Poslovni broj: 8 UsI-2472/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu,
uz sudjelovanje sudske zapisničarke M. C., u upravnom sporu tužitelja I.
Š. iz V., , OIB: …, zastupanog po
opunomoćenicima-odvjetnicima Odvjetničkog društva K., H. i V. j.t.d.
V., , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske,
Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,
radi izricanja upravne mjere zabrane daljnjeg rada, nakon neposredne i javne
rasprave, zaključene 24. rujna 2021. godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika
tužitelja i odsutnosti tuženika, 04. listopada 2021. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika,
Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni
postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/85, URBROJ: 513-04-21-2 od 31.
svibnja 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao

neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-
02/21-01/85, URBROJ: 513-04-21-2 od 31. svibnja 2021. godine tužitelj je u bitnom
naveo: da je tužitelj sa T. d.o.o. O. zaključio Ugovor o zakupu poslovnog
prostora broj: … od dana …. godine sa Aneksom od

. godine, prema kojem je zakupio poslovni prostor broj … koji u naravi čini jedan
i pol box (površine … m2), omeđen pregradama u kojem mu je dozvoljeno
postavljanje rashladnih vitrina, klupa ili štandova; da je pogrešan stav tuženika da je
tužitelj bio dužan fiskalizirati izdane račune zato što prodaju vrši na tržnici u čvrstom
objektu, jer tužitelj prodaju vrši iz rashladne vitrine odnosno štanda, pa nije obveznik
fiskalizacije. Poziva se na članak 5. Zakona. Navodi da je tužitelj pravilno putem
registar kase izdavao račune za prodanu robu iz vlastite poljoprivredne proizvodnje;
da je kod prodaje mesa (pilećeg) isto izložio u rashladnoj vitrini odnosno štandu koji
nije postavljen na otvorenom mjestu već u zgradi T… d.o.o. O.. Navodi porezno
tijelo nije imalo isti stav u drugim sličnim slučajevima na istoj tržnici a i na tržnici u

2 Poslovni broj: 8 UsI-2472/21-6

V.. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od ... godine.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, navodeći kako smatra da tužba nije osnovana
iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da se tužba
odbije kao neosnovana.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv
poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda O.,
KLASA: UP/I-471-02/20-01/210, URBROJ: 513-07-14-2021-0002 od 18.siječnja 2021.
godine.

Navedenim poreznim rješenjem pod točkom I. izreke, tužitelju je izrečena
upravna mjera zabrane daljnjeg rada – prodaje na malo domaće piletine u zakupljenom
poslovnom prostoru unutar zatvorenog dijela O. tržnice u trajanju od mjesec
dana, odnosno do početka provedbe postupka fiskalizacije. Točkom II. izreke
određeno je da će se provesti pečaćenje poslovnog prostora, a točkom III. određeno
je da je tužitelj dužan po primitku rješenja sve pripremne radnje potrebne za njegovo
izvršenje.

4. Na ročištu za raspravu održanom pred ovim sudom 24. rujna 2021. godine nije
pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo
razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenica opunomoćenika
tužitelja iskazala je da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te je popisao
trošak za sastav tužbe i pristupa na ročište, za svaku radnju u iznosu pod po …
kuna uvećano za PDV-a od 25 % ili ukupno … kuna.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 31.
svibnja 2021. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis
upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih prijedloga
za izvođenje dokaza.

5. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja,
odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju zakonito izrečena upravna mjera zabrane
daljnjeg rada-prodaje na malo u zakupljenom poslovnom prostoru unutar zatvorenog
dijela O. tržnice u trajanju od mjesec dana, odnosno do početka provedbe
postupka fiskalizacije.

7. Prema članku 2. točci 7. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne
novine“, broj: 133/12,115/16,106/18,121/19 i 138/20, dalje: Zakon), definiran je pojam
poslovnog prostora, tako što je propisano da je poslovni prostor svaki zatvoreni ili
otvoreni prostor, svaki samoposlužni uređaj, ali i svako pokretno mjesto (kombi i
dostavna vozila) koje služi za obavljanje djelatnosti isporuke dobara te obavljanje
usluga. Za potrebe provedbe fiskalizacije zasebnim poslovnim prostorom može se
smatrati dio ili više dijelova jednog poslovnog prostora u kojima se obavlja različita
djelatnost. Poslovnim prostorom smatra se i prostor koji obveznik fiskalizacije radi
potrebe obavljanja djelatnosti koristi samo povremeno ili privremeno za potrebe
održavanja sajmova, seminara ili provedbu sličnih djelatnosti. Za djelatnosti koje se

2 Poslovni broj: 8 UsI-2472/21-6

obavljaju na terenu obveznik fiskalizacije samostalno određuje potrebu zasebnog
vođenja pokretnog poslovnog prostora ovisno o prirodi posla.

Prema članku 3. Zakona obveznikom fiskalizacije smatra se: 1. fizička osoba
obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti prema odredbama
zakona kojim se uređuje porez na dohodak, te 2. pravna i fizička osoba koja se smatra
obveznikom poreza na dobit prema zakonu kojim se uređuje porez na dobit.
Prema članku 5. točci 3. Zakona, iznimno od članka 3. ovog Zakona,
obveznikom fiskalizacije ne smatra se porezni obveznik za ostvarene promete u
prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na vlastitom obiteljskom
poljoprivrednom gospodarstvu izravno krajnjem potrošaču u proizvodnim objektima
seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te prodaja vlastitih poljoprivrednih
proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na malo, na štandovima i klupama
izvan tržnica na malo i otvorenim prostorima.

