Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: K-2/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Zorislava Kaleba,
predsjednika vijeća te sudaca porotnika Vide Ljubojević i Petra Sustolčića članova
vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv
optuženika I. S. zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 2. u vezi članka
38. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00.,
51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07.,
152/08. i 57/11, dalje u tekstu: KZ/97.) povodom optužnice Županijskog državnog
odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-4/2020 (ranije K-DO-28/12) od 20. ožujka 2013. s
izmjenom od 17. studenoga 2015. u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog
odvjetnika Marije Rukavine, optuženika I. S. uz branitelja optuženika, D.
K., odvjetnika u S., dana 30. rujna 2021. objavio je i
p r e s u d i o j e
Optuženik I. S., OIB: …, sin R. i K. djevojački T.,
rođen …. u S. s prebivalištem u S., ,
državljanin Republike Hrvatske, KV kovinotokar, završio srednju ugostiteljsku
školu, jedini vlasnik i direktor TD Š. P. j.d.o.o. iz G. L.,
s plaćom 4.500,00 kuna, živi izvanbračno s M. K., otac dvije djece
od kojih je jedno maloljetno, vlasnik kuće na adresi G. L. 33, 50m2 s
okućnicom, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,
k r i v j e
I. što je:
dana 14. siječnja 2010. oko 20,00 sati u S., znajući da će tu večer A.
J. počiniti razbojništvo u trgovini „S. V.“ d.o.o. u …,
automobilom „Ford Focus“ dovezao A. J. nedaleko navedene trgovine te mu
predao pištolj marke „Walther“ model 8, call 6,35 mm, Browning, da s istim počini
razbojništvo i rekao mu: „Samo uđi, pokaži pištolj, oni će se prestrašiti i dati novac“,
nakon čega je A. J. ušao u trgovinu „S.“ i uz prijetnju pištoljem od
prodavačice T. J. uzeo i zadržao 6.500,00 kn te također dana 22. siječnja
2010. oko 19,00 sati istim automobilom dovezao A. J. i Ž. B. do
trgovine mješovite robe „M.“ d.o.o. u S., …, i predao im isti pištolj
i preklopni nož dužine oštrice oko 20 cm da počine razbojništvo, što su A. J. i
Ž. B. i učinili i uz prijetnju pištoljem i nožem od prodavačice A.
O. uzeli i zadržali 2.590,00 kn i 5 kutija cigareta „Largo“,
II. dakle, drugima s namjerom pomogao, da prijetnjom, da će izravno napasti
na život neke osobe, oduzmu tuđe pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoje,
pri čemu je uporabljeno oružje,
III. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – pomaganjem u razbojništvu
– opisano u članku 218. stavak 1. i 2. u vezi članka 38. Kaznenog zakona ("Narodne
novine" broj 110/97, 27/989, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog
suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje KZ/97), a kažnjivo po
članku 218. stavak 2. u vezi članka 38. stavak 1. KZ/97.
IV. Optuženik I. S. se temeljem članka 218. stavak 2. u vezi članka 38. stavak 1. KZ/97 uz primjenu članka 57. stavak 1. i 4 točka c) KZ/97.
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
V. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavak 2. točka
1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08, 76/09,
80/11, 91/12 – odluka Us RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje:
ZKP/08) optuženik I. S. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka sudu u
paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna i troškove dolaska svjedoka na sud u iznosu od
36,00 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-28/12 od
20. ožujka 2013. izmijenjenoj na raspravi 17. studenog 2015. optuženom I.
S. je stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela protiv imovine – pomaganjem
u razbojništvu označeno u članku 218. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 38. KZ/97,
a kažnjivo po članku 218. stavak 2. i članku 38. KZ/97. Pritom je bitno napomenuti da
su oba događaja od 14. i 22. siječnja 2020. optužena kao jedno kazneno djelo
pomaganja u razbojništvu, te je kao takvo presuđeno u prvoj presudi K-15/13 od 24.
veljače 2014. Presuda je do sada ukidana tri puta, prva presuda je bila osuđujuća, a
druga i treća oslobađajuće, kod dva različita vijeća.
1.1. Pozvan da se očituje na navode optužbe optuženik je izjavio kako se ne
smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom.
2. Tijekom dokaznog postupka vijeće je temeljem članka 431. stavak 1. točka
8. ZKP/08 bez suglasnosti obrane pročitalo iskaze svjedoka Ž. B. sa
zapisnika od 17. prosinca 2013. (list 49-50), od 26. svibnja 2015. (list 89-90) i 12.
siječnja 2018. (list 164-165 spisa) i svjedoka A. J. sa zapisnika od 17. prosinca
2013. (list 50-51), 26. svibnja 2015. (list 87-88) i 7. ožujka 2018. (list 173-175 spisa)
koji su prethodno već saslušani na raspravi u prisutnosti stranaka.
