1

Poslovni broj: UsI-800/21-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja mlt. L. Z. iz T., zastupanom po zakonskoj zastupnici S. S., majci, koja je zastupana po opunomoćeniku I. F., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja univerzalnog pravnog slijednika, 4. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

1.                 Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/20-01/1370, URBROJ: 513-04-21-2 od 18. siječnja 2021. i usvajanje zahtjeva za oslobođenjem od plaćanja porezne obveze u ovoj pravnoj stvari.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/20-01/1370, URBROJ: 513-04-21-2 od 18. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave T., KLASA: UP/I-410-16/2019-02/00009, URBROJ: 513-07-01-10/2019-03 od 20. studenog 2019. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je utvrđen univerzalnim pravnim slijednikom iza prednika G. Z. u svezi poreznog duga na ime poreza na promet nekretnina, od čega na tužitelja otpada 1/2 duga u iznosu od 7.129,16 kn, te mu se kao pravnom slijedniku nalaže uplatiti iznos od 7.129,16 kn.

              2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, pri čemu ističe da je u konkretnom slučaju došlo do nastupa zastare prava na utvrđenje porezne obveze, jer da je zastara počela teći 1. siječnja 2013. te je proteklo više od tri godine do donošenja/dostave drugostupanjskog rješenja od 12. travnja 2018. Osim toga, smatra da je njegov prednik ispunjavao uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina radi stjecanja nekretnine kojom rješava vlastito stambeno pitanje. Predlaže poništiti osporeno rješenje i utvrditi da se usvaja zahtjev za oslobođenjem od plaćanja porezne obveze.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 27. rujna 2021. u prisutnosti opunomoćenika zakonskog zastupnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Prema članku 24. stavku 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/16 i 106/18; dalje: OPZ) univerzalni pravni slijednik u cijelosti preuzima pravni položaj pravnog prednika, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni pravnom predniku.

7. Prema članku 24. stavku 2. OPZ-a nasljednici su dužni platiti obveze iz porezno-dužničkog odnosa do visine vrijednosti naslijeđene imovine, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni ostavitelju.

8. Prema članku 24. stavku 3. OPZ-a vrijednost naslijeđene imovine utvrđuje porezno tijelo na osnovi tržišnih cijena.

9. Tuženik u osporenom rješenju, pozivajući se na članak 24. stavak 1. i 2. OPZ, obrazlaže da je tužitelj univerzalni pravni slijednik u 1/2 dijela iz pok. G. Z., koji je imao dug po osnovi poreza na promet nekretnina u iznosu od 14.258,32 kn, i da mu je porezno tijelo pravilno naložilo da na ime duga poreza na promet nekretnina ima uplatiti iznos od 1/2 duga, tj. iznos od 7.129,16 kn.

10. Iz podataka spisa tuženika i sudskog spisa proizlazi da je rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostava Z. za nekretnine, KLASA: UP/I-410-20/2013-001/00384, URBROJ: 513-007-01-60/2014-0004 od 2. rujna 2014. obvezniku G. Z. utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 14.258,32 kn te je odbijen njegov zahtjev za oslobođenje od plaćanja predmetne porezne obveze. Žalba G. Z. protiv navedenog prvostupanjskog rješenja Ispostave Z. za nekretnine od 2. rujna 2014. odbijena je rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/14-01/3643, URBROJ: 513-04/18-2 od 12. travnja 2018. Prema podacima spisa tuženika i sudskog spisa, kao i navodima same tužbe, navedeno drugostupanjsko rješenje je dostavljeno zakonskoj zastupnici tužitelja, dok iz podataka spisa i spisa tuženika ne proizlazi da bi isto bilo stavljeno izvan snage niti tužitelj to ičime dokazuje.

11. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice R. K. K. iz Z., broj O-699/18 od 6. travnja 2018., ispravljenog rješenjem broj O-699/18 od 19. travnja 2018., proizlazi da je tužitelj nasljednik pok. G. Z. i to u 1/2 dijela, pri čemu je iz utvrđene ostavine vidljivo da je tužitelj, između ostalog, naslijedio nekretnine (1/8 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 36834, k.o. G. Z.; 1/2 dijela nekretnine upisane u podulošku 7207, KPU V. s.).

12. Iz naprijed navedenog proizlazi da je ispravan zaključak javnopravnih tijela kako je prednik tužitelja G. Z. imao utvrđen dug po osnovi poreza na promet nekretnina u iznosu od 14.258,32 kn, dok je tužitelj nedvojbeno njegov univerzalni pravni slijednik čiji nasljednički dio iznosi 1/2 dijela. U takvoj situaciji odredba članka 24. stavka 1. i 2. OPZ ovlašćuje porezno tijelo da tužitelja utvrdi univerzalnim pravnim slijednikom na kojeg prelaze porezne obveze prednika do visine nasljednog dijela, tj. za iznos od 7.129,16 kn (1/2 dijela od 14.258,32 kn), koji iznos je naložen za plaćanje tužitelju, pri čemu nema naznaka niti tužitelj tvrdi da bi dotični iznos duga prelazio vrijednost naslijeđenog dijela imovine. Stoga, sud smatra zakonitim osporenom rješenje tuženika.

13. U odnosu na pozivanje tužitelja na prigovor zastare prava na utvrđenje porezne obveze, ukazuje se da je predmetna obveza poreza na promet nekretnina utvrđivana u postupku koji je okončan rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/14-01/3643, URBROJ: 513-04/18-2 od 12. travnja 2018. Predmetni prigovor zastare je mogao biti istican u upravnom postupku koji je okončan navedenim rješenjem od 12. travnja 2018., odnosno u naknadnom upravnom sporu (za koji tužitelj niti ne tvrdi da ga je pokrenuo). Kao što je već navedeno, nema nikakve naznake niti dokaza da je navedeno rješenje od 12. travnja 2018. stavljeno izvan snage, što znači da se u postupku u kojem se utvrđuje univerzalno pravno sljedništvo i nalaže plaćanje odgovarajućeg dijela duga u smislu članka 24. OPZ polazi od ranije utvrđene porezne obveze prednika. U odnosu na tužitelja predmetna se obveza ne utvrđuje već tužitelj kao univerzalni pravni slijednik stupa u pravni položaj prednika i dužan je platiti onaj dio duga koji na njega otpada. Naprijed navedeno, na odgovarajući način, važi i u svezi navoda tužitelja o zahtjevu za poreznim oslobođenjem. Ovaj zahtjev prednika tužitelja je stavljen u postupku okončanom citiranim rješenjem od 12. travnja 2018. i isti je odbijen. Stoga se taj zahtjev ne može ponovno meritorno preispitivati u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u kojem se, sukladno članku 24. OPZ, utvrđuju pretpostavke za univerzalno pravno sljedništvo i nalaganje plaćanja odgovarajućeg dijela poreznog duga prema utvrđenom pravnom slijedniku. Uostalom, ni prvostupanjsko tijelo ni tuženik u osporenom rješenju nisu odlučivali niti su mogli odlučivati o zahtjevu prednika tužitelja o kojem je već ranije meritorno odlučeno.

14. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, jer tužitelj nije uspio u sporu (članak 79. stavak 4. ZUS).

U Zagrebu 4. listopada 2021.

              Sudac

Tomislav Krušlin v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.