1

3 P-10/2021-13                       

 

 

 

                 

   Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

  Osijek, Zagrebačka 2                                              Poslovni broj: 3 P-10/2021-13                  

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Gordani Njari, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja P. V. d.o.o., OIB …, A. B. Š. 27, V. zastupanog po punomoćniku T. Z., odvjetniku u O. društvu Z. d.o.o. O., protiv tuženika P. d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB …, B., kojeg zastupa punomoćnik D. Š. odvjetnik iz Z. odvjetničkog ureda D. Š., I. K., I. K. R. i I. J. iz O., radi utvrđenja vlasništva, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 14. rujna 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 1. listopada 2021.                      

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1.Utvrđuje se da je tužitelj P. V. d.o.o., A. B. Š. 27, V., OIB:.. vlasnik realnog dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. V., k.č.br. … P. S. P. od 3076 m2 i to baš onog dijela površine od 699 m² koji je u Geodetskom situacijskom nacrtu broj g.e. 100/2020 od dana 14. listopada 2020. godine sačinjenom od strane N. V., dipl. ing. geod. omeđen točkama A-B-C-D-E-F-H-G-H-I i označen žutom bojom.

 

2. Ovlašćuje se tužitelj P. V. d.o.o., A. B. Š. 27, V., OIB:… da provede parcelaciju nekretnine upisane u zk.ul.br. …, k.o. V., k.č.br. … P. S. P. od 3076 m2 na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni dio nekretnine upisane u zk.ul.br. …, k.o. V., k.č.br. … P. S. P. od 3076 m2 i to baš u onom dijelu koji zauzima površinu od 699 m² i koji je u Geodetskom situacijskom nacrtu broj g.e. 100/2020 od dana 14. listopada 2020. godine sačinjenom od strane N. V., dipl. ing. geod. omeđen točkama A-B-C-D-E-F-H-G-H-I i označen žutom bojom te da se navedeni izdvojeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta sa novim katastarskim brojem.

 

3. Ovlašćuje se tužitelj P. V. d.o.o., A. B. Š. 27, V. OIB: …, da temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija nekretnine upisane u zk.ul.br. 4019, k.o. Valpovo, k.č.br. … P. S. P. od 3076 m2 na novoformiranoj čestici nastaloj tim prijavnim listom te Geodetskog situacijskog nacrta broj g.e. 100/2020 od dana 14. listopada 2020. godine sačinjenog od strane N. V., dipl. ing. geod., koji su sastavni dio izreke ove presude, izvrši uknjižbu prava vlasništva u cijelo na svoje ime, što je tuženik dužan trpjeti.

 

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 8 dana.

Osijek, 12."

             

              II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn u roku od 15 dana.

 

              III  Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 825,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Tužitelj je podnio  tužbu protiv tuženika radi utvrđenja vlasništva.

 

2. U tužbi navodi da se na dijelu tuženikove nekretnine upisane u zk.ul.br. …, k.o. V., k.č.br. … P. S. P. od 3076 m2 nalazi tužiteljev industrijski kolosijek koji služi tužitelju za dopremu i otpremu robe do i sa njegovih nekretnina upisanih u zk.ul.br. …, k.o. V. k.č.br. … GOSPODARSKA ZGRADA K.B. 27, GOSP. ZGRADA, MLIN, ČETIRI GOSPODARSKE ZGRADE, SILOST, ŠEST GOSPODARSKIH ZGRADA, POMOĆNA ZGRADA, PORTA, TRAFOSTANICA, GOSPODARSKO DVORIŠTE U UL. A.B. Š. O. 3327 m2 i k.č.br. … ZGRADE, SUŠARA ZA DRVA I DVOR od 53735 m2 te kao spoj na lokalnu željezničku prugu B. – B. koja je sukladno Odluci o razvrstavanju željezničkih pruga (Narodne novine, broj 03/14 do 72/17) označena kao pruga od lokalnog značaja pod oznakom L207 B. – B..

