Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu V. R.., u pravnoj stvari tužitelja H.
Z. Z. Z. O., Zagreb, OIB: …, R.
ured, protiv tužene A. P., OIB:…, , zastupana po pun. D. K.,
odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene
17. rujna 2021. u nazočnosti punomoćnice tužitelja M. M., a u odsutnosti
tuženika, objavljene 30. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 27.331,20 kn s
pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. 12. 2018. do isplate
po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi kako je pravomoćnim rješenjem HZZO, Regionalni ured u
Splitu, KLASA: Ur. broj: od 22. rujna 2017.
osiguranici A. P. poništeno Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad
zbog korištenja rodiljinog dopusta od 6. lipnja 2015., a tim i pravo na naknadu plaće
na teret sredstava Zavoda osnovom istog, te joj priznato pravo na rodiljnu brigu o
novorođenom djetetu G. P.. rođenoj. u razdoblju od 28. srpnja
2015. do 27. siječnja 2016., te potom pravo na roditeljsku brigu o novorođenom
djetetu u razdoblju od 28. siječnja 2016. do 27. srpnja 2016. Tijekom korištenja
navedenih prava priznato joj je pravo na novčanu pomoć u visini od 50 %
proračunske osnovice. S osnova poništenog rodiljinog dopusta za razdoblje od 6.
lipnja 2015. do 27. siječnja 2016. tuženoj da je nepripadno isplaćen iznos od
33.331,20 kn, i to: za razdoblje od 6. lipnja 2015. do 30. lipnja 2015. iznos od
3.720,80 kn, za srpanj 2015. iznos od 4.563,20 kn, za kolovoz 2015. iznos od
4.166,40 kn, za rujan 2015. iznos od 4.364,80 kn, za listopad 2015. iznos od
4.364,80 kn, za studeni 2015. iznos od 4.166,40 kn, za prosinca 2015. iznos od
4.563,20 kn, te za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 27. siječnja 2016. iznos od
3.769,60 kn, koji je tužena obvezna vratiti temeljem čl. 137. Zakona o obveznom
zdravstvenom osiguranju (NN br. 80/13 i 137/13) i čl. 57. Zakona o rodiljinim i
roditeljskim potporama (NN 85/08, 110/08, 34/11, 54/13 i 152/14). Na navedeni iznos
temeljem odredbe čl. 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju tužena da
je obvezna platiti zatezne kamate koje teku od dana nastale štete pa do isplate duga
u cijelosti. Tužitelj da je postupajući po čl. 148. Zakona o obveznom zdravstvenom
osiguranju tuženoj uputio zahtjev za povrat nepripadne isplate 28. ožujka 2018. i
opomenu pred tužbu 15. svibnja 2018., te da je tužena na ime predmetnog
dugovanja 18. srpnja 2018. uplatila 5.000,00 kn na konto glavnicu. Predloženo je da
sud donese presudu kojom će pozvati tuženu na isplatu iznos od 35.231,65 kn s
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do konačne
isplate.
2.Podneskom od 18. 5. 2021. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev s
obzirom da je tužena u međuvremenu izvršila uplatu iznosa od 5.000,00 kn 18. 7.
2019. te uplatu iznosa od 1.000,00 kn 14. 1. 2019., tako da ukupno potražuje iznos
od 27.331,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od
podnošenja tužbe do isplate.
