1               Poslovni broj: Gž-1454/2021-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1454/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Senije Ledić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. J. B. pok. S. iz I., 2. T. B. pok. S., 3. S. (S.) B. pok. S., koje zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u J., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-3182/2017 od 18. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-3182/2017 od 18. lipnja 2021.

 

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno kako slijedi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici svaki za po 1/3 dijela posebnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2056, zk.ul. 786/1, k.o. Z., a koji poseban dio je prikazan kao lik određen točkama 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16 i 50, površine 2130 m² , kao lik određen točkama od 9-25, površine 310 m² te kao lik određen točkama od 17-49, površine 2506 m², prikazano na skici vještaka dipl. ing. P. G. od 31. svibnja 2019. (list br. 232. spisa), a koja skica je prilog i sastavni dio ove presude.

2. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici svaki za po 1/3 dijela posebnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2057/1 zk.ul. 786 k.o., Z., a koji poseban dio je prikazan kao lik određen točkama 16, 17, 18, 19, 20, 21, 25, 26, 27, 28, 16, površina 13950 m², prikazano na skici vještaka dipl. ing. P. G. od 22. prosinca 2015. (list br. 155. spisa), a koja skica je prilog i sastavni dio ove presude.

3. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici svaki za po 1/3 dijela posebnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2059/1, zk. ul. 202, k.o. Z., a koji posebni dio je prikazan kao lik određen točkama od A do X , površine 3498 m², prikazano na skici vještaka dipl. ing. P. G. od 16. srpnja 2018. (list br. 215. spisa), a koja skica je prilog i sastavni dio ove presude.

4. Ovlašteni su tužitelji temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na nekretninama opisanim u t. I; II i III. ove presude, uz prethodni izbris istog prava sa imena tuženika.

5. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici svaki za po 1/3 dijela čest. zem. 2059/2, zk. ul. 202, k.o. Z., pa su stoga tužitelji temeljem ove presude ovlašteni zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva svaki za po 1/3 dijela na čest. zem. 2059/2 , zk. ul. 202, k.o. Z., uz prethodni izbris istog prava sa imena tuženika.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 42.718,56 kuna sve u roku od 15 dana."

 

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je kako su tužitelji povukli tužbu u odnosu na nekretninu čest. zem. 2057/3 k.o. Z.

 

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tužena pobijajući odluku u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba nije utemeljena.

 

6. Prije svega, a imajući u vidu navode žalbe, valja navesti kako je u ranijem stadiju postupka, rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-2029/16 od 15. svibnja 2017., ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj P-3732/15 od 21. siječnja 2015. pa je, sukladno članku 366. a ZPP, ovaj drugostupanjski sud u ovom žalbenom stadiju postupka je vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude.

 

7. Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje suvlasništva svakog tužitelja za po 1/3 dijela, posebnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2056, zk.ul. 786/1, k.o. Z., zatim zahtjev na utvrđenje suvlasništva posebnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2057/1 zk.ul. 786 k.o., Z., zahtjev na utvrđenje suvlasništva posebnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2059/1, zk. ul. 202, k.o. Z., zahtjev na ovlaštenje tužitelja temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva, kao i zahtjev na utvrđenje da su tužitelji suvlasnici svaki za po 1/3 dijela nekretnine, čest. zem. 2059/2, zk. ul. 202, k.o. Z. i ovlaštenje zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva svaki za po 1/3 dijela tog prava.

 

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće :

-kako je pregledom izvatka iz zemljišne knjige u elektronskom obliku za k.o. Z. utvrđeno da je pravo vlasništava nekretnina koje su predmet spora upisano na ime Republike Hrvatske,

-kako iz izvatka iz katastra zemljišta te iz povijesti promjena u katastru zemljišta od revizije katastra do danas, proizlazi da je kao posjednik spornih nekretnina bio upisan J. B. pok. J. i to kao posjednik čest. zem. 2056 u površini od 26.861 m², čest. zem. 2057/1 u površini od 40.000 m², 2059/1 u površini od 3854 m² i čest. zem. 2059/2 u površini od 1000 m², a nakon njega kao posjednica navedenih čestica (u istoj površini) upisana je A. B. ud. J., baka tužitelja,

