Poslovni broj: 15 UsI-1751/21-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao
zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. S. d.o.o., sa sjedištem u S.,
, zastupanog po zakonskoj zastupnici J. K., direktorici
trgovačkog društva, a ova po opunomoćeniku I. M., odvjetniku u S.,
, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske,
Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne
i usmene rasprave zaključene 23. rujna 2021. godine u prisutnosti zamjenice
opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 1.
listopada 2021. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje
rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u
Splitu, KLASA: UP/I-362-02/21-02/00059, URBROJ: 443-02-03-13-01/7-21-3 od 1.
ožujka 2021. godine.
r i j e š i o j e
1. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o
odgodnom učinku tužbe.
2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog
spora.
Obrazloženje
U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 14. travnja 2021. godine protiv
rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u
Splitu, KLASA: UP/I-362-02/21-02/00059, URBROJ: 443-02-03-13-01/7-21-3 od 1.
ožujka 2021. godine, tužitelj u bitnom najprije citira izreku osporenog rješenja, nakon
čega i obrazloženje istog, pa ističe kako je akt tuženika proturječan posebice u dijelu
2 Poslovni broj: 15 UsI-1751/21-8
u kojem se navodi kako je glavni projekt T.D.A./… oznake Z.O.P.- V. iz
srpnja 2020. za građenje potpornih zidova izrađen protivno Prostornom planu Općine
Z. i Prostornom planu Grada O., pa da tužitelj gradi potporne zidove bez
glavnog projekta kojeg je bio dužan ishoditi prije početka gradnje, zbog čega da najprije
proizlazi kako je izrađen glavni projekt koji nije sukladan Prostornom planu, dok se
kasnije navodi da je investitor predmetne radove izvodio bez glavnog projekta, što da
rješenje čini kontradiktornim zbog čega da se ono ne može ispitati. Nadalje, tužitelj
ističe kako je sporne radove izvodio kao suvlasnik nekretnine kada da je na snazi bio
Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, br.
112/17 i 34/18), a radovi da su izvedeni sukladno odredbama čl. 4. st. 1. toč. 4., čl. 4.
st. 4. i čl. 1. st. 2. istog, pa da se u konkretnom slučaju radi o gradnji građevina na
temelju odredbe čl. 128. st. 1. Zakona o gradnji koje da je mogao izvoditi bez
građevinske dozvole i glavnog projekta, iako da je naknadno izradio i glavni projekt.
Nadalje, tuženik da se u obrazloženju svog rješenja poziva na Prostorni plan Općine
Z. ("Službeni glasnik Općine Z." broj 2/06, 1/12 i 5/16) i Prostorni plan
Grada O., koje da kombinira iako se ne radi o neusklađenosti istih kako to u vidu
imaju odredbe Zakona o prostornom uređenju u slučaju kada se radi o neusklađenosti
prostornih planova više i niže razine, zbog čega da je tuženik bio dužan dati
obrazloženje iz kojeg se razloga u konkretnom slučaju primjenjuje plan niže i više
razine. Tužitelj potom citira odredbu čl. 1. st. 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim
građevinama i radovima, te ukazuje sudu na odredbe čl. od 50. do 58. Prostornog
plana Općine Z., nakon čega citira odredbu čl. 56. tog Prostornog plana, pa
navodi kako je u osporenom rješenju izostalo obrazloženje zbog čega glavni projekt
nije sukladan Pravilniku. Također, iz osporenog akta da proizlazi kako je tuženik utvrdio
da je tužitelj povrijedio odredbu čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji budući da nije ishodio
građevinsku dozvolu, no tužitelj naglašava kako on nije ni bio obvezan ishoditi takav
akt, već da je izradio glavni projekt sukladno odredbi čl. 128. st. 1. Zakona o gradnji.
Isto tako, da je nejasno utvrđenje iz akta tuženika o nepoklapanju k.č. 6743/3 k.o.