3.U svom odgovoru na tužbu, tužena navodi da omaškom nije izjavila žalbu na
rješenje tužitelja od 22. rujna 2017. na koje se poziva u tužbi, te je stoga isto postalo
pravomoćno 3. studenog 2018. To rješenje da se temelji na činjenicama da je
temeljem Zakona osiguranih osoba tužena bila dužna prijaviti tužitelju prestanak
radnog odnosa, s tim da ne propisuje tko je dužan obavijestiti zaposlenika da mu je
radni odnos prestao u slučajevima otvorenih i zatvorenih stečajeva nad trgovačkim
društvima. U slučajevima stečaja da se ne donosi odluka o prestanku radnog
odnosa, niti postoji zakonska obveza da se o tome treba obavijestiti zaposlenika, što
je sve slučaj tužene. Kada zaposlenik nema saznanja da je poslodavac izbrisan iz
registra i nema rješenja o prestanku radnog odnosa, propušta i rok za prijavu na
Zavod za zapošljavanje. Svaka saznanja da su naknada, kao i u konkretnom slučaju,
te tužena nema mogućnosti prijaviti se na Zavod za zapošljavanje, čime joj je
uskraćeno zakonsko pravo da se prijavi temeljem toga ostvaruje Zakonom propisane
benefite. Stoga da su konkretnom slučaju svi propusti na strani državnih tijela, jer su
zakoni temeljem koji postupaju nedorečeni, a posljedice tih propusta da se svaljuju
na jedinku čija su zakonska prava kršena, kao što je to naprijed navedeno. Štoviše,
Zavod za mirovinsko osiguranje koji vodi evidenciju statusa zaposlenika i nakon
zatvaranja stečaja poslodavca tuženu je vodio kao radnicu tog poslodavca, jer zakon
propisuje da to tijelu nema obvezu pratiti je li neka tvrtka likvidirana ili nije. Tako da
se propusti u pravnoj regulativi vezani uz HZZO i HZMO te Zakon o trgovačkim
društvima prebacuju na žrtvu – radnika, što za posljedicu ima i predmetnu tužbu. U
konkretnom slučaju, tužena kao majka koja je zbog činjenice rođenja djeteta bila na
porodiljinom dopustu da je ostvarila pravo na isplaćeno. Propusti na strani javnih
tijela ni u kojem slučaju ne mogu postati obveza osiguranika koji nije imao saznanja o
stanju poslodavca. Tužena se poziva i na slučaj algoritam i obvezu tužitelja da se od
osiguranika ovakve osnove neće potraživati isplaćeno, već će se inicirati izmjene
zakona. Nadalje, navodi da predmetna tužba predstavlja i povredu Konvencijskog
prava u smislu pravičnog i poštenog postupka, te da je diskriminacijskog karaktera,
jer svi moraju biti jednaki pred zakonom. U konkretnom slučaju da treba cijeniti i
utvrditi što je javni interes, jer javni interes nije da pojedinac snosi štetne posljedice
zbog propusta u pravnoj regulativi i slučajevima kada se zakonom propisuje da je
osiguranik dužan prijaviti prestanak radnog odnosa i to u situaciji kada mu nije
uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa jer isto nikada nije donosno, a tuženu
nikada nitko nije obavijestio da je njen poslodavac izbrisan iz registra. Kao neuka
osoba, lošeg imovnog stanja (nezaposlena i sa malim djetetom) po zaprimanju
pismena tužitelja koji joj je zaprijetio ovrhom na novčanim sredstvima da je podmirila
dio novčanog iznosa kojega je primila na ime porodiljinih naknada, jer nije znala
kome se obratiti. Uz to da je izgubila mogućnost prijave na Zavod za zapošljavanje.
Nasuprot tome, javni interes da je zaštita tužene i da bi uz primjenu načela
razmjernosti da bi tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.
4.Presudom ovog suda P- od 5. 9. 2019. usvojen je ranije postavljeni
tužbeni zahtjev tužitelja te naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 34.231,65 kn
sa zakonskom zateznim kamatama koje teku od 13. 12. 2018. do isplate po stopi
propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.
5.Odlučujući po žalbi tužene Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u
Čakovcu, rješenjem broj 25 Gž-od 11. 11. 2020. ukinuo je prvostupanjsku
odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
6.U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja HZZO Regionalni ured
Split, KLASA: Ur. broj: od 22. rujna 2017.,
obračuna i pregleda isplata tužitelja, zahtjeva za povrat nepripadne isplate od 28.
ožujka 2018., opomene pred tužbu od 15. svibnja 2018., izračuna kamata od 6.
prosinca 2018. i potvrde o provedenom nalogu od 12. siječnja 2019. Z.
banke, podataka o izvršenim isplatama (str. 136. do 139.), pregleda stavaka o broju
dokumenta .
