Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: Ob-806/2020-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Ob-806/2020-2

 

 

I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Senije Ledić kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića kao člana vijeća i Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz D. M., OIB: ..,, zastupane po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u K., protiv tuženika S. S., OIB: , iz H., radi utvrđenja bračne stečevine, te po protutužbi tuženika S. S., OIB: , iz H., protiv tužiteljice M. S., OIB:, iz D. M., zastupane po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-13/2018-50 od 17. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Djelomično se odbija se žalba tužiteljice M. S. kao neosnovana i u točki II. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-13/2018-50 od 17. travnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbacuje se žalba tužiteljice M. S. u dijelu u kojem pobija točku I. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-13/2018-50 od 17. travnja 2020.

 

II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice i ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-13/2018-50 od 17. travnja 2020., te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom je suđeno:

 

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica-protutužena M. S., OIB:, iz D. M., suvlasnica u 3/8 dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. 1841 k.o. M. i to čkbr. 67/1 jednokatna stambena zgrada, dvor i voćnjak sa 294 čhv, te je tuženik-protutužitelj S. S., OIB:, iz H., dužan trpjeti da se tužiteljica-protutužena M. S., OIB:, iz D. M., temeljem ove presude uknjiži kao suvlasnica u 3/8 dijela predmetne nekretnine.

 

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj M. S., OIB:, iz D. M., tuženiku-protutužitelju S. S., OIB:, iz H., isplatiti 1/2 dijela kreditnih sredstava po kreditu broj , u ukupnom iznosu od 29.495,15 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od dospijeća pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

 

-1.847,46 kn od 30. svibnja 2012.,

-1.836,00 kn od 29. lipnja 2012.,

-1.827,30 kn od 31. srpnja 2012.,

-1.828,52 kn od 27. kolovoza 2012.,

-1.821,50 kn od 1. listopada 2012.,

-1.843,53 kn od 29. listopada 2012.,

- 660,40 kn od 1. prosinca 2012.,

-124,81 kn od 1. prosinca 2012.,

- 550,00 kn od 24. prosinca 2012.,

- 50,00 kn od 21. siječnja 2013.,

- 235,00 kn od 21. siječnja 2013.,

-1.875,00 kn od 28. siječnja 2013.,

- 2.367,86 kn od 28. siječnja 2013.,

-1.843,19 kn od 27. veljače 2013.,

-1.571,89 kn od 29. ožujka 2013.,

-1.857,00 kn od 29. travnja 2013.,

-1.848,42 kn od 28. svibnja 2013.,

-1.828,86 kn od 26. lipnja 2013.,

-1.833,41 kn od 29. srpnja 2013.,

-1.845,00 kn od 30. kolovoza 2013., sve u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u dijelu isplate zakonske zatezne kamate na iznos od 1.843,53 kn tekuće od 19. listopada 2012. do 29. listopada 2012., kao neosnovan."

 

2. Rješenjem sadržanim u istoj odluci je odlučeno:

"I. Ne dopušta se preinaka tužbe.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka."

 

3. Protiv te odluke žali se tužiteljica M. S., pobijajući prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke, te prvostupanjsko rješenje u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače u skladu s navodima žalbe.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba nije dopuštena u dijelu u kojem se pobija točka I. izreke prvostupanjske presude, dok je ista neosnovana u dijelu kojim se pobija točka II. izreke pobijane presude, a ista je osnovana u dijelu u kojem se pobija prvostupanjsko rješenje zbog sljedećih razloga.

 

6. U ovom postupku prvostupanjski je sud odlučivao o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje da nekretnina označena kao čk. br. 67/1 k.o. M. predstavlja suvlasništvo tužiteljice za 3/8 dijela i ovlaštenje tužiteljice za upis tog prava u zemljišne knjige, te o protutužbenom zahtjevu tuženika za isplatu pola novčanog iznosa kojim je tuženik otplatio kredit koji su stranke podigle za vrijeme trajanja bračne zajednice, a nakon prestanka braka stranaka.

 

7. Tužiteljica je nakon zaključenja prethodnog postupka, po dostavi nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, preinačila tužbu na način da traži utvrđenje većeg suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini (suvlasništvo za 12/25 dijela), a koju preinaku je prvostupanjski sud odbio pozvavši se na odredbu članka 299. stavka 1. ZPP, u bitnome jer smatra kako ne postoji iznimka po kojoj bi preinaka tužbe bila dopuštena nakon zaključenja prethodnog postupka. Prvostupanjski je sud svoj stav potkrijepio pravnim shvaćanjem zauzetim na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 15. lipnja 2018.