-kako je u postupku, radi identifikacije predmeta spora, sud izveo dokaze očevidima na mjestu spora uz sudjelovanje sudskih vještaka mjeritelja, da je na očevidu od 7. svibnja 2010. utvrđeno kako zemljište označeno kao čest. zem. 2059/2 predstavlja dolac na kojemu su posađene nove masline, a u trenutku održavanja očevida bili su vidljivi i ostaci starih maslina koje su stradale u požaru, na nekretnini je uočena i stara kućica izgrađena u kamenu koju je po kazivanju tužitelja izgradio njihov otac, vidljive stare pristave i kamene gomile, a zemljište označeno kao čest. zem. 2056 dijelom je obraslo makijom i šumom, a dijelom su na njemu vidljive pristave,

-kako je na očevidu održanom 22. svibnja 2013. utvrđeno da nekretnina označena kao 2059/1 predstavlja zemljište koje se od sjevera strmo spušta prema jugu, na južnom dijelu nekretnine nalazi se kuća tužitelja, od te kuće prema sjeveru nalazi se gustirna s vodom, a na mjestu rezervoara za vodu nalazila se nekoć gospodarska kućica, s istočne i zapadne strane nekretnine posađene su masline, a nekretnina označena kao čest. zem. 2057/1 k.o. Z. da je velike površine, ista je na jugoistočnom dijelu od pješačkog puta odvojena starim suhozidom, a na tom dijelu se nalazi 12 pristava na kojima se nekoć uzgajala loza,

-kako je na očevidu od 3. svibnja 2019. sud obišao nekretninu označenu kao čest. zem. 2056, u naravi zemljište koje je s južne strane omeđeno kamenom obalom, sa sjeverne, istočne i zapadne strane međnim oznakama, da makadamski put presijeca to zemljište na dva dijela, zemljište je neobrađeno, pod makijom i borovom šumom, u jugozapadnom dijelu je vidljivo da zahvaća dio stare kamene gustirne, a u jugoistočnom dijelu zemljišta se nalaze "pristave" te su vidljivi i mjestimice ostaci maslina,

-kako je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjeritelja M. M . utvrđeno da predmet spora predstavlja točno određeni dio čest. zem. 2057/3, u cijelosti čest. zem. 2059/1 2059/2, točno određeni dio čest. zem. 2056 k.o. Z., dok iz vještačenja sudskog vještaka mjeritelja P. G. dodatno proizlazi kako predmet spora čine točno određeni dio čest. zem. 2057/1 te čest. zem. 2059/1 i 2059/2 k.o. Z.,

-kako su tužitelji u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka P. G. od 31. svibnja 2019., u skladu s vještačenjem od 22. prosinca 2015. te vještačenjem od 16. srpnja 2018. uredili tužbeni zahtjev,

-kako iz iskaza svjedoka proizlazi zaključak da se sporne nekretnine nalaze na području J. Č. da su u naravi predstavljale vinograde i maslinik, a nekretnine su u dugogodišnjem posjedu obitelji B., kako ih je u posjedu držao još djed tužitelja J. B., kako je prije nekih 40-tak godina zapuštena vinova loza te su se nekretnine koristile za uzgoj lavande koja se uzgajala 20 godina, a nakon što su nasadi izgorjeli u požaru, napušten je i uzgoj te kulture i na nekretnini ostala stabla maslina,

-kako je svjedok J. B. potvrdio navode tužitelja koji se odnose na opis, položaj i kulture koje se nalaze ili su se nalazile na spornim nekretninama, kao i činjenice koje se tiču posjedovanja te je naveo da su nekretnine pripadale njihovom djedu J. B., nakon čije smrti su nekretnine podijeljene između njegovih sinova J. B. (otac svjedoka) i S. B. (oca tužitelja), na način što su ove nekretnine koje su predmet postupka pripale tužiteljevom ocu S. B.,

-kako su svjedoci J. Š., J. F. i A. B. suglasno iskazivali kako sporne nekretnine predstavljaju zemljišta veće površine položena na području Č., kako su ta zemljišta uglavnom bila pod kulturom i to vinove loze i maslina, dio nekretnina predstavljao je u naravi šumu koja se također gospodarski iskorištavala, jer su se tužitelji i njihovi prednici do 60-ih godina prošlog stoljeća bavili smolarenjem, da su sporne nekretnine pripadale djedu tužitelja J. B. koji je do smrti bio aktivan u obradi tih nekretnina, a nakon njegove smrti nekretnine su podijeljene te su ove sporne pripale tužiteljevom ocu S. B., a i da tužiteljima nitko nikad nije osporavao pravo na mirno uživanje ovih nekretnina,

