Poslovni broj 24 K-648/2019-15

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Vinkovci, Trg bana J. Šokčevića 17

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Antunu Bušiću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Ane Petrinić, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. B. iz V. radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - nastavno KZ/11), a povodom optužnice ODO u V. broj K-DO-./20. od 3. r. 20. (sada broj KO-DO-./20.), a uređene usmeno na raspravi od 3. r. 20.. nakon održane javne rasprave zaključene u nazočnosti višeg državno odvjetničkog savjetnika specijaliste u  ODO u V., M. C., oštećenice A. B., punomoćnika oštećenice H. P., odvj. u V., optuženika T. B., te njegovog branitelja S. Š., odvjetnika u V., dana 1. listopada 2021.

 

p r e s u d i o j e:

 

Optuženik T. B., OIB …, zvani „B.“ i „T.“,sin S. i E. B. rođene K., s prijavljenim prebivalištem u R., S. R. 6., rođen 1. s. 19.. u V., državljanin RH, soboslikar i ličilac, nezaposlen, neoženjen, otac jednog mlt. djeteta, sa završenom srednjom stručnom spremom, bez, imovine, s činom razvodnika, osuđivan presudom OS u V. posl. br. K-./20. od 3. s. 20.. radi kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2 . KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, uvjetno na 1(jednu) godinu, drugi kazneni postupak se ne vodi.

 

Temeljem čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("NN" 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19- nastavno ZKP/08)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da je :

 

              I. u razdoblju od 1. t. 20.., pa do 1. s. 20.. u V., B. V. N. 1., u nakani da uplaši A. B. s kojom je bio u ljubavnoj vezi i s kojom ima zajedničko dijete, u više navrata dolazio ispred vrata njezinog stana te glasno lupao o vrata i tražio da mu ih otvori, a kada je imenovana to odbila učiniti, prijetio da će je ubiti, što je kod A. B. izazvalo strah za vlastiti život,

 

                 dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

 

II. čime bi počinio kazneno djelo protiv osobne sigurnosti – prijetnju,  opisano i kažnjivo po članku 139. stavka 2. i 4. KZ/11.

 

              III.  Temeljem članka 158. st. 3. ZKP/08 oštećenica A. B. upućuje se da imovinskopravni zahtjev u cijelosti može ostvarivati u parnici.

 

IV.  Temeljem članka 149. stavak 1., ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1-5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

Obrazloženje

 

1. ODO u V. optužnicom broj K-DO-./20. od 3. r. 20.. (sada broj KO-DO-./20.), a uređenom usmeno na raspravi od 3. r. 20.. optužilo je T. B. radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno pobliže navedeno u izreci presude.

 

2. Pozvan da se očituje o kaznenoj odgovornosti, optuženik je izjavio da se za inkriminirano djelo ne smatra krivim.

 

3. Optuženik je na raspravi kod ovoga suda u cijelosti ostao kod obrane koju je iznio u ODO u V. dana 1. s. 20.. Naveo je da oštećenica i podnosi prijave protiv njega samo zato da ga spriječi da vidi svoje dijete. Branio se da on nikada nije došao sam pred vrata oštećenice, već da je tamo uvijek dolazio sa dva svjedoka. Također je naveo da on nikada nije prijetio oštećenici, nikada nije bio nagao, niti bezobrazan prema njoj. Učinio je nespornim da je u inkriminiranom razdoblju dolazio pred vrata stana oštećenice u 5-6 navrata ali da mu tada ili nitko nije otvorio vrata, ili mu je oštećenica rekla da on ne može vidjeti dijete, međutim, da on unatoč tome oštećenici nikada nije prijetio. Oštećenica je na internetu javno iznosila neistine te je navela da je on napao njenog oca, iako je bilo obrnuto, budući da je njezin otac napao njega i nanio mu teške tjelesne ozljede, i to nakon što je on došao i pozvonio na vrata oštećenice kako bi vidio dijete, tako da otac oštećenice ima zabranu pristupa njemu na udaljenost manju od 30 metara.

