Poslovni broj 34 Gž R-406/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-406/2021-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Z. A. /OIB…/ iz P., kojeg zastupa S. D. K., odvjetnica iz V.¹, protiv tuženika-protutužitelja trgovačkog društva, D. i. S. dioničko društvo /OIB…/ iz V.², kojeg zastupa N. B., odvjetnica iz V.², radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-156/2018-34 od 29. siječnja 2021., nadnevka 4. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-156/2018-34 od 29. siječnja 2021. pod točkom 1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 86.181,78 kn na ime naknada i razlike u naknadama plaća za razdoblje od 1. rujna 2012. do 30. srpnja 2016. sa zateznim kamatama opisanim, točki 2. izreke kojom je naloženo tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 13.372,03 kn sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2018. do isplate., točki 3. izreke kojom je naloženo tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnične troškove u iznosu 12.800,00 kn i točki 5. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška u iznosu 12.500,00 kn.

 

          II. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

          III. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 86.181,78 kn po osnovi naknada i razlike u naknadama plaća za razdoblje od 1. rujna 2012. do 30. srpnja 2016. sa zateznim kamatama opisanim u točki prvoj izreke (točka 1. izreke), protutužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 5.000,00 kn od 5. ožujka 2013. do 23. prosinca 2018. i na iznos od 8.372,03 kn od 14. lipnja 2013. do 23. prosinca 2018. (točka 4. izreke) i zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parnični troškova u iznosu od 12.500,00 kn (točka 5. izreke).

 

2. Naloženo je tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 13.372,03 kn sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano, za tri postotna poena (točka 2. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 12.800,00 kn (točka 3. izreke).

 

3. Protiv presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (točka 1. izreke), prihvaćen protutužbeni zahtjev (točka 2. i 3. izreke) i odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška (točka 5. izreke), žali se tužitelj-protutuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže ukidanje istog i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.

 

4. U odgovoru na žalbu, protivi se tuženik-protutužitelj navodima iste, predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Tuženik-protutužitelj zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu 1.250,00 kn.

 

5. Žalba je neosnovana.

 

6. Predmet spora jest tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 86.181,78 kn po osnovi naknada i razlike u naknadama plaća od 5. rujna 2012. do 30. srpnja 2016. sa zateznim kamatama i parničnim troškovima, i protutužbeni zahtjev za vraćanje iznosa od 13.372,03 kn koji je tužitelju-protutuženiku isplatio tuženik-protutužitelj na ime otpremnine s zateznim kamatama od 24. prosinca 2018. do isplate i parničnim troškovima.

 

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja koju je moguće ispitati.

 

8. Tumačenje činjenica po tužitelju-protutuženika i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već vlastitu ocjenu dokaza, koja je zadržana za sud.

 

9. Naime, iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom i stanja spisa proizlazi:

 

-          da je u pravomoćno okončanoj parnici vođenoj u Općinskom sudu u Vukovaru poslovni broj Pr-132/2015 (presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-132/2015-13 od 17. veljače 2017., potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-15/2017-3 od 1. kolovoza 2018. /list 7. - 11. spisa/) utvrđena nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. veljače 2012. i da je naloženo tuženiku-protutužitelju vratiti tužitelja-protutuženika na rad;

 

-          da tužitelj-protutuženik nije vraćen na rad kod tuženika-protutužitelja, i da je od srpnja 2013. nadalje u radnom odnosu kod drugih poslodavaca (trgovačko društvo T. d.o.o. V.³, zatim D. t. š. V.², od ljeta 2016. u S. R. Nj.);

 

-          da bi tužitelj-protutuženik da je vraćen na rad kod tuženika-protutužitelja prema prosječnoj plaći koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca /5.659,11 kn/bruto/ prije prestanka radnog odnosa, kroz predmetno razdoblje (5. rujan 2012. - 30. srpnja 2016.) primio iznos od 265.978,17 kn/bruto, a da je kroz isto razdoblje kod drugih poslodavaca na ime plaća ostvario iznos od 259.636,19 kn (6.361,98 kn/bruto manje od plaća koje bi za isto razdoblje ostvario kod tuženika-protutužitelja);

 

-          da je tužitelj-protutuženik na ročištu održanom 10. rujna 2019. izjavio da nema pitanja niti primjedbi za financijsko-računovodstvenu vještakinju, koja je saslušana na istom ročištu, i koja je odgovorila na prigovore tuženika-protutužitelja (list 79. spisa), da bi u podnesku od 19. rujna 2019. tvrdio da odgovor vještaka na podnesak tuženika-protutužitelja nije zakoniti i da se mora zanemariti jer da "od 27. prosinca 2012. nije bio zaposlen kod tuženika-protutužitelja te stoga potražuje neisplaćene plaće za vrijeme dok nije radio  i razlike plaće koju bi ostvarivao kod tuženika, za vrijeme dok je bio zaposlen kod drugog poslodavca...", na koji podnesak se očitovao tuženik-protutužitelj 31. listopada 2019. osporavajući ga u cijelosti (tužitelju-protutuženiku za kolovoz 2012. isplaćena bruto plaća od 6.208,80 kn, a ne kako je to prvotno navela vještakinja u iznosu 7.415,30 kn, tako da prosječno isplaćena plaća za lipanj, srpanj i kolovoz 2012. /tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa/ iznosi 5.659,11 kn, a razlika između pripadajuće naknade plaća i plaća koje je tužitelj-protutuženik ostvarivao kroz traženo razdoblje kod drugih poslodavaca iznosi 6.361,98 kn, u korist tužitelja-protutuženika, nakon poslovno uvjetovanog otkaza tekao je otkazni rok, godišnji odmor i tužitelj-protutuženik je bio na bolovanju, tako da tužitelj-protutuženik od rujna 2012. nije bio u radnom odnosu, kako je to na temelju relevantne dokumentacije utvrdila i stalna sudska vještakinja /list 80. - 85. spisa/);