-kako je svjedok J. F. na skici vještaka M. M . pokazao nekretninu oznake čest. zem. 2056 za koju navodi da bi se unutar točaka označenih 1, 2, 3, 4, 5, označene crvenom crtom nalazio nekada vinograd, koji se obrađivao kao i jedno stablo smokve, dok se sada na tom području nalazi ružmarin, a što se tiče nekretnina oznake čest. zem. 2059/1 i 2059/2, svjedok navodi kako se na tim dvjema nekretninama i to u donjem dijelu nekretnine 2051/1, nalazio vinograd, dok je na čest. zem. 2059/2 bio rogač, a između da su još postojala i stabla maslina, u naravi je riječ o jednoj dugoj uskoj parceli koja na terenu čini jednu cjelinu te je dodao kako se na čest. zem. 2059/1 nalazila i još uvijek se nalazi stara kuća tužitelja, dok je kuća koja je na skici označena kao stojna kuća također u vlasništvu tužitelja, a nalazi se na čest. zem. 2059/1, a što je sud utvrdio nakon što je svjedoku prikazana i skica izrađena od strane vještaka P. G.,

-kako je svjedok A. B. na skici vještaka M. M. pokazao da se "poviše" nekretnine oznake stojna kuća u vlasništvu tužitelja obrađivao vinograd, bila su tu stabla maslina, nakon što je vinograd uginuo sađena je lavanda, a sada su tu samo masline, što se tiče čest. zem. 2056, tu da je nekada bio vinograd, bilo "nešto stabala" smokava, a sada se tu sada nalazi ružmarin, nakon što je svjedoku pokazana skica izrađena od vještaka P. G. svjedok na istoj i to na čest. zem. 2059/1, označava prijašnju staru kuću tužitelja koja se nalazi pri sjevernom dijelu te čestice, dok na skici na nekretnini oznake čest. zem. 2057/1 pokazuje na istočnoj strani dio gdje su pristave, a na kojim je svojevremeno bio vinograd, u središnjem dijelu te nekretnine sadio se ružmarin i buhač dok je dio prema zapadu dio pod šumom, a sada i na toj nekretnini se nalazi ružmarin,

-kako je tužitelj J. B. naveo da sporne nekretnine predstavljaju zemljišta na području J. mldb. i V. Č., a koje nekretnine su zajedno s drugim nekretninama na tom području činile jedinstveni kompleks koji je bio u posjedu njegovog djeda J. B., unutar obitelji postignut je dogovor prema kojem su nekretnine J. B. podijeljene te su ove sporne pripale tužiteljevom ocu S. B., kako su nekretnine na području J. M. Č. predstavljale u naravi vinograde, s tim što dio nekretnine koji se nalazio sjevernije predstavlja šumu, koja se također gospodarski iskorištavala za sječu drva i smolarenje, na ovoj nekretnini, u blizini mora nalazila se stara kuća koja ima oznaku čest. zgr. 155, tu kuću srušio je njegov djed i napravio vapnenicu, a na njezinu mjestu je on sam sagradio kuću za odmor, kao i da se na udaljenosti od 200 m od ove kuće nalazila stara gospodarska kućica koja je služila kod obavljanja poljoprivrednih radova i kao sklonište i odlagalište za alat,

-kako tužitelj tvrdi da nekretnina oznake čest. zem. 2056, pod nazivom V. Č., predstavlja zemljište uz morsku obalu na kom se nalazi 7-8 pristava na kojima se uzgajala loza, a ta nekretnina bila je obrađivana do 1986. godine, nekretnina oznake čest. zem. 2057/1, V. S., kako se također nalazi u blizini mora, a na njoj se uzgajala loza, a kasnije lavanda i kako su sve ove nekretnine u posjedu njegove obitelji dulje od 300 godina jer su njegovi prednici kao težaci obrađivali zemlju, a dohodak davali veleposjednicima, a njegov djed i njegov otac da su se za cijelog života bavili isključivo poljoprivredom,

-kako je pregledom agrarnog spisa broj Agr-4307/47 utvrđeno da je J. B. pok. J., djedu tužitelja i članovima njegove obitelji, priznato pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet postupka, kako je otac tužitelja S. B. koji je naveden u agrarnoj odluci, zatražio obnovu tog postupka te je njemu pravomoćnim rješenjem tzv. Narodnog odbora kotara Hvar broj 8083/52 od 10. ožujka 1953. također priznato pravo vlasništva nad nekretninama iz postupka broj Agr-4307/47, odnosno da je agrarnom odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u J. dana 18. travnja 1948. pod brojem A-4307/47 priznato obrađivaču J. B. pok. J. iz Z. i članovima njegove obitelji na jednake dijelove vlasništvo zemlje označene kao čest. zem. 2049, 2051, 2053, 2054, 2055/1 i/2, 2056, 2058/3, 2057/3, 2057/1, 2059/1 i /2, 2074, k.o. Z. u površini od oko 13 hektara, kulture pašnjak, šuma i vinograd, dok iz obrazloženja navedene odluke proizlazi kako je odnos obrađivanja "nastao od davnine" na temelju težačke pogodbe uz dužnost davanja 1/6 ploda vlasniku, temeljem čega se stječu sva obilježja trajnog agrarnog odnosa,