 

4. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedok – oštećenica A. B., te svjedoci K. B., M. K. i I. V.. Pored toga pročitani su i podaci iz kaznene evidencije za optuženika na listu 83, dok drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

 

5. Po ocjeni navedenog dokaznog materijala, sud je našao da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

 

6. Svjedok – oštećenica A. B. u svojem iskazu je navela da je sa optuženikom bila u kratkoj vezi iz koje veze je u s. 20.., odnosno 1. s. 20.. rođeno zajedničko dijete. Sa optuženikom ona nikada nije živjela u nekakvoj životnoj zajednici, nego je nakon rođenja djeteta ostala živjeti u svom stanu u V., B. V. N. 10, dok je optuženik i dalje živio u svojoj obiteljskoj kući zajedno sa njegovom majkom i bratom, odnosno nije sigurna da li optuženik u vrijeme rođenja djeteta još uvijek živio u kući sa majkom i bratom ili je otišao živjeti u kuću koja je ranije pripadala njegovoj baki, međutim, sigurna je da u to vrijeme oni nisu živjeli zajedno. U razdoblju od 1. t. 20.. pa do s. 20.. optuženik je gotovo svakodnevno, kako ujutro tako i navečer, dolazio ispred ulaza njene zgrade gdje je urlao, vrištao, lupao na njezina vrata, pokušavao ući u stan, te je na taj način uznemiravao nju i njenu djecu. Tom prilikom optuženik joj je prijetio da će je ubiti. Pored toga je navela da je I. V. koja živi na katu iznad njenog stana u više navrata bila nazočna kada je optuženik dolazio ispred njenog stana, lupao po vratima, prijetio i derao se, a kojom prilikom bi ona najčešće uzela njeno dijete i s njim otišla u drugu prostoriju kako ono ne bi čulo riječi prijetnje i kako bi se dijete smirilo budući se uplašilo uslijed vike koju je optuženik napravio. Također je navela da prijetnje može potvrditi i njena majka K. B. koja je 2-3 puta bila nazočna kada je optuženik dolazio ispred stana i njoj prijetio. Inače njena majka stanuje u R., S. R. 6.. Pored toga je navela da su u inkriminirano vrijeme zajedno sa optuženikom povremeno ispred njezine zgrade dolazile njoj neke nepoznate muške osobe odnosno više njih koje nisu ulazile u njenu stambenu zgradu niti su dolazile do ulaznih vrata njenoga stana, nego je to činio samo optuženik, te su uglavnom iz osobnog automobila mobitelom snimali prostor ispred zgrade odnosno dolazak i odlazak optuženika, te je ove snimke optuženik sa njegovog mobitela slao na njezin mobitel.

 

