazao da je on nazvao I. J. po povratku s H. kritične prigode, svjedok/žrtva upitan što je točno kazao je da je taj dan kontaktirao sa J., na način da je najprije njega zvao I. J., možda oko 17:15 sati, a onda da je zvao I. J. i kazao mu da dođe kod njega kući.

 

U odnosu na daljnji iskaz iz istrage na strani 5. odlomak drugi, vezano uz njegov udarac nogom okrivljenika i kada je kazao da ga je udario dok su se nalazili u vozilu na način da je sa suvozačeva mjesta na gore opisani način udario u glavu, dok se okrivljeni nalazio na vozačevom mjestu i to "nogom udario I. u glavu, pri čemu je on sjedio na mjestu vozača, a ja sam nogu ispružio sa suvozačeve strane kroz otvorena vrata" sa raspravnim iskazom da se to dogodilo dok su se obojica nalazili u autu, ali i kad su iz njega izašli, svjedok/žrtva je kazao kako je točno ono što je rekao na raspravi i da ne zna kako je taj iskaz pred državnim odvjetnikom tako unesen, navodeći da okrivljenika nije udario kroz otvorena vrata već onako kako je opisao na raspravi, iskazujući da ne zna kako je unesen zapisnik pred državnim odvjetnikom.

 

Na kraju, a nakon što mu je predočen dio iskaza iz istrage na strani 5. odlomak drugi vezano uz činjenicu da je okrivljeni J. od njega tražio mobitel, i baš dio iskaza I. me tada pitao gdje je mobitel. Kada me pitate koji mobitel odgovaram kako ja nemam pojma koji mobitel je I. od mene tražio. Ja nikakav mobitel I. nisam uzeo, niti znam zbog čega je on od mene tražio mobitel. Više puta sam mu kazao kako ja nemam nikakav njegov mobitel, te sam mu rekao da otiđe", sa raspravnim iskazom "da je on tražio moj mobitel", svjedok/žrtva sudu je kazao da ne vidi nikakvu razliku u tim iskazima, odnosno da je točno kako je okrivljenik od njega tražio mobitel i da mu je rekao da je on u kući.

 

Svjedok M. M., baka žrtve A. M., čiji je iskaz suglasnošću stranaka u ponovljenom postupku pročitan kazala je kako je u jednom trenutku izašla na balkon svoga stana, a kada je čula viku unuka A. i poznatog joj I. J., koji su stajali okrenuti jedan prema drugome, na udaljenosti od jednog metra. J. da je vičući tražio od A. da mu vrati mobitel, dok mu je A. odgovarao kako mu nije uzeo mobitel i kako se isti kod njega ne nalazi.

 

A. da se nakon toga okrenuo i pošao uza stube. U tome trenutku da je vidjela kako mu se I. J. približio, ali da je tek naknadno shvatila i kada je na A. majici i bermudama vidjela tragove krvi, da je I. J. njenog unuka A. uboo nožem.

 

Nakon toga da je vidjela da je A. potrčao za I. J. koji je pobjegao prema livadi, ali da se nakon nekog vremena vratio do kuće, sav krvav, te da je zaustavljala njegovo krvarenje s gazama.

 

Svjedok M. M. je sudu kazala i da je vidjela kako njen unuk A. u ruci drži jedan drveni štap, grbav, neravan, duljine pola metra, čiji izgled odgovara onome sa F7 iz fotodokumentacije (list 92 spisa) koja joj je predočena, a s kojim je A. zamahivao prema I. J. U svakom slučaju da nije vidjela da je njen unuk A. tim štapom,nogom ili kojim drugim dijelom tijela udario I., niti da je u ruci držao kakvu željeznu šipku.

