Poslovni broj 40 P-472/2020-13

 

 

 

 

 

 

                    Poslovni broj 40 P-472/2020-13
                                                              

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E               

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice G.M. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnica T.M.B., odvjetnica u P., protiv tuženika I.Š. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M.K., odvjetnik u P., radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 28. rujna 2021. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, a odluke javno objavljene 4. listopada 2021. 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Nalaže se tuženiku I.Š., OIB: …, da tužiteljici G.M., OIB: …, isplati iznos od 24.000,00 kuna (slovima: dvadeset četiri tisuće kuna) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3.724,30 kuna od 7. veljače 2020. do isplate

- na iznos od 3.741,63 kuna od 7. ožujka 2020. do isplate

- na iznos od 3.812,41 kuna od 7. travnja 2020. do isplate

- na iznos od 3.785,44 kuna od 7. svibnja 2020. do isplate

              - na iznos od 8.936,22 kuna od 7. lipnja 2020. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.810,00 kuna (slovima: četiri tisuće osamsto deset kuna) sa zateznim kamatama od 5. listopada 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

III Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

Obrazloženje           

 

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženiku pozajmila iznos od 24.000,00 kuna, a da se tuženik primljeni iznos pozajmice obvezao vratiti u pet obroka, i to 7. veljače 2020., 7. ožujka 2020., 7. travnja 2020. i 7. svibnja 2020. iznos od po 500,00 eura plativo u kunama prema srednjem tečaju HPB za taj dan, a 7. lipnja 2020. preostali iznos do 24.000,00 kuna. S obzirom na tečaj eura na dan dospijeća tuženik je bio u obvezi vratiti tužiteljici 7. veljače 2020. iznos od 3.724,30 kuna, 7. ožujka 2020. iznos od 3.741,63 kuna, 7. travnja 2020. iznos od 3.812,41 kuna, 7. svibnja 2020. iznos od 3.785,44 kuna te 7. lipnja 2020. iznos od 8.936,22 kuna. Pozajmljeni iznos tuženik nije vratio. Nadalje, temeljem ugovora o najmu stana tuženik je bio u najmu stana tužiteljice do 24. listopada 2019. kada je ugovor raskinut temeljem ovjerene izjave o raskidu broj: OV-18532/2019. Tuženik je iselio iz stana, ali je ostao u obvezi platiti najamninu za listopad 2019. u iznosu od 3.000,00 kuna. Slijedom navedenog, tužiteljica od tuženika po osnovi zajma i najamnine potražuje ukupni iznos od 27.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne poriče da je od tužiteljice primio pozajmicu u iznosu od 24.000,00 kuna i da se obvezao istu vratiti na način naveden u tužbi. Međutim, osporava visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je vratio dio pozajmice u iznosu od 1.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, kao i da je u cijelosti podmirio tražbinu po osnovi najamnine za stan. Stoga predlaže da sud odbije dio tuženog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 3.724,30 kuna sa zateznom kamatom od 7. veljače 2020. do isplate, 3.741,63 kuna sa zateznom kamatom od 7. ožujka 2020. do isplate te iznos od 3.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 1. listopada 2019. do isplate.

 

3. Na ročištu održanom 31. ožujka 2021. tužiteljica je navela da je tuženik nakon podnošenja tužbe podmirio dugovanje s osnova najamnine na način da je pola iznosa najamnine platio u novcu, dok mu je drugu polovicu najamnine tužiteljica priznala jer je u stanu ostavio polovnu veš mašinu. Stoga je tužiteljica djelomično povukla tužbu, a kako se tuženik nije usprotivio povlačenju, sud je raspravnim rješenjem od 31. ožujka 2021. utvrdio da je tužba povučena u iznosu od 3.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 1. listopada 2019., sve na temelju čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP).

 

4. U tijeku postupka pročitane su tečajne liste i potvrda o primitku novca te je proveden dokaz saslušanjem svjedokinje D.C. i parničnih stranaka.

 

5. Zahtjev tužiteljice je osnovan.

 

6. Predmet spora je (još) zahtjev tužiteljice za povrat zajma u iznosu od 24.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od njihova dospijeća do isplate, sve kako je naznačeno u toč. I izreke presude.

