Broj: Revr 446/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. E. iz M., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, S. B., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-1929/2014-2 od 3. studenoga 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-848/13-26 od 11. rujna 2014., u sjednici održanoj 30. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovoru o radu tuženoga od 07. lipnja 2013. godine kojim se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa.

Poništava se odluka tuženika od 07. lipnja 2013. godine kojom se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu.

Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE iz S. B., ..., da tužitelju Z. E. iz M., ..., isplati bruto naknadu mjesečnih plaća sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena na pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos od 10.632,25 kuna za mjesec srpanj 2013. godine od 10. kolovoza 2013. godine do isplate

- na iznos od 10.632,25 kuna za mjesec kolovoz 2013. godine od 10. rujna 2013. godine do isplate

- na iznos od 10.632,25 kuna za mjesec rujan 2013. godine od 10. listopada 2013. godine do isplate

- na iznos od 10.632,25 kuna za mjesec listopad 2013. godine od 10. studenog 2013. godine do isplate

- na iznos od 10.632,25 kuna za mjesec studeni 2013. godine od 10. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 10.632,25 kuna za mjesec prosinac 2013. godine od 10. siječnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 10.632,25 kuna za mjesec siječanj 2014. godine od 10. veljače 2014. godine do isplate

- na iznos od 10.632,25 kuna za mjesec veljaču 2014. godine od 10. ožujka 2014. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAVODU ZA HITNU MEDICINU BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE iz S. B., ..., da tužitelju Z. E. iz M., ..., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. rujna 2014. godine do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena u roku od 8 dana."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke), a odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tuženik u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je tijekom drugostupanjskog postupka sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je obrazloženje drugostupanjske presude nerazumljivo, proturječi samo sebi, u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka, a oni razlozi o odlučnim činjenicama koje je sud naveo u obrazloženju su nejasni i proturječni. Revident u reviziji također iznosi čitav niz činjeničnih navoda kojima osporava zaključak drugostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Suprotno navodima revidenta iznesenim u reviziji drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana drugostupanjska presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, to prema ocjeni ovoga suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.  Ovdje još treba dodati da vrlo opširne činjenične navode tuženika iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi činjenice i daje vlastitu ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja revizijski sud nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje osnovanosti takvih navoda. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji revident upire u reviziji.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2013., kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu te zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati bruto naknadu mjesečnih plaća za razdoblje od srpnja 2013. do veljače 2014. sa pripadajućom zateznom kamatom.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da unatoč tome što je tužitelj  došao na posao u alkoholiziranom stanju i time počinio povredu obveze iz radnog odnosa, tužitelj nije izazvao poremećaj u procesu i organizaciji rada kod tuženika te da počinjena povreda obveza iz radnog odnosa, uz uvažavanje činjenice daje tužitelj dugogodišnji zdravstveni radnik, da do ove povrede nije bilo primjedbi na njegov rad te da se radničko vijeće danim očitovanjem protivilo predmetnom otkazu ugovora o radu, ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti  interesa obiju strana nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć u smislu odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR). Osim toga, sudovi su tijekom postupka utvrdili da tuženik, kao poslodavac, nije kritične zgode tužitelja podvrgnuo kontroli alkoholiziranosti alkometrom ili drugim prigodnim sredstvom ili aparatom niti mu je ponuđeno uzimanje uzoraka krvi i urina radi provjere prisutnosti alkohol sukladno čl. 64. i čl. 65. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12). Sudovi su tužitelju dosudili isplatu naknada plaća za razdoblje od donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu do vraćanja tužitelja na rad.

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru iznesenog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi,  odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo prihvativši tužiteljev tužbeni zahtjev. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. svibnja 2017.