 

Iz iskaza svjedoka G. P., čiji je iskaz također suglasnošću stranaka pročitan sud je utvrdio kako ga je kritične prigode nazvao A. M. koji mu je rekao da je ozlijeđen i da mu je potrebna pomoć, te da ga on svojim vozilom odveo na HMP u S. Za vrijeme vožnje da mu je A. M. kazao "da ga je I. izboo nožem i da su se nešto posvađali prije toga", a da je njemu poznato da je I., I. J.

 

Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu A. dr. A. od 20. srpnja 2020. (list 111-113 spisa) razvidno je u odnosu na ozljede žrtve/oštećenog A. M. kako je isti kritične prigode zadobio dvije ubodno rezne rane i to: desne strane leđa ispod lopatice i desne natkoljenice, nastale s dva međusobno neovisna uboda.

 

Ubodno rezna rana desne natkoljenice da nije oštetila duboke strukture i predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu, nastalu djelovanjem šiljatog mehaničkog predmeta, koji osim šiljka ima i oštricu (nož), a prodiralo je u tijelo smjerom svoje duže osovine, silom srednje jakog intenziteta.

 

Ubodno rezna rana na leđima ispod desne lopatice nastavlja se u ubodni kanal koji je na svom putu oštetio kožu, potkožje, međurebrene mišiće, poplućnicu, srednji i gornji režanj desnog pluća, te doveo do sadržaja zraka u prsnoj šupljini, pa predstavlja (običnu) tešku tjelesnu ozljedu nastalu djelovanjem šiljatog mehaničkog predmeta koje osim šiljka ima i oštricu, a prodiralo je u tijelo smjerom svoje duže osovine, silom srednje jakog intenziteta. Dubina ubodnog kanala da je mogla biti između 5 i 8 centimetara. Smjer ubodnog kanala bio je od desno natrag i dolje, prema naprijed i gore.

 

U trenutku zadobivanja ove ozljede, vještak je mišljenja da je oštećeni osobi koja mu ozljedu zadaje, mogao biti okrenut leđima ili pod nekim manjim otklonom od toga položaja. O položaju tijela oštećenog u prostoru u času zadobivanja ubodne rane na leđima da nije moguće sa sigurnošću zaključivati, pa se on mogao nalaziti u stojećem, ali i u bilo kojem drugom položaju pri kojem je desna strana leđa bila dostupna ozljeđivanju. Kako ova ozljeda nije izazvala jače krvarenje ni veći sadržaj zraka u prsnoj šupljini, to je vještak istaknuo da liječnička intervencija nije imala osobit utjecaj na sami ishod ove ozljede.

 

U odnosu na ozljede koje je zadobio I. J. vještak je utvrdio da je isti dobio površinske ozljede (oguljotine/krvni podljevi) glave, trbuha, donjeg dijela leđa i zdjelice koje pojedinačno i u svom zbroju (laku) tjelesnu ozljedu koja je mogla nastati s više udaraca metalnom palicom silom slabijeg intenziteta.

 

Ostajući kod svog pisanog nalaza i mišljenja i na raspravi održanoj 10. ožujka 2021. vještak dr. A. je ponovio da je A. M. nanesena ubodna rana desne strane prsnog koša sa oštećenjem desnog pluća, dakle u pisanom vještvu opisana kao ubodno rezna rana na leđima ispod desne lopatice, što je teška tjelesna ozljeda, te ubodno rana natkoljenice desno što je tjelesna ozljeda.

 

U odnosu na upit je li kod ubodne rane prsnog koša, u nekoj situaciji moglo doći do nastanka osobite teške tjelesne ozljede ili teške tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom, vještak je kazao da ubod tim istim sredstvom tj. nožem koji se spominje u spisu i istim intenzitetom, dakle silom srednje jakog intenziteta, ali nekim drugim smjerom, je istina mogao dovesti do nastanka osobito teške ili teške tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom, ali da kod nastale ubodne rane prsnog koša, na način kako je ista nanesena, u odnosu na intenzitet i smjer ubodnog kanala, nije postojala realna konkretna opasnost za život oštećenika A. M., nego samo apstraktna. Pri tome je za nastalu ozljedu sredstvo nanošenja mogao biti nož iz spisa, a nakon što je na raspravi predsjednik vijeća vještaku predočio izgled noža iz fotodokumentacije F10 (list 95 spisa).