 

8. Suprotno takvom stajalištu prvostupanjskog suda iznimka od pravila po kojem tužitelj može samo do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (članak 190. stavak 1. ZPP) sadržana je u članku 190. stavku 2. ZPP po kojem iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Navedena odredba unesena je u tekst zakona člankom 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19, dalje: ZIDZPP), a primjenjuje se na sve postupke u tijeku (članak 117. stavak 2. ZIDZPP). Stoga se pogrešno prvostupanjski sud poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog prije stupanja na snagu ZIDZPP (prije 1. rujna 2019.).

 

9. Zbog izloženog ne mogu se prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda zbog kojih nije dopustio preinaku tužbe u ovom predmetu, pa se, za sada, ne može prihvatiti ni rješenje kojim se preinaka ne dopušta.

 

10. Međutim, u situaciji kada je tužiteljica preinačila tužbu na način da je povećala postojeći tužbeni zahtjev na utvrđenje u pogledu visine svog suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica nema pravni interes pobijati odluku u dijelu kojim je prihvaćen njen zahtjev za utvrđenje suvlasništva u 3/8 dijela, jer će za slučaj da sud u nastavku postupka dopusti preinaku tužbe, prvostupanjski sud odlučivati o osnovanosti zahtjeva tužiteljice u pogledu preostalog, više zatraženog suvlasništva predmetne nekretnine.

 

11. S druge strane, u pogledu protutužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, u provedenom postupku utvrdio:

- da je za vrijeme trajanja braka stranaka tuženik kao korisnik kredita i založni dužnik zaključio ugovor o kreditu broj s E. & S. b. d.d. kao kreditorom 1. kolovoza 2007. na iznos od 27.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna na vrijeme otplate od 72 mjeseca,

- da je za navedeni kredit tužiteljica bila sudužnik, a majka tuženika založni dužnik,

- da su sve obveze po predmetnom ugovoru o kreditu podmirene u cijelosti s danom 3. rujna 2013.,

- da je predmetni kredit podignut s namjerom stranaka, kao tada bračnih drugova, da ulažu u zajednički stečenu imovinu, povećanje stočnog fonda, plaćanje radnika i nabavu potrebnih strojeva i poljoprivredne mehanizacije za obavljanje poslova uzgoja stoke i obrade zemlje,

- da je faktična bračna zajednica stranaka prestala 2008., dok je tuženik u razdoblju od 30. svibnja 2012. do 30. kolovoza 2013. otplatio na ime kredita iznos od 58.990,30 kuna u dinamici koja proizlazi iz prometa po partiji kredita za razdoblje od 6. kolovoza 2007. do 9. rujna 2013. (list 54-66 spisa).

 

12. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na jasno obrazloženoj i pravilnoj ocjeni u postupku izvedenih dokaza, koje tužiteljica paušalnim osporavanjem nije s uspjehom dovela u sumnju, pa ta utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj sud, a slijedom tih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe članka 248. do članka 250. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14 i 5/15), te odredbu članka 52. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), kada je naložio tužiteljici da plati tuženiku ½ dijela sredstava koje je platio po predmetnom kreditu od 30. svibnja 2012. do kolovoza 2013., a kako je precizirano točkom II. izreke pobijane presude.

 

13. Imajući u vidu da je najstarija tražbina tuženika dospjela 30. svibnja 2012., a protutužba u ovom predmetu podnesena je 23. svibnja 2017., pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare pozivom na odredbu članka 225. ZOO, jer se u konkretnom slučaju na regresni zahtjev tuženika ne primjenjuje odredba članka 226. stavka 2. ZOO kako to pogrešno smatra tužiteljica u žalbi.

 

14. Zbog izloženih razloga, dakle, pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP valjalo je djelomično odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i u točki II. izreke potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

15. S druge strane, kako je utvrđeno da tužiteljica nema pravni interes pobijati točku I. izreke prvostupanjske presude, po odredbi članka 358. stavka 3. i članka 367. stavka 1. ZPP valjalo je odbaciti žalbu tužiteljice u dijelu u kojem pobija točku I. izreke prvostupanjske presude.

 

16. Nadalje, kako se zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda za sada ne može prihvatiti niti ispitati odluka prvostupanjskog suda kojim ne dopušta preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, po odredbi članka 380. točka 3) ZPP valjalo je djelomično uvažiti žalbu tužiteljice i ukinuti rješenje kojim se preinaka ne dopušta, ali i odluku o parničnom trošku (članak 166. stavak 4. ZPP) i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno ispitivanje.

 

17. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

 

18. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud ponovno ispitati dopuštenost preinake tužbe u ovom predmetu imajući u vidu odredbe na koje je ukazano, te, ovisno o toj odluci, do potrebe raspraviti zahtjev tužiteljice u pogledu više zatraženog utvrđenja suvlasništva, te odlučiti o tom zahtjevu i o troškovima cjelokupnog postupka.

 

Split, 17. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Senija Ledić, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu