REPUBLIKA HRVATSKA

   Općinski sud u Zadru

  Borelli 9, 23000 Zadar              

Poslovni broj 2 K-78/16-27

 

                                             U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Danijeli Zubčić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Prtenjača kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenika R. J. i II-okrivljene Ž. J. zbog učina kaznenih djela iz čl. 278. st. 1. i čl. 132. st. 1. u sv. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11 i 144/12 – u daljnjem tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (u daljnjem tekstu ODO Zadar), broj K-DO-… od 24. studenog 2015., nakon javne rasprave održane i zaključene dana 27. rujna 2021. u nazočnosti zamjenika ODO Zadar Igora Vulića, I-okrivljenika R. J. i II-okrivljene Ž. J. te objave dana 1. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o     j e

 

1. I-okrivljenik R. J., OIB:..., sin N. i Z. dj. D., rođen ... u Z., s prebivalištem u Z., državljanin Republike Hrvatske, vozač, oženjen, otac dvoje djece, neosuđivan,

 

i

 

II-okrivljena Ž. J., OIB:…, kćer J. Z. i M. Z. dj. M., rođena … u Z., s prebivalištem u Z., državljanka Republike Hrvatske, trgovkinja, udana, majka dvoje djece, neosuđivana

 

k r i v i    s u

 

              što su i to:

 

I-okrivljenik R. J.

 

1)                                                                                                                                                                                                                                                             početkom veljače 2013. godine, u Z., sačinio ugovor o radu na neodređeno vrijeme između poslodavca J. d.o.o., čija odgovorna osoba je njegova supruga Ž. J., te radnika V. T., u kojem je naznačeno da dana 1. veljače 2013. V. T. počinje s radom na radnom mjestu vozača u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, te da se na  ugovoru potpisao umjesto V. T. i Ž. J., a potom tako lažno sačinjen ugovor putem knjigovođe predao djelatnicima zavoda uz zahtjev za prijavu V. T. na mirovinsko osiguranje u nepunom radnom vremenu od 4 sata dnevno, iako svjestan da V. T. nije potpisao navedeni ugovor o radu jer je u navedenom TD zaposlen od 1. studenog 2009. na radnom mjestu vozača s punim radnim vremenom,

 

              dakle, izradio lažnu ispravu i lažnu ispravu uporabio kao pravu,

 

čime je počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenja isprave opisano i kažnjivo po čl. 278. st. 1. KZ/11

 

pa se temeljem odredbe čl. 278. st. 1. KZ/11 I-okrivljenik R. J.

 

o s u đ u j e

 

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 6 (šest)  mjeseci

 

 

2.                            Temeljem čl. 56. KZ/11, prema I-okrivljeniku se

 

p r i m j e n j u j e

 

UVJETNA OSUDA

 

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest)  mjeseci neće izvršiti ako I-okrivljenik u roku kušnje od 2 (dvije) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

 

3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a, okrivljenik je dužan podmiriti paušalne troškove provedenog kaznenog postupka u ukupnom  iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

i

 

4.                                                                                                                                                                                                                                                                                       II-okrivljena Ž. J.

 

2)                                                                                                                                                                                                                                                             u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 3. srpnja 2014., u Z., kao direktorica trgovačkog društva J. d.o.o., ,protivno čl. 84. Zakona o radu (Narodne novine 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013), radniku društva V. T. koji je radio na polsovima vozača u međunarodnom transportu, nije isplatila ugovorene iznose plaće u iznosu od 3.300,00 kuna mjesečno, a niti mu je sukladno članku  85. Zakona o radu uručila obračun o neisplati dospjelog iznosa plaće, iako je u periodu od 1. do 8. siječnja 2013. i od 18. ožujka do 20. studenog 2013. imala dostatna financijska sredstva jer su bankovni računi Društva u neprekidnoj blokadi tek od 20. studenog 2013., čime je oštetila radnika V. T. za ukupno 59.400,00 kuna,

 

dakle, nije isplatila cijelu plaću jednom radniku, niti je dostavila obračun o neisplati dospjelog iznosa plaće sukladno odredbama posebnog zakona,

 

              čime je počinila kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – neisplata plaće, opisano po čl. 132. st. 1. u vezi st. 4. KZ/11, a kažnjivo po čl. 132. st. 1. KZ/11

 

pa se temeljem odredbe čl. 132. st. 1. KZ/11 II-okrivljena Ž. J.