Ž. s položajem iste na katastarskoj mapi te o neusklađenosti granica dviju
katastarskih općina k.o. R. i k.o. Ž., pa da je u telefonskom razgovoru
s geodetom I. S. iz tvrtke "L. M." d.o.o. utvrđeno kako su granice
k.č. 6743/3 k.o. Ž. ucrtane sukladno izjavi prijašnjeg vlasnika iste koji da je na
terenu označio položaj granica, uslijed čega da nije jasno što je tuženik točno utvrdio,
kao i iz kojeg je razloga bitna neusklađenost katastra i zemljišnih knjiga, odnosno
neusklađenost katastarskog stanja i stvarnog stanja. Ujedno, opisanim postupanjem
tužitelju da nije omogućeno sudjelovanje u postupku čime da su povrijeđene odredbe
postupka na njegovu štetu, kao i da je u provedenom postupku izostalo utvrđenje da
se gradi protivno glavnom projektu, drugim propisima ili pravilima struke, odnosno da
je izostalo utvrđenje da je građenje građevine koja se može graditi bez građevinske
dozvole protivno glavnom projektu, propisima ili pravilima struke kako to u vidu ima
odredba čl. 112. st. 1. toč. 2. Zakona o Državnom inspektoratu. Konačno, s obzirom
da bi izvršenje osporenog rješenja za tužitelja predstavljalo nenadoknadivu štetu jer
ne bi bio u mogućnosti obavljati svoju registriranu djelatnost u Hotelu V. R. koji
se nalazi na susjednim katastarskom česticama budući da u slučaju požara prijeti
opasnost za sam objekt koji je u vlasništvu tužitelja, tužitelj je predložio da sud donese
rješenje o odgodnom učinku tužbe, dok je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti
presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i naložiti tuženiku da tužitelju
naknadi trošak spora.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom
3 Poslovni broj: 15 UsI-1751/21-8
rješenju, slijedom čega da ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
U sporu je održana rasprava 23. rujna 2021. godine čime je dana mogućnost
strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o
svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je
pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani
tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenica
opunomoćenika tužitelja istaknula kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri
tužbenom zahtjevu kao i da ustraje u prijedlogu za donošenjem rješenja o odgodnom
učinku tužbe, pa kako nije imala nikakvih dokaznih prijedloga, predložila je zaključiti
raspravu i donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno
poništava osporeno rješenje tuženika, te je konačno popisala trošak spora u iznosu od
3.125,00 kuna, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u
naznačenom iznosu.
U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilogom, odgovor na
tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz
odgovor na tužbu.
Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/21-02/00059, URBROJ:
443-02-03-13-01/7-21-3 od 1. ožujka 2021. godine točkom 1. naređeno je tužitelju kao
investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni: 1. sjeverno
položene armirano betonske potporne zidove izvedene kaskadno u tri kaskadne širine
2,00 i 1,70 m i to: 1.1 dužine 10,00 m, visine 1,25 m, 1.2 dužine 13,00 m, visine 1,50
m, 1.3 dužine 14,50 m, visine 1,50 m, 2. južno položena dva armirano betonska zida:
2.1. dužine L=27,65 m, visine 1,80 m, 2.2. dužine L=31,50 m, visine 2,30 m, 2.3.
temeljnu stopu dimenzija 0,40 x 0,45 m, dužine 31,50 m, 2.4. stepenište položeno na
zapadu tlocrtnih dimenzija cca 2,00 x 3,00 m, 2.5. stepenište položeno na istoku s
pripadajućim potpornim zidovima i podestima maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 3,80
x 5,30 m, 2.6. armirano betonski ogradni zid, dužine cca 2,00 m, visine cca 1,00 do
2,30 m i 3. potporni zid visine 0,50 m izrađen od prefabriciranih betonskih elemenata
ukupne dužine cca 32,00 m, koji su izgrađeni bez glavnog projekta na lokaciji V.,
P., na k.č. 6743/1, 6745/4 i 6956/3 k.o. Ž. i na k.č. 6185 k.o. R., dok
je točkama od 2. do 5. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi
iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u
naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.
Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje je li u provedenom
upravnom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i to radi li se u
konkretnom slučaju uopće o nezakonitoj gradnji, odnosno radi li se o gradnji koja bi
bila protivna glavnom projektu ili je pak riječ o građenju za koje je prethodno trebalo
ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu, uslijed čega se spornim ukazuje i je li u
predmetnoj upravnoj stvari primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i je li u
provedenom postupku došlo do povrede procesnih prava tužitelja koje bi bile od
4 Poslovni broj: 15 UsI-1751/21-8
utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenog rješenja u cijelosti.
Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13.,
20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na
temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom,
ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije
propisano.
Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13.,
20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da jednostavne i druge građevine i radovi
određeni pravilnikom koji donosi ministar grade se, odnosno izvode bez građevinske
dozvole.
Stavkom 2. da građenju građevina i izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka
može se pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo
donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano
pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka.
Stavkom 3. da potreba provedbe stručnog nadzora građenja građevina i
izvođenja radova određenih pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka te obveza prijave
početka građenja, odnosno izvođenja istih propisuje se tim pravilnikom.
Stavkom 4. da u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka
1. ovoga članka investitor, projektant i izvođač dužni su pridržavati se svih propisa i
pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi,
odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno
prostornom planu.
Stavkom 5. da iznimno od stavka 4. ovoga članka, protivno prostornom planu
mogu se projektirati, graditi i izvoditi radovi na: 1. završavanju nezavršene zgrade,
odnosno nezavršenog dijela zgrade, stambene namjene, poslovne namjene koja nije
proizvodna ili nije namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, za
koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju u okviru ozakonjenih gabarita te za
izvođenje na istoj fasade i ravnog, kosog ili zaobljenog krova bez nadozida, 2.
rekonstrukciji zgrade stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili
nije namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, koja je ozakonjena
kao završena s ravnim krovom, a koja se rekonstrukcija sastoji u izvođenju kosog ili
zaobljenog krova bez nadozida, 3. građevnoj čestici postojeće zgrade za potrebe te
zgrade radi izgradnje cisterne za vodu i septičke jame zapremine do 27 m3 te sustava
sunčanih kolektora, odnosno fotonaponskih modula u svrhu proizvodnje toplinske,
odnosno električne energije bez mogućnosti predaje u mrežu, osim u nacionalnom
parku i parku prirode, 4. postojećoj zgradi ili građevnoj čestici postojeće zgrade kojima
se ugrađuje, odnosno gradi dizalo.
Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“,
broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor
ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog
nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim
Zakonom.
5 Poslovni broj: 15 UsI-1751/21-8
Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“,
broj: 115/18.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom
naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki
određenoj ovim Zakonom.
St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje
o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe.
St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor.
St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi
povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez
saslušanja stranke.
St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut
upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog
onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.
Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“,
broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor
ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih
inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje
građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje
građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu
građenja.
Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“,
broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor
rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno
njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne
građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno
drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez
glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom
građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine,
stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4.
koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i
5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111.
stavak 2. i članak 112. stavak 3.).
Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“,
broj: 115/18.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno
njezina dijela izvršava se putem treće osobe.
St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1.
ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana.
St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem
treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“,
broj: 115/18.) propisano je da iznimno od članka 114. ovoga Zakona, u rješenju kojim
se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena
6 Poslovni broj: 15 UsI-1751/21-8
izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području te u rješenju
o uklanjanju građevine u slučajevima iz članka 110. stavka 2., članka 111. stavka 2. i
članka 113. stavka 1. točaka 3. i 4. ovoga Zakona i u rješenju o uklanjanju donesenom
nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je
izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana.