 

3. Dodaje da je točna površina navedenog realnog dijela nekretnine koju zauzima tužiteljev industrijski kolosijek na predmetnoj nekretnini prikazana u geodetskom situacijskom nacrtu i geodetskom elaboratu od 14. listopada 2020. godine sačinjenom od strane N. V., dipl. ing. geodezije te da iz sadržaja navedenih dokumenata proizlazi kako tužiteljeva građevina - industrijski kolosijek s pripadajućim nasipom zauzima ukupnu površinu od 6 99 m² te je u geodetskom situacijskom nacrtu označena žutom bojom i omeđena točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I.

 

4. Nadalje, navodi da je tužiteljev pravni prednik Kombinat Đ. S. V. predmetni industrijski kolosijek izgradio temeljem odobrenja za gradnju izdanog od strane Općinskog sekretarijata za poslove uprave Općine V. U./I°-broj:03/b-4595/1-1970 od 2. studenog 1970. godine, kojim aktom je odobrena izgradnja privremenog objekta i to industrijskog i željezničkog kolosijeka unutar i uz rub tvorničkog kruga, a nakon dovršetka gradnje za navedenu građevinu izdana je uporabna dozvola od strane Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Općine V. B.:01-Up/I°-166/1-1971 od 8. srpnja 1971. godine, te je rješenjem Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Osječko-baranjske županije, Klasa: UP/I-361-03/13-06/13855 od 25. svibnja 2015. godine predmetni industrijski kolosijek legaliziran i plaćena je naknada za zadržavanje nezakonite zgrade u prostoru.

 

              5. Tužitelj ističe kako se dio predmetne nekretnine, na kojem je industrijski kolosijek izgrađen, nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednika počevši od vremena izgradnje objekta do danas, a pored navedenog, predmetna imovina procijenjena je i u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Poljoprivredni kombinat Đ. S. V., slijedom čega je tužitelj stekao vlasništvo na predmetnom realnom dijelu nekretnine temeljem čl. 390a. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.                 

 

6. Predlaže donošenje presude kao u izreci.

 

              7. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi prije svega označenoj vrijednosti predmeta spora navodeći da bi vrijednost predmeta spora trebala biti utvrđena kao stvarna vrijednost predmetnog zemljišta a ne 10.000,00 kn kako je to označio tužitelj u tužbi, te osporava tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              8. Navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o nekretnini niti građevini koju bi trebalo legalizirati, već o stvari koja nije trajno namijenjena da ostane na zemljištu,iako je upitno kako je legalizacija uopće provedena za kolosijek koji se nalazi na nekretnini koja nije u vlasništvu podnositelja zahtjeva za legalizaciju.

 

9. Ističe da je pitanje legalizacije navedenog objekta potpuno nebitno jer se prema postavljenom tužbenom zahtjevu raspravlja o stvarno pravnim odnosima vlasništva nekretnine kč.br…. k.o.V. upisano kao vlasništvo tuženika,a propisima o legalizaciji je jasno određeno da se  njom ne ureduju vlasnički odnosi na predmetu legalizacije.

 

10. Dodaje da je iz dokaza koje je priložio tužitelj uz tužbu razvidno da  je tužitelj odnosno njegov prednik ranije društveno poduzeće Đ. S. prilikom pretvorbe i procjene vrijednosti imovine unijelo u elaborat pretvorbe i predmetni industrijski kolosijek kao opremu, a ne vrijednost nekretnine koja nije ušla u procjenu vrijednosti kapitala, slijedom čega tužitelj niti njegov prednik nije mogao steći bilo kakvo vlasništvo predmetne nekretnine tj. kč.br. …. V. jer predmetnu nekretninu nije niti procijenio niti unio u popis svoje imovine jer ne raspolaže niti jednim pravnim osnovom temeljem kojeg bi prema bivšem OGZ-u, a potom Zakonom o osnovnopravnim vlasničkim odnosima mogao steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini.