 

o s u đ u j e

 

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 6 (šest)  mjeseci

 

 

5.                         Temeljem čl. 56. KZ/11, prema II-okrivljenoj se

 

p r i m j e n j u j e

 

UVJETNA OSUDA

 

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako II-okrivljena u roku kušnje od 2 (dvije) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

 

6.                                                                                                                                                                                                                                                                                       Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a, okrivljena je dužna podmiriti paušalne troškove provedenog kaznenog postupka u ukupnom  iznosu od 300,00 kuna (tristokuna) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. ODO Zadar podiglo je pod brojem K-DO-... dana 27. studenog 2015. godine optužnicu protiv I-okrivljenika R. J., II-okrivljene Ž. J. i III- okrivljene pravne osobe J. d.o.o. Zadar za počinjenje kaznenih djela i to I-okrivljenika za počinjenje kaznenog djela krivotvorenja - krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11, II-okrivljenu radi počinjenja kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja -  neisplate plaće iz čl. 132. st. 1. u vezi st. 4. KZ/11, te pravnu osobu J. d.o.o. radi povrede dužnosti na način kako je opisano kazneno djelo koje se odnosi na II. okrivljenu iz čl. 132. st. 1. u vezi sa st. 4. KZ/11.

 

2. U toku kaznenog postupka rješenjem od 2. rujna 2021. temeljem čl. 380. st. 1. toč. 1. ZKP-a obustavljen je kazneni postupak protiv III- okrivljene pravne osobe J. d.o.o.  jer je, nakon što je pravna osoba izbrisana iz trgovačkog registra, ovlašteni tužitelj odustao od daljnjeg kaznenog progona pravne osobe.

 

3. I-okrivljenik R. J. i II-okrivljena Ž. J. iznoseći stav o osnovanosti optužnice izjavili su da se ne smatraju krivima.

 

4. U prethodnom postupku ispitan u ODO Zadar 7. kolovoza 2015.  I-okrivljenik je iskazao  da to što se navodi on nije krivotvorio, točno zna kada i gdje mu je oštećenik to potpisao, u kamionu. Njihov je dogovorio bio da se oštećeniku skrati radno vrijeme na četiri sata, jer okrivljenik nije bio u mogućnosti njemu plaćati sve te doprinose, što je oštećenik prihvatio. Okrivljenik je te sve papire odnio knjigovodstvu i to je bilo to. Okrivljenik to stvarno nije potpisao, to je nemoguća misija da je to bez njegovog znanja. To je potpisao oštećenik u svom kamionu prije nego je otišao na put. Na raspravi 27. rujna 2021. je naveo kako ostaje pri svemu u ranijoj obrani te je nadodao da je on sve radio i vodio, a što se tiče njegove supruge, da o poslovanju nije znala ništa.

 

5. II-okrivljena je obranu iznijela u ODO Zadar 7. kolovoza 2015. te je navela da je ona vlasnica firme koja je u stečaju te da se njezin suprug bavio s tim, vodio poslovanje i da ona o tome ništa ne zna tako da će on iznijeti dalje o tome. Na raspravi 27. rujna 2021. navela je da ostaje pri onome što je prethodno iskazala te nije imala ništa za nadodati.

