Broj: Revr 1713/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz V., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. Ć. i G. Ć., odvjetnici u V., protiv tuženika V. V. d.d. V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. B. odvjetnica u V., radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu Ugovora o radu, odlučujući  o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-48/16-2 od 17. listopada 2016., kojim su potvrđene presuda i rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pr-285/16-35 od 28. srpnja 2016., u sjednici održanoj 9. svibnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljice protiv presude odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tužiteljice protiv rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

 

              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pr-285/16-35 od 28. srpnja 2016. u stavku I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije zakonita ni dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj ... od 29. kolovoza 2013. na temelju koje je tužiteljici tuženik otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 509/1 od 19. srpnja 2012. za radno mjesto knjigovođe, da radni odnos kod tuženika nije ni prestao, i na vraćanje na rad po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme ili joj ponudi i omogući obavljanje drugih poslova nekog drugog radnog mjesta koja odgovaraju njenoj stručnoj spremi, bruto plaći i mjestu rada koje je tužiteljica imala neposredno prije nezakonitog otkaza ugovora o radu, kao i da joj naknadi parnične troškove.

 

              U stavku II. naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.750,00 kn.

 

              Rješenjem istog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere, kojom se nalaže tuženiku u roku od tri dana od dana primitka prijepisa rješenja vratiti tužiteljicu na rad po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj ... od 19. srpnja 2012., koje poslove je tužiteljica obavljala neposredno prije nego što je prestao radni odnos 29. kolovoza 2013. odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj ... od 29. kolovoza 2013., te kojom je naloženo tuženiku da za vrijeme radnog spora u ovom parničnom postupku isplaćuje plaću, odnosno naknadu plaće u visini mjesečne plaće prema ugovoru o radu tužiteljice, počev od dana kada tužiteljica bude vraćena na rad na temelju predmetnog rješenja o određivanju privremene mjere.

 

              Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-48/16-2 od 17. listopada 2016. u stavku I. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena presuda i rješenje prvostupanjskog suda, dok je u stavku II. odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

              Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike  Hrvatske  uvaži reviziju tužiteljice, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

              U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista  kao neosnovana odbije, odnosno kao nedopuštena odbaci, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

              Revizija tužiteljice protiv presude nije osnovana.

 

              Revizija tužiteljice protiv rješenja nije dopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              U pobijanoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama. Ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, posebno o sadržaju zapisnika o iskazima saslušanih svjedoka u tijeku postupka, kao i samih tih isprava. Naime, drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio kao pravilno utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu.

 

Stoga pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 2.  toč. 11. ZPP. na koju se ukazuje revizijom.

 

              Predmet spora je zakonitost odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 29. kolovoza 2013., a time i vraćanje tuženice na rad.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 509/1 od 19. srpnja 2012.,

 

              - da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj ... od 28. kolovoza 2013. tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu broj ... od 19. srpnja 2012.,

 

              - da je tužiteljica protiv navedene odluke uložila zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio,

 

              - da se prije donošenja osporavane odluke o otkazu tuženik savjetovao s Radničkim vijećem,

 

              - da je tuženik omogućio tužiteljici iznošenje obrane,

 

              - da je tužiteljica 21. kolovoza 2013. najprije verbalno, a potom i fizički napala radnicu S. M. na radnom mjestu,

 

              - da je prema odluci tuženika od 2. listopada 2002. tužiteljici zbog učinjenog djela odbijanja izvršavanja zadataka i nedoličnog ponašanja na ime kazne izvršena ustega plaće od 20% za mjesec rujan 2002.

 

              Iz tih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je zbog ponašanja tužiteljice došlo do poremećaja u procesu rada zbog narušavanja kolegijalnih odnosa, što je i razlog za izvanredni otkaz tužiteljici na temelju odredbe čl. 108. Zakona o radu, slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev.

 

              Drugostupanjski sud iz naprijed navedenih utvrđenja ocjenjuje da neovisno o prijašnjem ponašanju tužiteljice, konkretan događaj ukazuje da karakter tužiteljice predstavlja takvu okolnost koja osnovano dovodi do zaključka da radi neometanog procesa rada, prihvatljivih međuljudskih te kolegijalnih odnosa tuženik više nema interes za nastavak rada tužiteljice, pa ocjenjuje da je to važna činjenica uslijed koje, uz uvažanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

              I prema shvaćanju ovog suda, takvo ponašanje tužiteljice kao radnice u konkretnom slučaju ima za posljedicu gubitak povjerenja tuženika kao poslodavca prema tužiteljici kao radniku i da se eventualni problemi između radnika moraju rješavati u granicama pristojnog ponašanja, sukladno ugovoru o radu, Pravilniku o radu tuženika i Kolektivnom ugovoru društva V. V. d.d., te Zakona o radu.

 

              Shodno tome, pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu tužiteljici od 19. srpnja 2012. zbog teških povreda odnosa iz radnog odnosa – nedoličnog ponašanja prema radniku tuženika, tako da uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

              Stoga su odbijanjem tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 108. ZR, čl. 67. Kolektivnog ugovora društva V. V. d.d., čl. 90. Pravilnika o radu i čl. 5. ZR).

 

              Slijedom navedenog, dale, ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

              Revizija protiv rješenja o privremenoj mjeri odbačena je kao nedopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/ 08 - dalje: OZ) u ovršnom postupku dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP (redovna revizija), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema st. 3. tog članka, u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, za dopuštenost izvanredne revizije protiv presude, odnosno u ovom slučaju protiv rješenja, potrebno da su kumulativno ostvarene propisane pretpostavke:

 

- da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se podnosi,

 

- da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,

 

- da su ti razlozi izloženi.

 

U podnesenoj reviziji protiv navedenog rješenja ne samo da nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je ona podnesena, već takvo pitanje nije čak ni opisno označeno, zbog čega ovaj sud i ne može znati zbog kojeg pravnog pitanja se revizija podnosi.

 

Stoga u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 382. st. i 3. ZPP koji trebaju biti kumulativno ispunjeni za dopuštenost izvanredne revizije.

 

Stoga je na temelju odredbe iz čl. 392.b st. 2. i 4. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).

 

Zagreb, 9. svibnja 2017.