 

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica tuženiku krajem 2019. pozajmila iznos od 24.000,00 kuna, kojeg se tuženik obvezao vratiti u pet rata koje dospijevaju mjesečno, počevši od 7. veljače 2020. pa do 7. lipnja 2020., i to prve četiri rate u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 500,00 eura, a posljednju (petu) ratu u preostalom iznosu do 24.000,00 kuna. Primitak predmetnog novčanog iznosa, dinamika vraćanja te visina mjesečnih rata među strankama nije sporna, a proizlazi i iz provedenih dokaza, poglavito potvrde o primitku novca (kako je nazivaju parnične stranke – list 10 spisa) potpisane po parničnim strankama i svjedokinji D.C.

 

8. Sporno je i valja utvrditi je li tuženik ispunio obvezu vraćanja zajma. Pritom, tuženik ne spori da nije vratio treću, četvrtu i petu ratu, kao ni njihovu visinu (odnosno iznos kunske protuvrijednosti prema tečajnim listama dostavljenim po tužiteljici), ali ističe da je prve dvije rate u iznosu od po 500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti vratio tužiteljici, ali da mu ona o tome nije izdala potvrdu.

 

9. Radi utvrđenja navedene sporne činjenice provedeni su dokazi saslušanjem parničnih stranaka i svjedokinje D.C.

 

10. Svjedokinja D.C., bliska prijateljica tužiteljice, u svom je iskazu u bitnom navela da je tuženika upoznala dok je bio podstanar kod tužiteljice. Poznato joj je da je tužiteljica tuženiku u prosincu 2019. pozajmila iznos od 24.000,00 kuna kako bi podmirio dugovanje prema MUP-u, a sve u svrhu dobivanja vozačke dozvole koja mu je bila potrebna da bi mogao posjetiti svoju djecu koja su živjela u Umagu. Svjedokinja je s parničnim strankama otišla u poslovnicu O. banke u P. te je u holu banke čekala tužiteljicu koja je podigla novac u banci i predala ga tuženiku na ruke, a tuženik je taj novac potom uplatio na svoj račun. Tužiteljica joj je predmetne zgode predočila potvrdu banke iz koje je bilo vidljivo da je podignut iznos od 24.000,00 kuna, a novac je bio u kuverti i nisu ga brojali. Nastavno su svi zajedno otišli kod tužiteljice i u njenoj kući sastavili potvrdu o primitku novca (list 10 spisa) na način da je upravo svjedokinja sastavila tekst potvrde, a dinamiku vraćanja u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 500,00 eura odredio je tuženik, na što je tužiteljica pristala. Jednom prilikom, negdje u lipnju 2020. tužiteljica ju je nazvala rekavši joj da će se s tuženikom naći u kafiću "M." na V. kako bi joj vratio novac i zamolila ju da bude na raspolaganju kako bi posvjedočila da je novac vraćen. Svjedokinja je tada čekala, ali tužiteljica ju nije nazvala, a nastavno joj je ispričala da joj je tuženik rekao da nema novaca. Poznato joj je da je tuženik prema tužiteljici imao i dugovanje po osnovi najamnine, ali to su riješili na način da je dio duga platio, a dio su kompenzirali jer je u tužiteljičinom stanu nakon iseljenja ostavio veš mašinu. U vrijeme zajma (u prosincu 2019.) tuženik više nije bio podstanar kod tužiteljice, već je stanovao na drugoj adresi.

 

10.1. Sud je iskaz navedene svjedokinje prihvatio u cijelosti, cijeneći da ona ima neposredna saznanja o predmetnom zajmu, štoviše nazočila je samoj predaji novca i ugovaranju dinamike plaćanja. Osim toga, njen je iskaz suglasan ostalim dokazima provedenim u tijeku postupka, a kako ni tuženik nije osporio istinitost njenog iskaza, to bliska povezanost svjedokinje D.C. i tužiteljice kod ovoga suda nije stvorila dojam njene pristranosti. Međutim, imenovana je svjedokinja u bitnom iskazivala o činjenicama koje među strankama nisu ni sporne, dok neposrednih saznanja o djelomičnom povratu zajma u iznosu od 1.000,00 eura nema, odnosno da predmetni iznos nije plaćen poznato joj je samo iz kazivanja tužiteljice.