3. Temeljem članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 uz suglasnost stranka
vijeće je pročitalo iskaze svjedoka E. S. sa zapisnika od 17. prosinca
2013., list 51-52 spisa, 17. lipnja 2015., list 95-96. i od 11. travnja 2017. list 141-142
spisa, svjedoka A. S. sa zapisnika od 19. veljače 2014., list 57-58 spisa,
od 26. svibnja 2015., list 86-87 spisa i 11. travnja 2017 list 141 spisa i svjedoka
M. P. sa zapisnika od 5.veljače 2014., list 55, od 26. svibnja 2015. list 90 i
11. travnja 2017. list 142-143 spisa. Vijeće je nadalje pročitalo podneske bolnice "Dr. I. B." P. od 24. travnja 2017. (list 149-
150 spisa), dopis Kaznionice u L. za A. J. od 8.6. 2015. (list 91-92) te
izvršilo uvid u priklopljene spise Županijskog suda u Sisku broj Kio-65/10 u
kaznenom predmetu protiv E. S., Županijskog suda u Sisku broj K-7/10
u kaznenom predmetu protiv A. J. i Ž. B., spis Općinskog suda u
Sisku broj K-473/11 u kaznenom predmetu protiv I. S., pravomoćnu presudu
Županijskog suda u Sisku broj K-7/2010. od 7. travnja 2010. i presudu Vrhovnog
suda Republike Hrvatske broj I Kž-760/10 od 9. studenog 2010. Na kraju dokaznog
postupka vijeće je pročitalo izvadak iz KE i PE za optuženika s list 217 i 219 spisa.
3.1. Vijeće je temeljem članka 421. stavak 1 točka 2. i 4. ZKP/08 odbilo
prijedlog obrane da se ponovno pozovu i saslušaju kao svjedoci Ž. B. i A.
J. koji su već saslušavani u tri navrata na raspravi, jer vijeće ima temeljem članka
431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 ovlasti čitati iskaze svjedoka saslušanih na raspravi u
prisutnosti stranka, kao nevažan i odugovlačeći. Pozivanjem istih svjedoka ne bi se
utvrdile nikakve nove odlučne činjenice s obzirom da je trebalo njihove dosadašnje
iskaze analizirati i usporediti. Također se je svjedok A. J. u bitnim dijelovima
iskaza po inkriminaciju ponavljao u svojim iskazima, dok je svjedok Ž. B.
potvrdio, nakon što mu je predočen drugačiji iskaz dan u istrazi, da je dao takav
iskaz, no nelogično je objasnio promjenu istog na daljnjim raspravama.
3.2. Optuženik I. S. je u svojoj obrani na raspravi izjavio da se više ne
sjeća svojih obrana i da ne želi iznositi obranu niti odgovarati na pitanja. Naveo je
samo da je prošlo dosta vremena od predmetnog događaja te da se brani od nečega
što se nije niti dogodilo. Stoga je pročitana obrana optuženika od 3. listopada 2012.
(list 19-22 spisa), od 19. veljače 2014. (list 57-60 spisa), 17. studenog 2015. (list 101-
102) i 7. ožujka 2018., list 175-6), te je preslušana audiovizualna snimaka prvog
ispitivanja optuženika od 3. listopada 2012. (list 19-22 spisa).
4. Uvidom u spis i presudu Županijskog suda u Sisku broj K-7/10 od 19.
travnja 2010., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj I Kž-760/10 od
9. studenoga 2010. A. J. proglašen je krivim radi počinjenja kaznenog djela
razbojništva, počinjenog u trgovini S. VS d.o.o., a A. J. i Ž. B. radi
počinjenja kaznenog djela razbojništva, počinjenog u trgovini M. te je A. J. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine,
a Ž. B. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Iz činjeničnog opisa
navedene presude vidljivo je da je A. J. prilikom počinjenja kaznenog djela
razbojništva u trgovini S. VS d.o.o. koristio pištolj marke "Walther" model 8, call
6,35 Browning, a pri počinjenju kaznenog djela razbojništva u trgovini M. A.
J. je koristio isti pištolj, a Ž. B. preklopni nož.
5. Iz provedenih dokaza vijeće je kao nesporno utvrdilo da je dana 14. siječnja
2010. oko 20,00 sati A. J. počinio kazneno djelo razbojništva u trgovini S.VS d.o.o. u N. P., uporabom pištolja marke "Walther" Browning; da ga je
do navedenog mjesta svojim automobilom dovezao upravo optuženik I. S. i
A. J. predao vrećicu u kojoj je bio pištolj za njega, a koju vrećicu je optuženiku
I. S. dao E. S.. Nadalje je kao nesporno utvrđeno, da su A.
J. i Ž. B. 22. siječnja 2010. oko 19,00 počinili razbojništvo u trgovini
mješovite robe M. d.o.o. u S. u … i to uporabom istog pištolja
"Walther" Browning i preklopnog noža, te da ih je do navedenog mjesta ponovo
dovezao optuženik I. S. svojim automobilom i predao im vrećicu u kojoj je bio
pištolj i nož za njih, a koju mu je prethodno dao E. S..