 

Odgovarajući na upite obrane, vještak je kazao kako su nastale ozljede kod oštećenika mogle nastati u međusobnom hrvanju na tlu, pod uvjetom da desna strana leđa oštećenika nije bila na tlu nego dostupna ozljeđivanju, dakle da je moguće da je oštećenik bio na okrivljeniku koji bi ležao na tlu, s tim da je obzirom na smjer ubodnog kanala okrivljenik mogao držati nož u bilo kojoj ruci, kako u onoj dominantnoj, tako i u onoj koja mu nije dominantna.

 

U odnosu na nalaz i mišljenje za I. J., vještak je kazao da su ozljede I. J. mogle nastati udarcem nogom u glavu ili pak drvenom palicom. Oguljotine i krvni podljevi da su nespecifične ozljede za razliku od ubodnih, strijelnih ili ugriznih rana, zbog čega se točno ne može zaključivati o sredstvu kojim su nanijete, što znači da je moguće da su nastale udarcem nekim tupim predmetom kao što je noga obuvena u cipelu, drvena ili metalna palica, a po mehanizmu nastanka, mogle su nastati i padom na tlo.

 

Nakon što je predsjednik vijeća sudskomedicinskom vještaku predočio, iz preslike fotodokumentacije fotografiju štapa, grane drveta (list 92 spisa) na kojoj je utvrđen DNA žrtve/oštećenika, vještak je kazao da su udarcem ovim sredstvom, koje sredstvo se naziva prutasto tupotvrdo, ali dijelom elastično sredstvo, mogle nastati oguljotine, ali i specifični trakasti krvni podljev na tijelu J. Međutim, vještak se nije mogao izjasniti o međusobnom položaju okrivljenika i žrtve prilikom nastalih ozljeda, jer se u medicinskoj dokumentaciji I. J. ne opisuje koji je to dio glave, trbuha i zdjelice. O tome se nije mogao detaljnije izjasniti ni nakon što mu je predočena fotodokumentacija izgleda J. (list 97-98 spisa).

 

Upitan o mogućem broju udaraca obzirom na zadobivene ozljede koje je okrivljenik zadobio, vještak je kazao da ukoliko bi prihvatili činjenicu da je nastala samo po jedna ozljeda navedenih dijelova tijela tj. glave, trbuha, donjeg dijela leđa i zdjelice, onda bi se moglo spekulirati da bi nastale s najmanje četiri međusobno neovisna udarca, nekim tupotvrdim predmetom, međutim da se ne može znati koja od njih bi mogla nastati udarcima, koja padom ako bi došlo do pada, ili mehanizmom valjanja odnosno hrvanja po nekakvoj podlozi.

 

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. dr. A., jer je vještak stručno i argumentirano iznio svoja utvrđenja glede nastalih ozljeda na tijelu žrtve/oštećenika A. M., težini ozljeda (LTO i TTO), mehanizma nanošenja istih (nož), dubine ubodnog kanala rane ispod desne lopatice (između 5 i 8 centimetara), vjerojatnog položaja okrivljenika i oštećenika u trenutku kada je isti zadobio opisane ubodno rezne rane desne natkoljenice i na leđima ispod desne lopatice (stojeći, žrtva okrenuta leđima okrivljeniku), intenziteta uboda (silom srednje jakog intenziteta), ali i nastalih ozljeda na tijelu okrivljenika u odnosu na mogući mehanizam nastanka, njihovu brojnost i težinu, te minimalni broj udaraca koje je okrivljenik zadobio, ukoliko su iste nastale udarcem tupotvrdim sredstvom.

