Broj: Revr 622/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Č. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu J. & V. u Z., protiv tuženika H. t. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. B., djelatnik tuženika, radi utvrđenja ništetnosti, utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-567/14-2 od 1. prosinca 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1271/12-26 od 6. ožujka 2014., u sjednici održanoj 30. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je ništetna procjena učinka tužitelja J. Č. i to: "Planiranje i procjena individualnih ciljeva i kompetencija" za 2011. godinu, donesena od tuženika H. t. d.d. po G. T., uručena tužitelju dana 23. 03. 2012. godine.

II/ Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu broj: ... od 23.03.2012.g. kojom je tuženik H. t. d.d. otkazao tužitelju J. Č. U. o radu broj ... od dana 01. 01. 2012.g., nije dopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

III/ Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto specijalist za planiranje i inženjering pristupne mreže, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužitelja, sve u roku 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a, određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB-a, tekućom od 6. ožujka 2014. godine do isplate, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.".

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I/ Žalba tuženika H. t. d.d. iz Z. djelomično se odbija kao neosnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1271/12-26 od 6. ožujka 2014. točkama II, III i IV izreke, djelomično se uvažava kao osnovana pa se preinačuje navedena presuda u točki I izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je ništetna procjena učinka tužitelja J. Č. i to: "Planiranje i procjena individualnih ciljeva i kompetencija" za 2011., donesena od tuženika H. t. d.d. po G. T., uručena tužitelju dana 23. 03. 2012.".

II/ Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.".

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka tuženiku.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika nije osnovana.

Iz navoda iznesenih u reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude u ovom postupku proizlazi da je revident protiv drugostupanjske presude podnio redovnu i izvanrednu reviziju jer se pozvao na odredbe. čl. 382. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

S obzirom da je revizijom pobijana drugostupanjska presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu u ovom postupku ispunjene su zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije propisane čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP pa je o tuženikovoj reviziji ovaj sud odlučivao kao o redovnoj reviziji.

Naime, revizija na temelju čl. 382. st. 2. ZPP može se podnijeti samo u slučajevima u kojima stranke reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. istog članka i to ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Na temelju odredbe čl. 392.a  st. 1. ZPP pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tuženik u reviziji navodi da reviziju podnosi zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer smatra da je drugostupanjski sud donio pomalo konfuznu odluku i olako prihvatio sve navode prvostupanjskog suda, da  pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka koji se ne mogu ispitati, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su istaknuti razlozi nejasni i proturječni odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima navodi o sadržaju isprava i samih isprava te da su zaključci drugostupanjskog suda u suprotnosti s rezultatima provedenog postupka, materijalnim dokazima koji prileže spisu i iskazima saslušanih svjedoka. Tuženik u reviziji također navodi da je "izostala detaljna analiza cijelog spisa kao i dokaza koji mu prileže", čime zapravo iznosi relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Osim toga, revident u reviziji iznosi činjenične navode, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključke nižestupanjskih sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Smatra da je drugostupanjski sud, raspravljajući o transparentnosti dodatnog kriterija prekoračio tužbeni zahtjev, čime iznosi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP.

Suprotno tvrdnji revidenta tijekom drugostupanjskog postupka, kao niti tijekom prvostupanjskog postupka koji mu je prethodio, sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba  parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama. Razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude i prvostupanjske presude nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika o izvedenim dokazima. Budući da obrazloženje drugostupanjske presude, kao niti prvostupanjske presude nije proturječno i da su u njima navedeni razlozi o odlučnim činjenicama to prema ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, jer se ocjena dokaza nižestupanjskih sudova temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Nadalje, neosnovan je tuženikov revizijski navod da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP kada je, odlučujući o osnovanosti postavljenog tuženog zahtjeva imao u vidu i procjenu učinka tužitelja za 2011., kao jednu od odlučnih činjenica o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

Navode tuženika iznesene u reviziji kojima u biti iznosi činjenične prigovore, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključke nižestupanjskih sudova o izvedenim dokazima, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tužitelj je tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari zahtijevao utvrđenje ništetnosti procjene učinka tužitelja J. Č. i to: "Planiranje i procjena individualnih ciljeva i kompetencija" za 2011., utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 23. ožujka 2012. i vraćanje na rad na radno mjesto specijalist za planiranje i inženjering pristupne mreže, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

Prvostupanjski sud je, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva isti ocijenio osnovanim ocijenivši da je nezakonita tuženikova procjena tužiteljevog učinka za 2011. jer tuženik nije primijenio isti sustav ocjenjivanja u odnosu na sve radnike i zbog toga što je ta procjena netransprarentna pa se ne može ispitati njezina pravilnost. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu ocijenivši da tuženik, na kome je u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR) bio teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, tijekom postupka nije dokazao postojanje pretpostavki propisanih odredbom čl. 107. st. 1. točka 1. ZR, s obzirom da tuženik je prilikom odabira koje će radnike proglasiti viškom izvršio bodovanje, uzimajući u obzir procjenu tužiteljevog učinka za 2011., pri čemu nisu vidljivi kriteriji, odnosno parametri koje je tuženik koristio pri bodovanju. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tuženik pri ispunjenju obveze iz čl. 107. st. 3. ZR različito bodovao radnike.

Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom tuženikove žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude, djelomično prihvatio tuženikovu žalbu i prvostupanjsku presudu preinačio u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti tuženikove procjene tužiteljevog učinka za 2011. ocijenivši da je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev jer donošenjem procjene učinka tužitelja nisu povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa, a u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje ništetnosti te procjene u smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO). Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odlučeno o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o predmetnom otkazu ugovora o radu tužitelju i u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao vraćanje na rad i to pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP.

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 107. st. 1. točka 1. ZR te st. 3. istoga članka.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 1. točka 1. ZR te čl. 107. st. 3. ZR prihvativši tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Osim toga, ovdje treba dodati da je revizijski sud u parničnom postupku u kojem je bila ista činjenična i pravna situacija o dopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu već ranije zauzeo pravno shvaćanje i to u odluci broj Revr-1772/15 od 17. siječnja 2017.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 30. svibnja 2017.