5.1. Kao sporno pitanje bilo je potrebno utvrditi da li je optuženik s namjerom
pomogao A. J. i Ž. B. u cilju izvršenja kaznenog djela razbojništva na
način da je A. J. dovezao u blizinu trgovine S. i predao mu navedeni
pištolj 14. siječnja 2010. odnosno dovezao A. J. i Ž. B. do trgovine
mješovite robe M. u … u S. dana 22. siječnja 2010. i predao
im pištolj i preklopni nož znajući da će počiniti ta kaznena djela. Stoga će se u
daljnjem izlaganju obrazložiti samo sporne činjenice.
6. Optuženik I. S. je u svojoj obrani na prvom ispitivanju naveo da je
A. J. vozio u nekoliko navrata u Z., jer se bavio uslugama prijevoza i
često je vozio prijatelje i poznanike kuda je trebalo. A. S. je nekoliko
puta vozio u P. no, ne sjeća se da bi ga vozio iz P. u S., a nikada
s njim nije bio A. J.. Sa J. je bio u društvu svega 3-4 puta, a Ž.
B. je susreo dva puta u životu i to na sudu u S..
6.1. Potvrđuje da je jedne prigode vozio A. J. u N. S., na zamolbu
E. S.. Također je vozio A. J. i još jednu osobu, no ne zna da li je
to bio Ž. B., u G., a moguće je da je do bilo 22. siječnja 2010. i to
nakon što ga je telefonom nazvao E. S..
6.2. Na raspravi 7. ožujka 2018. optuženik je izjavio da poznaje A. i E.
S. "iz grada" negdje od 1998. i to E. bolje. U vrijeme događaja, s
E. je radio oko trgovine rabljenih automobila. Kako E. nije imao vozačku
dozvolu, on ga je često vozio. A. J. je upoznao preko E. S., a
B. nije znao, niti ga je ikad upoznao. P. je vjenčani kum i poznaje ga
dugo. J. je na upit i zamolbu S. povezao i ostavio u ulici gdje se skreće
za romsko naselje u N. P. 500-600 metara od trgovine S. Misli da mu
on nije tada ništa platio, jer ga nije nigdje određeno vozio, već samo povezao. Kad je
navodno počinjeno kazneno djelo razbojništva u trgovini „S.“ išao je u S., gdje
ima kuću.
6.3. Da je J. počinio kazneno djelo razbojništva u trgovini S. saznao
je tek nakon razbojništva u trgovini M. Često je vozio A. S. i onda
je čuo priču o tim krađama i pljačkama. U to vrijeme su bile pretrage domova i onda
je čuo za počinjenje ta dva kaznena djela. Između ta dva događaja zvao ga je E.
S. da J. odveze u G. gdje je stanovao te mu je rekao da pokupi
neke stvari za J. od njega i da mu iste preda. Tada je bio s njim njegov kum
M. P.. Prvo je otišao kod E. koji je stanovao u ulici …., te uzeo
stvari za J. i to vrećicu s robom, no nije gledao što je u vrećici i stavio ju na
zadnje sjedalo. Potom je otišao prema gradu gdje ga je čekao J., a s njim je bila
još jedna osoba za koju je poslije saznao da se radi o B., te su oni sjeli u auto.
Na suvozačkom mjestu je sjedio njegov kum M. P., a A. J. i B. su
sjeli iza. Kad su ušli u auto rekao je J. da mu je to na zadnjem sjedalu ostavio
E.. Odvezao ih je u G. i ostavio, a s kumom M. P. se vratio u
S. i ne zna što se kasnije događalo. Kada je došao kod A., rekli su mu da je
J. nešto napravio i da su počele pretrage vezano uz ova kaznena djela. Poriče da
bi davao upute o počinjenju kaznenog djela J. i B., jer uopće nije znao da
će ih oni počiniti, odnosno prvi puta sam J., a drugi puta u društvu s B..
Osporava da bi držao oružje u autu i da bi uopće govorio što treba napraviti J. kad
uđe u trgovinu.
6.4. Kad je J. prvi put vozio i ostavio u blizini trgovine S. bila je večer,
a kad je vozio J. i B. bilo je predvečer ili popodne, nije siguran. U vezi
predmetnih kaznenih djela nije dobio nikakav novac, niti je sudjelovao oko nikakvih
dogovora o počinjenju kaznenih djela. Ne sjeća se kakva je bila vrećica u kojoj je bilo
oružje, osim da je bila veća i činilo se da je bila roba u njoj, dok oružje nije vidio. Kad
je uzeo vrećicu od E. koju je trebao dati J. i prevesti ga, M. P. je
ostao u autu, a E. mu je vrećicu dao na ogradi i u kuću nije ulazio. Kad je vozio
J. i B. do G., J. je u jednom trenutku uzeo vrećicu i izvadio pištolj i
oni su dvojica nešto komentirali i tada je on rekao da to spremi i da ga neće voziti.