 

Navedeni materijalni dokazi,uz one verbalne, kod ovoga kaznenog djela, dokazuju vrijeme (8. srpnja 2020., 18:15 sati), mjesto (G., ispred obiteljske kuće žrtve/oštećenika kbr. 143), sredstvo počinjenja djela (nož), uzročno posljedičnu vezu između sredstva počinjenja (predmetnog noža) i ubodno reznih rana na tijelu oštećenika, a kako je to sve razvidno izrekom presude.

 

Iste činjenice, dakle da je oštećeniku predmetnim nožem utvrđene duljine oštrice 8 centimetara zadao dvije ubodno rezne rane, medicinskim vještvom opisane i okvalificirane, osim u dijelu obrane kada govori o međusobnom položaju njega i oštećenika u trenutku zadavanja one na leđima, u svojoj obrani, ne prijepori ni okrivljenik.

 

Sud je u utvrđenju činjeničnog stanja, u odnosu na kazneno djelo ubojstva u pokušaju, prije svega pošao od neprijeporno utvrđenih činjenica, kao i onih razvidnih iz vještva sudskog vještaka A. dr. A., čije je valjane i argumentirane zaključke, ovaj sud prihvatio, te ih kao takve smatra utvrđenim.

 

Kako ni okrivljenik u svojoj obrani ne prijepori da je u jednom trenutku, dok je u ruci držao nož duljine 19 cm, oštrice duljine 8 cm, koji je prethodno držao u svome vozilu, zadao dvije ubodno rezne rane žrtvi/oštećeniku A. M., to je trebalo utvrditi, obzirom na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koja se okrivljeniku optužnicom stavlja na teret, je li okrivljenik, kod ranije utvrđene uzročno-posljedične veze, postupajući na opisani način, postupao u namjeri da oštećenika liši života.

 

Također će biti potrebno odgovoriti je li okrivljenik djelo počinio s izravnom ili neizravnom namjerom, te postoje li elementi za primjenu instituta nužne obrane, a kako to predlaže obrana u završnom govoru.

 

Odgovor na ova pitanja, sud će dati ocjenom utvrđenih činjenica temeljem verbalnih i materijalnih dokaza, prije svega sudskomedicinskog vještva da je okrivljenik žrtvu/oštećenika ozlijedio nožem duljine 19 centimetara, čija je oštrica duljine 8 centimetara, da ga je uboo u vitalni dio tijela-prsni koš, da je ubod zadan silom srednje jakog intenziteta, a dubina ubodnog kanala je bila između 5 i 8 centimetara, što je imalo za posljedicu ozljeđivanje desnog pluća i u kojoj situaciji do smrtnog ishoda nije došlo spletom sretnih okolnosti.

 

Sagledavajući sve okolnosti predmetnog kaznenog djela, zaključak je ovoga suda, obzirom na provedene materijalne i personalne dokaze tijekom postupka, da se nepobitno prihvaćaju svi provedeni materijalni dokazi (zapisnik o očevidu, fotodokumentacija, policijske potvrde o oduzimanju predmeta, sudskomedicinsko, daktiloskopsko i toksikološko vještvo, te psihijatrijsko u odnosu na pitanje ubrojivosti), kojima su utvrđene gore navedene činjenice, budući ih sud smatra stručno izvedenim i znanstveno utemeljenim.

 

U odnosu na izvedene verbalne, personalne dokaze, sud, osim u dijelu, da prije predmetnog događaja nije prethodila prepirka i da okrivljenika nije udario drvenom palicom-granom, u ostalom dijelu toga iskaza, posebno u dijelu međusobnog položaja tijela žrtve/oštećenika i okrivljenika u trenutku ozljeđivanja žrtve i trenutka nastanka ozljeda, dakle da su ubodi nastali jedan za drugim, u stojećem položaju i dok mu je bio okrenut leđima, u slobodnoj ocjeni dokaza, poglavito što je isti u tome dijelu objektiviziran mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka, vjeruje iskazu svjedoka/oštećenika/žrtve A. M., ocjenjujući ga u tome dijelu, dakle u odnosu na sve pravno relevantne činjenice, uvjerljivim.

