1

   Poslovni broj: 7 UsI-646/2021-6

 

 

 

 

 

 

 

   Poslovni broj: 7 UsI-646/2021-6

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja J. T., V., kojega zastupa opunomoćenica V. Š., odvjetnica u V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojega zastupa službena osoba A. O. T., dipl. iur., radi prisilne naplate poreza i drugih proračunskih prihoda, 1. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-01/19-01/843, URBROJ: 513-04-21-2 od 23. ožujka 2021.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-415-01/19-01/843, URBROJ: 513-04-21-2 od 23. ožujka 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda V. KLASA: UP/I-415-02/2019-001/01947, URBROJ: 513-007-16/2019-01 od 29. listopada 2019., kojim je određeno da tužitelj kao ovršenik na temelju ovršnih isprava duguje 29. listopada 2019. iznos od 6.449,90 kn (glavnica 6.291,96 kn i kamata 157,94 kn) te je Financijskoj agenciji naloženo provesti ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja sa svih njegovih računa, kao i na oročenim novčanim sredstvima sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, dok su troškovi ovrhe određeni u iznosu od 200,00 kn.

Tužitelj u tužbi navodi kako je rješenjem prvostupanjskoga poreznog tijela od 25. studenoga 2019. tužitelju kao osiguraniku po osnovi korištenja mirovine i invalidnine iz inozemstva za 2018. godinu utvrđena obveza doprinosa u mjesečnom iznosu od 457,14 kn (doprinos za zdravstveno osiguranje). Ističe kako se na rješenje od 25. studenoga 2019. žalio, a da je tuženik tu žalbu neopravdano odbio. Smatra kako su provedenim upravnim postupkom povrijeđena njegova prava, jer materijalna istina nije utvrđena na zakonit način. Ukazuje na odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te zaključuje kako porezno tijelo nije imalo osnove na primanja tužitelja od 240,00 € mjesečno utvrditi obvezu doprinosa od 457,14 kn. Napominje kako se porezno tijelo poziva na odredbe Općega poreznog zakona, dok spisu predmeta ne prileži dokumentacija na temelju koje je utvrđen ukupni dohodak tužitelja, a niti na temelju čega je isti obračunat za osobu koja ostvaruje niska primanja, koja ne opravdavaju određivanje doprinosa u visokom iznosu. Iznosi kako je tužitelju kao invalidnoj osobi morao biti uzet u obzir odbitak, a da tužitelju nije jasno na temelju čega mu se doprinos obračunao po stopi od 16,5 %, jer to iz akata poreznoga tijela nije vidljivo. Smatra kako je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo tužitelja da sudjeluje u postupku, slijedom čega je lišen osnovnih prava te je time povrijeđeno i načelo saslušanja stranaka i utvrđivanja materijalne istine. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika KLASA: UP/II-415-01/19-01/843, URBROJ: 513-04-21-2 od 23. ožujka 2021.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako navodi tužitelja nisu osnovani iz razloga već navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Dana 24. rujna 2021. pred ovim sudom je održana rasprava na koju je za tužitelja pristupio opunomoćenik po zamjeničkoj punomoći Z. K., odvjetnik u O., dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.).

Na navedenoj raspravi zamjenički opunomoćenik tužitelja je ostao pri navodima tužbe i tužbenom zahtjevu u cijelosti, očitovao se u odnosu na navode odgovora na tužbu kako isti nisu osnovani, nije stavio dokaznih prijedloga te je potražio trošak ovoga upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn.

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te sve isprave koje prileže istome.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Sukladno odredbi članka 7. Općega poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16. i 106/18.) prije donošenja poreznog akta kojim se utvrđuju prava i obveze poreznog obveznika, porezno tijelo mora poreznom obvezniku omogućiti očitovanje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog akta.

Člankom 136. Općega poreznog zakona propisano je da je ovršni postupak u smislu ovoga Zakona dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

Odredbom članka 140. Općega poreznog zakona propisano je kako se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave (stavak 1.). Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu: 1. rješenje o utvrđivanju poreza, 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina, 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, 5. rješenje o ovrsi, 6. upravni ugovor i porezna nagodba (stavak 2.).

Iz odredbe članka 141. Općega poreznog zakona proizlazi kako se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi (stavak 1.). Rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. ovoga Zakona, mora sadržavati i: 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, 3. predmet ovrhe, 4. način provođenja ovrhe, 5. troškove ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku (stavak 2.).