St. 2. da posebno zaštićena područja u smislu stavka 1. ovoga članka su: 1.
površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku ili parku prirode ili izvan
tradicijskih naseobina, 2. regionalni park, park-šuma, strogi rezervat, posebni rezervat,
spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture, 3. planirani, istraženi ili izgrađeni
koridor odnosno površina prometnih, energetskih i vodnih građevina, 4. područja
posebne zaštite voda, 5. zona sanitarne zaštite vode za piće u kojoj je prema posebnim
propisima zabranjeno građenje, 6. arheološka nalazišta ili arheološke zone i područje
unutar prostornih međa nepokretnog kulturnog dobra, koje je upisano u Registar
kulturnih dobara Republike Hrvatske, 7. pomorsko dobro i 8. vodno dobro.
Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed
citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1.
naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja
ukloni predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i
ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se
tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku
nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretnih građevina koje su izgrađene bez
potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske
dozvole što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da
osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u
konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne
odredbe.
Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku, tako ni tijekom ovog
spora tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetnih građevina u odnosu na koje
mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla
narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o
državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretne građevine
nije ishodio potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, koja
činjenica nije ni prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje
inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod
neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja
kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno
postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetnih građevina,
zbog čega je isto zakonito.
Glede tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe proturječnost navoda
osporenog rješenja jer da tuženik najprije navodi kako je glavni projekt T.D.A./…
oznake Z.O.P.- V. iz srpnja 2020. za građenje potpornih zidova izrađen protivno
Prostornom planu Općine Z. i Prostornom planu Grada O., pa da tužitelj
gradi potporne zidove bez glavnog projekta kojeg je bio dužan ishoditi prije početka
gradnje, iz čega da najprije proizlazi kako je izrađen glavni projekt koji nije sukladan
7 Poslovni broj: 15 UsI-1751/21-8
Prostornom planu, ali da se kasnije navodi da je investitor predmetne radove izvodio
bez glavnog projekta, te potom u obrazloženju da je tužitelj počinio povredu odredbe
čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji, odnosno da je gradio bez da je ishodio pravomoćnu
građevinsku dozvolu, za kazati je kako i ovaj sud nalazi proturječnosti u osporenom
aktu, ali zaključuje da iste nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
Naime, sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako je odredbom čl. 92a.
Prostornog plana Općine Z. ("Službeni glasnik Općine Z." broj 2/06, 1/12
i 5/16) propisano da se na području općine nalazi sljedeće javno vodno dobro i vodno
dobro: - rijeka C. i bujica K.s pritocima S., P.potok i P..
Značajnije čestice vodnog dobra i javnog vodnog dobra na području predmetnog PPU-
a su: … - rijeka C., … K. (dovodni kanal na C. od HF.), … –
K., … – K., … - P. P., … P., … – Padalište,
… - K. (P.), … – K., … - bujica u brdu i … - bujica
V.1 sve k.o. Ž.. Unutar tokova koji predstavljaju vodno dobro, javno vodno
dobro, kao i u pripadnom im inundacijskom pojasu tj. zaštitnom pojasu da je strogo
zabranjeno planirati bilo koje druge sadržaje osim onih koje se odnose na građenje
vodnih građevina, tehničko i gospodarsko održavanje vodotokova, zaštitnih i
regulacijskih vodnih građevina, tehničko i gospodarsko održavanje vodotoka, zaštitnih
i regulacijskih vodnih građevina i provođenje mjera zaštite od štetnog djelovanja voda.
Isto tako, odredbom čl. 112. Prostornog plana Grada O., propisano je da na
perivoju D. i V.nisu dopušteni nikakvi zahvati u prostoru, a područje da se štiti
u prirodnom izgledu bez pošumljavanja, gradnje prometnica i drugih građevina.