 

Stoga će sud, poglavito u odnosu na pitanje namjere, obrazložiti zašto smatra da je okrivljeni I. J., kritične prigode, postupajući na način razvidan činjeničnim opisom izreke presude, bio svjestan da može usmrtiti A. M., na što je pristao, poduzevši radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenu bića kaznenog djela ubojstva, pri čemu je dužnost ovog suda izjasniti se, poglavito kada na to u završnom govoru ukazuje obrana, jesu li u postupanju okrivljenika ostvareni elementi nužne obrane.

 

Nakon utvrđene ocjene pojedinačnih dokaza, sud je na temelju njihove ukupne analize i dovođenja dokaza u međusobnu vezu, zaključio da obrana okrivljenika nije osnovana kada se poziva na postupanje u nužnoj obrani. Naime, okrivljenik nije postupao u nužnoj obrani, propisanoj člankom 21. KZ/11, budući je u slobodnoj ocjeni dokaza sud povjerovao iskazu žrtve/oštećenog A. M. u dijelu da je isti, u trenutku kada ga je okrivljenik uboo nožem, od njega odlazio i bio njemu okrenut leđima, jer to proizlazi i iz sudskomedicinskog vještačenja obzirom na smjer ubodnog kanala žrtvine rane u predjelu leđa ispod desne lopatice, od desno natrag dolje prema naprijed i gore, a koji položaj žrtve i njegov odlazak od okrivljenika potvrđuje i svjedok M. M., kojoj je sud također povjerovao, smatrajući da nema razloga bezrazložno teretiti okrivljenika.

 

Kako među strankama nije prijeporno, a što je objektivizirano i sudskomedicinskim vještvom, da je žrtva/oštećeni prije nego li je zadobio ubodne rane, zadao nekoliko udaraca okrivljeniku tupotvrdim predmetom(ne prijepori zadavanje dva udarca nogom u glavu okrivljenika), što i prema navodima iz vještva može biti noga obuvena u cipelu, ali i grana drveta, to je u konkretnom slučaju objektivno protupravni napad prestao i više nije predstojao, jer je u postupku utvrđeno da se žrtva/oštećenik leđima okrenut, udaljio od okrivljenika penjući se stubama. U postupku je utvrđeno da oštećeni potom okrivljenika više nije napadao, a sve u trenutku kada mu je okrivljenik prišao s leđa i zadao mu nožem dvije ubodne rane.

 

Iz svega navedenoga slijedi kako u vrijeme počinjenja kaznenog djela ne postoji ni istodobni, niti izravno predstojeći protupravni napad žrtve na okrivljenika, niti postoji ikakva istodobna neskrivljena opasnost, jer žrtva ne može napadati okrenuta leđima, dok se udaljava od okrivljenika i penje stepenicama prema bakinom stanu. Na to upućuje i činjenica da je okrivljenik došao pred žrtvinu kuću, a nakon prepirke iz vozila uzeo nož, što znači da okrivljenik, nakon što je onaj raniji protupravni napad prestao, sada želi novi sukob, te upravo s namjerom počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim, jednu za drugom žrtvi/oštećeniku zadaje dvije ubodno rezne rane. Stoga se okrivljenik ne može u toj situaciji pozivati na nužnu obranu.

 

Sud takvu obranu okrivljenika smatra neosnovanom iz razloga što je u odnosu na relevantne činjenice povjerovao iskazu žrtve/oštećenog M., objektiviziranog nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine A. dr. A., potvrđenog iskazom M. M., te ostalim materijalnim dokazima.