 

6. U dokaznom postupku sud saslušao oštećenika V. T. (l.s. 511-514, 586-587) i svjedoka P. M. (l.s. 588), te pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to potvrdu o razlogu prestanka rada radnika i o plaći (l.s. 4), rješenje o pravu na novčanu naknadu (l.s. 5), potvrdu zavoda (l.s. 6-11), podnesak (l.s. 12-13), očevidnik o danima insolventnosti (l.s. 18-21), očevidnik o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom (l.s. 22-25), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 27), ugovor na radu na neodređeno vrijeme (l.s. 28-30), prijavu o početku osiguranja (l.s. 31-34), isplatnu listu (l.s. 35-48, 58-60), obračun isplaćene plaće i naknade plaće (l.s. 49-57, 61-91), zapisnik Državnog inspektorata (l.s. 92-94) i podnesak (l.s. 95-97). Izvršen je uvid u dokumentaciju u koverti (l.s. 98), a pročitano je i prijava HZZO-u (l.s. 99), kopija radne knjižice (l.s. 100-102), zapisnik Inspektorata rada (l.s. 111-113), podnesak OTP banke (l.s. 114-117), izjava oštećenika (l.s. 118), podnesak Ministarstva (l.s. 126), prekršajni nalog Inspektorata rada (l.s. 127-131, 133-138), podnesak Inspektorata rada (l.s. 132), zapisnik Inspektorata (l.s. 139-141), podnesak OTP banke (l.s. 143-437), podnesak Banke Kovanica d.d. (l.s. 438-439), rješenje HZZ-a (l.s. 441), potvrda o razlogu prestanka rada radnika i plaći (l.s. 442), potvrda HZMO-a (l.s. 443-445) i zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti (l.s. 446-448). Također je sud izvršio uvid u obrazac zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice (l.s. 450) te je pročitao izvješće o izuzimanju rukopisa (l.s. 453-460), podnesak Porezne uprave (l.s. 464), nalaz i mišljenje centra za vještačenja "Ivan Vučetić" (l.s. 465-470), izjavu oštećenika (l.s. 515), očevidnik o danima insolventnosti (l.s. 521-528), podnesak J. d.o.o. (l.s. 529), podatke o poslovnom subjektu (l.s. 537-538, 564), podnesak oštećenika (l.s. 575) te potvrdu o visini dohotka za II-okrivljenu (l.s. 571), potvrdu o visini dohotka za I-okrivljenika (l.s. 572) kao i izvadak iz kaznene evidencije za I-okrivljenika (l.s. 569) i izvadak iz kaznene evidencije za II-okrivljenu (l.s. 566).

 

