Poslovni broj: I Kž-238/2021-12

Poslovni broj: I Kž-238/2021-12

 

 

 

   R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 18. svibnja 2021. broj: K-18/2020, u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika D. P.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaća se žalba optuženog D. O., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Karlovcu od 18. svibnja 2021. broj: K-18/2020., optuženi D. O. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. na način kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

 

1.1. Na temelju članka 110. u vezi članka 34. te članaka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., optuženi D. O. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine te mu je na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 11. veljače 2020. pa nadalje.

 

1.2. Na temelju članka 68. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom D. O. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 -  dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi D. O. oslobođen je u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. – 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku D. P., „zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona“, s prijedlogom da „Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili da uvažavanjem žalbe pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak“.

 

3. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su na njihovo traženje optuženi D. O. i njegov branitelj, odvjetnik D. P. te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj optuženika, odvjetnik D. P., dok nije pristupio zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, koji je o održavanju sjednice uredno obaviješten, kao niti optuženik koji je dostavio pisanu izjavu da ne želi prisustvovati sjednici, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 5. ZKP/08.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. U pravu je optuženik kada navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, budući je izreka presude proturječna razlozima, a izneseni su razlozi u znatnoj mjeri proturječni, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

 

7. Naime, optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju  iz članka 110. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. Iz činjeničnog opisa inkriminacije u izreci presude razvidno je da je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio način odvijanja inkriminiranog događaja, kako je definiran optužnicom, odnosno postupanje optuženika opisano je kao ubojstvo u pokušaju počinjeno s izravnom namjerom.

 

8. Međutim, prvostupanjski sud u odlomku 9. obrazloženja navodi da je zaključio „ da se radilo o napadu oštećenika vrlo slabog intenziteta koji se sastojao u tome da je optuženi zadobio udarac u rebra te šamar i razderotinu lijeve ušne resice što svakako predstavlja lakše ozljede.“ U nastavku taj sud navodi da je u „konkretnom slučaju izostao odgovarajući razmjer između napada i obrane“. Takvo utvrđenje nepobitno predstavlja zaključak o tome da je optuženikov postupak bio reakcija na napad, pa čak i da je predstavljao obranu od tog napada, pri čemu prvostupanjski sud smatra upitnim je li se optuženik od takvog napada imao pravo braniti. Prije svega, ni pravna teorija ni sudska praksa ne spori pravo napadnute osobe da se brani, pod pretpostavkom ili neposredno predstojećeg ili istodobnog protupravnog napada, a drugo je pitanje intenziteta postupaka koje napadnuta osoba smije činiti. Iz čitavog odlomka 9. pobijane presude nesumnjivo slijedi da prvostupanjski sud nalazi da je optuženik doista bio napadnut, a pritom se uopće ne bavi time je li možda u trenutku reakcije optuženika ubodima nožem napad oštećenika prestao ( u kojem slučaju, naravno, ne postoji ni pravo obrane), već sugerira da se optuženik protiv takvog napada (intenziteta i ozbiljnosti ozljeda koje je optuženik zadobio) nije imao pravo braniti, da bi potom ustvrdio da su postupci optuženika predstavljali „sasvim neadekvatan način obrane“. Ne samo što su takvi razlozi proturječni međusobno, nego su i u proturječju s izrekom odnosno činjeničnim opisom inkriminacije, jer se u obrazloženju prihvaća da je oštećenik bio napadač, dok se u činjeničnom opisu inkriminacije to ne spominje. Istodobni ili neposredno predstojeći napad uvijek znači da napadnuti ima pravo obrane, a druga je stvar intenziteta te obrane (izbora sredstva i načina), međutim to je pitanje eventualnog prekoračenja granica nužne obrane koje može biti od neznatnog do značajnog stupnja.

 

9. Slijedom iznesenog, ostvareno je proturječje između izreke i razloga presude, te su izneseni razlozi u znatnoj mjeri proturječni, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. takve naravi da se zbog nje pobijana presuda ne može ispitati po ostalim žalbenim osnovama, pa je istu trebalo ukinuti.

 

10. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja izvest će sve potrebne dokaze, koje će potom savjesno i valjano analizirati i kritički i logično ocijeniti, i to kako svakog za sebe tako i u međusobnoj ovisnosti. Pritom će s posebnom pažnjom razmotriti je li do ubadanja nožem došlo nakon verbalno fizičkog sukoba ili tijekom tog sukoba. Utvrdi li potonje, treba ocijeniti jesu li oba aktera u sukobu dobrovoljno sudjelovala, ili je oštećenik tempore criminis napadao optuženika, odnosno je li taj napad neposredno predstojao, a potom, ovisno o takvom utvrđenju, po potrebi ocijeniti intenzitet i težinu napada i u vezi s tim utvrditi je li reakcija optuženika bila primjerena ili se pak radilo o prekoračenju nužne obrane. U ovisnosti o tako utvrđenim okolnostima će eventualno korigirati činjenični opis i potom donijeti adekvatnu novu odluku, koju će valjano obrazložiti, sukladno odredbi članka 459. ZKP/08.

 

11. Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

 

 

 

U Zagrebu 30. rujna 2021.