 

Iz zaključka pisanog psihijatrijskog nalaza i mišljenja, koji je za potrebe postupka izradila sudski vještak psihijatar D. dr. B. (list 120-127 spisa) razvidno je kako I. J. iskazuje emocionalnu nestabilnost, otežane je kontrole nad impulsima posebice u situacijama pojačanih zahtjeva, emocionalno nezreo, koristi nezrele obrambene mehanizme te ima poteškoće mentalizacije koje ga povremeno udaljavaju od interpretacije realitetnih situacija, zbog čega mu se može postaviti dijagnoza Emocionalno nestabilnog poremećaja ličnosti. Kako je tom prigodom okrivljenik negirao konzumaciju alkohola i droga to je vještak utvrdila da nema elemenata na temelju kojih se može zaključiti da je sklon zlouporabi ili ovisnosti o alkoholu i drogama.

 

Vještak je na kraju mišljenja da je okrivljenik u trenutku izvršenja kaznenog djela, koje mu se stavlja na teret bio smanjeno ubrojiv.

 

Na raspravi je pak vještak psihijatrica, nakon što joj je dostavljeno toksikološko vještvo (list 161-162 spisa) izmijenila dio svog nalaza i mišljenja iz točke 2. na način da je sada zaključila, temeljem navedenih nalaza, da je okrivljenik sklon zlouporabi amfetamina i marihuane. U ostalom dijelu da vještvo ostaje neizmijenjeno i da okrivljeniku nije potrebno izricanje kakve sigurnosne mjere liječenja.

 

Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra D. dr. B., jer je isti dat u skladu sa pravilima struke i pozitivnim zakonskim propisima.

 

Zaključak je suda da je okrivljenik kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinio sa neizravnom namjerom. Naime, kod neprijeporne činjenice da je okrivljenik držeći u ruci nož, te utvrđenih činjenica tijekom postupka, da je nalazeći se u stojećem položaju, prišavši s leđa žrtvi/oštećeniku, istoga nožem duljine 19 centimetara, oštrice 8 centimetara uboo dva puta i to u desnu stranu leđa ispod desne lopatice i u desnu natkoljenicu, zadavši mu ubodno reznu ranu desne natkoljenice, koja je (laka) tjelesna ozljeda i ubodno reznu ranu na leđima ispod desne lopatice s ubodnim kanalom dubine između 5 i 8 centimetara s oštećenjem kože, potkožja, međurebrenih mišića, poplućnice, srednjeg i gornjeg režnja desnog pluća, koji je doveo do sadržaja zraka u prsnoj šupljini, koja ozljeda je (obična) teška tjelesna ozljeda, iako opasnost po život oštećenika nije bila realna, po navodu vještaka, ipak bi u slučaju da je ubod išao nekim drugim smjerom, prema naprijed i gore, moglo dovesti do ozljeđenja prsne aorte, što bi dovelo do iskrvarenja, odnosno smrtnog ishoda, zbog čega navedeno upućuje na zaključak da je okrivljenik postupajući na opisani način bio svjestan da žrtvu/oštećenika može usmrtiti i na to je pristao.

 

U odnosu na pitanje ubrojivosti okrivljenika tempore criminis, sud je i obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra D. dr. B., koji je u cijelosti prihvatio, utvrdio da je okrivljenik kazneno djelo počinio uslijed smanjene ubrojivosti, pri čemu je sud utvrdio da okrivljenik nije postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, niti na njegovoj strani postoji kakav ispričavajući razlog.

 

Stoga sud smatra dokazanim da je okrivljeni I. J., postupajući na način razvidan u činjeničnom opisu izreke presude, počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. KZ/11 u svezi sa člankom 34. stavak 1. KZ/11, zbog čega ga je za to kazneno djelo proglasio krivim.