Stoga, imajući u vidu citirane odredbe naznačenih prostornih planova, za
istaknuti je kako čak i u slučaju kada bi se u konkretnom slučaju radilo o gradnji
građevina sukladno odredbama čl. 4. st. 1. toč. 4. i čl. 4. st. 4. Pravilnika o jednostavnim
i drugim građevinama i radovima, a kako to navodi tužitelj, koje bi po njegovom
stajalištu bilo moguće graditi na temelju glavnog projekta, niti tada gradnja građevina
u odnosu na koje je tužitelju naređena inspekcijska mjera uklanjanja ne bi bila moguća,
ovo iz razloga što je odredbom čl. 128. st. 4. Zakona o gradnji propisano da u
projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka
(jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar koje
se grade bez građevinske dozvole) investitor, projektant i izvođač dužni su pridržavati
se svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju
projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom, pa kako
je upravo mjerodavnim Prostornim planom Općine Z. propisano da je unutar
tokova koji predstavljaju vodno dobro, javno vodno dobro, kao i u pripadnom im
inundacijskom pojasu tj. zaštitnom pojasu strogo zabranjeno planirati bilo koje druge
sadržaje osim onih koje se odnose na građenje vodnih građevina, tehničko i
gospodarsko održavanje vodotokova, zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina,
tehničko i gospodarsko održavanje vodotoka, zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina
i provođenje mjera zaštite od štetnog djelovanja voda, kao i da je Prostornim planom
Grada O. propisano da na perivoju D. i V.nisu dopušteni nikakvi zahvati u
prostoru, a područje da se štiti u prirodnom izgledu bez pošumljavanja, gradnje
prometnica i drugih građevina, to je neprijeporno da su sporne građevine izgrađene u
8 Poslovni broj: 15 UsI-1751/21-8
izvangrađevnom području, uslijed čega na tom lokalitetu nije moguća gradnja
građevina kakve u vidu imaju citirane odredbe Pravilnika, pa je konkretna gradnja
nedvojbeno nezakonita, u odnosu na koju je zbog toga trebalo narediti inspekcijsku
mjeru uklanjanja, kao što je to tuženik i učinio osporenim rješenjem.
Kod izloženog stanja stvari, okolnost što je tužitelj ishodio glavni projekt
T.D.A./… oznake Z.O.P.- V. iz srpnja 2020. ne čini njegovu gradnju
zakonitom s obzirom da uslijed prethodno navedenih razloga gradnja spornih
građevina nije moguća na temelju glavnog projekta, već je za istu neophodno bilo
potrebno prethodno ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu, koju tužitelj nesumnjivo
nije ishodio, zbog čega je ista nezakonita, pa u okolnostima kada je tuženik osporenim
rješenjem pravilno naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja, to što je u izreci rješenja
naveo da su predmetne građevine izgrađene bez glavnog projekta ne čini takvo
rješenje nezakonitim, ovo tim prije što je tuženik pravilno u obrazloženju osporenog
rješenja naveo da je u konkretnom slučaju povrijeđena odredba čl. 106. st. 1. Zakona
o gradnji kojom je pak propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju
pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako
ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije
propisano, što znači da je tužitelj prije početka građenja bio dužan ishoditi pravomoćnu
građevinsku dozvolu koju nije ishodio, pa je sasvim jasno da se naređena inspekcijska
mjera ukazuje pravilnom i zakonitom.
Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj problematizira pozivanje tuženika na
dva različita prostorna plana, za kazati je kako je u konkretnom slučaju Prostornim
planom Općine Z. kao prostornim planom niže razine, kao i Prostornim planom
Grada O. kao prostornim planom više razine zabranjeno građenje građevina kakve
je tužitelj u konkretnom slučaju izgradio, odnosno radi se o izvangrađevinskom
području, uslijed čega sukladno prethodno izloženom nije moguća gradnja spornih
građevina na temelju glavnog projekta, već bi ista bila moguća isključivo uz prethodno
ishođenje građevinske dozvole koju tužitelj nije ishodio, pa je pozivanje tuženika na
oba naznačena prostorna plana utemeljeno, te takvo što nikako ne može biti od
utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
U odnosu pak na tužiteljevo problematiziranje tuženikovih utvrđenja o
neusklađenosti granica dviju katastarskih općina k.o. R. i k.o. Ž.,
odnosno o neusklađenosti katastra i zemljišnih knjiga, tj. neusklađenosti katastarskog
stanja i stvarnog stanja, za kazati je kako takve okolnosti nisu od važnosti za predmet
ovog spora, to stoga što su u provedenom upravnom postupku odlučne činjenice
pravilno i potpuno utvrđene, odnosno nedvojbeno je utvrđeno da se ovdje radi o
nezakonitoj gradnji, koja gradnja je detaljno precizirana, koja je prilikom prvog
inspekcijskog nadzora skicirana i fotografirana, te su skica i fotografije priložene
zapisniku od 17. lipnja 2020., koji prileže spisu tuženika, s tim da su precizirane i
čestice na kojima su nezakonite građevine izgrađene, što predstavlja dostatna
utvrđenja da bi se investitoru mogla narediti inspekcijska mjera kakva je tužitelju
naređena osporenim rješenjem, uslijed čega problematiziranje neusklađenost katastra
i zemljišnih knjiga nema nikakav utjecaj na zakonitost akta čija ocjena zakonitosti je
predmet ovog spora.