Pretpostavlja da je to i M. P. vidio. Koliko se sjeća njegov se iskaz odnosio
na taj drugi događaj, jer kad je povezao J. prema trgovini S. 6.5. Za Ž. B. ne zna ništa, a zna da su se J. i E. S.
poznavali i da su imali neke poslovne odnose vezano uz novac, ali nije nikad bio
direktno u to uključen, pa ne može o tome govoriti. Iz priča je čuo da je J. dugovao
nešto S., međutim da li je to stvarno bilo ne zna, niti se o tome pred njim
direktno razgovaralo. Ne zna koliko je dana prošlo između prvog i drugog događaja
za koji se vodi postupak, odnosno kad je vozio J., pa potom J. i B..
Moguće da je bilo negdje 2010.
7. Uvidom u spis Županijskog suda u Sisku broj Kio-65/10 utvrđeno je da je
rješenjem od 1. lipnja 2011. obustavljena istraga protiv E. S. radi
kaznenog djela iz članka 218. stavak 2. u vezi člankom 38. KZ/97.
7.1. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sisku broj K-473/11 od
14. ožujka 2012. utvrđeno je kako je opt. I. S., temeljem članka 354. točka 3.
ZKP/97, oslobođen od optužbe radi kaznenog djela prijetnje, upućene E.
S., da će ga ubiti.
8. Iako optuženik u svojoj obrani negira dogovor, njegova obrana je u
suprotnosti je s iskazima svjedoka A. J., M. P. i Ž. B., jer
kada se iskazi navedenih svjedoka A. J., M. P. i Ž. B. stave
u kontekst optuženikove obrane koji priznaje da je u oba navrata prevozio
neposredne počinitelje, svjedoka A. J. i Ž. B., do trgovina u kojima su
oni, kako je pravomoćno utvrđeno, počinili kaznena djela razbojništva te da je predao
vrećicu s oružjem, optuženikovi postupci svakako predstavljaju pomagačke radnje
A. J. i Ž. B. u počinjenju kaznenog djela razbojništva uz uporabu
oružja.
9. Svjedok A. J. ispitan na okolnost kaznenog djela razbojništva,
počinjenog u trgovini M. dana 22. siječnja 2010., mijenjao je svoje iskaze tijekom
rasprave, pa je tako na raspravi od 17. prosinca 2013. iskazao kako nema nikakve
veze s razbojništvom, počinjenim u trgovini M. i da je to kazneno djelo počinio
Ž. B., da je imao crni smotuljak u kojem je bio pištolj, koji je Ž. B.
pronašao u smeću, te kako ne zna da li je optuženik I. S. znao da se ide u
počinjenje kaznenog djela razbojništva u trgovinu M. već da ih je samo dovezao
do stana gdje je on stanovao. Stoga ovaj iskaz dan na raspravi od 17. prosinca 2013.
vijeće ne prihvaća jer je nelogično i neuvjerljivo te je u suprotnosti sa ostalim
izvedenim dokazima.
9.1. Nadalje, na raspravi održanoj 26. svibnja 2015. svjedok A. J.
promijenio je svoj iskaz u odnosu na događaj vezan uz kazneno djelo od 22. siječnja
2010. iskazavši kako ga je, zajedno s Ž. B., u blizinu navedene trgovine
dovezao jedan čovjek koji se predstavio kao I. S., a on nije siguran da je to
upravo optuženik, te ih je dovezao do stana gdje je tada stanovao. Navodi da je kod
sebe imao nož, koji je bio vlasništvo Ž. B., a B. je imao pištolj, kojega je
on koristio pri počinjenju kaznenog djela razbojništva u trgovini S. Naveo je
kako je taj nepoznati čovjek njemu rekao: "Samo uđi, pokaži pištolj i oni će se
prestrašiti i dati novac", no nije siguran da se radilo upravo o optuženiku. Njegov
iskaz je u tom dijelu nelogičan s obzirom da je optuženika poznavao od prije, te je
kao nesporno utvrđeno da ga je vozio i dao mu oružje u dva navrata.
9.2. U svom iskazu od 7. ožujka 2018. svjedok J. je naveo da je pištolj bio u
automobilu ispod sjedala suvozača na kojem je sjedio kad ga je uzeo i kod počinjenja
jednog i drugog kaznenog djela, što je suprotno iskazu svjedoka M. P. i
ostalih prisutnih u automobilu u vezi počinjenja kaznenog djela u trgovini M. koji
su naveli da kad ih je S. vozio do stana J., J. nije bio suvozač, već je
sjedio na stražnjem sjedalu. Ispitan na okolnost počinjenja kaznenog djela
razbojništva u trgovini S. V. 14. siječnja 2010., na raspravi 17. prosinca 2013.
iskazao je kako se zbog proteka vremena ne sjeća detalja toga događaja, da ga je do
navedene trgovine vozio optuženik, a pištolj koji je kritične zgode imao uza se,
pronašao je u smeću. Optuženiku je nakon počinjenja ovog kaznenog djela dao dio
novca za gorivo, odnosno, novac su međusobno podijelili.
