1

 

Poslovni broj: 38 Gž-3071/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 38 Gž-3071/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Danieli Ukić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u Z. i to: M. B., OIB:…, Z.; J. H., OIB:…, Z.; K. E. G. d.o.o. OIB:…, Z.; I. P., OIB:…, Z.; D. S., OIB:…, Z.; M… S., OIB:…, Z.; V. M., OIB:…, Z.; B. T., OIB:…, Z.; A. W., OIB:…, Z.; R. C. R., OIB:…, Z.; C. d. o. o., OIB:…, Z.; S. G., OIB:…, Z.; RH Državni ured za upravljanje državnom imovinom, OIB:…, Z.; D. S., OIB:…, Z.; B. T., OIB:…, Z., svi zastupani po upravitelju G. s. k. g. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i p. iz Z., protiv tuženika B. V., OIB:…, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-252/2019-26 od 28. prosinca 2020., 30. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba tuženika B. V. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-252/2019-26 od 28. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkama 1. i 2. izreke presude, izuzev u odnosu na tužiteljicu Anticu Wolf.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u citiranoj presudi.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom citiranom u izreci ove odluke, odlučeno je:

 

"1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj: Ovrv-61531/16 od 11. listopada 2016. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku B. V., OIB:…, Z. da tužiteljima Suvlasnicima stambene zgrade u Z., … i to: M. B., OIB:…, Z.; J. H., OIB:…, Z.; K. E. G. d.o.o. OIB:…, Z.; I. P., OIB:…, Z.; D. S., OIB:…, Z.; M… S., OIB:…, Z.; V. M., OIB:…, Z.; B. T., OIB:…, Z.; A. W., OIB:…, Z.; R. C. R., OIB:…, Z.; C. d. o. o., OIB:…, Z.; S. G., OIB:…, Z.; RH Državni ured za upravljanje državnom imovinom, OIB:…, Z.; D. S., OIB:…, Z.; B. T., OIB:…, Z., na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve isplati iznos od 20.223,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku kako slijedi:

-na iznos od 842,65 kn od 16.02.2014. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.03.2014. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.04.2014 do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.05.2014. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.06.2014. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.07.2014. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.08.2014. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.09.2014. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.10.2014. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.11.2014. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.12.2014. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.01.2015. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.02.2015 do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.03.2015. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.04.2015. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.05.2015 do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.06.2015. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.07.2015. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.08.2015. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.09.2015. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.10.2015. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.11.2015. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.12.2015. do isplate,

-na iznos od 842,65 kn od 16.01.2016. do isplate

sve u roku 8 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak postupka u iznosu od 6.867,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos 1.940,30 kn tekućom od 28. prosinca 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

3. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa i za isplatu zateznih kamata na iznos troška postupka od 1.940,30 kn za period od 11. listopada 2016. pa do 27. prosinca 2020., tužitelji se odbijaju."

 

Rješenjem sadržanim u istoj odluci je odlučeno:

"Punomoćnicima tužitelja Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o. Z., isplatit će se na teret državnog propračuna iznos od 144,00 kn u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova (u svezi troškova delegacije) na teret sredstava državnog proračuna punomoćnik tužitelja odbija."

 

2. Navedenu presudu i rješenje pobija tuženik u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U smislu odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a uzeto je da se presuda pobija u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu, dakle, u izreci pod točkama 1. i 2., jer je pod točkom 3. odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka, pa se taj dio cijeni kao nepobijani dio.

 

6. Također, pobijanim rješenjem odlučeno je o trošku na teret Državnog proračuna zbog troškova delegacije, tako da je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška, a djelomično je taj zahtjev odbijen. Stoga je žalba tuženika u odnosu na to rješenje neosnovana, pa je pobijano rješenje potvrđeno, na temelju ovlasti iz odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih tuženikovih novčanih doprinosa s osnove zajedničke pričuve, kao suvlasnika zgrade u Z., gdje tužitelji tvrde da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u zgradi u …, te da nije platio pričuvu u periodu od siječnja 2014. do zaključno s prosincem 2015.

 

8. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan s obrazloženjem da je tuženik vlasnik tog poslovnog prostora i to izvanknjižni, te je utvrdio da u spornom periodu on nije platio pričuvu, a da je on kao pretpostavljeni vlasnik dužan istu platiti. Pri tome je primjenio sadržaj materijalnog prava iz odredbi članka 89. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12 i 152/14., dalje: ZV) te članka 90. ZV-a, članka 380. stavka 1. ZV-a, članka 85. ZV-a, članka 375. ZV-a, članka 381. ZV-a, kao i od članka 114. ZV-a. Visinu pričuve utvrdio je izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga.