7. Oštećenik V. T. 16. rujna 2015. u svom je iskazu postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 246.500,00 kuna. Naveo je da je po zanimanju inženjer elektrotehnike, ali već duže vremena radi poslove vozača. Od studenog 2009. radio je poslove vozača u međunarodnom transportu za R. J. i po njegovom nalogu iako je trgovačko društvo bilo u vlasništvu njegove supruge Ž. Po dogovoru mu je plaća trebala biti 3.500,00 kuna i dodatnih 150-200 EUR-a za svako putovanje u Italiju i 300,00 EUR-a za putovanje u Njemačku. Ne može se sjetiti da li je tada potpisao Ugovor o radu sa R. J. kao vlasnikom prijevozničkog obrta ili je već tada bio prijavljen na TD J. d.o.o., ali misli da je Ugovor bio na trgovačko društvo. Ugovor je odmah bio na neodređeno vrijeme i za punu satnicu od osam sati dnevno. Plaća mu je po Ugovoru trebala biti isplaćivana na njegov tekući račun u Raiffeisen banci i ona je prvih par mjeseci stizala po dogovoru da bi zatim počela izostajati pa su R. i on o dugovanjima na ime njegove plaće počeli voditi pismenu evidenciju u bilježnicu. Vodili su evidenciju jer mu je R. trebao isplaćivati uz plaću i dodatne iznose na ime dnevnica. Nikad nije dobio niti jednu obračunsku listu o isplati plaća. R. ga je pozvao nakon što ga je oštećenik prijavio državnom odvjetništvu te mu je onda predao na ruke sve obračunske listiće za isplatu plaća i to je bilo u listopadu 2014. Po njegovom sjećanju misli da nije potpisao niti prvi ugovor od 1. studenog 2009., a sasvim je siguran da nije nakon toga potpisivao nikakav novi ugovor kojim bi radno vrijeme bilo skraćeno na četiri sata kao što je to saznao na zavodu tijekom ožujka 2014. Kada je pitao R. zašto je prijavljen na četiri sata on mu je rekao da je to njegov knjigovođa pogriješio i da on s tim nema nikakve veze. Plaću je uredno dobivao svaki mjesec samo do siječnja 2010., a nakon toga pa do završetka radnog odnosa dana 3. srpnja 2014. dobio je sveukupno petnaest plaća, sve ono što je konstatirano na ispisu njegovog tekućeg računa kod RBA je ono što je dobio na ime plaće jer plaću nije dobivao na ruke. Po R. nalogu je često od svojih novaca trebao platiti troškove goriva i cestarine na putovanjima u inozemstvu pa bi mu on onda kasnije nadoknadio te iznose tako da se na njegovom računu vide isplate dana 15. listopada 2013., 10. rujna 2013. i 31. srpnja 2013. koje ne predstavljaju plaću već mu je R. time vraćao pozajmljene iznose novca. Inače je jedini kontakt imao s R. J. jer je jedino on vodio poslove TD J. d.o.o. R. mu je početkom 2014. predao IP obrazac kako bi oštećenik na temelju toga ostvario pravo na povrat poreza. U tom je trenutku vjerovao da su podaci koji su navedeni na tom obrascu istiniti, da bi tek naknadno shvatio da oni nisu točni, kada je njegova supruga pregledala potvrdu i na njoj ispravila iznose te mu je rekla da nije točno navedeno koliko mu je isplaćeno. Tada je počeo kopati po dokumentima i isplatama koje su mu do tada isplaćene na račun pa kada je ustanovio da postoje nelogičnosti pitao je R., a on bi mu se uvijek opravdavao greškama knjigovođe. Iako je tvrtka u međuvremenu dospjela u blokadu, zna da su oni uvijek poslovali na crno i to na način da su mu neki korisnici uslugu obavljenog međunarodnog prijevoza isplaćivali na ruke, a to zna zašto što je upravo oštećenik vozio kamione u Njemačku i Italiju temeljem narudžbi tih tvrtki. Sjeća se tvrtke M., H. d.o.o., G. d.o.o. Poznato mu je da R. ima stan u Z., .vozi Jeep, a da radnicima nije isplatio plaće. Osim njega, za R. J. radio je i R. B. iz Z. Zadnja isplata na račun oštećenika u iznosu od 1.000,00 kuna bila je 28. srpnja 2014. Taj Ugovor na skraćeno radno vrijeme nikada nije ni vidio, a kada je saznao da ga je okrivljenik prijavio bez njegovog znanja, R. mu se opravdavao govoreći mu da će mu naknadno isplatiti dugovani iznos. Nikada nije vidio kako se potpisuje Ž. J. jer je sve poslove društva vodio R. Kao dokaz, u spis predmeta priložio je izjavu od 1. prosinca 2014. koju mu je osobno predao R. J.

 

8. Iz Izjave I-okrivljenika od 1. prosinca 2014. ( l.s. 114) vidljivo je da je I-okrivljenik potpisao i naveo u izjavi da je oštećenik radio na radnom mjestu vozača u poduzeću J. d.o.o. u periodu od 1. studenog 2009 do 3. srpnja 2014. te da je istome poduzeće ostalo dužno osobne dohotke i dnevnice. Za sebe navodi da je vodio kompletno poslovanje te također da će oštećeniku biti isplaćena kompletno sva dugovanja u najkraćem roku maksimalno u roku od 18 mjeseci od potpisivanja izjave uz uvjet da oštećenik povuče prijavu.

