- 1 -              Revd 3622/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3622/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici D. G.-Ć., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & partneri iz Z., protiv I. tuženika G. B., P., (OIB: …) i II. tuženice J. K. iz G., (OIB: …), oboje zastupanih po punomoćniku A. B., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-691/2018-2 od 14. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-11612/2010-65 od 25. travnja 2018., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev:

 

- na utvrđenje „da je nedopuštena ovrha u predmetu poslovni broj Ovrpl-3608/09 Općinskog građanskog suda u Zagrebu“,

 

- na obvezivanje tuženika da solidarno plate tužitelju 87.081,44 kn sa pripadajućom i u izreci presude određenom zateznom kamatom od 24. listopada 2009. do isplate, kao i da mu „solidarno naknade prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate“,

 

dok je tužitelju naloženo isplatiti tuženicima „trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 13.150,00 kuna“.

 

2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

"Je li sud pravilno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a i čl. 221.a ZPP-a, kada je uzeo kao nedokazanu činjenicu koja se tiče financijske struke, iako je ista utvrđena i dokazana financijskim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke, određenom rješenjem suda u predmetnom sudskom postupku, odnosno, može li sud, u parničnom postupku, svoje uvjerenje da nije dokazana činjenica financijske naravi, suprotstaviti vještačenju po sudskom vještaku financijske struke, određenom u tom postupku, u kojem je utvrđena i dokazana ta činjenica, sve s obzirom da sud nema stručna znanja za utvrđenje takve činjenice, zbog čega je temeljem čl. 250 ZPP-a bilo i određeno financijsko vještačenje?"

 

"Je li sud pravilno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a, pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, odnosno, je li sud savjesno i brižljivo cijenio taj dokaz, ako je odlučnu činjenicu plaćanja obveze cijenio dijametralno suprotno od utvrđenja predmetne činjenice u nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, a svoju ocjenu nije obrazložio u skladu sa zakonom?"

 

"Je li sud pravilno primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a kada je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, odbio tužbeni zahtjev tužitelja, zaključivši da tužitelj nije dokazao da je platio svoju obvezu, iako je financijskim vještačenjem utvrđeno da je ta obveza plaćena, pa čak i preplaćena?"

 

"Je li ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ako je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrđena i dokazana odlučna činjenica da je obveza tužitelja plaćena prije ovrhe, a presudom odbija tužbeni zahtjev iz razloga što ta ista činjenica nije dokazana?"

 

"Je li stečeno uvjerenje suda o tome kako neka činjenica nije dokazana, opravdana uvjerljivim i logičnim razlozima - ukoliko je ta ista činjenica (nasuprot uvjerenju suda) dokazana nalazom i mišljenjem sudskog vještaka određenog u sudskom postupku, te da li takvo uvjerenje suda u skladu sa čl. 8 ZPP-a ima opravdanu činjeničnu i pravnu osnovu, odnosno, ako nema - je li opravdano postupanje suda u skladu sa čl. 221.a ZPP-a, kada je zbog takvog uvjerenja odbio tužbeni zahtjev tužitelja po teretu dokaza?"

 

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

4. Prijedlog nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 14. siječnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svojeg prijedloga, a sve obzirom da:

 

7.1. pitanja koja je naznačio u prijedlogu (a budući da je osporena presuda temeljena, uz ostalo, na činjeničnom utvrđenju koje se u ovome stupnju postupka i po prijedlogu i u njemu formuliranim pitanjima ne može preispitivati: da tužitelj „nije s uspjehom jasno dokazao“, za odluku o predmetu spora dostatnim dokazima, ono što je trebao dokazati da bi sa zahtjevom uspio, odnosno ono što tvrdi - da su na račun odvjetnika Zadre doista uplaćeni svi iznosi koje je bio dužan isplatiti tuženicima temeljem pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-3183/06 od 18. lipnja 2008.) nisu niti dovoljno određena ili jasna, toliko da bi se na njih mogao dati jasan odgovor - koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom pravnom odnosu već (ovdje odlučno za dopuštenost prijedloga) i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: njima se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti,

 

7.2. prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a ZPP-a: da o njima (kako su formulirana), a u specifičnim činjeničnim okolnostima ovoga slučaja - gdje osporena presuda nije niti temeljena, kako to predlagatelj postavljenim pitanjima sugerira prihvatiti:

 

- na činjeničnom utvrđenju da je „činjenica koja se tiče financijske struke..(...)..utvrđena i dokazana financijskim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke“, odnosno da je „odlučna činjenica plaćanja obveze“ ocijenjena „dijametralno suprotno od utvrđenja predmetne činjenice u nalazu i mišljenju vještaka financijske struke“ (jer da je „financijskim vještačenjem utvrđeno da je ta obveza plaćena, pa čak i preplaćena“),

 

postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),

 

7.3. su ta pitanja, prema svome sadržaju i onome kako se obrazlažu, u suštini usmjerena samo na okolnosti ovoga konkretnog slučaja, i to kako ih sam predlagatelj (a ne i sud) vidi (ili preocijenjuje) - i na traženje odgovora na pitanje je li ovdje, samo u tim okolnostima, pravilno odlučeno o tužbenom zahtjevu - u pravilno vođenom postupku,

 

7.4. sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što ocjenom dokaza predlagatelj nije zadovoljan i smatra da je trebalo istinitim prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog, drugostupanjski sud ne čini neku postupovnu povredu,

 

7.5. se odluke na koje se predlagatelj poziva - nalazeći da su donesene za sličan slučaj ali sa drugačijim shvaćanjem ili pristupom, sa osporenom presudom ne mogu uspoređivati: one su temeljene na ipak bitno drugačijem utvrđenju i procesnom pristupu, moguće onom kojeg on sugerira ovdje prihvatiti i želi - ali koje ovdje (gdje su nižestupanjske presude u biti temeljene na načelnom ali pravilnom shvaćanju da o predmetu spora sudi sud - a ne vještak, te shvaćanju da je u okolnostima konkretnog slučaja vještak utvrdio upravo ono što je on i trebao a u konačnom i mogao utvrditi u postupanju prema čl. 250. ZPP-a, ali da je na sudu bilo iz svih dostupnih mu dokaza utvrditi ono daljnje - ono što vještak u granicama svojih ovlasti nije mogao niti smio utvrditi, a odlučno: što je u specifičnim okolnostima samo ovoga slučaja iz nalaza i mišljenja vještaka relevantno za suđenje i primjenu pravila o teretu dokazivanja) nije utvrđeno niti aktualno,

 

7.6. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

7.7. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

8.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana (formulacijom kojih je predlagatelj ograničio svoj prijedlog i revizijski sud u ovlastima njegova ispitivanja) i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

8.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

9. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 4. listopada 2022.