 

-          da je tuženik-protutužitelj isplatio tužitelju-protutuženiku po osnovi otpremnine iznos od 13.372,03 kn (5.000,00 kn 5. ožujka 2013., 8.782,03 kn 14. lipnja 2013.);

 

-          da je u okončanoj parnici vođenoj u Općinskom sudu u Vukovaru pod poslovnim brojem Pr-144/2015-26, pravomoćnom presudom od 11. srpnja 2016. naloženo tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnične troškove u iznosu od 7.468,75 kn, da je za to potraživanje u predmetnoj parnici tuženik-protutužitelj istakao prigovor radi prebijanja s kojim se prijedlogom suglasio tužitelj-protutuženik na ročištu održanom 10. rujna 2019. (list 79/2. spisa).

 

10. Odredbom članka 95. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) u kontinuitetu kao i u pravilima o naknadi plaće prije toga (članak 87. stavak 3. i 5. ZR/2009), propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran (stavak 3.), u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca (stavak 5.).

 

11. Prema tome, kako izvjesno jest da prosječno isplaćena plaća tužitelju-protutuženiku, tri mjeseca prije prestanak radnog odnosa kod tuženika-protutužitelja iznosi 5.659,11 kn/bruto, da za predmetno razdoblje razlika između plaća tako obračunatih i onih koje je tužitelj-protutuženik kroz isto razdoblje ostvario na temelju radnog odnosa kod drugih poslodavaca iznosi 6.361,98 kn, da je ispunjenje te tražbine prestalo na temelju suglasnog prijedloga stranaka da se taj iznos prebija sa pravomoćno dosuđenim iznosom parničnih troškova iz parnice Pr-144/2015-26, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno kad je odbio tužbeni zahtjev za isplatu naknade i razlike u naknada plaća za razdoblje od rujna 2012. do zaključno sa srpnjem 2016.

 

12. Stoga se, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tužitelja-protutuženika da ne bi bilo jasno zašto je sud prvog stupnja prihvatio dopunu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje prema kojoj razlika u naknadi plaća od 1. rujna 2012. do 30. srpnja 2016. iznosila 6.361,98 kn. Naprotiv, vezano za taj dio nalaz i mišljenje je po sudu prvog stupnja ocijenjen kritički i sagledan u kontekstu ostalih dokaza i nespornih činjenica među strankama. U konačnici tužitelj-protutuženik sam sebe potire kad s jedne strane traži naknadu plaće od rujna 2012., i čini nespornim iznose plaća primljenih kroz isto razdoblje kod drugih poslodavaca, te je suglasan sa prijebojem tog iznosa sa iznosom pravomoćno dosuđenih parnični troškova tuženiku-protutužitelju u parnici P-144/2015, a s druge strane tvrdi da od 27. veljače 2012. /nadnevak odluke o poslovno uvjetovanom otkazu/ nije radio kod tuženika-protutužitelja i da bi po njemu razlika iznosila "sigurno preko 70.000,00 kuna pa vjerojatno i više".

 

13. Nadalje, kako je donošenjem presude po Općinskom sudu u Vukovaru poslovni broj Pr-132/2015-13 od 17. veljače 2017., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-15/2017-3 od 1. kolovoza 2018., otpala osnova po kojoj je tužitelju-protutuženiku isplaćena otpremnine (poslovno uvjetovan otkaz utvrđen nezakonitim), odnosno kako je tuženik-protutužitelj stekao pravo zahtijevati vraćanje iznosa od 13.37203 kn na ime otpremnine po pravomoćnosti presude o nezakonitom otkazu radnog odnosa /u 2018./ (arg. članka 215. stavak 1. u vezi s člankom 1111. stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018./), te kako je tuženik-protutužitelj, protutužbeni zahtjev za vraćanje otpremnine podnio 24. prosinca 2018. (list 20. - 21. spisa), to je pravilno sud prvog stupnja otklonio prigovor zastare i za svoju odluku dao jasne razloge. S tim u vezi upućuje se tužitelja-protutuženika na odlomak šesti, stranice 6 obrazloženja pobijane presude, iz koje jasno i nedvojbeno proizlazi da se prvostupanjski sud ne poziva na parnicu P-144/2015 (Gž R-1437/2016) predmet koje je isplata božićnice i regresa, kako to isti navodi u žalbi, već na parnicu Pr-132/2015 (Gž R-15/2017) predmet koje je nezakonitost Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužitelja-protutuženika u dijelu kojim tvrdi da su učinci zastare za vraćanje otpremnine nastupila 15. lipnja 2018., jer da se za početak roka ima uzeti dan kad mu je isplaćena otpremnina (5. ožujka 2013., 8.782,03 kn 14. lipnja 2013.).

 

14. S obzirom da tužitelj-protutuženik nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o parničnim troškovima, već se samo pozvao na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijat, i da ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima sadržana u prvostupanjskoj presudi ostaje ne izmijenjena.

 

15. Budući da tužitelj-protutuženik nije uspio s predmetnom žalbom, to mu ne pripada trošak iste (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

16. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. ZPP-a), zbog čega trošak iste nije priznat tuženiku-protutužitelju.

 

17. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i III.).

 

 

U Zagrebu 4. listopada 2021.

 

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.