- 1 -              III Kr 70/2021-3

Broj: III Kr 70/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. N., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15-ispravak – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 7. ožujka 2019. broj K-645/2016 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 29. studenog 2019. broj Kž-380/2019, u sjednici održanoj 30. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e:

              Zahtjev osuđenog J. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 7. ožujka 2019. broj K-645/2016 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 29. studenog 2019. broj Kž-380/2019, osuđen je J. N. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine.

2. Osuđenik je po svom branitelju, odvjetniku D. V., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. st. 1. toč. 1. i 5. ZKP te zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku te da se, u smislu čl. 518. st. 5. ZKP, odgodi odnosno prekine izvršenje pravomoćne presude.

3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (dalje: državni odvjetnik) odgovorio je na zahtjev osuđenika koji je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju na znanje.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Ističući povredu kaznenog zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 1. ZKP/08, podnositelj zahtjeva tvrdi da predmetno djelo nije kazneno djelo, jer u činjeničnom opisu iz izreke pravomoćne presude nije vidljivo tko je oštećenik i na koji način su ga počinitelji doveli u zabludu. Pod uvjetom da su teleoperateri oštećeni kaznenim djelom, tvrdi da okrivljenik s njima uopće nije kontaktirao.

5.1. Navedena povreda kaznenog zakona ostvarena je samo onda ako iz činjeničnog opisa naznačenog u presudi ne proizlaze bitna obilježja kaznenog djela za koje se goni po službenoj dužnosti. Međutim, uvidom u izreku pravomoćne presude proizlazi da činjenični opis kaznenog djela sadrži jasnu naznaku svih elemenata bića kaznenog djela prijevare za koje je podnositelj zahtjeva oglašen krivim, a drugo je pitanje dokazanost tih navoda čime se, u stvari, pobijaju činjenični zaključci sudova. Stoga ova povreda zakona nije ostvarena.

5.2. Isto tako, nije u pravu podnositelj kada ističe povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08 na štetu osuđenika. Zahtjevom se tvrdi da sud drugog stupnja pri odlučivanju o kazni propušta cijeniti činjenicu da je osuđenik otac dvoje, a ne jednog maloljetnog djeteta. Međutim, s obzirom da je žalbeni sud izrijekom cijenio očinstvo djeteta kao olakotnu okolnost, pitanje radi li se o jednom ili dva djeteta ne mora nužno imati odraza na visinu izrečene kazne niti je time prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu, na način kako se to tvrdi u zahtjevu. Nastavno, podnositelj zahtjeva tvrdi da mu sudovi nisu mogli cijeniti otegotnom činjenicu ranije osuđivanosti s obzirom da su kaznena djela počinjena tijekom 2015. pa se radi o jednom, produljenom kaznenom djelu. Nasuprot tome, ova povreda kaznenog zakona time nije počinjena. Podnositelj zahtjeva je ovdje osuđen za jedno kazneno djelo prijevare počinjeno 23. listopada 2015. u C., V. i Z., dakle, za kazneno djelo koje je počinjeno nakon što su ranije osuđujuće presude postale pravomoćne, kako je vidljivo iz podataka kaznene evidencije. Stoga nije bilo zapreke ponovljeno, istovrsno kriminalno ponašanje optuženiku cijeniti otegotnim niti je time prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.

6. Vezano za istaknutu tešku povredu prava na pravično suđenje iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08, podnositelj tvrdi da u postupku nije utvrđeno tko je svjedoka M. P. doveo u zabludu, naime, nije dokazano da je to učinio upravo podnositelj zahtjeva. Navedeni svjedok različito iskazuje tijekom postupka pa je trebalo pregledati snimke nadzornih kamera u poslovnicama i saslušati djelatnike teleoperatera kod kojih su inkriminirani telefoni kupljeni, "kako bi se utvrdila stvarna istina".

6.1. Međutim, ovim navodima zahtjeva ponavljaju se prigovori iznesenih žalbi protiv prvostupanjske presude na koje je sud drugog stupnja u svojoj presudi već odgovorio. Iako se ti prigovori u žalbi podvode pod žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sada ih se kvalificira kao tešku povredu prava na pravično suđenje iako se, suštinski, opet radi o preispitivanju pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja.

6.2. Navodi zahtjeva kojima se pobija činjenično stanje utvrđeno u pravomoćnoj presudi ne mogu biti predmetom razmatranja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka jer se time, mimo taksativno navedenih razloga iz čl. 517. st. 1. ZKP/08, pokušava ishoditi odluka u trećem stupnju. Osim toga, osuđenik nema pravo isticati povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08 učinjenu pred sudom prvog stupnja ako ista nije bila istaknuta u žalbi, kako predviđa odredba čl. 517. st. 3. ZKP/08.

7. Kako navodi zahtjeva dijelom nisu osnovani, a dijelom su podneseni iz razloga zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek po zakonu ne može podnijeti, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude. Posljedično, nije bilo uvjeta niti za odgodu odnosno prekid izvršavanja kazne, u smislu čl. 518. st. 5. ZKP/08.

Zagreb, 30. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.