 

9. Prethodno sudskoj raspravi oštećenik V. T. je sudu Izjavu o povlačenju kaznene prijave ( l.s. 575) u kojoj je napisao da nema nikakvih daljnjih potraživanja od okrivljenika te da se ne smatra oštećenikom u predmetu. Također da odustaje od progona kao i da je prethodno između njega i okrivljenika došlo do nesporazuma vezano za isplatu plaće koji je riješen mirnim putem.

 

10. Na raspravi 17. rujna 2021. oštećenik je naveo da je negdje dva mjeseca nakon što je podnio kaznenu prijavu sve riješio sa R. J., koji mu je rekao da će riješiti probleme i da mu priznaje sav dug i tada su to riješili. Oštećenik je mislio da je to završeno jer mu se nije javljao ni sud ni ODO, zato je i dostavio izjavu tek nakon što je dobio poziv od suda da se ne smatra oštećenikom. Okrivljenik i oštećenik i dalje su u međusobnom kontaktu i imaju čak neke zajedničke projekte. Kada je podnosio kaznenu prijavu vezano za potpisivanje ugovora, rekao je to kako je rekao u kaznenoj prijavi, a za njega je to sada završena priča. Zaključimo da se on sada ne sjeća toga da li je potpisao taj ugovor ili nije. Dnevno u međunarodnom prometu postoji 20 dokumenata koji se moraju potpisao kao vozač. Želi reći da se toliko dnevno dokumenata potpisuje na trajektu i na carini, više se ne sjeća vezano uz potpisivanje ugovora iz točke 1) optužnice. Da ga je sud to pitao možda šest mjeseci nakon događaja još bi se i sjećao, međutim s vremenskim odmakom se više ne sjeća. Što se tiče gospodina J., može reći da je on jedini poslodavac koji mu je rekao da nema novaca i obećao mu da će platiti pa to onda i održao. Prema njemu više nema nikakvih potraživanja. Na pitanja je naveo da je cjelokupni iznos koji je naveo u kaznenoj prijavi kompenziran od strane okrivljenika te da ne želi odgovoriti na pitanje s čime je kompenziran jer je to njegova intimna situacija.

 

11. Svjedok P. M. u svom je iskazu na raspravi 27. rujna 2021. naveo da je on vlasnik knjigovodstvenog servisa te da je vodio knjige za firmu J. d.o.o. Obzirom na protek vremena, ne sjeća se niti je prethodno raspravi stigao pregledati dokumentaciju, ali sigurno zna da on za tu tvrtku više ne vodi knjige već neko vrijeme, ima 7-8 godina, s time da osobno nije radio plaće. On je imao i ima zaposlenik i tu firmu dan dana, tako da misli da je više osoba radilo na tome, a on kao vlasnik odgovara da se funkcionira po Zakonu. Svi njegovi klijenti znaju da se dokumentacija vezano za plaće treba čuvati trajno. Njegova se firma zove M. d.o.o.s adresom ...

 

12. Što se tiče kaznenog djela iz točke 1) optužnice koje se odnosi na I-okrivljenog R. J. istaći je da se predmetni sporni ugovor u originalu nalazi na l.s. 29. te je provedeno grafološko vještačenje potpisa u rubrici radnik. Prema nalazu i mišljenju vještaka grafologa sporni parafni potpis u rubrici "radnik" na Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2013. nije autentičan potpis V. T. Slijedom rezultata grafološkog vještačenja ukazuje se istinit iskaz oštećenika V. T. od 16. rujna 2015., koji je izjavio da je sasvim siguran da nije potpisivao nikakav novi ugovor kojem bi mu radno vrijeme bilo skraćeno na četiri sata, te je o tome saznao na zavodu tijekom ožujka 2014. U istom iskazu oštećenik je naveo i da je sve poslove društva vodio R., a što potvrđuje i sam okrivljenik, kao i njegova supruga, slijedom čega sud zaključuje da je upravo I-okrivljenik R. J. sačinio ugovor o radu na neodređeno vrijeme između poslodavca J. d.o.o., čija odgovorna osoba je njegova supruga Ž. J., te radnika V. T., u kojem je naznačeno da dana 1. veljače 2013. V. T. počinje s radom na radnom mjestu vozača u nepunom radnom vremenu od dvadeset sati tjedno te se na ugovoru potpisao, umjesto V. T. i Ž. J., a potom tako lažno sačinjen ugovor putem knjigovođe predao djelatnicima zavoda, uz zahtjev za prijavu V. T. na mirovinsko osiguranje u nepunom radnom vremenu od četiri sata dnevno, iako je bio svjestan da V. T. nije potpisao navedeni ugovor o radu, jer je u navedenom TD zaposlen od 1. studenog 2009. na radnom mjestu vozača s punim radnim vremenom.

