1              Poslovni broj: Gž-1463/2021-2

 

 

Poslovni broj: Gž-1463/2021-2

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A., OIB:…, Z. zastupanog po punomoćniku T. Z., odvjetniku u O., protiv tužene K. S., OIB:…, S. zastupanog po punomoćniku L. B., odvjetniku u O. H. i P. d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-44/2020-12 od 21. siječnja 2021., 4. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Prihvaća se žalba tužitelja, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-44/2020-12 od 21. siječnja 2021. i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-8108/2019 od 20. rujna 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženoj u roku osam dana isplatiti tužitelju iznos od 345,53 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana te se u tom dijelu tužbeni zahtjev usvaja.

2. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-8108/2019 od 20. rujna 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženoj u roku osam dana isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 350,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. rujna 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

3. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju ukupne troškove parničnog postupka u iznosu od 1.225,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 18. lipnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana, dok se za više zatraženo u iznosu od 475,00 kuna zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

 

II Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-8108/2019 od 20. rujna 2019. kojim je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 345,53 kn zajedno sa zateznim kamatama te je tužba tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

2.Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbeni razlog propisan odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), predlažući da se pobijano rješenje preinači.

 

3.U odgovoru na žalbu tužena je pobila sve žalbene navode predlažući odbiti žalbu kao neosnovanu.

 

4.Žalba tužitelja je osnovana.

 

5.Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za nevraćenu telekomunikacijsku terminalnu opremu.

 

 

6.Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog zakona propisano da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je.

 

7.Nadalje, odredbom članka 29. stavak ZOO propisano je kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

 

8.Odredbom članka 6.1.6. Općih uvjeta tužitelja određeno je da je rok za povrat terminalne opreme u nepokretnoj mreži petnaesti dan od dana izdavanja računa u kojem je naplaćena naknada za opremu, a u slučaju da oprema nije vraćena u propisanom roku ista prelazi u vlasništvo krajnjeg korisnika uz obvezu plaćanja naknade za opremu.

 

9.Sud prvog stupnja utvrdio je kako je sklapanjem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 20. lipnja 2017., tužena u pretplatničkom odnosu s tužiteljem, kako iz izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 5. rujna 2019. proizlazi da tužitelj ima tražbinu prema tuženoj u iznosu od 345,53 kuna s rokom dospijeća od 15. ožujka 2018. i da je predmetni prijedlog za ovrhu – tužba preporučenom pošiljkom poslana 17. rujna 2019.

 

10.Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio prigovor zastare temeljem članka. 232. stavak 1. točka 3. ZOO.

 

11.No po ocijeni ovoga suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o istaknutom prigovoru zastare.

 

12.Naime prema odredbi članka 232. stavak 1. točka 3. ZOO tražbine pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima zastarijevaju za jednu godinu.

 

13.Obzirom da su navedenom odredbom taksativno navedene tražbine za koje je propisan jednogodišnji zastarni rok te imajući u vidu da su propisani zastarni rokovi kogentne naravi (članka 218. ZOO) odredba članka 232. ZOO se ne može ekstenzivno tumačiti.

 

14.Dakle, u konkretnom slučaju nije riječ o tražbini iz članka 232. stavak 1. točka 3. ZOO već se radi o obvezi koja proizlazi iz ugovornog odnosa i za koju je određen petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO. Obzirom da je utuženi račun dospio na naplatu 15. ožujka 2018., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen javnom bilježniku u okviru zastarnog roka od 5 godina, 17. rujna 2019., to nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

 

15.Dakle, kako tužena niti ne spori da terminalnu opremu nije vratila pa je ista, sukladno primjeni naprijed citiranog članka 6.1.6. Općih uvjeta, postala vlasništvo tužene uz obvezu plaćanja naknade za opremu, a za što joj je tužitelj 28. veljače 2018. ispostavio račun broj 0000148361032018, s datumom dospijeća 15. ožujka 2018.

 

16.Stoga je ovaj sud sukladno odredbi članka 371. stavka 1. točke 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu.