7. Iz iskaza svjedoka K. B. proizlazi da je oštećenica A. B. njena kćerka te da ista nikada nije bila u braku sa optuženikom, niti je sa istim živjela u zajedničkom kućanstvu. Oštećenica i optuženik su tijekom 20.. bili u ljubavnoj vezi u kojoj je rođeno njihovo zajedničko dijete P. B. B.. Navedena ljubavna veza između oštećenice i optuženika prekinuta je prije rođenja njihovog djeteta, odnosno negdje u s. ili k. 20.. Optuženik je oštećenici počeo prijetiti još prije nego što je dijete rođeno, odnosno prije s. 20. Istoj joj je poznato iz razloga što je vidjela SMS poruke koje je optuženik upućivao na njezin stari broj mobilnog uređaja koji njena kćerka tj. oštećenica više ne koristi, jer je u međuvremenu promijenila broj mobilnog uređaja. U razdoblju od 1. t. 20.. pa do 1. s. 20.. optuženik je učestalo dolazio ispred vrata stana njene kćerke u V. B. V. N. 1., te udarao šakama po vratima, vikao da mu otvori vrata, da će ubiti nju i dijete, te da će srediti u Centru za socijalnu skrb da joj uzmu i drugu djecu, misleći pri tome na djecu iz ranije izvanbračne veze koju je njena kćerka imala. Koliko je njoj poznato optuženik za vrijeme ljubavne veze sa njenom kćerkom A. nije bio fizički nasilan prema njoj, ali je bio strašno posesivan te je zato njenu kćerku učestalo pratio i provjeravao gdje se nalazi. Uslijed prijetnji koje je optuženik upućivao njenoj kćerki u razdoblju od 1. t. 20.. pa do 1. s. 20., njena kćerka se vidno uznemirila i uplašila pa ju je upravo zbog toga njen suprug A. B. morao voditi u bolnicu kako bi joj dali nešto za smirenje, te su joj u tu svrhu u bolnici propisali recept na temelju kojega je dobila tablete u ljekarni. Njoj je poznata osoba po imenu I. V. obzirom da se radi o jako dobroj prijateljici njene kćerke koja stanuje u stanu koji se nalazi iznad stana njene kćerke u istoj zgradi. I. V. gotovo svakodnevno dolazi kod njene kćerke u čijem stanu zajedno znaju piti kavu. Koliko je njoj poznato, I. V. je više puta bila nazočna, pa tako i u razdoblju od 1. t. 20.. do 1.. s. 20.. kada je optuženik dolazio na vrata stana njene kćerke, udarao šakama po vratima, vikao i prijetio. Isto joj je poznato iz razloga što su ona i njen suprug, nakon što ih je kćerka pozvala da dođu u stan i da joj pomognu kada joj je optuženik prijetio, tamo uvijek zatekli I. V.. Također je navela da se ona ne može točno očitovati o kojim se točno danima radilo kada je optuženik dolazio do ulaznih vrata stana njene kćerke, udarao šakama po vratima i prijetio da će ubiti i njenu kćerku i njihovo zajedničko dijete, međutim, da je sigurna da je to bilo upravo u inkriminiranom periodu od 1. t. 20.. pa do 1. s. 20..

 

