Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ
Dračevac

Poslovni broj: Pr-4652/2021-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg-Ćurić, kao sucu
pojedincu, a na prijedlog sudske savjetnice S. V., u pravnoj stvari tužiteljice
I. Č., O.: …, S., zastupane po punomoćniku
M. G., odvjetniku u Z., T. N.. protiv tuženika
O. škole 1. listopada 1942., O.: …, Č., zastupane po zakonskom zastupniku I. S., p.,
ravnatelju tuženika, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti
zamjenika punomoćnika tužiteljice M. B., odvjetničkog vježbenika u
O. K.&K. d.o.o., S. i zakonskog
zastupnika I. S., prof., ravnatelja, zaključene 14. rujna 2021., objavljene

30. rujna 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku OŠ 1. L. 1942., O.: …,
Č. da tužiteljici I. Č., O.:
…, S., isplati iznos od 5.237,45 kuna (slovima:
pettisućadvjestotridesetsedam kuna i četrdesetpet lipa) zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 434,83 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
- na iznos od 434,83 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 434,83 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 434,83 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 434,83 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 434,83 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
- na iznos od 434,83 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
- na iznos od 436,98 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
- na iznos od 436,98 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
- na iznos od 436,98 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
- na iznos od 436,98 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;
- na iznos od 445,72 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;
u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("NN", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO) koja se za svako

2 Poslovni broj: Pr-4652/2021-7

polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,
sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi
na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude, te u dijelu u
kojem je zatražen iznos od 434,83 kn (preko iznosa od 5.237,45 kn do iznosa od

5.672,28 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 16.
veljače 2016. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku OŠ 1. L. 1942., O.: …,
Č. da tužiteljici I. Č., O.:
…, S., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od

1.800,00 kn (slovima: jednutisućuosamstotina kuna) sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 30. rujna 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok
se za više zatraženo odnosno za iznos od 1.012,50 kn (preko iznosa od 1.800,00 kn
do iznosa od 2.812,50 kn) zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija kao
neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 1. ožujka 2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je u utuženom
razdoblju bila zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbi iz čl.

2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje, navodi da je

23. studenog 2006. između Vlade R. H. i S. javnih službi
sklopljen S. o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim S. je
ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u
2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije Vlada R. H. i
S. sklopili su D. S. 13. svibnja 2009. kojim je osnovica
privremeno zamrznuta na razini iz 2008. za iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje
osnovice za preostalih 6% iz 2009. odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu.
Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postupno povećanje
osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u R.
H.. Nadalje navodi da su dana 26. listopada 2011. su također između Vlade
R. H. i S. javnih službi sklopljeni i Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće (dalje: IDDS), usvojene i u obliku Arbitražne odluke od

7. prosinca 2011, a koji dokument predstavlja osnovu predmetne tužbe. Prema čl. XI.
st. 4. IDDS-a ugovoreno je trajanje istog pet godina, a sukladno pravilima o
produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena
Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Također ističe kako su Vlada
R. H.. i S. javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno
tumačenje Izmjena, a radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih.

3 Poslovni broj: Pr-4652/2021-7

Tužitelj navodi da je odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno da osnovica za obračun
plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni
pokazatelji D. zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno
rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene
prema ovim Izmjenama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. D. zavod za
statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo
tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju

2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4.
rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog
BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u
trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i
procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., te obzirom da aritmetička
sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen
je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni
relevantni podaci DZS-a. Slijedom iznesenog, tužiteljica za razdoblje od siječnja
2016. do zaključno siječnja 2017. potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno

5.672,28 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos
neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu
kamatu na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnom, naveo kako nije sporno da je
tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu te da je između Vlade
R. H. i N. sindikata znanosti i visokog obrazovanja,
N. sindikata u srednjim školama H. te sindikata hrvatskih učitelja

25.studenog 2006. sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanja i
znanosti, a dana 26. listopada 2011., kao i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama te da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka
sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost,
pravnu narav, obveznost a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o
osnovnici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer su iste potpisane od
sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.
studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. potpisali predstavnici
osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao i osmi predstavnik
sindikata. Osim toga smatra da Sporazum o osnovici plaća u javnim službama od 23.
studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13.
svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim
službama od 26. listopada 2011. predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog
prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na
zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u
smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s
pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s
predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim
sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog
vijeća. Budući citirani akti nemaju snagu kolektivnog ugovora to niti njihove odredbe
nemaju normativni učinak, odnosno ne sadrže pravna pravila koja bi se neposredno
primjenjivala na sve zaposlene, zbog čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa

4 Poslovni broj: Pr-4652/2021-7

obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama prema tim
aktima, a samim tim niti tužiteljica, kao radnica zaposlena kod tuženika ne može biti
aktivno legitimirana potraživati u sudskom postupku prava iz tih akata. Nadalje,
navodi da se plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim
službama (NN broj: 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim
službama (NN broj: 39/09 i 124/09). Zakonom o osnovici plaće u javnim
službama u čl. 2. propisano je da se plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim
ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni
ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se
uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se do
utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće
utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. Budući opisano čini strogo zakonsko uređenje smatra da je svaki daljnji
automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz interpretacije Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada

2011. bio u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.
Slijedom navedenog, smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja

2017. na plaći za siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila
osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Nadalje, ističe da je prema
podacima Državnog zavoda za statistiku BDP R. H. promatran na
tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni
tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta,
počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga
uskladba prema člancima III do V Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u
javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest tromjesečja 90
počev od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje
od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima III do V nije došlo za vrijeme
važenja istih. Isto tako, tuženik u odgovor na tužbu ističe prigovor zastare za svako
pojedino potraživanje za koje je od dospijeća pa do datuma podnošenja tužbe prošlo
više od 5 godina.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe,
odnosno odgovora na tužbu, time da je tuženik na ročištu za glavnu raspravu
održanom 14. rujna 2021., na kojemu je ujedno i zaključena glavna rasprava istakao
da visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice nije sporna.

4. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem preslike Izmjena i dopuna dodatku
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. i arbitražne
odluke od 7. prosinca 2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama od 23. studenog 2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009.,
preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za
javnost D. zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene
tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.
rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve
procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a
od 4.prosinca 2015., preslike ugovora o radu i obračuna plaća za tužiteljice, kao i

5 Poslovni broj: Pr-4652/2021-7

dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu i to zaključke sa sastanka održanog

08. prosinca 2016. i prepisku putem e-pošte, priložene sudske odluke, te ostale
isprave priložene spisu. Za navesti je da dokaze koje posebno ne spominje u ovoj
odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike
plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za
plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. u to za razdoblje od siječnja
2016. pa do siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 5.672,28 kn.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila
zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu
odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu
na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju
obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna
razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način
tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća
u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i
isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici
od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Nadalje je sporno je li nastupila
zastara za predmetno potraživanje tužiteljice.

9. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14,
127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen
kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih
ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca
od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka.

10. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa
zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i
isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim
ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za
prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.
Potrebno je naglasiti da je odredbom članka 232. st. 2. ZR-a, koji je stupio na snagu

30. srpnja 2014., propisano je da se odredbe tog zakona o zastari potraživanja neće
primjenjivati na potraživanje iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri
godine istekao prije stupanja na snagu tog zakona. Obzirom da je najstarije
potraživanje tužitelja u ovom postupku i to iznosu od 434,38 kn dospjelo 15. veljače

2016., treba reći, kako isto nije zastarjelo do dana stupanja na snagu ZR-a, te se na
isto primjenjuje zastarni rok propisan odredbom članka 139. ZR-a, prema kojem
potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. No, razvidno je da je
navedeni iznos potraživanja u zastari, sve obzirom da je tužba podnesena 1. ožujka

2021., dakle, nakon isteka roka zastare od 5 godina. Zbog navedenog, valjalo je

6 Poslovni broj: Pr-4652/2021-7

odbiti tužbu tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem je zatražen iznos od 434,83
kn (preko iznosa od 5.237,45 kn do iznosa od 5.672,28 kn) sa zakonskom zateznom
kamatom na navedeni iznos od dana 16. veljače 2016. godine do isplate, kao
neosnovanu. U odnosu na potraživanje tužiteljice s mjesečnim iznosima dospjelim od

15. ožujka 2016. pa nadalje (ukupno 5.237,45 kune), treba reći, da je tužba
podnesena unutar zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan istaknuti prigovor
zastare za dio potraživanja u točci I. izreke ove presude.

11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to S. hrvatskih učitelja,
N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat
znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički
sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te
H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o
osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u

2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za
izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja
se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti S. javnih službi zaključili 13. svibnja 2009.
D. S. o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili
o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji D. zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te S. javnih službi zaključili 26. listopada 2011.
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim
da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog
sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su
Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice,
način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji D. zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba,
dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim
čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

7 Poslovni broj: Pr-4652/2021-7

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici
plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,
time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža
usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011.

12. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09), te je izmijenjenom
odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica
plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade
RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja
državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim
službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se
na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se
ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici
plaće u javnim službama.

12.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja

2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u
mjesecu veljači 2017.

12.2. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi
sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.

12.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju
ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj:
141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te
sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz
njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.

8 Poslovni broj: Pr-4652/2021-7

studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku
("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne
izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica
osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom i dosuđenom iznosu od

5.237,45 kn, dok je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 434,83 kn (preko iznosa od

5.237,45 kn do iznosa od 5.672,28 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na
navedeni iznos od dana 16. veljače 2016. godine i zateznih kamata na iznos poreza
na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz
točke I. izreke ove presude djelomično neosnovan zbog čega je na kraju odlučeno
kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.

14.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti
osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o
osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma.
Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su
Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada
RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost
Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu
pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje
njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda
R. H. broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda R. H.
broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u
sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog
pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije
potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz
čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na
ništetnost istih.

14.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma
predstavljaju valjani K. ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za
određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD
Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma
ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri
mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

14.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD
Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD
Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD
Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način

9 Poslovni broj: Pr-4652/2021-7

povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R. H. broj: Rev-1111/2020-2.

14.4. Budući su među strankama nesporni podaci D. zavoda za
statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem
tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće
tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD
Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto
ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja

2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti
isplaćena do 15. veljače 2017.

15. Nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću
prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to
je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u
ukupnom iznosu 5.237,45 kn, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji su izračunati
od strane tužiteljice, a koje tuženik nije osporio, te je odlučeno kao pod točkom I/
izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu
čl. 328. st.2. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91,
91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP).

16. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane
tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu,radnik ih je dužan
utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne
navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je
odlučeno kao u izreci presude.

17. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata
sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate
na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće,
koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o
porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na
dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu
zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate neosnovan (točka II. izreke presude).
Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN broj
187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN broj
95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja
isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i

15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna
osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih
premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni
odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj
obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao
porez po odbitku.

18. Tužiteljici primjenom odredbi članka 154., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN

10 Poslovni broj: Pr-4652/2021-7

“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Tužiteljici je određen trošak
zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe - 75 bodova (Tbr. 7. točka. 1.
Tarife), za zastupanje na ročištu od 14. rujna 2021. po – 75 bodova (Tbr. 9. točka 1.
Tarife), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), a uvećano
za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 1.875,00 kn. Uvažavajući činjenicu da
je tužiteljica u ovom postupku uspjela u omjeru od 96 % (osnov+visina/2), to je istoj
trebalo obistiniti iznos od 1.800,00 kn. Za više zatraženo, odnosno za iznos od

1.012,50 kn (preko iznosa od 1.800,00 kn do iznosa od 2.812,50 kn) zahtjev
tužiteljice je odbijen kao neosnovan. Navedeni iznos odnosi se na sastav
obrazloženog podneska od 20. svibnja 2021.(75 bodova pomnoženo sa vrijednošću
boda od 10,00 kn, a uvećano za iznos PDV-a), te uračunavanje ukupnog postupka
uspjeha u sporu. Naime, na sjednici građanskog odjela Županijskog suda u Splitu
održanoj 2. rujna 2021. prihvaćeno je pravno shvaćanje po kojem trošak podneska
kojim tužitelj odgovara na odgovor na tužbu u postupku u sporu male vrijednosti nije
potreban za parnicu, obzirom da se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu
na prvom ročištu i zaključi raspravu te donese presudu. Dakle, u takvim okolnostima
za parnicu nije bilo potrebno očitovati se na odgovor na tužbu. Zauzeto pravno
shvaćanje odnosi se isključivo na predmete u kojima zaposlenici škola zahtijevaju
isplatu plaće sukladno Dodatku Sporazuma o osnovici plaće kroz određeni period
(kraj 2015.-početak 2017.). Uvažavajući predmet spora u ovoj pravnoj stvari,
činjenicu da se radi o sporu male vrijednosti, da je tužiteljica zaposlenik škole, sve
imajući u vidu odredbu članka 155. ZPP-a, te ranije navedeno pravno shvaćanje,
ovaj sud smatra da podnesak tužiteljice od 20. svibnja 2021. nije bio potreban.

18.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem
odredbe članka 29.st.2. koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe
članka 30.st.2. Ovršnog zakona (NN broj 112/12, 25/13,93/14, 55/16,
73/17). Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

19. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 30. rujna 2021.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg-Ćurić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od
dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog
suda nadležnom županijskom sudu.

11 Poslovni broj: Pr-4652/2021-7

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o
parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može
podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.