 

              11. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je tuženik bio njen podstanar i da joj se u prosincu 2019. obratio kako bi mu pozajmila iznos od 24.000,00 kuna, potreban da podmiri dugovanje prema MUP-u i dobije dozvolu za auto jer je preko 25 godina vozio bez vozačke dozvole. Zbog suosjećanja vezanog za tuženikovu obiteljsku situaciju, a nakon konzultacije sa svojom prijateljicom D.C., odlučila mu je pozajmiti navedeni novčani iznos te su svi zajedno otišli u poslovnicu O. banke. Tužiteljica je u banci podigla predmetnu novčanu svotu i predala je tuženiku na ruke, a čini joj se da je on taj iznos uplatio na svoj račun i platio dugovanje prema MUP-u. Dogovorili su se da će on taj iznos vratiti u obrocima od po 500,00 eura mjesečno počevši od veljače 2020. o čemu je sačinjena i potvrda u dvije kopije, od kojih je jednu zadržao tuženik, a jednu tužiteljica. Tuženik je sam odredio dinamiku vraćanja rekavši da može plaćati 500,00 eura mjesečno jer zarađuje 500,00 eura tjedno. Tekst na potvrdi sastavila je svjedokinja D.C., koja ju je i nagovorila da sačine potvrdu, dok tužiteljica to nije smatrala potrebnim. Tuženik joj nije vratio pozajmljeni iznos. U svibnju 2020. stranke su se na poziv tuženika našle u kafiću na Velom vrhu, a iako joj je tuženik u pozivu najavio da će joj vratiti novac, do toga nije došlo jer joj je nakon sat vremena rekao da nema novaca. Tužiteljica je navela i da je tuženiku u prosinca 2019., pored iznosa od 24.000,00 kuna, pozajmila i iznos od 1.000,00 eura koji je tuženiku bio potreban za odlazak s kćerkom u S. kod obitelji. Tuženik se taj iznos obvezao vratiti u kratkom roku jer je čekao naplatu od nekog posla i taj joj je iznos zaista vratio po dogovoru. O tome nisu sačinili nikakvu potvrdu. Dakle, iznosom od 1.000,00 eura koji spominje tuženik nije podmirena tražbina koja je predmetom tužbe.

 

              12. Tuženik u svom iskazu potvrđuje da mu je tužiteljica pozajmila iznos od 24.000,00 kuna, ali napominje da su njih dvoje tada bili u vezi te da je ona njemu i ranije posuđivala novac koji bi on vratio prije vremena. U odnosu na spornu tražbinu po osnovi zajma, ističe da je tužiteljici vratio prve dvije rate, ali da mu ona nije htjela o tome izdati potvrdu, pa iz tog razloga nije htio dalje plaćati. Vezu su prekinuli u veljači 2020., a nakon toga je on dva puta bio kod tužiteljice u kući, a jednom su se našli i u kafiću na V.. Tuženik joj je tada htio vratiti novac, ali kako je ona odbila potpisati potvrdu o tome, nije joj ništa vratio. Navodi da nikada nije negirao da mu je tužiteljica posudila novac, da se ona sama ponudila pomoći mu da se izvuče iz problema koje je imao, ail da u konačnici nije htjela potpisati da joj je vratio dio novca. Ističe da ima dvije snimke koje potvrđuju da mu je tužiteljica rekla da joj je vratio novac, ali da mu to neće potpisati. Prilikom vraćanja prvih dviju rata zajma nije od tužiteljice tražio potvrdu o plaćanju jer to nije smatrao potrebnim, s obzirom da mu je tužiteljica i ranije posuđivala novac i tada nisu potpisivali nikakve ugovore. Predmetna potvrda o primitku novca sačinjena je na inzistiranje D.C., a tuženik nije imao ništa protiv toga. Nije nikada rekao da neće vratiti predmetni iznos, ali nije htio plaćati dok mu se ne priznaju ranije plaćene rate. Osporava da mu je tužiteljica pozajmila iznos od 1.000,00 eura radi puta u S.