7.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
8.Ovaj sud cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) ostaje u cijelosti kod
činjeničnog utvrđenja i pravnog stava izloženog u ukidnoj odluci P-5980/18, kako
slijedi.
9.Predmetno potraživanje tužitelj temelji na svom pravomoćnom rješenju
KLASA: UP/I- Ur.br: od 22. rujna 2017.
(pravomoćno 3. studenog 2017.) donesenom u upravnom postupku po zahtjevu
same tužene. Tim rješenjem udovoljilo se zahtjevu tužene i poništilo Izvješće o
privremenoj nesposobnosti za rad temeljem kojeg joj je od 6. lipnja 2015. utvrđena
privremena nesposobnost za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta, te joj je priznato
pravo na rodiljnu brigu o novorođenom djetetu (rođeno 28. srpnja 2015.) do
navršenih 6 mjeseci djetetovog života u vremenu od 28. srpnja 2015. do 27. siječnja
2016., te roditeljsku brigu do navršene godine života djeteta, u vremenu od 28.
siječnja 2016. do 27. srpnja 2016. Temeljem ovog rješenja tuženoj je isplaćeno od
strane tužitelja ukupno 20.086,84 kn što proizlazi iz isplatnih lista koje su dostavljene
od strane tužitelja uz podnesak od 18. ožujka 2019. (str.30-36 spisa).
10.Nadalje, iz priležećih isplatnih lista proizlazi da je s osnova poništenog
rodiljnog dopusta za razdoblje od 6. lipnja 2015. do 27. siječnja 2016. tuženoj ukupno
isplaćeno 33.331,20 kn, i to: za razdoblje od 6. lipnja 2015. do 30. lipnja 2015. iznos
od 3.720,80 kn, za srpanj 2015. iznos od 4.563,20 kn, za kolovoz 2015. iznos od
4.166,40 kn, za rujan 2015. iznos od 4.364,80 kn, za listopad 2015. iznos od
4.364,80 kn, za studeni 2015. iznos od 4.166,40 kn, za prosinca 2015. iznos od
4.563,20 kn, te za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 27. siječnja 2016. iznos od
3.769,60 kn, a što je također utvrđeno pregledom isplatnih lista (str. 4 do 21 spisa).
Činjenica da su tuženoj temeljem navedenog osnova koji je kasnije otpao isplaćeni
naprijed navedeni iznosi nije sporna među parničnim strankama.
11.Tužena je, što među strankama nije sporno, u međuvremenu izvršila dvije uplate, i to 18. 7. 2019. u iznosu od 5.000,00 kn, te 14. 1. 2019. u iznosu od 1.000,00
kn.
12.Tužitelj je 28. 3. 2018., pozivom na naprijed navedeno pravomoćno
rješenje Klasa od 22. rujna 2017. uputio tuženoj pisani
zahtjev za povrat nepripadne isplate, potražujući za razdoblje od 6. 6. 2015. do 27. 1.
2016. nepripadno isplaćeni iznos od 33.331,20 kn pozivom na odredbu čl. 137.
Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13) i čl. 57. Zakona o
rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 85/08, 110/08, 34/11 i 54/13). Također, tužitelj
je uz ovaj zahtjev i opomenu pred tužbu od 15. 5. 2018. dostavio tužiteljici i kalkulator
kamata, koje ne potražuju.
13.Prema dostavljenim podacima o isplatama, tužiteljici je nepripadno
isplaćeno za razdoblje od 6. 6. do 30. 6. 2015 iznos od 3.372,80 kn, za srpanj 2015.
iznos od 4.563,20 kn, za kolovoz 2015., iznos od 4.166,40 kn, za rujan 2015. iznos
od 4.364,80 kn, za listopad 2015. iznos od 4.364,80 kn, za studeni 2015. iznos od
4.166,40 kn, za prosinac 2015. iznos od 4.563,20 kn i za razdoblje od 1. 1. do 27. 1.