8. Svjedok M. K. u svojem iskazu je naveo da on u pogledu inkriminacije koja se stavlja na teret optuženiku nema nikakvih saznanja, odnosno da on ne zna da li je optuženik prijetio oštećenici da će ju ubiti, a kako mu je to optužnim aktom stavljeno na teret. On uopće niti ne poznaje oštećenicu A. B., pa čak niti iz viđenja, a nakon što je istu vidio u sudnici, potvrdio je da mu ista nije poznata, iako na temelju onoga što je saznao na raspravi proizlazi da oni stanuju u istom stambenom bloku, praktički zagrada do zgrade. Optuženika T. B. on poznaje, te za istoga može reći da su oni prijatelji. Također mu je poznato da optuženik ima dijete koje je dobio u izvanbračnoj zajednici i čini mu se da je spominjao da dijete ima sa osobom koja se zove A, te mu je pričao da ima problema sa ovom ženskom osobom, odnosno da mu ista ne želi dati da vidi svoje dijete. Također je naveo da su optuženik i on u inkriminirano vrijeme zajednički radili na jednoj kući u M. gdje su postavljali fasadu, te da ga je tada optuženik svojim osobnim automobilom odvozio i dovozio kući odnosno do mjesta gdje su obavljali ove radove. Stoga se on sjeća da je optuženik u inkriminiranom razdoblju u jedno 2-3 navrata zaustavljao svoj osobni automobil ispred stambene zgrade za koju mu je rekao da u istoj živi njegovo dijete i osoba sa kojim je dijete dobio, odnosno djetetova majka, te ga je zamolio da pričeka u automobilu kako bi on na brzinu otišao vidjeti dijete. On je tada svaki puta ostao sjediti u automobilu, a optuženik je ulazio na ulazna vrata zgrade, odnosno u hodnik iste, ali on iz osobnog automobila nije mogao vidjeti gdje je optuženik točno išao nakon što je ušao u hodnik zgrade. Svaki puta optuženik bi se ubrzo vratio iz unutrašnjosti zgrade i rekao mu da mu djetetova majka ne dozvoljava da vidi svoje dijete, te bi nakon toga on njega odvezao kući, odnosno u njegov stan koji se nalazi u zgradi u neposrednoj blizini ove zgrade u kojoj je živjelo optuženikovo dijete. Optuženik njemu tada nikada nije rekao da bi on eventualno, a revoltiran time što mu djetetova majka nije dala da vidi dijete, istoj možda prijetio ubojstvom ili nekim drugim zlom. Također je naveo da on tada iz automobila nije mogao a niti je čuo da bi optuženik eventualno u unutrašnjosti  ili možda ispred zgrade prijetio bilo kome, niti je čuo bilo kakav razgovor između optuženika ili nekih drugih osoba koje bi se nalazile u unutrašnjosti stambene zgrade. Pored toga optuženik niti nekom drugom prigodom njemu nikada ništa nije govorio da eventualno namjerava bilo što učiniti odnosno nanijeti neko zlo bilo kome zbog toga što mu se ne dopušta da vidi svoje dijete. Također je naveo da on ne može reći da bi optuženik nakon povratka iz stambene zgrade i nakon što nije uspio vidjeti svoje dijete zbog istoga bio revoltiran, a tim više što mu je isti rekao da u par navrata nitko mu nije otvarao vrata od stana, a samo u par navrata njegova bivša izvanbračna partnerica odnosno djetetova majka mu je odbila dati da vidi dijete. Pored toga je naveo da on niti u jednom slučaju nije čuo nikakvo lupanje vrata ili nekakvu drugu buku, galamu i sl., kao i da nije siguran da li bi iz pozicije u kojoj je sjedio u automobilu isto i mogao čuti. On je u jednom navratu osobno bio nazočan kada je jedan stariji čovjek fizički napao optuženika, a za kojega mu je optuženik rekao da se radi o ocu A. B..

 

9. Iz iskaza svjedoka I. V. proizlazi da ona stanuje u istoj zgradi u kojoj stanuje i oštećenica A. B., s tim što se stan A. B. nalazi u prizemlju, dok se njen stan nalazi na prvom katu zgrade koja se nalazi u V., B. V. N. 1.. Ona se sjeća da je u jednom navratu bila na kavi kod njene susjede A. B., kada je optuženik T. B. ušao u zgradu te počeo lupati šakama po ulaznim vratima stana A. B., tražeći da ga ista pusti u stan. Tom prilikom optuženik nije prijetio A. na način da joj je govorio da će ju ubiti ili da će ju tjelesno ozlijediti. Ona nikada nije čula da optuženik prijeti A. B. usmrćenjem ili teškim tjelesnim ozljeđivanjem. Jedino što je čula je bilo da je optuženik molio A. B. da vidi dijete i da ga posjećuje. Zajedničko dijete optuženika i A. B. se tada uplašilo i počelo je plakati, a navela je da se i ona tada uplašila ali ne prijetnji, jer ona nije čula prijetnje već ove buke i ponašanje optuženika koje je tada izgledalo kao da isti želi nasilno ući u stan. Ona je često bila u stanu oštećenice na kavi kod iste, međutim bila je nazočna u samo jednom navratu u njezinom stanu kada je optuženik lupao na vrata stana i tražio od iste da vidi dijete. Unatoč tome što je susjeda oštećenice, odnosno što stanuje iznad oštećenice, ona niti u jednom drugom navratu, osim događaja o kojem je svjedočila na sudu, nije čula niti vidjela isto ili slično ponašanje od strane optuženika prema oštećenici, odnosno da nije vidjela niti čula da bi u nekom drugom navratu optuženik lupao na vrata oštećenice, galamio, pravio buku, a nije niti čula bilo kada da bi optuženik oštećenici prijetio ubojstvom ili nekim drugim zlom.

