Broj: Revr 546/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. d.o.o. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik S. B. i ostali odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i G. B. u Z., radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-552/15 od 3. studenoga 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-313/13-13 od 5. prosinca 2014., u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

"I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"1. Poništava se kao nezakonita odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 14.listopada 2013.g. , te se utvrđuje kako je tužiteljev radni odnos kod tuženika zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 26. ožujka 2013.g. prestao sudskim raskidom radnog odnosa s danom 03. ožujka 2014.g.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete  u iznosu od 34.650,00 kn, ( cca 9 prosječnih plaća isplaćenih tužitelju u prethodna tri mjeseca), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.ožujka 2014.g., pa do isplate po stopi koja se obračunava uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (čl.29.st.2. ZOO-a).

 

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu pa do isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena (čl.29.st.2. ZOO-a."

 

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženom  troškove postupka u iznosu od 6.562,50 kn  u roku od 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku i prihvatiti tužbeni zahtjev ili je ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a tuženiku dosuditi trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. listopada 2013., utvrđenje da je tužiteljev radni odnos kod tuženika zasnovan ugovorom o radu od 26. ožujka 2013. prestao sudskim raskidom radnog odnosa s danom 3. ožujka 2014. i zahtjev da mu tuženik isplati naknadu štete u iznosu od 34.650,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2014. do isplate.

 

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR), tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 108. st. 1. ZR jer tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se tom odlukom stavlja na teret. Budući da su sudovi odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, odbili su kao neosnovan tužiteljev zahtjev utvrđenje da mu je radni odnos prestao sudskim raskidom ugovora o radu s danom 3. ožujka 2014. i zahtjev da mu tuženik isplati naknadu štete u iznosu od 34.650,00 kuna.

 

Tužitelj u reviziji navodi da reviziju podnosi protiv drugostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući razloge za revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj je u reviziji iznio niz činjenica i upustio se u ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja. Ujedno ponavlja tvrdnju, kakvu je već iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka da tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije donio u roku propisanom odredbom čl. 108. st. 2. ZR.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi,  odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR te je li tuženik spornu odluku o otkazu ugovora o radu donio u roku propisanom čl. 108. st. 2. ZR.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odbivši tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Pritom još treba dodati da činjenične navode tužitelja iznesene u reviziji, kojima on u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iznosi činjenice  i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja revizijski sud nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 24. svibnja 2017.