2016. iznos od 3.769,60 kn.
14.Glede prigovora tužene, da joj nije jasno na što se dostavljeni obračuni i
isplate naknade koju tužitelj potražuje navodi, za navesti je da se tužitelj, kako je
naprijed navedeno poziva na odredbu čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom
osiguranju i čl. 57. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, te da je tužitelj
dostavio izračune i kalkulator kamata , te isplatne liste iz kojih je razvidno kada i koji
iznosi su isplaćeni tuženoj, a tužena nije osporila točnost podataka iz priležećih
isprava.
15.Dakle, među strankama nije sporno da su tuženoj u razdoblju od 28. 7.
2015. do 27. 1. 2016. isplaćene dvostruke naknade, jedne po osnovi rodiljne
naknade plaće kao pravo iz radnog odnosa, a druga po osnovi majke izvan sustava
rada, te je upravo na zahtjev tužene izvršena obnova postupka i doneseno rješenje
od 22. 9. 2017., koje je pravomoćno, i kojim je tuženoj priznato pravo na rodiljnu
brigu do navršenih 6. mjeseci djetetova života i roditeljsku brigu o novorođenom
djetetu do navršene godine života. Pritom, iako ovaj sud smatra kako se radi o
upravnom postupku i odluci koja je pravomoćna, te u predmetnom sporu nije
potrebno utvrđivati činjenice na koje upire tužena i drugostupanjski sud, u
obrazloženju navedene odluke upravno tijelo poziva se na odredbu čl. 31. Zakona o
rodiljnom dopustu, kojim je definirano i što se smatra rodiljnom brigom (razdoblje od
rođenja djeteta do navršenog 6. mjeseca života) dok se roditeljskom brigom smatra
razdoblje od 6 mjeseci do navršene godine života, a prvo i drugo dijete, odnosno
treće godine života djeteta kod rođenja blizanaca i dr. U tom rješenju tužitelj se
poziva i na odredbe čl. 32., 33. i 54. istog zakona, te navodi činjenice temeljem kojih
je utvrdio da je tužiteljici u utuženom razdoblju vršio nepripadajuću isplatu.
16.U upravnom postupku iniciranom na zahtjev tužene, retroaktivno je utvrđen
prestanak statusa osiguranika Zavoda s osnova radnog odnosa kod poslodavca
B. d.o.o., te da tužena ne ostvaruje pravo na naknadu plaće s osnova korištenja
rodiljnog dopusta od 6. 6. 2015. , zbog čega je doneseno rješenje od 22. rujna 2017.
17.Tužena tvrdi kako nije znala za statusne promjene svog bivšeg poslodavca
Bajnice d.o.o., koje su imale utjecaj na njen status i visinu naknada koje je primala za
vrijeme porodiljnog i roditeljskog dopusta. Tužitelj pak tvrdi da je tužena znala i
morala znati za status svog poslodavca, te da je na zapisniku kod tužitelja 12. 5.
2014. dala izjavu kako je 12. 5. 2014. započela s radom kod tog poslodavca do
studenog 2014. kada je "otvorila komplikacije u trudnoći", te ju je prilikom traženja
ispisa staža HZMO obavijestio da je poslodavac nije odjavio, iako je trebao, radi čega
je sama pokrenula postupak odjave sa HZZO-a, što govori da je već u vrijeme kada
je od tužitelja tražila naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad
zbog komplikacija u trudnoći znala za promjene koje u bitnome utječu na njena
prava. Također, tužitelj ističe da je odjavu statusa osigurane osobe tužena zatražila
tek kada je prestalo isplaćivanje naknada na teret tužitelja 19. 1. 2016.