9 Poslovni broj: 15 UsI-1751/21-8
Konačno, u odnosu na tužbene navode tužitelja u kojima ističe da mu nije
omogućeno sudjelovanje u inspekcijskom postupku čime da su povrijeđene procesne
odredbe na njegovu štetu, za navesti je kako sud ovakve prigovore smatra u cijelosti
neosnovanima. S tim u vezi, prije svega za naglasiti je kako je upravo naprijed
citiranom odredbom čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da ako
građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije
izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, slijedom
čega je potpuno jasno da je inspektor ovlašten rješenje donijeti i bez da prethodno
sasluša investitora, a Zakon o Državnom inspektoratu u predmetnoj upravnoj stvari
primjenjuje se kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku
(„Narodne novine“, broj 47/09), uslijed čega čak i okolnost da prije donošenja rješenja
o uklanjanju tužitelj ne bi bio saslušan ne može biti od utjecaja na zakonitost osporenog
akta.
Međutim, prema stanju spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelj imao mogućnost
izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje
konkretne upravne stvari, to stoga što iz zapisnika s prvog inspekcijskog nadzora od
17. lipnja 2020. proizlazi da je viši građevinski inspektor telefonskim putem kontaktirao
vlasnika tvrtke P. S. d.o.o., koji je u telefonskom razgovoru naveo da se
građevinski radovi izvode sukladno glavnom projektu koji da će dostaviti u Ured
građevinske inspekcije 19. lipnja 2020., kojeg je potom 23. srpnja 2020. tužitelj i
dostavio Uredu građevinske inspekcije, nakon čega su sastavljena još dva zapisnika
u Uredu građevinske inspekcije od 27. siječnja 2021. i 24. veljače 2021., što pak znači
da je tužitelj imao saznanja o provođenju inspekcijskog nadzora, pa kao što je dostavio
glavni projekt, na isti način se mogao očitovati i o svim činjenicama, okolnostima i
pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, zbog čega sud
zaključuje da u provedenom inspekcijskom postupku nije došlo do povrede procesnih
odredbi na njegovu štetu koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog akta.
Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom
postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na
rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg
se riješila upravna stvar, te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na koje je
potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega tužbeni
prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u
ovom upravnom sporu.
Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128.
stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje
ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi
čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom
učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 26. stavka 1. ZUS-a propisano
da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom
stavka 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak
ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta
10 Poslovni broj: 15 UsI-1751/21-8
koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa
izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa imajući u
vidu da tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog
rješenja nastupila teško popravljiva šteta, ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke
za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen,
slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao
pod točkom 1. u izreci rješenja.
Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja
izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev
tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom
troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod
točkom 2. u izreci rješenja.
U Splitu, 1. listopada 2021. godine
S U D A C
Ivan Dadić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i točke 2. rješenja dopuštena
je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka, dok žalba protiv točke
1. rješenja nije dopuštena na temelju odredbe čl. 67. ZUS-a. Žalba se podnosi putem
ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje
Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja I. M., odvjetniku u S., , uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Državnom inspektoratu, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva
29, uz zapisnik od 23. rujna 2021., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
Rj./
- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
- Spis u kalendar 30 dana.
