1              Poslovni broj: Gž-842/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-842/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari prvotužitelja I. L. iz R. S., Ž., drugotužitelja P. L. iz R. S., Ž., trećetužiteljice V. Č. iz R. S., Ž., i četvrtotužiteljice M. Č. iz R. S., C., svi zastupani po punomoćniku N. Đ., odvjetniku u Z., protiv prvotužene A. L. iz P. B., drugotuženika Z. d.o.o. za trgovinu i usluge u likvidaciji, iz Z., i trećetuženika R. J. d.o.o. za poslovanje nekretninama iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-594/2020-28 od 30. ožujka 2021., dana 4. listopada 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-594/2020-28 od 30. ožujka 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim je rješenjem odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja od 28. ožujka 2021. za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere.

 

3. Protiv tog rješenja žalbu podnose tužitelji pobijajući ga bez preciznog navođenja žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači prihvaćanjem prijedloga za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere.

 

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Iz sadržaja je spisa razvidno da su tužitelji podnijeli tužbu radi utvrđenja da je ništav i pravno nevaljan Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 20. siječnja 2006. između sada pok. S. Š., prednice tužitelja, iz P. B. kao prodavateljice i tužene A. L. iz P. B. kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika E. P. iz B. pod brojem Ov-179/06 kojim je tužena za kupoprodajnu cijenu od 148.000,00 kuna kupila nekretninu koja je u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora bila označena kao zk. čbr. 1342/37, u naravi oranica i neplodno T. od 870 čhv, a koja je bila upisana u zk. ul. 1016 k.o. B. S., kasnije u zk. ul. 2694 k.o. B. S. odnosno nakon provedbe postupka obnove zemljišne knjige čestica ranije označena kao zk. čbr. 1342/37, sada označena kao zk. čbr. 804/1, u naravi oranica, T., površine 2.914 m², sada upisana u zk. ul. 150933 k.o. B. N. (točka I.). Ujedno je tužbom traženo utvrđenje da je ništav i pravno nevaljan Ugovor o unosu nekretnina sklopljen 11. prosinca 2007. između prvotužene A. L. i drugotuženika Z. d.o.o. za trgovinu i usluge iz P. B. sada naziva Z. d.o.o. za trgovinu i usluge u likvidaciji, iz Z., ovjeren kod javnog bilježnika M. M. iz Z. kojim je jedini član društva Z. d.o.o. za trgovinu i usluge A. L. unijela radi povećanja temeljnog kapitala društva Z. d.o.o. nekretninu zkčbr. 1342/37 koja u naravi predstavlja oranicu T. površine 870 čhv, upisanu u zk. ul. 2694 k.o. B. S., temeljem čega je ništetna i bez pravne valjanosti svaka promjena zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama i drugim evidencijama temeljena na tom Ugovoru koja je nekretnina u trenutku sklapanja Ugovora o unosu nekretnina bila označena kao zk. čbr. 1342/37, u naravi oranica i neplodno T. od 870 čhv upisana u zk. ul. 2694 k.o. B. S., ranije upisana u zk. ul. 1016 k.o. B. S. odnosno nakon provedbe postupka obnove zemljišne knjige nekretnina ranije označena kao zk. čbr. 1342/37 sada označena kao zk. čbr. 804/1 u naravi oranica T. površine 2.914 m², sada upisana u zk. ul. 50933 k.o. B. N. Nadalje se tužbom traži utvrđenje da su tužitelji kao zakonski nasljednici iza pok. S. Š. suvlasnici, svaki za po 1/4 dijela, navedene nekretnine, te su zatražili obvezati tuženika priznati im pravo suvlasništva i izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva time da će u suprotnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

6. Tužitelji su već uz tužbu podnijeli prijedlog za određivanje privremene mjere koji je odbijen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-594/2020-3 od 12. kolovoza 2020. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-51/2021-2 od 3. veljače 2021.

 

7. Međutim, tužitelji su nakon toga podneskom 18. ožujka 2021. radi osiguranja nenovčane tražbine zatražili određivanje privremene mjere kojom bi se zabranilo trećetuženiku R. J. d.o.o. za poslovanje nekretninama opterećenje zk. čbr. 804/1 u naravi oranica T. površine 2.914 m² upisana u zk. ul. 50933 k.o. B. do pravomoćnog okončanja ove parnice uz zabilježbu ove privremene mjere u zemljišnim knjigama za k.o. B. N.

 

8. Sud je prvog stupnja rješenjem od 22. ožujka 2021. vratio tužiteljima ovaj prijedlog radi osiguranja na ispravak odnosno dopunu smatrajući da ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, time da su tužitelji upućeni točno navesti koju nenovčanu tražbinu predlažu osigurati kao i trajanje privremene mjere. Tužitelji su podneskom koji je zaprimljen kod prvostupanjskog suda 28. ožujka 2021. naveli kako radi osiguranja nenovčane tražbine i utvrđenja prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu tuženika R. J. d.o.o. traže privremenu mjeru.