 

9. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje se žalitelj poziva. Ispitujući presudu i postupak koji joj je prethodio, prema dužnosti iz odredbe članka 353. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one koje ističe žalitelj. Pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega se presuda može ispitati. Nema proturječnosti u izreci presude, niti njene proturječnosti sa razlozima obrazloženja. Nisu prihvatljivi žalbeni razlozi da presuda nije pravilno obrazložena i da je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku. Prvostupanjski sud je obrazložio na temelju kojih činjenica i okolnosti je utvrdio da su u okolnostima konkretnog slučaja ispunjene pretpostavke iz odgovarajućih materijalnih i procesnih propisa i svakoj od stranaka je iz odluke jasno zašto one u specifičnim okolnostima slučaja ispunjava, odnosno ne ispunjava uvjete za ostvarivanje svog prava ili interesa. I članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj: 18/97., 6/99., 8/9.9, 14/02. i 1/06, dalje: Konvencija) obvezuje sudove da daju razloge za svoje odluke, ali taj zahtjev se ne smije shvatiti kao da se zahtijeva detaljan odgovor na svaki argument jer stupanj do kojeg se ta dužnost primjenjuje može varirati sukladno prirodi odluke (mjerilo dostatnosti). U pobijanoj odluci navedeni su u obrazloženju razlozi koje ovaj sud cijeni relevantnima, jer jasno upućuju na to da sud u konkretnom slučaju nije ocjenjivao na nerazuman način, nije učinjena druga očita pogreška u prosudbi ili je pogrešno procijenio postojanje nekog važnog čimbenika odnosno da je propustio razmotriti sve relevantne čimbenike ili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, zatim, da nije odbio provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke, a razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke obuhvaćaju sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku suda (mjerilo relevantnosti).

 

10. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te su dokazi ocijenjeni u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. O utvrđenim činjenicama sud je dao razloge kako i na koji način ih je utvrdio te je tako dobivena utvrđenja povezao sa odredbama materijalnog prava.

 

11. Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine, a plaćanje pričuve je zakonska obveza svih suvlasnika sukladno odredbi članka 90. stavak 1. ZV-a, gdje je tuženik vlasnik rečenog poslovnog prostora u utuženom razdoblju, to je tuženik sukladno odredbi članka 380. stavaka 1. i 2. ZV-a dužan plaćati zajedničku pričuvu, a sve sukladno dostatnom te pravilnom obrazloženju pobijane prvostupanjske presude.

 

12. Neosnovano žalitelj prigovara zaključcima prvostupanjskog suda, jer obveznici plaćanja zajedničke pričuve su svi suvlasnici zgrade te je stoga pasivno legitimiran svaki onaj suvlasnik koji svoju zakonsku obvezu ne ispunjava. Obveza plaćanja zajedničke pričuve, pa tako i tuženika, je zakonska obveza, neovisno o tome imaju li suvlasnici sklopljen valjani međuvlasnički ugovor ili ugovor o upravljanju. Odlučna je činjenica pravo suvlasništva na posebnim dijelovima nekretnine. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik predmnjevani vlasnik. Naime, u pravilu je pasivno legitimirana ona osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnik određenog stana ili poslovnog prostora, međutim, ako je ostalim suvlasnicima poznato da je došlo do promjene vlasništva, tada je pasivno legitimiran izvanknjižni vlasnik. To što on nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik određenog stana ili prostora, a u postupku se dokaže da je stvarni vlasnik, to ne dovodi do osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije. Pasivna legitimacija ovisi o činjenici vlasništva posebnog dijela nekretnine (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske U-III– 2324/2008 od 22. travnja 2010.). Ta činjenica izvanknjižnog vlasništva teret je dokazivanja tužitelja koju činjenicu su tužitelji u ovom postupku dokazali i prvostupanjski sud pravilno utvrdio, jer je iz Ugovora s listova 18 i 19 spisa razdvidno da je prodavatelj ovdje tuženiku kao kupcu prodao 20704/44522 dijela uredsko-skladišnog i poslovnog prostora u dvorišnom dijelu, upisano u zk. ul. 6… k.o. G. Z., kao z.k. tijelo II, kuća popisni broj 1… u …, sagrađena na kč. br. 4.., a koji dio u naravi čini poslovni prostor u podrumu i prizemlju površine 207,04 m2, koji se kod Gradskog stambeno komunalnog gospodarstva vodi pod šifrom prostora 06…, šifra zgrade 00…. U navedenome Ugovoru konstatirano je da je prodavatelj svoj suvlasnički dio stekao temeljem ugovora o prodaji nekretnina od 20. veljače 2003. sklopljenog između Zavoda za školsku opremu d.d. u stečaju i prodavatelja, a temeljem Rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-13/98 od 4. travnja 2003.

 

13. Stoga, kada je tuženikov prodavatelj na opisan način stekao vlasništvo navedenog prostora te postoji pravni slijed na temelju citiranog ugovora o kupoprodaji, onda je tuženik izvanknjižni vlasnik i u obvezi je plaćanja pričuve.

 

14. Zbog navedenoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a kako je i odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita, to je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u pobijanim dijelovima prvostupanjska presuda potvrđena, a žalba tuženika odbijena.

 

15. Kako je rješenjem prvostupanjskog suda od 22. travnja 2021. utvrđen prekid postupka u odnosu na A. W., to u odnosu na tu tužiteljicu nije odlučeno o žalbi tuženika, sukladno odredbi članka 214. stavak 2. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 30. rujna 2021.

 

 

S u d a c:

                   Daniela Ukić, v.r.