 

10. Nesporno je u postupku da su optuženik T. B. i oštećenica A. B. bili u izvanbračnoj ljubavnoj vezi iz koje je tijekom 20. rođeno njihovo zajedničko dijete P. B. B., te da između njih postoji spor u svezi prava optuženika da viđa i posjećuje mlt. dijete.

 

11. Sporno je da li je optuženik, a kako mu je to optužnicom stavljeno na teret, u inkriminiranom razdoblju od 1. t. 20. do 1. s. 20.. dolazio ispred vrata stana oštećenice A. B., te lupao o vrata i tažio da mu ih ista otvori, te prijetio da će ju ubiti, a time i pitanje optuženikove krivnje i kaznene odgovornosti za inkriminirano djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11.

 

12. Sud je našao da provedenim dokazima utvrđene činjenice ne daju dovoljno osnova za pouzdan zaključak da je optuženik T. B. počinio kazneno djelao prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/1, na štetu oštećenice A. B..

 

13. Ovo zato što niti jednim od provedenih dokaza nije moglo biti utvrđeno da je optuženik T. B. u inkriminiranom razdoblju prijetio A. B. da će ju ubiti.

 

14. Optuženik negira učin inkriminiranog djela. U svojoj obrani navodi da je u inkriminirano vrijeme dolazio u 5-6 navrata pred vrata stana oštećenice, ali osporava da bi tada prijetio oštećenici, već da je samo tražio da vidi svoje dijete.

 

15. Suprotno navodim obrane optuženika, oštećenica A. B. je izjavila da je optuženik u vremenskom razdoblju od 1. t. 20.. pa do s. 20.. gotovo svakodnevno dolazio ispred ulaza njene zgrade te je urlao, vrištao, lupao na njena vrata i prijetio joj da će ju ubiti. Također je navela da je njena susjeda I. V. koja živi na katu iznad njenog stana u više navrata bila nazočna kada je optuženik dolazio ispred njenog stana i prijetio joj. Pored toga je navela da navedene prijetnje može potvrditi i njena majka K. B. koja je 2-3 puta bila nazočna kada je optuženik dolazio ispred stana i prijetio joj.

 

16. Njezin iskaz potvrđen je jedino iskazom svjedoka K. B..

 

17. Međutim, iskaz svjedoka K. B. sud je ocijenio kao neuvjerljiv i nevjerodostojan, te ga kao takvog nije prihvatio, jer je K. B. kao majka oštećenice A. B. pristran svjedok te je njezin iskaz sumnjive dokazne vrijednosti i isti je očigledno upravljen na pogodovanje oštećenici A. B..

 

18. Pored toga, iskaz svjedoka K. B. je u suprotnosti sa iskazima oštećenice A. B. i svjedoka I. V., što samo umanjuje njegovu vjerodostojnost.

 

19. Tako svjedok K. B., a suprotno iskazu oštećenice A. B. navodi da su ona i njezin suprug, a otac oštećenice, u inkriminiranom periodu gotovo svakodnevno boravili kod njihove kćerke A. B. u njenom stanu u V i to upravo što zbog ponašanja optuženika prema njihovoj kćerci kao oštećenici istu nisu htjeli ostavljati samu, iako je oštećenica A. B. navela da je njena majka K. B. samo 2-3 puta bila nazočna kada je optuženik dolazio ispred stana i prijetio joj, dok nazočnost njenog oca uopće niti ne spominje.

 

20. Pored toga, a suprotno iskazu svjedoka I. V., svjedok K. B. nadalje navodi i da je I. V. više puta bila nazočna u stanu njene kćerke, pa tako i u inkriminiranom razdoblju, kada je optuženik dolazio na vrata stana, udarao šakama po vratima, vikao i prijetio, iako je svjedok I. V. navela da je ona bila nazočna samo u jednom navratu u stanu A. B. kada je optuženik lupao na vrata stana i tažio od A. B. da vidi dijete.