 

9. Sud je odbio ovaj prijedlog smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o tužbi na utvrđenje prava suvlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama trećetuženika "što znači da presuda kojom se udovoljava takvom zahtjevu ima deklaratorno značenje te tuženika ne obvezuje na činjenje ili nečinjenje pa tužitelji temeljem takve presude ne mogu ostvarivati novčani ni nenovčani zahtjev, što znači da ne postoji potraživanje koje bi se moglo ostvarivati da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere kada se u parnici ističe deklaratorni tužbeni zahtjev."

 

10. Prema tome, iz navedenog proizlazi da je sud kod odlučivanja o privremenoj mjeri imao na umu sadržaj tužbenog zahtjeva kakav je naveden u tužbi jer on donoseći rješenje kojim odlučuje o prijedlogu za određivanje privremene mjere u obrazloženju navodi da ima na umu ono što tužitelj tvrdi u tužbi. Međutim, tužitelj, a kako je navedeno u točki III. tužbenog zahtjeva, ne traži samo utvrđenje prava suvlasništva i ne postavlja samo deklaratorni zahtjev, već i kondemnatorni jer se u točki IV. izreke od tuženika R. J. d.o.o. traži priznati i u roku od 15 dana izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva uz prijetnju da će je zamijeniti presuda.

 

11. U takvim okolnostima razlozi pobijanog rješenja nisu jasni zbog čega se ne može ni ispitati valjanost pobijanog rješenja.

 

12. Sukladno odredbi članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 102/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ) za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine propisane su opće i posebne pretpostavke. Opća pretpostavka za određivanje privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina je vjerojatnost postojanja tražbine, a pored te opće pretpostavke potrebno je i kumulativno alternativno ispunjenje i sljedećih pretpostavki: vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje svoje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili vjerojatnost da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

 

13. Stoga kada je sud prvog stupnja odlučio o privremenoj mjeri imajući na umu tužbeni zahtjev kakav je sadržan u tužbi sasvim je nejasno iz kojih je razloga pozivao tužitelje da dopune ili isprave prijedlog za određivanje privremene mjere očitovanjem u odnosu na koji zahtjev se privremena mjera podnosi jer tužitelji u svom prijedlogu nisu isključili nijedan zahtjev koji želi osigurati privremenom mjerom. U vezi s pretpostavkom postojanja tražbine, da bi sud odredio privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine, predlagatelj treba dokazati postojanje vjerojatnosti svoje tražbine, ali također i s tim u vezi pravozaštitnu podobnost predložene privremene mjere da se njome otkloni ili smanji opasnost. Iz spomenute odredbe OZ kojom se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, proizlazi da predložena mjera mora biti podobna otkloniti ili umanjiti tu opasnost. U tom smislu meritorna pretpostavka za prihvaćanje prijedloga za određivanje privremene mjere morala bi biti njezina pravozaštitna podobnost za ostvarivanje toga pravozaštitnog cilja.

 

14. Pravozaštitna podobnost predložene mjere prosuđuje se s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja uzimajući, s jedne strane, u obzir sadržaj same mjere, tj. sastoji li se ona samo u određenoj naredbi ili dopuštenju, ili se njome određuju sredstva i predmet kojim će se određena dispozicija prisilno ostvariti ili samo u određenju sredstva i predmeta prisilnog ostvarenja, odnosno s druge strane, stupnja vjerojatnosti same tražbine, ali i naznačenog ugrožavajućeg ponašanja protivnika osiguranja te s treće strane kako bi se i u kojoj mjeri predložena privremena mjera mogla negativno odraziti na interese svake od stranaka.

 

15. Sud prvog stupnja ove okolnosti uopće nije imao u vidu nakon što je pogrešno zaključio da je prijedlog za određivanje privremene mjere podnesen samo u odnosu na deklaratorni zahtjev. I u takvim okolnostima sud mora dati razloge zbog kojih ne postoji pravozaštitna podobnost predložene privremene mjere, a što sud nije učinio.

 

16. Stoga su razlozi pobijanog rješenja za sada nerazumljivi i kao takvi neprihvatljivi, pa je pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP.

 

17. U nastavku će postupka sud prvog stupnja otkloniti uočenu bitnu postupovnu povredu te će potom ponovno ocijeniti osnovanost prijedloga za određivanje privremene mjere imajući na umu da je pretpostavke za određivanje privremene mjere nužno ispuniti kumulativno.

 

Split, 4. listopada 2021.