 

Prije odluke o kazni, sud je na strani okrivljenika, kao olakotnu okolnost cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, smanjenu ubrojivost prilikom počinjenja kaznenog djela, osobne i obiteljske prilike, kao i činjenicu da je izvršenju djela prethodila prepirka i tjelesni sukob u kojoj je okrivljenik zadobio tjelesne ozljede od strane oštećenika (koji ne prijepori da ga je dva puta udario nogom u glavu, a vještak je utvrdio da su ozljede okrivljenika mogle nastati sa četiri neovisna udarca), dok mu je kao otegotna okolnost u obzir uzet primjeren stupanj bezobzirnosti u izvršenju kaznenog djela.

 

Uzimajući stoga u obzir sve gore utvrđene okolnosti, stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra (života i tijela osobe), okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, uzimajući u obzir načelo individualizacije kazne, zajedno sa činjenicom da je djelo ostalo u pokušaju što predstavlja okolnost za zakonsko ublažavanje kazne, sud je okrivljenika za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11 u svezi članka 34. stavak 1. i 2. KZ/11, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 1. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvoru u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, a koja izrečena kazna je, po mišljenju ovoga suda, primjerena težini i posljedicama djela te stupnju krivnje okrivljenika. Sud je, temeljem članka 54. KZ/11 okrivljeniku u neuvjetovani dio kazne zatvora na koju je osuđen uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 8. srpnja 2020. do 28. srpnja 2020.

 

Zaključak je suda da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno izvršenje cjelokupne izrečene kazne i da se u konkretnom slučaju, temeljem članka 57. KZ/11, izricanjem djelomične uvjetne osude na način da se od kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen izvršava jedna godina, dok je dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseca uvjetovan vremenom provjeravanja u trajanju četiri godine, može ostvariti zakonom predviđena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i druge osobe da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te omogućiti okrivljeniku ponovno se uključiti u društvo.

 

Sud je temeljem članka 70. stavak 1. – 3. KZ/11 okrivljenom I. J. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a tijekom uvjetovanog dijela u Probacijskom uredu S. u kojem se nalaze psiholozi specijalizirani za otklanjanje nasilničkog ponašanja, pod uvjetima određenim posebnim propisom, a koja mjera može trajati, u odnosu na vrijeme neuvjetovanog dijela kazne do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno za uvjetovani dio kazne do isteka roka provjeravanja, a najdulje dvije godine. Ovu mjeru sud je okrivljeniku izrekao, jer je kazneno djelo počinio s obilježjem nasilja i što obzirom na postojanje kaznenog postupka za kazneno djela prijetnje na štetu iste žrtve/oštećenika, postoji opasnost da bi mogao počiniti slično kazneno djelo.

 

Temeljem članka 73. stavak 1. i 2. KZ/11 sud je iz razloga postojanja te opasnosti okrivljenom I. J. izrekao i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja A. M., sina I., rođenog …., u trajanju od 1 (jedne) godine dulje od izrečene kazne zatvora i počinje teći od izvršnosti ove presude.

 

Sud je okrivljeniku nadalje, temeljem odredbe članka 79. stavak 1. i 2. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta, te je od njega oduzet kuhinjski nož ukupne duljine 19 centimetara, duljine oštrice 8 centimetara, koji je od okrivljenika privremeno oduzet policijskom potvrdom i nakon što je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da je tim nožem počinio predmetno kazneno djelo.

 

Nadalje, sud je temeljem članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08, shodno postavljenom zahtjevu žrtve/oštećenog A. M., istoga uputio u parnicu radi ostvarivanja svog imovinskopravnog zahtjeva.

 

Na kraju, vodeći računa o obiteljskim i materijalnim prilikama okrivljenika, složenosti postupka i nastalim troškovima, sud je temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenika obvezao na ime troškova ovog kaznenog postupka platiti trošak u ukupnom iznosu od 5.750,00 kuna, od čega je iznos od 2.750,00 kuna trošak sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 2.400,00 kuna trošak psihijatrijskog vještačenja, a preostalih 600,00 kuna trošak sudskog paušala.

 

Split, 4. listopada 2021.