Prema odredbi članka 124. stavak 1. točka 1. Općeg poreznog zakona
(„Narodne novine“, broj: 115/16,106/18,121/19,32/20 i 42/20, dalje: OPZ-a), radi
onemogućavanja daljnjeg nezakonitog postupanja i pravilnog uređenja porezno-
pravnog odnosa porezno tijelo može rješenjem poreznom obvezniku zabraniti daljnji
rad kada ne izdaje račune prema članku 62. stavak 1. i 5. ovog Zakona.

8. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj kao fizička osoba obveznik poreza na
dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti s registriranim OPG-om za
poljoprivrednu djelatnost-uzgoj peradi (A 0147) i da je i sustavu PDV-a, da je obveznik
ispostavljanja računa i da je preuzeo digitalni certifikat od FINA-e.

9. Za ocjenu da li je porezni obveznik sa registriranim OPG-om obveznik
fiskazizacije računa, bitno je utvrditi da li ostvaruje prihode (dohodak) prodajom
vlastitih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na vlastitom obiteljskom
poljoprivrednom gospodarstvu izravno krajnjem potrošaču na štandovima i klupama
na tržnicama na malo.

10. Porezno tijelo provedenim nadzorom u poslovnom prostoru kojeg tužitelj koristi
u zatvorenom dijelu na tržnici u O. (u kiosku), utvrdilo da tužitelj vrši prodaju
svježeg pilećeg mesa iz vlastitog uzgoja a da promet evidentira putem registar
blagajne i da se naplata vrši isključivo gotovinom, dakle, da se prodaja vrši u čvrstom
objektu, a ne na štandu.

11. Sukladno članku 3. Zakona obveznikom fiskalizacije smatra se: 1. fizička osoba
obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti prema odredbama
zakona kojim se uređuje porez na dohodak.

12. Nesporno je da je da je tužitelj kao fizička osoba obveznik poreza na dohodak
po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti s registriranim OPG-om za poljoprivrednu
djelatnost-uzgoj peradi i da je i sustavu PDV-a, da je obveznik ispostavljanja računa i
da je preuzeo digitalni certifikat od FINA-e, te je stoga i obveznik fiskalizacije izdanih
računa naplaćenih u gotovini.

13. Sukladno članku 5. točci 3. Zakona, iznimno od članka 3. ovog Zakona,
obveznikom fiskalizacije ne smatra se porezni obveznik za ostvarene promete u
prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na vlastitom OPG izravno
krajnjem potrošaču u proizvodnim objektima OPG-a ili na tržnicama i otvorenim

2 Poslovni broj: 8 UsI-2472/21-6

prostorima. Prodajom na tržnicama i otvorenim prostorima smatra se isključivo prodaja
vlastitih poljoprivrednih proizvoda krajnjem potrošaču koja se obavlja, na štandovima i
klupama na tržnicama na malo, te štandovima i klupama izvan tržnice na malo
(štandovima i klupama na javno-prometnim površinama, na površinama koje imaju
pristup sa javno-prometne površine, unutar trgovačkih centara i ustanova, te na OPG-
ima).

14. Kako je nadzorom nesporno utvrđeno da tužitelj kao poreznik i nositelj OPG-a
prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na vlastitom OPG-u vrši
izravno krajnjim potrošačima na tržnici u O. i to zatvorenom dijelu tržnice, jasno
je da je tužitelj obveznik fiskalizacije izdanih računa naplaćenih u gotovini jer prodaju
vrši u poslovnom prostoru unutar zatvorenog dijela tržnice, kako je utvrdilo porezno
tijelo ali i sam tužitelj u tužbi navodi da prodaju vrši unutar poslovnog prostora unutar
tržnice koji poslovni prostor koristi temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora
zaključenim sa T. d.o.o. O.. Dakle, iz tužbenih navoda je jasno da se radi o
poslovnom prostoru u smislu članka 2. točci 7. Zakona te da se ne radi o štandu ili
klupi na otvorenom dijelu tržnice.

15. Nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke tužbeni navod da tužitelj ne bi
trebao biti obveznikom fiskalizacije računa, jer prodaju vrši iz rashladne vitrine odnosno
štanda, budući da iz svega proizlazi da se prodaja vrši u poslovnom prostoru broj 26.1
zatvorenom dijelu tržnice kojeg je tužitelj zakupio. Nije od utjecaja za fiskalizaciju
računa što su proizvodi (pileće meso) izloženi u rashladnoj vitrini jer tužitelj prodaju
vrši putem rashladne vitrine za pileće meso koja se nalazu u zakupljenom poslovnom
prostoru unutar zatvorenog dijela tržnice, jer za prodaja pilećeg mesa sukladno
sanitarnim uvjetima prodaje je potrebno da je meso smješteno u rashladnoj vitrini.
Ostali tužbeni navodi i pozivanje na neke druge slučajeve nije od utjecaja na
donošenje drugačije odluke.

16. Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika je zakonito. Stoga, valjalo je,
na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj
20/10, 143/12,152/14 i 29/17; dalje: ZUS-a) odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi
kao u izreci presude.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano
da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije
propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je
tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom
II. izreke.

U Splitu 04. listopada 2021. godine

S U D A C

Studenko Vuleta UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu,
u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane
presude (čl. 66. ZUS-a).

2 Poslovni broj: 8 UsI-2472/21-6

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničko društvo K., H. i V. j.t.d.

V., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za
drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 24.
9. i 04. 10. 2021.,

- u spis.