- 1 -              Poslovni broj: Usž-3385/21-2

 

Poslovni broj: Usž-3385/21-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća te sudske savjetnice Maje Domac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz R., koju zastupa opunomoćenik I. H., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., u predmetu radi izdavanja suglasnosti za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-172/21 od 25. lipnja 2021. na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-172/21 od 25. lipnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1.               Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/20-26/493, urbroj: 531-09-2-20-6 od 21. prosinca 2020. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljica izjavljena protiv rješenja Grada R., Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Direkcije plana, razvoja i gradnje kojim je odbijen njezin zahtjev za izdavanje potvrde za ozakonjenje dijelova manje zahtjevne zgrade u ulici O. na k.č.br. 1994, 1996/2 k.o. S. G., koja je izgrađena na javno prometnoj površini k.č.br. 1996/2 k.o. S. G.

2.               Protiv pobijane presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da trenutno važeći katastarski plan ne odražava stvarno stanje na terenu, zbog čega je predložila provođenje dokaza očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem. Smatra da bi se provođenjem predloženih dokaza utvrdilo da predmetna zgrada nije izgrađena na javnom dobru, već da javno dobro od njezine nekretnine odvaja visoki kameni zid. Navodi da su joj neprovođenjem predloženih dokaza povrijeđena ustavna i konvencijska prava. Ističe da na svojoj nekretnini nije ništa dograđivala te da je stanje zgrade nepromijenjeno od 1968. Smatra da joj zbog nezakonitog postupanja upravnih tijela i prvostupanjskog suda prijeti nenadoknadiva šteta jer će se bez suglasnosti Grada R. postupak legalizacije obustaviti iako je njezina kuća sagrađena prije 1968., a naknadni zahtjev neće moći podnijeti budući da je za to protekao rok. Predlaže da Sud usvoji žalbu.

3.               Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.               Žalba nije osnovana.

5.               Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem u konkretnom slučaju nema uvjeta za izdavanje suglasnosti u smislu odredbe članka 6. stavka 2. alineje 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 80/12., 143/13., 65/17., 14/19.) jer dio predmetne nezakonito izgrađene zgrade koji se nalazi na k.č.br. 1996/2 k.o. S. G. nije u skladu s namjenom te čestice kao javnoprometnom površinom. Navedenom odredbom propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na postojećoj površini javne namjene, pomorskom dobru ili vodnom dobru, osim zgrade izgrađene na postojećoj površini javne namjene uz suglasnost upravitelja te površine, odnosno vlasnika iste ako ne postoji upravitelj i zgrade izgrađene na vodnom dobru uz suglasnost Hrvatskih voda - pravne osobe za upravljanje vodama.

6.               Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je postupak pokrenut na zahtjev tužiteljice nakon što je u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade utvrđeno da je predmetna zgrada dijelom izgrađena na k.č.br. 1996/2 k.o. S. G. koja predstavlja prometnu građevinu. Prema dopisu Grada R., Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Direkcije zajedničke komunalne djelatnosti od 15. listopada 2019. upućenom prvostupanjskom tijelu, k.č.br. 1996/2 k.o. S. G. predstavlja nerazvrstanu cestu te je dio O. ulice i javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada R. Budući da iz dostavljene geodetske i arhitektonske snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade nedvojbeno proizlazi da je predmetna zgrada izgrađena na k.č.br. 1994, ali i na k.č.br. 1996/2 k.o. S. G., koja predstavlja nerazvrstanu cestu, nije osnovan prigovor o bitnoj povredi pravila sudskog postupka neprovođenjem dokaza predloženih na okolnost da predmetna zgrada nije izgrađena na površini javne namjene. Osim navedenog, postupak je pokrenut na zahtjev tužiteljice upravo zbog činjenice da se predmetna zgrada dijelom nalazi na postojećoj površini javne namjene i koja se, stoga, ne može ozakoniti bez suglasnosti upravitelja te površine koju tužiteljica traži u ovom postupku.

7.               Kako, dakle, k.č.br. 1996/2 k.o. S. G. predstavlja nerazvrstanu cestu, osnovano zaključuju prvostupanjski sud i upravna tijela da dio predmetne stambene zgrade koji je na toj čestici izgrađen nije u skladu s njezinom namjenom kao javnoprometnom površinom, slijedom čega nema uvjeta za izdavanje suglasnosti za ozakonjenje u smislu citirane odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

8.               Budući da tužiteljica ne ističe pravno relevantne žalbene prigovore kojima bi dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17.) odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 30. rujna 2021.

                                                             Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.