 

11. Nadalje navodi da je kč.br. 871/1 k.o. Valpovo u ranijem vlasništvu Grada V., isti prodao temeljem kupoprodajnog ugovora od 5.studenog 2007.g.tvrtki K. d.o.o. iz V., a temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od l2.prosinca 2017.g. i aneksa istog ugovora od 28.prosinca 2017.g. tvrtka K. je prodala predmetnu nekretninu tuženiku u stečajnom posutpku koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem St-221/15., te da je iz potpunog izvatka iz zemljišne knjige zk.ul…. k.o. Valpovo u kojem je upisana sporna kč.br. … k.o.Valpovo vidljivo je da na istoj nisu evidentirani nikakvi zahtjevi za upis bilo kakvih stvarnih prava tužitelja, te da je samo upisan teret pravo služnosti u korist tvrtke D. d.o.o. u svrhu izgradnje i do gradnje te postavljanja kanalizacijskih cijevi.

 

12. Osim navedenog tuženik ističe da je odredbom čl.4 st. 1 alineja 7 Zakona o željeznicama (NN 94/13) određeno da je industrijski kolosijek željeznički kolosijek koji nije javno dobro u općoj uporabi a služi za početne, završne ili druge radnje u prijevozu, odnosno za potrebe vlasnika i na kojem se ne obavlja željeznički prijevoz, te da je odredbom čl.7. st. 2 istog Zakona određeno je da željeznička infrastruktura isključuje kolosijek smješten unutar radionice za popravak željezničkih vozila, depoa ili spremišta za lokomotivu ili industrijske kolosijeke. Sukladno navedenom, budući da se predmetni industrijski kolosijek ne smatra željezničkom infrastrukturom,samim tim niti elementi koje čine željezničku infrastrukturu slijedom čega se na njih ne primjenjuju propisi koje sadrži Zakon o željeznici.

 

13. Također ističe da se tužitelj neosnovano poziva na stjecanje prava vlasništva navedenog dijela zemljišta dosjelošću u smislu odredbi čl. 159 i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer tužitelj odnosno njegov pravni prednik niti u jednom trenutku nije bio pošteni posjednik jer je prednik tužitelja dobio odobrenje za izgradnju industrijskog kolosijeka kao privremenog objekta na tuđem zemljištu,te je znao da je navedena izgradnja privremenog karaktera i da gradi na tuđem zemljištu, a niti je njegov posjed zasnovan na osnovi koja bi mu omogućavala stjecanje prava vlasništva kao osobe koja posjeduje tuđu stvar jer je od prvog trenutka kada je dobio dozvolu za gradnju prednik tužitelja znao da gradi na tuđem zemljištu, pa stoga nije niti barem pošten posjednik,tj. posjednik koji nije znao ili mogao znat da stvar koju posjeduje nije njegova.

 

14. Također, navodi da u odnosu na građenje na tuđem zemljištu s jedne strane tužitelj je znao da je izgradnja i postavljanje industrijskog kolosijeka privremenog karaktera, a sa druge strane je bio nepošteni graditelj jer je znao da gradi na tuđem zemljištu te da je objekt privremenog karaktera, a u vrijeme izvršene izgradnje 1970.g. su se na stvarno pravne odnose primjenjivala pravna pravila OGZ-a, odnosno primjenjivalo se pravilo superficies solo cedit, koje podrazumijeva da prilikom građenja na tuđem zemljištu vlasnik zemljišta ujedno postaje i vlasnik objekta sagrađenog na predmetnom zemljištu.

 

15. Isto tako, tuženik navodi da geodetski elaborat koji je priložio tužitelj kao dokaz glede površine i položaja prostiranja predmetnog industrijskog kolosjeka na zemljištu tuženika ne predstavlja valjani dokaz o postojanju istog u odnosu na česticu tuženika i površinu koju isti obuhvaća.

 

16. Tužitelj osporava navode tuženika ističući da je osnivač i prokurist tuženika G. J. u vrijeme kupnje navedene nekretnine od strane K. d.o.o. bio član uprave tog društva te mu je dobro bila poznata činjenica da se u sklopu navedene nekretnine nalazi industrijski kolosijek u posjedu tužitelja pa se tuženik kao kasniji kupac te iste nekretnine ne može pozvati na načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosno da nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.