9.3. Na raspravi od 26. svibnja 2015., svjedok A. J. iskazao je da se ne
sjeća detalja razbojništva u trgovini S. 14. siječnja 2010., koje je počinio i da ga
je do mjesta razbojništva dovezao jedan čovjek koji je rekao da se zove I. S., a
nije siguran da je to optuženik, jer je optuženik puno jača i krupnija osoba od čovjeka
koji ga je kritične zgode vozio do navedene trgovine. Bio je pod utjecajem alkohola, a
pištolj koji je imao kod sebe pronašao je u smeću. Nakon počinjenja navedenog
kaznenog djela, taj isti čovjek koji ga je dovezao do mjesta počinjenja djela, odvezao
ga je i ostavio u C. P.. Navedeni iskaz je A. J. promijenio na
raspravi 7. ožujka 2018. na način navodeći da je pištolj za počinjenje kaznenog djela
razbojništva u trgovinu S. V. uzeo ispod sjedala suvozača.
9.4. Iako je svjedok A. J., kao pravomoćno osuđena osoba zbog
počinjenja predmetnih kaznenih djela razbojništava u trgovinama S. i M. iskaze tijekom postupka, objašnjavajući da su mu u zatvoru prijetili te da se
zbog ozljede glave slabije sjeća događaja, on je više puta ponavljao bitne dijelove
iskaza da mu je optuženik, dok ga je prevozio do trgovine S. rekao "Samo uđi,
pokaži pištolj, oni će se prestrašiti i odmah dati novac". U svom zadnjem iskazu na
raspravi od 7. ožujka 2018. svjedok iskazuje kako je optuženik znao da će on u
trgovini S. počiniti kazneno djelo razbojništva. Također, na istoj raspravi svjedok
je bio izričit da je pištolj, kojim su počinjena oba kaznena djela, svaki puta uzeo ispod
suvozačevog sjedala optuženikovog vozila.
9.5. Ovakav zadnji iskaz svjedoka A. J. dan na raspravi 7. ožujka 2018.
u bitnom je suglasan onome što je iskazao na raspravi od 17. prosinca 2013., ali i
terećenju optuženika iskazom danom u istrazi koji mu je bio pročitan i predočen mu na raspravi.
9.6. Iz iskaza svjedoka A. J., danog na raspravi 7. ožujka 2018.,
nesporno proizlazi kako ga je optuženik odvezao do trgovine S. u N.
P. i da ga je optuženik čekao dok nije izvršio razbojništvo u navedenoj trgovini.
Svjedok A. J. je iskazao da mu je optuženik izričito rekao prije počinjenja
razbojništva u trgovini S. B. da samo uđe, da pokaže pištolj i da će se prestrašiti
i dati novac, a što se tiče počinjenja razbojništva u trgovini M. d.o.o. način
počinjenja je zapravo bio isti, samo što je tada bio prisutan i Ž. B., a logično
je da je postupanje optuženika i ove zgode bilo prethodno dogovoreno s
neposrednim počiniteljima razbojništva.
9.7. Dio iskaza A. J., u kojem poriče počinjenje kaznenog djela
razbojništva u trgovini M. ovo vijeće nije prihvatilo jer je nelogično i neuvjerljivo
te usmjereno da umanji kaznenu odgovornost optuženika, jer je isti u suprotnosti sa
iskazom svjedoka Ž. B. i s pravomoćnom presudom Županijskog suda u
Sisku broj K-7/10 od 19. travnja 2010. Pri tome, kod ocjene vjerodostojnosti iskaza
svjedoka A. J. uopće nije odlučno što je on, na raspravi od 26. svibnja 2015.,
iskazao dvojbe u pitanju identiteta osobe koja ga je prevezla do spornih trgovina, jer
sam optuženik, kao i svjedok M. P., tu činjenicu ne osporavaju.
10. Svjedok M. P. detaljno je opisao zbivanja koja odgovaraju
kronologiji događaja koji je prethodio počinjenu razbojništva u trgovini „M.“ u S.
22. siječnja 2010. Svjedok je naveo kako ga je optuženik jedne prilike trebao povesti
kući, a iz njegovog iskaza proizlazi da je optuženik prvo razgovarao mobitelom s
nekom osobom, pri čemu se udaljio od njega tako da on nije mogao čuti razgovor.
Potom su zajedno krenuli automobilom i zaustavili se pored kuće, osobe po nadimku
E. gdje je optuženik od neke osobe preuzeo najlonsku vrećicu s nekim
predmetima i potom stavio na zadnje sjedište automobila, a onda se odvezao na
drugo mjesto gdje su u automobil ušle dvije njemu nepoznate muške osobe i sjele na
zadnja sjedišta. Optuženik im se obratio, pokazujući vrećicu rekavši „ovo vam je
poslao E.“ i da to uzmu, pa ih potom odvezao na mjesto koje se nalazi u blizini
trgovine „M.“ u S., te dečke ostavio u …, da bi potom njega
odvezao kući.
10.1. Ovakav iskaz svjedoka M. P. koji je i vjenčani kum optuženika,
je životan i logičan te ukazuje na to da je optuženik imao pomagačku ulogu
optuženika pri kaznenom djelu razbojništva. Također osoba po nadimku E. je
nesporno E. S..