-kako se u agrarnoj odluci br. 8083/52 od 10. srpnja 1953. ne navodi nekretnina označena kao čest. zem. 2056 z.ul. 786/1, ali da se radi o previdu, budući je nesporno "izvornim" rješenjem tzv. NO Hvar "10. jula 1953." ova čestica navedena, kao dodijeljena agrarnom odlukom, odnosno kako se radi o očitoj omašci prilikom prijepisa nekretnina, budući je u izvornom rješenju ista navedena, a što potvrđuje i sadržaj agrarne odluke br. A-4307/47,

-kako je uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj R-11/55 utvrđeno da su se članovi obitelji B., kojima je na jednake dijelove priznato pravo nad nekretninama navedeni u Agr-4307/47, podijelili na način što su nekretnine koje su predmet postupka, čest. zem. 2059/1, 2059/2 2056 i 2057/1, pripale S. B. pok. J., a što je potvrdio i svjedok J. B. sin J. B. pok. J., koji je bio sudionik te diobe,

-kako su nekretnine označene kao čest. zem. 2059/1 i 2059/2 k.o. Z., dodijeljene u cijelosti, dok su nekretnine označene kao čest. zem. 2056 i 2057/1 dodijeljene u dijelu predniku tužitelja, da je površina nekretnina označenih kao 2056 i 2057/1 koje tužitelji traže u ovom postupku manja od površine na koju je njihov prednik bio upisan u katastarskom operatu, jer tužitelji tužbom potražuju dio čest. zem. 2057/1 površine od 13.950 m², dok je njihov prednik bio upisan kao posjednik te čestice u površini od 40.000 m², a na čest. zem. 2056 k.o. Z. tužitelji traže dio te čestice površine 4946 m², dok je njihov prednik bio upisan kao posjednik površine od 26.851 m²,

-kako su pregledani podatci Hrvatskog hidrografskog instituta od 23. listopada 2017. iz kojih proizlazi da podatak o crti srednjih, viših i visokih voda za dio morske obale uz predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 2056 i 2059/1 k.o. Z., u odnosu na referentni sustav (SVVV-HVRS 71) za navedeno područje nekretnina k.o.  iznosi 18,6 cm te je vještak mjeritelj P. G. odredio širinu od 6 m od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih-viših-visokih voda, a u odnosu na čest. zem. 2056 i 2059/1, da je vještak dana 14. veljače 2018. dostavio dopunjenu skicu mjesta spora s ucrtanom plavom crtom koja označava crtu srednjih, viših, visokih voda (H=0,47 m), kao i ljubičastom crtom koja je paralelna plavoj crti na udaljenosti 6 m od plave, uz napomenu kako je na skici mjesta spora iskazao površinu dijela čest. zem. 2059/1 od 3498 m², koja ostaje nakon što se oduzme dio južno od crte 6 m koja predstavlja pomorsko dobro, a kako konačno u zaključku od 31. svibnja 2019. vještak napominje da je "najjužniji dio zemljišta" određen točkama od 17 do 49 definiran do crte cian boje koje, predstavlja crtu paralelno udaljenu 6 m od crte SVVV,

-kako je nakon održanoga očevida uređen tužbeni zahtjev te da su otklonjene primjedbe i prigovori tužene da bi dijelovi predmetnih nekretnina koji se nalaze u blizini morske obale predstavljali pomorsko dobro,

-kako je pregledom dopisa Općine J. utvrđeno da je uvidom u Odluku o nerazvrstanim cestama (SL Vlasnik Općine J. br. 9/17) te uvidom u skicu stalnog sudskog vještaka P. G. utvrđeno kako makadamski put koji presijeca nekretninu oznake čest. zem br. 2056 k.o. Z., nije nerazvrstana cesta u smislu Odluke o nerazvrstanim cestama Općine J.