Sukladno odredbi članka 142. Općega poreznog zakona protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. ovoga Zakona može se podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja (stavak 1.). Žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može se pobijati zakonitost ovršne isprave (stavak 7.).

Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured V., Ispostava V. 25. ožujka 2019. donijela rješenje KLASA: UP/I-411-01/2019-02/01155, URBROJ: 513-07-16-02-2019-01 i rješenje KLASA: UP/I-411-01/2019-02/01156, URBROJ: 513-07-16-02-2019-01, kojim rješenjima su tužitelju, za 2018. i 2019. godinu, utvrđene obveze doprinosa za zdravstveno osiguranje u mjesečnom iznosu od 481,53 kn za 2018. godinu i u mjesečnom iznosu od 529,68 kn za 2019. godinu.

Nakon toga, Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured V. je donio rješenje o ovrsi KLASA: UP/I-415-02/2019-001/01947, URBROJ: 513-007-16/2019-01 od 29. listopada 2019., u čijem obrazloženju je naveo da je predmetno dugovanje utvrđeno na temelju ovršnih isprava naznačenih u rješenju o ovrsi (označenih rješenja od 25. ožujka 2019. o utvrđivanju obveze doprinosa tužitelju za 2018. i 2019. godinu).

Na označeno rješenje o ovrsi od 29. listopada 2019. tužitelj se žalio, povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje od 23. ožujka 2021., kojim je žalbu odbio.

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako je pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-415-01/19-01/843, URBROJ: 513-04-21-2 od 23. ožujka 2021. zakonito.

Prvenstveno, nisu osnovani navodi tužitelja kako mu je povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku, odnosno kako mu nije omogućeno očitovanje prije donošenja označenoga rješenja o ovrsi od 29. listopada 2019., kada iz odredbe članka 7. Općega poreznog zakona proizlazi da se poreznom obvezniku mora omogućiti očitovanje samo prije donošenja poreznoga akta kojim se utvrđuju prava i obveze poreznih obveznika, a ne prije donošenja rješenja o ovrsi u postupku prisilne naplate poreznoga duga (članci 136. – 170. Općega poreznog zakona), dok se u ovršnom postupku pravo ovršenika na sudjelovanje u postupku konzumira podnošenjem žalbe protiv rješenja o ovrsi u smislu odredbe članka 142. stavka 1. Općega poreznog zakona, koje pravo je tužitelj u provedenom upravnom postupku iskoristio.

Nisu osnovani niti navodi tužitelja kako spisu upravnoga postupka ne prileži odgovarajuća dokumentacija, kada se u istome nalaze ovršne isprave (označena rješenja od 25. ožujka 2019.) na temelju kojih je predmetna ovrha određena, dok se u spisu nalazi i označeno rješenje o ovrsi od 29. listopada 2019., žalba tužitelja na rješenje o ovrsi, u kojoj osporava osnovicu za određivanje visine doprinosa te pobijano rješenje tuženika od 23. ožujka 2021.

K tome, tužitelj tijekom rješavanja ove upravne stvari ničim nije dokazao da su predmetne ovršne isprave nakon pravomoćno dovršenoga postupka preinačene, ukinute ili poništene, u smislu odredbe članka 147. stavka 1. točke 1. Općega poreznog zakona.

Nadalje, tužitelj u tužbi iznosi razloge zbog kojih rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda V., Ispostave V. KLASA: UP/I-411-01/2019-02/01511, URBROJ: 513-07-16-02-2019-01 od 25. studenoga 2019., koje u konkretnom slučaju ne predstavlja ovršnu ispravu i koje je doneseno nakon rješenja o ovrsi od 29. listopada 2019. nije zakonito, koji navodi nisu od utjecaja na zakonitost provedenoga predmetnog ovršnog postupka.

Pri tome, tužitelj je u žalbi protiv označenoga rješenja o ovrsi od 29. listopada 2019. osporavao osnovicu za određivanje visine doprinosa, koji navodi se ustvari odnose na zakonitost ovršnih isprava – označenih rješenja od 25. ožujka 2019., a koji se u žalbi (niti u tužbi) ne mogu iznositi, odnosno u žalbi i tijekom upravnoga spora ne može se pobijati zakonitost ovršnih isprava, imajući u vidu odredbu članka 142. stavka 7. Općega poreznog zakona.

S obzirom na izneseno, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 1. listopada 2021.

 

 

                                                                                                              Sudac

                                                                                                                               Berislav Babić, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).