 

17. Navodi da predmetni industrijski kolosjek na spornom dijelu nekretnine postoji još od 1971. te je isti nedvojbeno trajno spojen sa predmetnom nekretninom odnosno predstavlja građevinu u smislu čl. 152. st. 5 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

18. Dodaje da je predmetni industrijski kolosijek izgrađen od strane prednika tužitelja K. Đ. S. i to na zemljištu koje se nalazilo u društvenom vlasništvu a na kojem zemljištu je tužitelj imao pravo korištenja što proizlazi iz odobrenja Općinskog sekretarijata za poslove uprave O. V. od 2. studenog 1970. kojim je odobrena izgradnja predmetnog kolosijeka, te iz uporabne dozvole izdane od strane Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Općine Valpovo od 8. srpnja 1971. slijedom čega se u konkretnom slučaju mogu primijeniti pravila o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem bez obzira što se radilo o izgradnji građevine na zemljištu koje je bilo društveno vlasništvo, pa tužitelj može postati vlasnik građevine sukladno pravnom pravilu paragrafa 418. bivšeg OGZ-a.

 

19. Također, tužitelj se poziva i na odredbu čl. 368. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja uređuje pravno sjedinjenje zemljišta i neupisane zgrade, te navodi da je tužitelj ujedno i vlasnik neupisane zgrade i vlasnik zemljišta na kojem je zgrada izgrađena a sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

 

20. Tuženik osporava navode tužitelja navodeći da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o izgrađenoj zgradi već o industrijskom kolosijeku privremenog karaktera te ističe da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima retroaktivno na objekt koji je izgrađen 1970. i na tada važeća pravila OGZ-a.

 

21. Također navodi da se pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu nije moglo stjecati niti u vrijeme društvenog vlasništva te primjene Zakona o osnovno vlasničko pravnim odnosima a koji se primjenjivao od l980. dakle, koji je stupio na snagu 10 godina nakon što je objekt bio izgrađen.

 

22. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku zk. odjel Valpovo za kč.br. 871/1 od 11. studenog 2020. izvod iz katastarskog plana od 20. travnja 2020., geodetski elaborat od 14. listopada 2020., tehnički izvještaj Geovizija d.o.o., prijepis posjedovnog lista za kč.br. 871/1, geodetski situacijski nacrt od listopada 2020., rješenje RH Državna geodetska uprava od 10. lipnja 2020., rješenje RH Hrvatska komora arhitekata i inženjera u graditeljstvu od 29. studenog 1999., odobrenje za gradnju SRH Općine Valpovo, Općinskog sekretarijata za poslove uprave od 2. studenog 1970., uporabna dozvola od 8. srpnja 1971., rješenje o izvedenom stanju RH Osječko-baranjske županije Osijek, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo od  25. svibnja 2015., identifikacija – prethodna katastarska izmjera RH Državne geodetske uprave Područni ured za katastar Osijek, Odjel za katastar nekretnina Valpovo od 27. svibnja 2020., Uvjerenje od 22. svibnja 2020., procjena vrijednosti opreme DP Poljoprivrednog kombinata Đ. S. V. od lipnja 1992., izjava Davora Lalića od 12. studenog 2020. ovjerena kod javnog bilježnika pod brojem OV-5760/20. od 12. studenog 2020., zk.izvadak Općinskog suda u Osijeku zk. odjel Valpovo za kč.br. 871/1 od 12. veljače 2021., izvješće st. upraviteljice o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase od 26 . siječnja 2018., izvadak iz Sudskog registra za P. d.o.o. B., ugovor o istupanja   dosadašnjih članova i prijenosu poslovnih udjela od 29.ožujka 2006. i rješenje ovoga suda broj Tt-06/548-6 od 20. travnja 2006.

 

23. Budući je tuženik prigovarao vrijednosti spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, ističući da je ista prenisko označena, sud je sukladno čl. 40. st. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14. i 70/19. u daljnjem tekstu ZPP) odredio kao vrijednost predmeta spora 10.000,00 kn kako je to označio tužitelj u tužbi.

 

              24. Ovo iz razloga što je u konkretnom slučaju predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje vlasništva na nekretnini te kao vrijednost predmeta spora ne mora nužno biti i vrijednost te nekretnine.