 

17.U smislu odredbe članka 166. stavka 2. ZPP trebalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka s obzirom da je preinačene odluka o glavnoj stvari.

 

18.Odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16;67/18, 126/19 i 130/20, dalje: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni, dok članak 27. stavak 3. ZS navodi kako će Vrhovni sud Republike Hrvatske radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

19.Upravo je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 2. lipnja 2017. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

 

20.Iako navedeno pravno shvaćanje, za razliku od pravnog shvaćanja donesenog na sjednici svih sudaca ili sjednici odjela suda (članak 40. stavak 2. ZS-a ) nije obvezujuće za sve suce tog suda, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud ga prihvaća.

 

21.Valjalo je, stoga, ukinuti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka (točka I 2. izreke), te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (točka I 3. izreke).

 

22. Naime, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo priznati trošak zastupanja u iznosu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kuna sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 dalje: Tarifa), uz PDV u iznosu od 125,00 kuna sukladno Tbr. 42. Tarife, što je ukupno 625,00 kuna. Nadalje, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo priznati trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 50,00 kuna, a za preostali zatraženi iznos (50,00 kuna) tužitelj ne bi imao pravo naknade, sve sukladno Tar. br. 2. t 1. Tarife sudskih pristojbi i članka 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18). Nadalje, pripada mu i trošak javnobilježničke nagrade u ovršnom postupku u iznosu od 60,00 kuna te pripadajući PDV (15,00 kuna).

 

23.Međutim, tužitelja je trebalo odbiti za trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 187,50 kuna. Naime, u ovom postupku prijedlog za ovrhu predstavlja tužbu koja je uključena u jednokratnu naknadu za cijeli prvostupanjski postupak. Ovršni i parnični postupak u konkretnom slučaju nisu dva zasebna postupka, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta, prerastao u parnični postupak. Ovo proizlazi i iz odredbe članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 1312/20; dalje: OZ), kojom je propisano da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga. Naime, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u širem smislu u sebi sadrži dvije odluke – platni nalog i na tom nalogu utemeljeno uvjetno rješenje o ovrsi u užem smislu, budući je ovrha određena pod rezolutivnim uvjetom da ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi koje ima značaj platnog naloga. Ako prigovor bude podnesen, a što je ovdje slučaj, time je ispunjen rezolutivni uvjet i određena ovrha se mora staviti izvan snage. Nadalje, iz odredbe članka 446. stavka 1. i članka 449. stavka 1. ZPP proizlazi da platni nalog u takvom postupku zamjenjuje tužbu. Dakle, u pravnoj situaciji kada prijedlog za ovrhu u postupku predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastav prijedloga za ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, a sve u vezi činjenice da je predviđena nagrada propisana za cjelokupni prvostupanjski postupak.

 

24.Paušalni trošak javnog bilježnika u iznosu od 30,00 kuna te materijalni trošak popisan u prijedlogu za ovrhu u iznosu od 40,00 kuna, sve uz pripadajući PDV te materijalni trošak naveden u troškovniku tužitelja od 7. prosinca 2020. u iznosu od 50,00 kuna, tužitelju ne pripada s obzirom da u spisu ne postoji dokaz da su isti nastali.

 

25.Također, s obzirom da je tužitelj uspio u žalbi, pripada mu pravo na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kuna (Tbr.10/3 OT), što uvećano za PDV u iznosu od 75,00 kuna, i trošak sudske pristojbe u iznosu od 100,00 kuna, s obzirom da je putem sustava e-komunikacije plaćena navedena pristojba te ostvaren postotak oslobođenja u iznosu od 50%, daje ukupan trošak žalbenog postupka u iznosu od 475,00 kuna.

 

26.Stoga, tužitelju je, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, u vezi članka 155. ZPP, valjalo priznati na ime troškova parničnog postupka ukupan iznos od 1.225,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, dok je za više zatraženo u iznosu od 475,00 kuna valjalo odbiti kao neosnovano.

 

27.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

 

28.Primjenom odredbe članka 381. ZPP, odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, a isti nije ni bio nužan za razrješenje prijepora (točka II izreke).

 

Split, 4. listopada 2021.