18.Zadatak ovog suda nije ponovno utvrđivati činjenice koje je utvrđivao
tužitelj u upravnom postupku pokrenutom na prijedlog tužene, u kojem je doneseno
rješenje na kojemu tužitelj temelji predmetni zahtjev, protiv kojega tužena nije izjavila
žalbu, niti pokrenula upravni spor. Naime, kako je to navedeno i u ranijoj odluci, ovaj
je sud vezan pravomoćnim rješenjem donesenim u upravnom postupku i ne može
ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku. Pored
brojnih odluka VSRH koje je kao prilog potkrijepe ovog stava priložio tužitelj, za
navesti je i stav Ustavnog suda RH u odluci od 20. 5. 2008., prema
kojem je sukladno čl. 12. ZPP-a parnični sud vezan ne samo za odluku upravnog
tijela u granicama njezine pravomoćnosti, nego i za činjenična utvrđenja u toj odluci
koja supstanciraju sadržaj izreke te odluke. Ovaj stav ima za cilj očuvati jedinstveni
pravni poredak, jer bi pravna sigurnost bila dovedena u pitanje kada bi postojala
mogućnost koegzistiranja pravomoćnih odluka različitog sadržaja o istom pravnom
pitanju.
19.Tužena tvrdi kako je u konkretnom slučaju došlo do povrede konvencijskog
prava, paušalno i bez navođenja o kakvoj se to konkretnoj povredi radi. Europski sud
za ljudska prava smatra da vezivanje stranke koja nije sudjelovala u upravnom
postupku za pravomoćni upravni akt donesen u tom postupku predstavlja povredu
prava pristupa sudu (čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda)
što u konkretnom slučaju nije riječ, jer je upravni postupak ovdje pokrenut i vođen na
inicijativu tužene, a odluka je postala pravomoćna jer nije koristila dopuštena pravna
sredstava za njezino pobijanje.
20.Prema odredbi čl. 1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo
koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom
pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
21.Odredbom st. 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno
naknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije
ostvarila ili koja je kasnije otpala.
22.Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je
stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je
stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
23.Odredbom čl. 135. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne
Novine br. 80/13 i 137/13) propisano je da je osigurana osoba dužna Zavodu prijaviti
svaku promjenu, u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti koje utječu na
korištenje priznatog prava po ovom zakonu, te da je obvezna naknaditi štetu: 1/ ako
je ostvarila primanja iz sredstava Zavoda, odnosno Državnog proračuna uslijed toga
što nije u skladu sa stavkom 1. ovog članka prijavila promjenu koja utječe na gubitak
prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a znala je ili morala znati za tu
promjenu, te 2/ ako je ostvarila primanja iz srestava Zavoda, odnosno sredstava
Državnog proračuna na osnovu neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala da su
neistiniti, ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem
opsegu nego što joj pripada.
24.Odredbom čl. 137. istog zakona propisano je da osigurana osoba kojoj je iz
sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije
imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te
ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od 8 dana od dana
zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.
25.Odredbom čl. 148. st. 1. istog Zakona propisano je da kada se utvrdi da je
nastala šteta, Zavod će uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili
fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je
dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu.
26.Odredbom st. 2. istog članka propisano je da ako šteta ne bude naknađena u određenom roku, Zavod tražbinu ostvaruje tužbom kod nadležnog suda.
27.Odredbom st. 3. istog članka propisano je da Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisnoj Zakonom o zateznim kamatama od dana nastale štete.
28.Pregledom zahtjeva za povrat nepripadne isplate od 28. ožujka 2018.
utvrđeno je da se tužitelj prije podnošenja tužbe pisano obratio tuženoj s zahtjevom
za isplatu iznosa od 33.331,20 kn pozivom na naprijed navedeno rješenje od 22.
rujna 2018., kao i zateznih kamata obračunatih od dana isplate svakog pojedinog
iznosa, u ukupnom iznosu od 6.148,67 kn.
29.Pregledom opomene pred tužbu od 15. svibnja 2018. utvrđeno je da je
tužitelj prije podnošenja tužbe ponovno pozvao tuženu da u roku 15 dana po primitku
opomene (zaprimljene 25. svibnja 2018.) plati naprijed navedeni iznos od 33.331,20
kn s kamatama.
