Broj: Revr 1689/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. t. d.d. Z., OIB:..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-589/14-2 od 3. ožujka 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1512/12-26 od 7. ožujka 2014., u sjednici održanoj 30. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da nije zakonita i dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu broj: H 3-49855-54-2011 od 23.03.2012.g. kojom se tužitelju D. G. otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 01.05.2011.g.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto stručni suradnik za upravljanje uslugama i korisničkim iskustvom – platni razred IV – Radna jedinica centra za upravljanje uslugama – privatni korisnici i SME – Odjel za upravljanje uslugama i poslovanje s korisnicima – Sektor za upravljanje mrežom i korisničkim uslugama, u roku 8 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neisplaćenih bruto plaća za razdoblje od nezakonitog prestanka radnog odnosa, odnosno od 01.07.2012.g. do 01.06.2013.g., isplati iznos d 86.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 7.200,00 kn od 15.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 7.200,00 kn od 15.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 7.200,00 kn od 15.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 7.200,00 kn od 15.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 7.200,00 kn od 15.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 7.200,00 kn od 15.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 7.200,00 kn od 15.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 7.200,00 kn od 15.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 7.200,00 kn od 15.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 7.200,00 kn od 15.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 7.200,00 kn od 15.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 7.200,00 kn od 15.07.2013.g. do isplate,

te nadalje, počam od 01.07.2013.g. pa do povratka tužitelja na posao, mjesečni iznos 7.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na sve dospjele a neisplaćene iznose počam od 15.-og u sljedećem mjesecu do isplate, a sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 7.687,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 07.03.2014.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.".

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1512/12-26 od 7. ožujka 2014., u pobijanom dijelu toč. I., II. i IV. izreke, te u dijelu toč. III. Izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 86.400,00 kn sa zateznim kamatama, osim dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i u tom dijelu sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prereza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.".

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbe čl. 382. st. 1.i st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka tuženiku. Podredno je predložio ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika nije osnovana.

Iz navoda iznesenih u reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude u ovom postupku proizlazi da je revident protiv drugostupanjske presude podnio redovnu i izvanrednu reviziju jer se pozvao na odredbe st. 1. i st. 2. čl. 382. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

S obzirom da je revizijom pobijana drugostupanjska presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu u ovom postupku ispunjene su zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije propisane čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP pa je o tuženikovoj reviziji ovaj sud odlučivao kao o redovnoj reviziji.

Naime, revizija na temelju čl. 382. st. 2. ZPP može se podnijeti samo u slučajevima u kojima stranke reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. istog članka i to ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Na temelju odredbe čl. 392.a  st. 1. ZPP pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tuženik u reviziji navodi da reviziju podnosi zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer smatra da revizijom pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka koji se ne mogu ispitati, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, istaknuti razlozi su nejasni i proturječni odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima navodi o sadržaju isprava i samih isprava kao i da su zaključci drugostupanjskog suda u suprotnosti s rezultatima provedenog postupka, materijalnim dokazima koji prileže spisu i iskazima saslušanih svjedoka.

Suprotno tvrdnji revidenta tijekom drugostupanjskog postupka, kao niti tijekom prvostupanjskog postupka koji mu je prethodio, sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba  parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama. Razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude i prvostupanjske presude nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika o izvedenim dokazima. Budući da obrazloženje drugostupanjske presude, kao niti prvostupanjske presude nije proturječno i da su u njima navedeni razlozi o odlučnim činjenicama to prema ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

Ovdje također navesti da navode tuženika iznesene u reviziji kojima u biti iznosi činjenične prigovore, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak drugostupanjskog suda o izvedenim dokazima, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tužitelj je tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 23. ožujka 2012., vraćanje na rad na radno mjesto stručni suradnik za  upravljanje uslugama i korisničkim iskustvom – platni razred IV – Radna jedinica centra za upravljanje uslugama – privatni korisnici i SME – Odjel za upravljanje uslugama i poslovanje s korisnicima – Sektor za upravljanje mrežom i korisničkim uslugama i isplatu naknade neisplaćenih bruto plaća za razdoblje od 1. srpnja 2012. do povratka tužitelja na rad, kako je to pobliže navedeno u točki III/ izreke prvostupanjske presude.

Sudovi su prihvatili tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu ocijenivši da tuženik, na kome je u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR) bio teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, tijekom postupka nije dokazao postojanje pretpostavki propisanih odredbom čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR.

Pritom je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik u odluci o otkazu nije naveo sve činjenice u smislu odredbe čl. 112. ZR, da nije radničkom vijeću dostavio kompletnu dokumentaciju u vezi Programa zbrinjavanja viška radnika, ni kriterije za odabir radnika koji će biti proglašeni viškom, te da je protivno odredbi čl. 84. Kolektivnog ugovora i čl. 107. ZR kao temeljni kriterij uzeo procjenu učinka radnika, zanemarujući pritom činjenicu da je tužitelj samohrani roditelj maloljetnog djeteta s posebnim potrebama koje po zakonu uzdržava pa je pozivom na odredbe čl. 107. st. 3. ZR, čl. 116. st. 1. ZR i čl. 87. st. 3. ZR prihvatio tužbeni zahtjev.

Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom tuženikove žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude, potvrdio prvostupanjsku presudu. Ocijenio je da tuženik donoseći pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu nije postupio protivno odredbama čl. 120. ZR, čl. 121. ZR, čl. 122. ZR, čl. 118. ZR i čl. 149. ZR, ali da nije poštovao sve kriterije propisane čl. 107. st. 3. ZR jer je odluku o utvrđivanju viška radnika temeljio na dodatnom kriteriju – procjeni učinka radnika za 2010. i 2011., a tužitelju je propustio uzeti u obzir i bodovati činjenicu da je samohrani roditelj maloljetnog djeteta (kćeri) s posebnim potrebama s kojim živi.

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 107. st. 1. točka 1. ZR te st. 3. istoga članka.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 1. točka 1. ZR te čl. 107. st. 3. ZR prihvativši tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 30. svibnja 2017.