 

9. Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako postoji pravomoćna agrarna odluka o dodijeli predmetnih nekretnina predniku tužitelja pa da se sud u postupku ne može upuštati u ocjenu postojanja agrarnog odnosa, jer je to već utvrđeno u agrarnom postupku i kako je "neprijeporno" da su prednici tužitelja pravo vlasništva tih nekretnina stekli razrješenjem agrarnog odnosa, jer su bili u agrarnom odnosu od davnina, a svi odnosi agrarnog karaktera koji nisu bili razriješeni temeljem odredbi Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije Pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. konačno su u cijelosti razriješeni stupanjem na snagu članka 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine", broj 138/46 i 111/47, dalje Zakon o ukidanju agrarnih odnosa) dana 22. studenoga 1946., kojim su konačno ukinuti svi težački i njima slični odnosi na području Dalmacije, a koji nisu bili pravomoćno razriješeni temeljem spomenutoga ranije važećeg Zakona. Dakle, da je stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača po sili zakona, bez ikakve odštete vlasniku, a obrađivač je stekao u vlasništvo zemljište izvorno po sili Zakona i sama odluka o tomu imala je deklaratoran značaj pa tako i odluke donesene u odnosu na prednike tužitelja. Osim toga, kako i iz izjava svjedoka i iskaza tužitelja proizlazi da su prednici tužitelja bili u agrarnom odnosu i prije nego je ta odluka donesena, dok ostali dokazi potvrđuju kako su i nakon donošenja agrarne odluke oni ostali u posjedu predmetnih nekretnina, kako je agrarnom odlukom obrađivaču J. B. pok. J. priznato pravo vlasništva nad spornim i drugim nekretninama u površini od 13 ha, a tužitelji traže znatno manju površinu, da tužena da nije dokazala da bi tih 13 hektara bilo "konzumirano drugim odlukama" pa kako nema prepreke tužiteljima dosuditi nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva. Naposljetku prvostupanjski sud navodi i kako su se kroz ovu i druge agrarne odluke "uobičajeno" prijaviteljima u vlasništvo dodjeljivale nekretnine "isključivo po površinama", a tužitelji su nakon agrarne odluke zajedno s ostalim sudionicima postigli sporazum, i to u postupku razvrgnuća suvlasništva broj R-11/55, gdje se jasno definirao posjed i predmetnih nekretnina, a što je potvrdio i svjedok J. B. pok. J. čiji su prednici sudjelovali u navedenom postupku te je posjed dodijeljenih nekretnina ostao istovjetan do danas. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP pa se zakonitost i pravilnost pobijane presude može ispitati.

 

11. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, koje razloge u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12. Sukladno odredbi članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

13. Prije svega valja navesti kako se, prema mjerodavnim materijalnopravnim odredbama članaka 1. i 3. spomenutog Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja, ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na navedenim područjima Republike Hrvatske i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, s tim što pod odredbe tog zakona dolaze i livade, pašnjaci i strane koje su bile dane na uživanje povodom osnivanja težačkih odnosa i s posjedom obrađivača čine jednu gospodarsku cjelinu.

 

14. Iz rezultata provedenoga dokaznog postupka proizlazi nedvojbeno utvrđenje kako je predniku tužitelja J. B. pok. J., djedu tužitelja i članovima njegove obitelji, priznato pravo vlasništva predmetnih nekretnina (odnosno pravo vlasništva njihova dijela) navedenom odlukom tzv. Kotarske komisije za Agrarnu reformu i kolonizaciju od 18. travnja 1948. broj A-4307/47 te su navedene osobe stekle pravo vlasništva ovih nekretnina, koje je očito kao jednu gospodarsku cjelinu obrađivao J. B., sve temeljem spomenutih odredaba Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Među strankama nije sporno kako su tužitelji isključivi pravni slijednici svog djeda u pogledu predmetnih nekretnina te su i prema stajalištu ovog suda tužitelji nakon smrti svojih prednika nasljeđivanjem mogli steći pravo vlasništva i to pravo i stekli.

