1                            Poslovni broj: Gž-1184/2021-2

Poslovni broj: Gž-1184/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja L. K. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. H., odvjetniku iz Z., protiv tuženika V. M. OIB: … i Z. M. OIB: …, oboje iz Z., zastupani po punomoćnici B. Š., odvjetnici iz Z., radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 77 Ps-171/2019-11 od 9. srpnja 2021., 4. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba tuženika, te se u stavku II. izreke, potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 77 Ps-171/2019-11 od 9. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja naloženo je tuženicima da isele iz skladišta u prizemlju dvorišne zgrade lijevo pobliže označeno u stavku I. izreke prvostupanjske presude, da o svom trošku predmetno skladište dovedu u stanje kakvo je bilo prije nego što su ga nezakonito počeli preuređivati, da zazidaju otvor između svog poslovnog prostora i veš kuhinje te ugrade prozor koji se nalazi u zidu te da predaju tužitelju u suposjed predprostor predmetnog skladišta uklanjanjem željeznih vrata i ograde. Stavkom II. presude naloženo je tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak od 4.550,00 kuna.

2. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u prvostupanjskoj presudi na temelju priznanja tuženici su podnijeli pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. Ističu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) jer je trebao primijeniti Tbr. 7. t. 2. Tarife kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u visini od 200 bodova u postupcima između ostalog iz stambenih odnosa (otkazi, iseljenja, utvrđenja). Slijedom navedenoga, za prvostupanjski postupak bi tužitelju pripadalo 2.000,00 kuna uvećano za eventualni porez na dodanu vrijednost i sudske pristojbe, pa se predlaže da se u pobijanom dijelu, u odluci o parničnom trošku, prvostupanjska presuda preinači, a da se tuženicima naknadi trošak žalbe.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je naložio tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora od 10.001,00 kuna i to za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 - 100 bodova, za sastav podneska 1. prosinca 2020. isti broj bodova, za pristup na 2 ročišta, 9. prosinca 2020. i 25. srpnja 2021. prema Tbr. 9/2 50 bodova za svako, što s obzirom na vrijednost boda i poduzete radnje iznosi 3.000,00 kuna ili s PDV-om 3.750,00 kuna. Uz to je tužitelju priznat i trošak pristojbe na tužbu 400,00 kuna i na presudu isti iznos, ili ukupno 4.550,00 kuna, sve temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

5. Takva odluka prvostupanjskog suda o trošku je pravilna i zakonita i nije dovedena u pitanje žalbenim navodima žalitelja. Žalitelji ističu da se u konkretnom slučaju radilo o sporu iz stambenih odnosa – otkaz, iseljenje, utvrđenje, pa da bi stoga tužitelju pripadala nagrada iz Tbr. 7. t. 2. Tarife.

6. Taj žalbeni navod nije osnovan iz razloga što je tužba tužitelja naznačena kao tužba radi predaje nekretnine u posjed u kojoj je tužitelj zatražio da tuženici isele i predaju mu u posjed skladišni prostor, te osim toga dovedu isti u stanje u kakvom je bio prije nezakonitog korištenja, te da uklone željezna vrata, ogradu i dr., a sve temeljem čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu drugim stvarnim pravima (dakle prava vlasnička tužba). Tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio 200.001,00 kunu, koju vrijednost predmeta spora je po prigovoru tuženika sud korigirao i utvrdio da je vrijednost predmeta spora 10.001,00 kuna. Na temelju navedene vrijednosti spora odmjeren je trošak sukladno radnjama poduzetim u prvostupanjskom postupku, a pravilnost izračuna troška žalitelji niti ne osporavaju. Pravilno prvostupanjski sud nije primijenio Tbr. 7. t. 2. Tarife, jer se ne radi o stambenom odnosu pošto je predmet ovog spora predaja u posjed skladišnog prostora temeljem prave vlasničke tužbe, reivindikacije, a osim toga i dovođenje u prvobitno stanje predmetnog skladišta tako da je tuženicima naloženo da zazidaju otvoreni prolaz i predaju suposjed predprostora uklanjanjem željeznih vrata i ograde.

7. Dakle, kako se ne radi o stambenom odnosu iseljenja, otkaza ili utvrđenja, već se radi o reivindikacijskoj tužbi vezanoj uz skladišni prostor uz izvršenje i drugih radova koji su naloženi stavkom I. prvostupanjske presude na temelju priznanja, to je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Puli-Pola, 4. listopada 2021.

Sutkinja

Nataša Babić