 

13. Cijeneći iskaze parničnih stranaka, ovaj je sud utvrdio da su tužiteljica i tuženik u bitnom suglasno iskazivali o okolnostima oko sklapanja ugovora o zajmu te ugovorenoj dinamici plaćanja. Naime, parnične stranke suglasno potvrđuju da je tužiteljica u prosincu 2019. tuženiku pozajmila iznos od 24.000,00 kuna, kao i da se tuženik predmetni iznos obvezao vratiti u pet obroka naznačenih u potvrdi o uplati (list 10 spisa). Međutim, stranke dijametralno suprotno iskazuju o djelomičnom ispunjenju tuženikove ugovorne obveze. Naime, dok tužiteljica ističe da joj tuženik na ime predmetne tražbine nije ništa vratio, tuženik ustraje kod svojih navoda o podmirenju prve dvije rate u iznosu od po 500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, navodeći da je iste podmirio u roku određenom u potvrdi (u veljači odnosno ožujku 2020.).

 

14. Stav je ovoga suda da, u situaciji kada je tužiteljica dokazala da je tuženiku pozajmila iznos od 24.000,00 kuna i kada je o tome sačinjena pisana potvrda u kojoj je ugovorena dinamika vraćanja zajma u obrocima, tada je na tuženiku teret dokaza da je zajam (odnosno njegov dio) vraćen, posebno s obzirom na okolnost da tužiteljica ne može na adekvatan način (osim svojim iskazom i eventualno iskazima svjedoka) dokazati negativnu činjenicu. U konkretnom slučaju, navod tuženika da je u roku vratio prve dvije rate, ali da mu je tužiteljica o tome odbila izdati potvrdu, osim što nije dokazan, ovome sudu nije ni uvjerljiv. Pritom valja ukazati da je tuženik u svome iskazu naveo da je u posjedu dviju snimki na kojima tužiteljica potvrđuje vraćanje dijela pozajmljenog iznosa, ali o tome odbija izdati potvrdu. Stav je ovog suda da bi tuženik, da zaista posjeduje dokaz o djelomičnom vraćanju zajma (pa i u formi snimke), takav dokaz sigurno pravovremeno predočio u situaciji kada tužiteljica tužbom potražuje isplatu tog iznosa. Također, za očekivati je da bi tuženik, znajući da je potpisao potvrdu o primitku iznosa od 24.000,00 kuna, već prilikom vraćanja prve rate zahtijevao potvrdu o plaćanju od tužiteljice, odnosno da bi, u nedostatku takve potvrde, svoju tražbinu pokušao podmirio na drugi način, bar u nazočnosti nekog svjedoka.

 

14.1. U odnosu na iznos od 1.000,00 eura, ovaj sud prihvaća navod tužiteljice da tim iznosom nije podmirena predmetna tražbina, već tražbina po osnovi nekog drugog zajma danog tuženiku, pored spornog iznosa od 24.000,00 kuna. To posebno stoga što iz iskaza parničnih stranaka, poglavito iskaza tuženika, proizlazi da je tužiteljica tuženiku u više navrata pozajmila određeni novčani iznos, a ovaj sud nije našao razloga na temelju kojih bi posumnjao da bi tužiteljica od tuženika zahtijevala ispunjenje dijela obveze koji je ovaj već ispunio. 

 

15. Slijedom svega navedenog, ovaj je sud utvrdio da je između tužiteljica kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca u prosincu 2019. sklopljen ugovor o zajmu iznosa od 24.000,00 kuna te da tuženik nije ispunio svoju obvezu vraćanja zajma u ugovorenom roku. Stoga je tuženiku valjalo naložiti da pozajmljeni iznos od 24.000,00 kuna vrati tužiteljici na temelju odredbe čl. 499. i čl. 504. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO).

 

16. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripadaju i zatezne kamate od dana dospijeća svake pojedine rate do isplate (čl. 183. st. 1. u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

 

17. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj je tuženik na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Tužiteljici pripada iznos od po 1.000,00 kuna za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje: Tarifa) te zastupanje na ročištima 31. ožujka 2021., 12. srpnja 2021. i 28. rujna 2021. (Tbr. 9.1. Tarife), kao i iznos od 500,00 kuna za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude. Tužiteljici se priznaje i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 310,00 kuna, ukupno 4.810,00 kuna.

 

18. Tuženik nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti odbijen kao neosnovan.

 

U Puli 4. listopada 2021.

 

        Sutkinja

                                                                                               Izabela Barbić                                                               

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

Dna:

1. Tužiteljici po pun., uz sudsku pristojbu za presudu

2. Tuženiku po pun.