 

25. Nije sporno tijekom postupka da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, zk. odjel V. na kč.br. … u naravi pašnjak starovalpovački put u površini od 3076 m2, a  što je razvidno iz zk. izvatka broj zk.ul. … od 11. studenog 2020.(list spisa 7)

 

26. Također je nesporno da je tužitelj izgradio industrijski kolosijek na dijelu tuženikove nekretnine koji mu služi za dopremu i otpremu robe do i sa njegovih nekretnina upisanih u zk.ul. br. …k.o. V. kč. br. 328/1 i br. 328/3 te kao spoj na lokalnu željezničku prugu B. – B., a što je razvidno iz izvoda iz katastarskog plana od 20. travnja 2020. te geodetskog elaborata društva G. d.o.o. za geodetske poslove od 14. listopad 2020. (list spisa 8-21)

 

27. Iz odobrenja za gradnju izdanog od strane Općinskog sekretarijata za poslove uprave Općine Valpovo od 2. studenog 1970. je razvidno da je predniku tužitelja K. Đ. S. V. kao investitoru odobrena izgradnja objekta industrijski željeznički kolosijek unutar i uz rub tvorničkog kruga do ivice ograde Tvornice stočne hrane na sjeverozapadu na rok od 10 godina te da je Zavod za urbanizam i komunalne poslove Općine Valpovo 8. srpnja 1971. izdao uporabnu dozvolu predniku tužitelja kojom se odobrava privremena upotreba navedenog industrijskog kolosijeka na rok od 10 godina. (list spisa 21-26)

 

28. Nadalje, nesporno je da je predmetni objekt legaliziran na temelju rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Osječko-baranjske županije od 25. svibnja 2015. (list spisa 27-29)

 

29. Sporno je da li je tužitelj stekao vlasništvo na realnom dijelu nekretnine kč.br. 871/1 u vlasništvu tuženika na kojem je izgrađen industrijski kolosijek i to u površini od 699 m2 .

 

30. Iz procjene vrijednosti opreme DP P. kombinat Đ. S. V. od lipnja 1992. je razvidno da je industrijski kolosijek unesen samo kao oprema navedenog društvenog poduzeća u radnoj jedinici "Silos" pod rednim brojem 2, 3 (list spisa 68) slijedom čega nisu osnovani navodi iz tužbe da je pravni prednik tužitelja u procjenu vrijednosti kapitala unio vrijednost nekretnine na kojoj je sagrađen industrijski kolosijek, te nema mjesta primjeni čl. 390.a. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. (NN br. 81/15. – pročišćeni tekst).

 

31. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim i navode tužitelja da je vlasništvo nad dijelom predmetne nekretnine stekao građenjem na tuđem.

 

32. Naime, budući je gradnja navedenog industrijskog kolosijeka izvršena 1970. u konkretnom slučaju se na stvarno pravne odnose primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu OGZ-a) i to čl. 418. koji glasi: "Nasuprot, a ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta. Pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove. A ako je vlasnik zemljišta znao za građenje pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu, ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu."

 

33. Iz citirane odredbe OGZ-a slijedi da vlasnik zemljišta, u konkretnom slučaju tuženik ujedno postaje i vlasnik objekta sagrađenog na predmetnom zemljištu, a tužitelju bi pripadala samo prava poslovođe bez naloga. budući da isti nije bio pošteni graditelj jer je znao da gradi na tuđem zemljištu.

 

34. Tužitelj se neosnovano poziva na odredbu čl. 368. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

35. Sukladno navedenoj odredbi, ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade.

 

36. Pojam industrijskog kolosijeka je definiran u čl. 4. st. 1 alineja 8 Zakona o željeznici (NN 94/13.) i čl. 5. st. 1 t. 3 Pravilnika o tehničkim uvjetima za sigurnost željezničkog prometa kojima moraju udovoljavati industrijski i drugi željeznički kolosijeci koji nisu javno dobro u općoj uporabi(NN 99/11.) kao željeznički kolosijek koji nije javno dobro u općoj uporabi, a koji se priključuje na željezničku prugu i služi za dopremu i otpremu stvari željezničkim vozilima za pravnu osobu vlasnika odnosno posjednika toga kolosijeka te na kojem industrijska željeznica može obavljati i prijevoz za vlastite potrebe

 

37. Sukladno čl. 3. st. 1 t 38 Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19.), zgrada je zatvorena i/ili natkrivena građevina namijenjena boravku ljudi, odnosno smještaju životinja, biljaka i stvari. Zgradom se ne smatra pojedinačna građevina unutar sustava infrastrukturne građevine.