 

13. Postupivši na gore opisani način, I-okrivljenik R. J. ostvario je subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11 – krivotvorenje isprave, zbog čega ga je trebalo proglasiti krivim i odmjeriti mu kaznu sukladno zakonu.

 

14. Prilikom izbora, vrste i mjere kazne, I-okrivljeniku sud je polazeći od stupnja krivnje i svhre kažnjavanja ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

 

15. Prilikom individualizacije i odmjeravanja kazne, sud je I-okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijeni prethodnu neosuđivanost, prema izvatku iz kaznene evidencije, kao i činjenicu da je sa oštećenikom postigao nagodbu te su riješili oštećenikovo potraživanje, dok mu posebnih otegotnih okolnosti nije našao.

 

16. Slijedom prethodno navedenih okolnosti utvrđenih u odnosu na I-okrivljenika, ovaj sud mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja kazna zatvora je bliža minimumu zaprijećene kazne za konkretno kazneno djelo (raspon kazne za propisano kazneno djelo je od tri mjeseca do tri godine) te koja kazna zatvora se neće izvršiti ukoliko I-okrivljenik u roku kušnje od dvije godine ne počini kakvo drugo kazneno djelo, budući je stava kako će izrečena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, poglavito imajući u vidu činjenicu da je od počinjenja predmetnog kaznenog djela proteklo devet godina.

 

17.   Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a, okrivljenik je dužan podmiriti paušalne troškove provedenog kaznenog postupka u ukupnom  iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, koji paušalni trošak je odmjeren s obzirom na trajanje i složenost kaznenog postupka, kao i činjenicu da je provođeno grafološko vještačenje.

 

18.   U odnosu na kazneno djelo iz točke 2) optužnice, II-okrivljena Ž. J. očitovala se da se ne smatra krivom za počinjenje tog kaznenog djela jer se ona, iako je formalno vlasnica TD J. d.o.o., nije bavila poslovanjem tog društva već je poslovanje vodio njezin suprug R. J.

 

19.   Uvidom u izvadak iz sudskog registra za pravnu osobu J. d.o.o., vidljivo je da je jedini osnivač i jedina osoba ovlaštena za zastupanje društva upravo II-okrivljena Ž. J., koja je time i odgovorna za zakonito poslovanje društva.

 

20.   Iz očevidnika FINA-e proizlazi da je TD J. d.o.o. u neprekidnoj blokadi od 21. studenog 2013., a iz izvještaja o stanju i prometu bankovnog računa broj ... kod OTP banke d.d., vlasništvo pravne osobe J. d.o.o., proizlazi da je u inkriminiranom razdoblju pravna osoba raspolagala financijskim sredstvima iz kojih se mogla isplatiti uredno dospjela plaća radniku V. T. pa je tako 7. siječnja 2013. na računu bilo 5.417,87 kuna (promet po računu 6.175,00 kuna, l.s. 287), a dana 15. ožujka 2013. 50.050,00 kuna (l.s. 293), pri čemu je sa bankovnog računa društva, u više navrata, sa bankomata podizana gotovina pa je tako II-okrivljena dana 6. studenog 2013. sebi isplatila pozajmicu u visini 3.000,00 kuna (l.s. 410), a da oštećenom V. T. nisu isplaćene dospjele plaće, dok u odnosu na tri isplate dana 31. srpnja, 10. rujna i 15. listopada 2013., koje su vidljive na prometu računa, iz iskaza oštećenog proizlazi da je zapravo bila riječ o nadoknadi oštećeniku troškova cestarine i goriva, a ne o isplatama plaće.