 

21. Također, i iskaz same oštećenice A. B. je isto tako u suprotnosti sa iskazom svjedoka I. V. jer je A. B. izjavila da je I. V. u više navrata bila nazočna u njezinom stanu kada je optuženik dolazio ispred stana, lupao po vatima i prijetio, dok je, a suprotno navodima oštećenice, svjedok I. V. izjavila da je ona  u samo jednom navratu bila nazočna u stanu oštećenice kada je optuženik lupao na vrata stana i tražio da vidi dijete, ali da ona tada nije čula da je optuženik prijetio A. B. ubojstvom.

 

22. Kako je svjedok I. V. također izjavila da ona unatoč tome što je susjeda oštećenice A. B. budući da stanuje iznad nje, niti u jednom drugom navratu osim događaja o kojem je svjedočila nije čula niti vidjela isto ili slično ponašanje od strane optuženika prema oštećenici A. B., a nije niti čula bilo kada da bi optuženik A. B. prijetio ubojstvom ili nekim drugim zlom, i čiji iskaz je sud ocijenio kao uvjerljiv i vjerodostojan jer u istome nema proturječnosti i isti ničim nije doveden u sumnju, sud nije mogao prihvatiti kao istinit iskaz oštećenice A. B. u dijelu u kojem ista navodi da joj je optuženik prijetio ubojstvom.

 

23. Nasuprot tome, sud nema razloga da ne vjeruje A. B. da je optuženik barem u jednom navratu došao do ulaznih vrata njenog stana, da je na ista glasno lupao i tražio od A. B. da mu otvori vrata, budući da isto proizlazi iz iskaza svjedoka I. V. čijim iskazom sud u cijelosti vjeruje, međutim, sam dolazak optuženika pred ulazna vrata stana oštećenice, lupanje po vratima i traženje od oštećenice A. B. da otvori vrata stana ne predstavlja kazneno djelo prijetnje niti se isto može podvesti pod biće ovog kaznenog djela, već ovakve radnje optuženika eventualno mogu imati obilježja prekršaja protiv javnog reda i mira.

 

24. U kaznenom postupku teret dokaza leži na tužitelju, a ne na optuženiku. Optuženikova nevinost se pretpostavlja po zakonu. On nije dužan dokazivati da nije kriv, odnosno da nije počinio inkriminirano djelo, to je dužnost optužbe.

 

25. Međutim, u konkretnom slučaju optužba ničim nije dokazala da je optuženik počinio inkriminirano djelo. Isto je ostalo dvojbeno, a u dvojbi sud je dužan odlučiti u korist optuženika.

 

26. Pravorijek suda se ne može temeljiti samo na pretpostavkama i to još na štetu optuženika.

 

27. S obzirom na ovako utvrđene činjenice i ocjenu istih, sud je našao da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen, pa ga je stoga oslobodio od optužbe, a temeljem članka 453. t. 3. ZKP/08, a kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

 

28. Kako je u konkretnom slučaju donesena presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe, temeljem članka 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik je upućen da imovinskopravni zahtjev u cijelosti može ostvarivati u parnici.

 

29. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 149. st. 1. ZKP/08.

 

U  Vinkovcima 1. listopada 2021.

 

Zapisničar                                                                                                                                       Sudac

Ana Petrinić, v.r.                                                                                                    Antun Bušić, v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude može se podnijeti žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana po primitku iste.

              Žalba se predaje putem ovoga suda u  pisanom obliku u 3 (tri) primjerka.

 

Dostaviti:

1. ODO u V. na br. KO-DO-

2. Optuženik

3. Branitelj

4.Punomoćnik oštećenika – po pravomoćnosti