 

38. Iz citiranih odredbi slijedi da industrijski kolosijek ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi a niti se smatra zgradom, pa u konkretnom slučaju nije došlo do pravnog sjedinjenja zemljišta i neupisane zgrade u smislu čl. 368. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kako to tvrdi tužitelj.

 

39. Nadalje, nisu osnovani niti navodi tužitelja da je putem svog pravnog prednika stekao vlasništvo na predmetnom dijelu nekretnine tuženika dosjelošću sukladno čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

40. Naime, sukladno čl. 159. st. 1 navedenog Zakona, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

 

41. Sukladno st. 2 istog Zakona, samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a sukladno st. 3, samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

 

42. U konkretnom slučaju, nesporno je da je tužitelj u posjedu dijela predmetne nekretnine na kojem je izgrađen industrijski kolosijek od 1970. godine, međutim, tužitelj nije dokazao da su kumulativno ispunjene sve tri pretpostavke iz čl. 159. navedenog Zakona, a niti da su ispunjenje pretpostavke iz čl. 159. st. 3 istog Zakona budući da tužitelj nije dokazao da je njegov posjed barem pošten.

 

43. Ovo iz razloga što je tužitelj od samog početka izgradnje predmetnom industrijskog kolosijeka znao da je dobio odobrenje za izgradnju istoga kao privremenog objekta na tuđem zemljištu te je znao da mu ne pripada pravo na taj posjed u smislu čl. 18. st. 3 istog Zakona.

 

44. O ostalim navodima tužitelja vezanim za način stjecanje vlasništva na predmetnoj nekretnini od strane tuženika te navodima tuženika vezanim za kupoprodajnu cijenu te nekretnine ovaj sud nije raspravljao jer to nije predmet tužbenog zahtjeva.

 

45. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka D. L. i G. J., te za provođenje uviđaja na licu mjestu smatrajući da provođenje predloženih dokaza nije potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer u konkretnom slučaju se radi o pravnom pitanju.

             

              46. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj nije dokazao pretpostavke za stjecanje vlasništva dijela predmetne nekretnine dosjelošću propisane u čl. 159. st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a niti da je stekao vlasništvo pretvorbom pravnog prednika unosom predmetnog dijela nekretnine u temeljni kapital u postupku pretvorbe u smislu čl. 390a. istog Zakona, a isto tako nije dokazao niti da je stekao vlasništvo građenjem na tuđem u smislu ranije citiranih odredbi OGZ-a.

 

              47. Slijedom svega navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev i  presudio kao u izreci presude.

 

48. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. l54. st. 1 a u svezi s čl. l55. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14. i 70/19.) pa je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 3.750,00 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku  – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14 i 118/14.)  Tbr.7 t.1,  Tbr. 8. t. 1 i Tbr. 9 t 1 i Tbr. 42. - za sastav odgovora na tužbu  – 937,50 kn s PDV-om, za sastav podneska od 10. veljače 2021. – 937,50 kn s PDV-om, za sastav podneska od 13. rujna 2021- 937,50 i za pristup na ročište od 14.rujna 2021. -937,50  kn.

 

49. Sud nije tuženiku priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 625,00 kn s PDV-om jer navedeni trošak nije potreban za vođenje postupka, kao niti trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 kn

budući da obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje tek nakon pravomoćnog okončanja postupka za svaku stranu razmjerno uspjehu u sporu sukladno čl. 4. st. 1 t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 118/18.)

 

              50. Slijedom navedenog valjalo je za ukupan iznos od 825,00 kn odbiti zahtjev tuženika za naknadu parničnog postupka kao što je to u točki III izreke presude.

 

 

U Osijeku 1. listopada 2021.        

ZAPISNIČAR                                                                                           S U D A C

Sanja Ban                                                                                              Gordana Njari

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.