 

21.   Kako iz iskaza oštećenika V. T. proizlazi da mu u inkriminiranom periodu J. d.o.o. nije isplatio, kao poslodavac i pravna osoba, plaće, a niti mu je dostavljen obračun o neisplati dospjelog iznosa plaće, sukladno odredbama tada važećeg čl. 85. Zakona o radu, radi čega je opisanim propuštanjem isplate plaće radniku V. T., II-okrivljena Ž. J., kao direktorica TD J. d.o.o., ostvarila sva obilježja inkriminiranog kaznenog djela iz čl. 132. st. 1. KZ/11, na način kako joj se to stavlja na teret optužnicom ODO Zadar, a plaću je oštećeniku bilo moguće isplatiti i to u razdoblju od 1. do 8. siječnja 2013., od 18. ožujka do 17. lipnja 2013. i od 20. lipnja do 20. studenog 2013., dok se na preostalo razdoblje, kada je pravna osoba bila u blokadi, primjenjuje odredba čl. 132. st. 3. KZ/11, odnosno nema kaznenog djela za razdoblje kada je račun društva bio u blokadi. Slijedom navedenog, II-okrivljena Ž. J. je kao direktorica pravne osobe J. d.o.o., postupila protivno čl. 84. Zakona o radu te radniku društva V. T., koji je radio na poslovima vozača u međunarodnom transportu, nije isplatila ugovorene plaće u iznosu od 3.300,00 kuna mjesečno, a niti mu je sukladno čl. 85. Zakona o radu uručila obračun o neisplati dospjelog iznosa plaće, iako je u periodu od 1. do 8. siječnja 2013. i od 18. ožujka do 20. studenog 2013. imala dostatna financijska sredstva jer je bankovni račun društva u neprekidnoj blokadi tek od 20. studenog 2013., čime je oštetila radnika V. T. za ukupno 59.400,00 kuna.

 

22. Obzirom na prethodno navedeno, II-okrivljenu je trebalo proglasiti krivom te joj odmjeriti kaznu sukladno zakonu.

 

23. Prilikom individualizacije i odmjeravanja kazne, II-okrivljenoj je ovaj sud kao olakotnu okolnost cijenio prethodnu neosuđivanosti prema izvatku iz kaznene evidencije, kao i činjenicu da je sa oštećenikom postignuta nagodba i izmiren njegov dug, dok joj posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao.

 

24. Slijedom prethodno navedenih okolnosti utvrđenih u odnosu na II-okrivljenu, ovaj sud joj je izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja kazna zatvora je bliža minimumu zaprijećene kazne za konkretno kazneno djelo (raspon kazne za propisano kazneno djelo je od tri mjeseca do tri godine) te koja kazna zatvora se neće izvršiti ukoliko II-okrivljena u roku kušnje od dvije godine ne počini kakvo drugo kazneno djelo, budući je stava kako će izrečena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, poglavito imajući u vidu činjenicu da je od počinjenja predmetnog kaznenog djela proteklo devet godina.

 

25.   Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a, okrivljena je dužna podmiriti paušalne troškove provedenog kaznenog postupka u ukupnom  iznosu od 300,00 kuna (tristokuna) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a paušalna svota odmjerena je, s obzirom na trajanje i složenost kaznenog postupka, u minimalnom iznosu.

 

Zadar, 1. listopada 2021.

 

 

                                                                                                                                      Sutkinja

 

                                                                                                                              Danijela Zubčić, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka  pismenog  otpravka  iste.  Žalba se  podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

 

DNA:

 

1.     ODO Zadar na broj K-DO-…

2.     I-okrivljenik R. J.,

3.     II-okrivljena Ž. J.,

4.     U spis.

 

 

 

 

 

Po pravomoćnosti:

Oštećenik V. T.