11. Saslušan kao svjedok Ž. B., koji je sa J. počinio razbojništvo
u trgovini „M.“ 22. siječnja 2010. u svom iskazu je u bitnom opisao kronologiju i
dinamiku priprema za počinjenje razbojništva. Iz njegovog iskaza proizlazi kako se
isti ne sjeća događaja vezanog za razbojništvo u trgovini M. d.o.o. zbog njegove
alkoholiziranosti, tko ih je vozio do navedene trgovine, da ne zna tko je oružje i oruđe
za razbojništvo nabavio, no navodi da ga je A. J. nagovorio na počinjenje toga.
Naveo je kako mu je A. J. dao preklopni nož, a ovaj je već imao kod sebe pištolj
"Walther". Nakon počinjenog razbojništva, vozač koji ih je dovezao na lice mjesta nije
ih čekao, a dogovor je bio da ih čeka negdje u gradu. Navedeni novac su njih dvojica
podijelili između sebe, a dogovor je bio da ga podijele i sa vozačem.
11. 1. Upozoren na drugačije iskazivanje u raznim fazama postupka iskazao je da je istina to što govori u zadnjem iskazu i da se više ni ne sjeća što je ranije govorio
s obzirom na protek vremena. Nakon što su mu predočeni dijelovi iskaza dani u ŽDO
u Sisku 22. listopada 2012. gdje je drugačije iskazivao i to da ih je: opt. I. S.
svojim automobilom dovezao do mjesta izvršenja djela, a u njegov automobil su ušli
ispred G. u S., a gdje ih je čekao prema dogovoru sa A. J., te
da je putem prema mjestu izvršenja djela, optuženik dao nož i pištolj A. J., koji
je sjedio do njega na mjestu suvozača, na raspravi dana 12. siječnja 2018. (list 165)
potvrdio je da je dao takav iskaz, no nelogično objašnjava da se to odnosilo na
razdoblje nakon počinjenja kaznenog djela, a ne prije.
12. Svjedoci A. i E. S. nemaju neposrednog saznanja o
navedenim događajima, ali iz njihovih iskaza proizlazi kako je optuženik sudjelovao u
počinjenju kaznenog djela razbojništva u trgovini S. VS d.o.o., zajedno sa
A. J. i da im je to optuženik sam rekao.
12.1. Na raspravi dana 17. prosinca 2013. svjedok E. S. iskazao je
kako je o razbojništvu, počinjenom u trgovini S. saznao od svoga brata A.
S., koji se u to vrijeme nalazio na liječenju u P.. Kako njegov brat nije
imao automobil, po njega su u bolnicu došli optuženik i A. J.. A. J. ih je
poslije častio pićem. Njemu je bilo čudno što je A. J. platio piće, jer ovaj nikada
nije imao novaca, čak ni za hranu, pa je i pitao optuženika otkuda J. novac, a
optuženik je rekao da su opljačkali trgovinu S. Njegov brat A. je tada
stanovao u G. i to u neposrednoj blizini A. J. pa mu je brat ispričao da je
jedan dan došla policija kod J. i izvršila pretragu, te su nakon toga uhićeni A.
J. i B. radi počinjenja razbojništva u G..
13. Za ostvarivanje pomagačkih radnji optuženika bilo je potrebno utvrditi je li
on, prilikom prevoženja neposrednih počinitelja, znao da će oni potom izvršiti
kaznena djela razbojništva, jer ako jest, tada nema dvojbe da je postupao po
prethodnom, makar i prešutnom, dogovoru s njima, što ga čini sudionikom pri
izvršenju tih kaznenih djela. U prilog tom zaključku, ukazuju citirani dijelovi iskaza
svjedoka A. J., iskaza svjedoka A. S. koji dosljedno tvrdi da mu je
optuženik sam rekao kako je, zajedno s A. J., "opljačkao" trgovinu S."
te navedeni iskaz svjedoka M. P. u vezi događaja od 22. siječnja 2021.
14. Dio obrane optuženika, u kojoj priznaje da je vozio J. do trgovine
S. te J. i B. do trgovine M. u …, no da pri tome nije
znao njihove namjere za počinjenje kaznenog djela razbojništva, sud nije prihvatio,
jer je ista neuvjerljiva i suprotna izvedenim dokazima. Također, neuvjerljiva je obrana
optuženika u kojoj priznaje da je predao A. J. smotuljak u najlon vrećici,
odnosno smotuljak koji je preuzeo od E. S. i predao ga J. i B.,
ne znajući što se u njemu nalazi. Naime, nesporno je da su optuženik i E.
S. u navedenom vremenskom razdoblju bili u veoma dobrim odnosima, da su
se zajedno bavili preprodajom vozila te je nesporno da je E. S. upravo
tražio od optuženika da poveze J. i B. do navedenih trgovina, gdje su
izvršili razbojništvo, uslijed čega je neuvjerljiva obrana optuženika kako nije znao
kuda vozi J. i B. i kako nije znao što se nalazi u "smotuljku", tj. najlon vrećici
koju im je predao, a nakon što ju je dobio od E. S..