 

15. S obzirom da se radi o razmjerno velikoj površini predmetnih nekretnina i kako je tuženik isticao određene prigovore u smislu površine i kulture zemljišta, treba navesti kako u postupku tuženik nije dokazao da bi te nekretnine u ranijem razdoblju možebitno bile u postupku oduzimanja zemljišta iznad zakonom propisanog maksimuma, a u smislu odredaba Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Službeni list DFJ broj 64/45, Službeni list FNRJ broj 24/46, 101/47, 105/48, 21/56, 55/57 i Službeni list SFRJ broj 10/65) i Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 111/47, 25/58, 58/57, 62/57 i 32/62), a teret dokaza tih činjenica leži na tuženiku. U pogledu navoda da bi se radilo dijelom i o šumskom zemljištu treba jasno navesti kako iz svih izvedenih dokaza proizlazi zaključak da su predmetne nekretnine (odnosno njihovi dijelovi koji su predmet postupka) u naravi predstavljali jedinstvene cjeline koje su predniku tužitelja, kao obrađivaču, i dodijeljene, odnosno priznate predmetnom agrarnom odlukom i one s posjedom obrađivača čine jednu gospodarsku cjelinu. Sadašnje stanje nekretnina koje je očevidom uz mjerničku identifikaciju utvrdio prvostupanjski sud samo potvrđuje navedene zaključke jer postojeći podzidi (pristave), stara cisterna za vodu i stara kuća, kao i ostatci nasada vinove loze i stabla maslina, jasno ukazuju na korištenje tog zemljišta u ranijem razdoblju. Prvostupanjski sud utvrđuje i kako je na čest. zem. 2057/1 na istočnoj strani dio nekretnine gdje su "pristave", a nad kojima je ranije bio vinograd, u središnjem dijelu te nekretnine da se sadio i buhač, dok je dio prema zapadu dio pod šumom i sada se i na toj nekretnini nalazi ružmarin, ali u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da bi i u vrijeme donošenja predmetne agrarne odluke dio te (ili druge) nekretnine predstavljao šumsko zemljište kako to ističe tužena.

 

16. Što se tiče žalbenih navoda da predmetna odluka Kotarske komisije za Agrarnu reformu i kolonizaciju ne sadrži oznaku prema kojoj bi se radilo i o dijelu nekretnine čest. zem. 2056 k.o. Z., potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud utvrdio da je i ta nekretnina bila u posjedu tužiteljevih prednika kao obrađivača pa je i bila navedena u prvoj agrarnoj odluci iz 1947. godine i, prema stajalištu ovog suda, radi se o stjecanju prava vlasništva temeljem zakona i u tom pogledu ovakve odluke imaju deklaratorni karakter. Osim toga, očevidom uz sudjelovanje vještaka mjeritelja utvrđeno je kako su sve navedene nekretnine zapravo dio jedinstvenih kompleksa zemljišta, a njihova ukupna površina manja je od ukupne površine koja je označena u predmetnoj odluci Komisije za Agrarnu reformu i kolonizaciju pa je pravilno zaključio prvostupanjski sud kako je prednik tužitelja mogao steći pravo vlasništva i te predmetne nekretnine.

 

17. Glede žalbenih navoda valja dodati i kako tužena ne navodi određeno u čemu bi se sastojale druge bitne povrede odredaba postupka, kao niti navodi razloge zbog kojih bi, kako tvrdi, činjenično stanje bilo pogrješno ili nepotpuno utvrđeno te se stoga takvi navodi ukazuju kao paušalni i pravno neutemeljeni. Tužena se poziva i na utvrđenje suda kako se između stranaka vodi i drugi parnični postupak pod poslovnim brojem P-294/17 u kojemu je, pored ostalih, predmet spora i nekretnina čest. zem. 2057/1 k.o. Z., ističući da bi tužitelji na taj način "konzumirali površinu" koja je dodijeljena njihovom predniku, međutim u tom pogledu treba navesti kako i sama tužena ne navodi da bi postojala pravomoćna odluka u postupku na koji se poziva i ne ističe prigovor presuđene stvari u tom dijelu (kao niti prigovor možebitne lispendencije) pa vođenje drugoga parničnog postupka između stranaka u pogledu dijela ove nekretnine ne utječe na pravilnost pobijane odluke te su i u tom dijelu žalbeni navodi neutemeljeni.

 

18. Iz svega navedenoga proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u smislu citiranih zakonskih odredaba kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Tužena žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

 

19. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP polazeći i od odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15). Neutemeljeno tužena navodi da bi prvostupanjski su pogrješno odlučio o trošku postupka jer su tužitelji djelomice povukli tužbu, budući da zbog raspravljanja o povučenom dijelu tužbe (u odnosu na jednu nekretninu, čest. zem. 2057/3 k.o. Z.) nije nastao poseban parnični trošak.

 

20. Zbog navedenog, trebalo je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi pobijanu presudu.

 

21. Zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer tužena nije uspjela u žalbenom stadiju postupka.

 

22. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Split, 1. listopada 2021.