30.Pregledom izračuna kamata kojeg tužena nije osporila, utvrđeno je da su
kamate obračunate na dan 6. prosinca 2018. od dana isplate svakog pojedinog
iznosa, na dan 6. prosinca 2018. ukupno iznosile 6.900,45 kn.
31.Među strankama nije sporno da je tužena u međuvremenu isplatila tužitelju
ukupan iznos od 6.000,00 kn (5.000,00 kn od 17. srpnja 2018. i 1.000,00 12. siječnja
2019.), te je stoga tužitelj podneskom od 18. 5. 2021. uredio tužbeni zahtjev na način
da potražuje iznos od 27.331,20 kn (33.331,20 kn minus 6.000,00 kn).
32.Slijedom svega naprijed izloženog, kako je uvodno navedeno, ovaj sud
ostaje kod svog ranijeg stava izraženog u odluci P-, odnosno smatra kako je
tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Predmetno potraživanje temelji se na
pravomoćnom rješenju tužitelja od 22. rujna 2017. kojim je poništena odluka o
privremenoj nesposobnosti za rad temeljem koje je tužena od 6. lipnja 2015.
utvrđena privremena nesposobnost za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta te joj je
priznato pravo na novčanu pomoć temeljem rodiljne i roditeljske brige za novorođeno
dijete u razdoblju od 28. srpnja 2015. do 27. srpnja 2016. Dakle,tužiteljevo
potraživanje odnosi se na naknadu plaće koja joj je isplaćivana za razdoblje od 6.
lipnja 2015. do 27. siječnja 2016. temeljem odluke koja je poništena, pa je tužitelj
temeljem naprijed cit. odredbe čl. 1111. ZOO-a, 135. i 137. ZOZO-a, ovlašten tražiti
isplatu stečenog bez osnove za utuženo razdoblje s napomenom da je u razdoblju od
28. srpnja 2015. do 27. siječnja 2016. tuženoj isplaćena dvostruka naknada (jedna
po osnovi rodiljne naknade plaće kao pravo iz radnog odnosa, a druga po osnovi
majke izvan sustava rada) što nema pravnog uporišta. Kako nije sporno da joj je
ukupno isplaćen iznos od 33.331,20 kn, te da je tužena u međuvremenu izvršila
uplatu u iznosu od 5.000,00 kn, to je obvezna isplatiti tužitelju preostali iznos od
27.331,20 kn zajedno s kamatama temeljem odredbe čl. 148. ZOZO-a, koje tužitelj
potražuje od podnošenja tužbe. Visina kamate propisana je odredbom čl. 154.
33.Ovaj sud se također poziva i na pravni stav zauzet u odluci Županijskog
suda u Splitu GŽ-, prema kojemu je u glavi X Zakona o obveznom
zdravstvenom osiguranju osim naknade štete, obuhvaćeno i stjecanje bez osnove, tj.
obuhvaćeni su slučajevi kada osigurana osoba ostvari neko primanje iz zdravstvenog
osiguranja koje joj ne pripada, i to upravo u slučaju koji uređuje odredba čl. 135. st. 2.
toč. 2. tog zakona. U toj se odluci također navodi, kako je u slučaju iz odredbe čl.
135. st. 2. ZOO-a (ili glava X Zakona) osigurana osoba dužna vratiti tužitelju isplaćeni
iznos koji joj ne pripada, pri čemu nije od utjecaja okolnost postoji li na njezinoj strani
krivnja za primitak tog iznosa ili ne.
34.Pitanje radi li se u konkretnom slučaju o naknadi štete ili i o stjecanju bez
osnove, bilo bi relevantno za slučaj da je istaknut prigovor zastare, s obzirom da se
tada postavlja pitanje je li riječ o trogodišnjem ili petogodišnjem zastarnom roku, no
takav prigovor u konkretnom slučaju nije istaknut.
35.Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 30. rujna 2021. godine
S U D A C
Vica Roščić,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.