14.1. Optuženik je u obrani povodom događaja od 22. siječnja 2010. naveo da
se ne sjeća kakva je bila vrećica u kojoj je bilo oružje, osim da je bila veća i činilo se
da je bila roba u njoj. Kad je vozio J. i B., J. je u jednom trenutku uzeo
vrećicu i izvadio pištolj stoga mu je svakako bio poznat sadržaj vrećice, a također i
namjere J. i B.. No, vrećica u kojoj su pištolj i nož svakako je teža od
vrećice sa robom odnosno odjevnim predmetom.
14.2. Povezujući iskaz svjedoka Ž. B. s iskazima svjedoka M.
P. i A. J. uz priznaje optuženika, da je odvezao autom A. J. do
trgovine „S.“ (gdje je počinio prvo razbojništvo) te A. J. i Ž. B. do
trgovine „M.“ (gdje je počinjeno drugo razbojništvo), pri čemu je prvi put od E.
S. dobio neki zamotuljak (s pištoljem) koji je predao u prvom navratu A.
J., a u drugom J. i B. vrećicu (sa pištoljem i nožem), a oba razbojništva
su prema iskazu A. J. počinjena sa istim pištoljem, izvodi se zaključak o
pomagačkoj ulozi optuženika pri predmetnom kaznenom djelu. S obzirom da je
optuženik nesporno u kraćem vremenskom intervalu dva puta prevozio neposredne
počinitelje do mjesta izvršenja kaznenih djela, te da su oni, nesporno, prije počinjenja
kaznenog djela razbojništva u trgovini M. iz optuženikovog vozila preuzeli
vrećicu nepoznatog sadržaja, a svjedok A. J., navodi da je pri izvršenju oba
puta koristio isti pištolj koji je uzeo iz vozila optuženika, ukazuju na pomagačke
radnje opt. I. S. kod počinjenja predmetnog kaznenog djela.
15. Iz iskaza svjedoka M. P. proizlazi kako optuženik, vozeći J. i
B. do trgovine mještovite robe M. u .., nije niti pitao kuda ih
treba odvesti, već se samoinicijativno zaustavio na jednom mjestu, a što je kod
svjedoka M. P. stvorilo dojam da su se oni prethodno dogovorili kuda ih
ovaj vozi. Također, predavši zamotuljak u najlon vrećici J. i B. i kazavši im:
"ovo vam je E. poslao", stekao je dojam kako su oni znali o čemu se radi i što se
nalazi u navedenom smotuljku. Stoga, iz iznesenoga ovaj sud zaključuje kako su
J. i B. upravo postupali po prethodnom dogovoru E. S. i
optuženika.
16. Vijeće prihvaća iskaze svjedoka A. J., Ž. B., E.
S., A. S. i M. P. u dijelu u kojem terete optuženika za
pomaganje u razbojništvu s obzirom da u tom dijelu iskazuju životno i logično, s
obzirom da je proteklo dosta vremena od inkriminiranog događaja. Logično je da se
pritom kako odmiče vrijeme ne sjećaju svih okolnosti, te su njihovi iskazi međusobno
podudarni u bitnim dijelovima, dok ostali dio iskaza posebice A. J. i Ž.
B. ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza u cijelosti koji se cijeni točnim i
istinitim s obzirom na prethodnu analizu, a koji zaključak ne dovodi u pitanje ni
obrana optuženika, jer ostale okolnosti nisu relevantne za zaključivanje o spornim
činjenicama.
17. Nabava sredstava za počinjenje kaznenih djela, te vožnja počinitelja do
mjesta razbojništva, predstavljaju pomagačke radnje u počinjenju kaznenih djela koje
su ostvarile druge osobe, tj. A. J. i Ž. B.. Stoga je optuženik drugima s
izravnom namjerom pomogao, da prijetnjom da će izravno napasti na život neke
osobe, oduzmu tuđe pokretne stvari u cilju da ih protupravno prisvoje, pri čemu je
uporabljeno oružje, iako je pritom bio svjestan zabranjenosti djela pri čemu ne postoji
ni jedan ispričavajući razlog.
17.1. Optuženik je dakle, u kraćem vremenskom razdoblju dva puta prevozio
neposredne počinitelje do mjesta izvršenja kaznenog djela, ostavio im je vrećicu na
zadnjem sjedalu u kojoj se nalazio pištolj, odnosno pištolj i nož, pri izvršenju oba
kaznena djela A. J. je koristio isti pištolj, koji je uzeo iz vrećice koja se nalazila
na zadnjem sjedalu vozila optuženika, a optuženik je prilikom prevoženja
neposrednih počinitelja znao da će oni potom izvršiti kaznena djela razbojništva, odnosno postupao je po prethodnom dogovoru s njima.
18. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka, pojedinačno i u
njihovoj ukupnosti, te dovodeći ih u vezu sa obranom optuženika ovo vijeće je
nedvojbeno utvrdilo da je optuženik I. S. kritične zgode počinio kazneno djelo
počinio kazneno djelo protiv imovine – pomaganjem u razbojništvu – opisano u
članku 218. stavak 1. i 2. u vezi članka 38. KZ/97. na način kako je to opisano u izreci
presude.
18.1. Takvim svojim postupanjem, optuženik je s namjerom ostvario sva bitna
obilježja kaznenog djela pomaganja u razbojništvu iz članka 218. stavak 2. KZ/97 u
vezi članka 38. stavak 1. KZ/97, pri čemu nije dovedena u pitanje njegova ubrojivost,
vijeće je optuženika kao kazneno odgovornog proglasio krivim.
Primjene blažeg zakona
19. S obzirom da je od počinjenja kaznenog djela stupio na snagu novi
Kazneni zakon ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18
i 126/19, dalje u tekstu KZ/11) koji je na snazi od 1. siječnja 2013., a optuženiku
I. S. je stavljeno na teret kazneno djelo pomaganja u razbojništvu iz članka
218. stavak 2. u vezi članka 38. KZ/97., vijeće je temeljem članka 3. stavak 2. KZ/11
utvrđivalo primjenu blažeg zakona u odnosu na kazneno djelo pomaganja u
razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi 38. KZ/11.
19.1. Analizirajući koji je od ta dva zakona blaži u konkretnom slučaju utvrđeno
je da su zapriječene zatvorske kazne za kazneno djelo iz članka 218. stavak 2. KZ/97
i za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11 iste u donosu na minimum i
maksimum zapriječene kazne zatvora (od 3 do 12 godina), a također i zakonski opis
djela. Nadalje kod oba kaznena djela predviđena je mogućnost blažeg kažnjavanja
pomagača te zakonsko ublažavanje do jedne godine. S obzirom da zbog prethodne
osuđivanosti optuženika nije bio mjesta primjeni uvjetne kazne ni rada za opće
dobro, primijenjen je zakon u vrijeme počinjenja djela KZ/97.
U odnosu na kazneno pravnu sankciju
20. Odlučujući i vrsti i visini kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj
odgovornosti optuženika, vijeće je prvenstveno imalo u vidu visinu zapriječene kazne
za kazneno djelo iz članka 218. stavak 2. u vezi članka 38. stavak 1. KZ/97 koja je uz
zakonsko ublažavanje primjenom članka 57. stavak 1. i 4. točka c) KZ/97. od 1 do 12
godina, stupanj krivnje, pogibeljnosti djela i svrhu kažnjavanja. Vijeće je pritom bilo
vezano i visinom kazne izrečenoj u prvoj presudi poslovni broj: K-15713 od 24.
veljače 2014. od jedne godine na koju ŽDO nije uložilo žalbu.
20.1. Kao otegotne okolnosti vijeće je uzelo u obzir dosadašnju kaznenu
osuđivanost optuženika i to: 4 puta na uvjetne osude (2010.-2013.) prema izvodu iz
KE i PE, da je osuđivan 2011. za istovrsno kazneno djelo pomoć počinitelju nakon
počinjenog djela kaznenog djela iz članka 301. stavak 1. KZ/97, pobude iz kojih je
djelo počinjeno i upornost pri činjenju djela.
20.2. Kao olakotne okolnosti vijeće je uzelo u obzir protek vremena od
počinjenja djela, da je djelo ostalo u pokušaju, da posljednjih osam godina nije
osuđivan te da je otac mlt. djeteta. S obzirom da je optuženik pri počinjenu djela bio
pomagač, vijeće je primijenio i zakonsko ublažavanje kazne iz članka 57. stavak 1. i
stavak 4. točka c KZ/97 jer i članak 38. stavak 1. KZ/97 predviđa mogućnost blažeg
kažnjavanja za pomagača, te je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od
jedne godine, smatrajući da se svrha kažnjavanja može ostvariti samo bezuvjetnom
kaznom zatvora, no izricanjem kazne blaže od propisane. Zbog prethodne
osuđivanosti optuženika vijeće je smatralo kao nema mogućnosti primjene uvjetne
kazne zatvora, kao niti zamjene zatvora radom za opće dobro.
20.3. Izrečenom kaznom će doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije
i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika da shvati
štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće
suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.
U odnosu na troškove postupka
21. S obzirom da je optuženik proglašen krivim vijeće mu je naložio plaćanje
troškova kaznenog postupka sudu na ime paušala i troškova dolaska svjedoka u
ukupnom iznosu od 1.036,00 kuna u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti
presude, imajući u vidu složenost predmeta, duljinu trajanja postupka i imovinsko
stanje optuženika, smatrajući da je iste u mogućnosti platiti s obzirom na primanja i
imovinsko stanje.
U Sisku 30. rujna 2021.
Predsjednik vijeća mr. sc. Zorislav Kaleb,v.r.
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog
primjerka iste. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki
kazneni sud Republike Hrvatske.