Broj: Revr 642/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz O., protiv tuženika L. O., kojeg zastupa punomoćnik B. F., odvjetnik u O., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 4087/2013-4 od 18. prosinca 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr - 710/12-12 od 30. travnja 2013., u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 4087/2013-4 od 18. prosinca 2014. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu klasa: 112 – 01/12 – 01/29, Ur. br. 376 – 02 – 12 - 1 od 12. studenog 2012. nedopuštena i nezakonita, dok je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 543.007,80 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos po osnovu otpremnine, te u dijelu kojim je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku troškove postupka 7.500,00 kuna. Tuženiku je priznat i trošak žalbe od 3.281,25 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznesenim u reviziji.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika od 12. studenog 2012. kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu, te zahtjev za isplatu po osnovu prava na otpremninu.

Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika od 12. studenog 2012. kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu cijeneći da je donesena od strane Upravnog vijeća tuženika koje nije bilo ovlašteno donijeti takvu odluku, jer takvo ovlaštenje ima ravnatelj lučke uprave.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nezakonitim i nedopuštenim izvanredni otkaza ugovora o radu tužitelju, pravilno cijeneći da je Upravno vijeće tuženika shodno odredbi čl. 8. st. 1. t. 21. Uredbe o upravljanju i vođenju poslova lučkih uprava unutarnjih voda ("Narodne novine" broj 100/08 i 76/12 – u daljnjem tekstu: Uredba) bilo nadležno za takvu odluku, te da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR). Naime, prema utvrđenju nižestupanjskog suda, tuženik je odlukom od 12. studenog 2012. tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme jer zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, o navedenim utvrđenim relevantnim činjenicama drugostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge.

Međutim, revident u reviziji protiv drugostupanjske presude, osnovano ističe da su u drugostupanjskoj presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali izloženo shvaćanje i ocjenu drugostupanjskog suda da je ugovor o radu izvanredno otkazan u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (u smislu odredbe čl. 108. st. 2. ZR-a), a sve pored dokaza na kojima je temeljio svoj položaj u postupku i provedenih tijekom rasprave pred prvostupanjskim sudom.

Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih razloga je tako postupio.

U konkretnom slučaju kada se u drugostupanjskoj presudi iznosi ocjena da je ugovor o radu izvanredno otkazan u roku od 15. dana od dana saznanja za počinjene teške povrede obveza iz radnog odnosa nedostaju baš takvi razlozi - na kojim dokazima je stvoren takav zaključak, a sve pored relevantnog utvrđenja da je tužitelj na prethodnoj sjednici Upravnog vijeća tuženika održanoj 15. listopada 2012. podnio izvješće o radu Lučke uprave (na koji zapisnik se tužitelj poziva tijekom postupka), dok tužitelj u svom iskazu ističe da su na sjednici Upravnog vijeća tuženika održanoj 15. listopada 2012. spomenuti problemi lučkih pristaništa i da su izdana rješenja Lučke kapetanije, dakle činjenice koje se odnose na nepravilan rad tužitelja zbog kojeg mu je izvanredno otkazan ugovor o radu.

Riječ je o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pa je činjenica koju je u postupku iznio tužitelj (da je ugovor o radu izvanredno otkazan nakon proteka roka od 15. dana od dana saznanja za činjenice na kojima se takav otkaz temelji) odlučna za odluku o postavljenom zahtjevu tužitelja. Naime, odredbom čl. 108. st. 2. ZR-a ograničena je mogućnost davanja izvanrednog otkaza na rok od 15. dana od dana saznanja za činjenice na kojima se takav otkaz temelji. Riječ je o subjektivnom i prekluzivnom roku, pa u okolnostima konkretnog slučaja kada se kod tuženika promijenilo Upravno vijeće, tada u slučaju da je prvo Upravno vijeće imalo saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji, subjektivni rok je protekao 15-tim danom od saznanja prvog Upravnog vijeća, čime je neosnovano postupanje novog Upravnog vijeća da se računa novi subjektivni rok od dana kada je novo Upravno vijeće saznalo za činjenice na kojima se temelji odluka o otkazu. Isto tako, kada je radnik počinio u više navrata povrede radne obveze, za računanje roka potrebno je utvrditi radi li se o vremenski odvojenim povredama koje su počinjene kroz određeno vrijeme ili o ponašanju koje u kontinuitetu predstavlja kršenje radne obveze. To iz razloga što u okolnostima kada je radnik počinio više povreda radnih obveza u različitim vremenskim razdobljima, rok za izvanredni otkaz teče zasebno od saznanja za svaku povredu, dok u okolnostima povrede koja se vrši u dužem neprekidnom trajanju rok za izvanredni otkaz ne počinje teći sve dok traje takvo ponašanje radnika, jer upravo kontinuitet takvog postupanja u kršenju obveza iz rada opravdava mogućnost donošenja odluke o izvanrednom otkazu kroz čitavo postojanje takve povrede.

Obzirom na okolnost da je tužitelj odlukom tuženika razriješen s radnog mjesta ravnatelja, te da mu je ujedno izvanredno otkazan ugovor o radu, u nižestupanjskoj odluci nedostaju i jasni razlozi u kojima je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu po osnovu otpremnine, a sve prema činjenicama na kojima tužitelj navedenu isplatu zahtjeva, te prava koja tužitelj po ovom osnovu ima obzirom na ugovor kojeg su stranke sklopile 15. srpnja 2010.

Stoga, a budući se propuštanjem iznošenja navedenih razloga nižestupanjska presuda ne može ispitati – čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a – valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem ovog suda i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano.

Zagreb, 24. svibnja 2017.