- 1 -              III Kr 61/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 61/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. J., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1., 2. i 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15-ispravak – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 28. listopada 2019. broj K-119/2019 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 4. veljače 2020. broj Kž-17/2020, u sjednici održanoj 30. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Zahtjev osuđenog D. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 28. listopada 2019. broj K-119/2019 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 4. veljače 2020. broj Kž-17/2020, osuđen je D. J. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 227. st. 1., 2. i 5. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci.

 

2. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju B. Č., iz Odvjetničkog društva M. & L., zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači, odnosno ukine i uputi sudu prvog stupanja na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je odgovorilo na zahtjev koji je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Zahtjevom se, u stvari, ustraje u dijelu prigovora koji su bili predmetom žalbe protiv prvostupanjske presude, a na koje je sud drugog stupnja u obrazloženju svoje odluke već opsežno odgovorio.

 

6. Podnositelj zahtjeva ne prihvaća argumentaciju drugostupanjskog suda te s njom polemizira. Smatra da mu je odbijanjem dokaznih prijedloga za ispitivanje svjedoka, očevidaca prometne nezgode, uskraćeno pravo na djelotvornu obranu, a time da je i cjelokupni postupak protiv njega bio nepravičan. Obrazloženje sudova o odbijanju ovih dokaznih prijedloga smatra neprihvatljivim jer bi predloženi svjedoci mogli imati relevantnih saznanja o brzini kretanja njegovog vozila u trenutku naleta na oštećeno dijete, posebno u kontekstu nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka koji dopušta naletnu brzinu i nekoliko kilometara manju od 60 km/h. Tek ispitivanjem predloženih svjedoka u kontekstu vještačkih nalaza, sud je mogao činjenično stanje potpuno i pravilno utvrditi. Stoga je došlo do teške povrede okrivljenikovih prava obrane u smislu čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08.

 

7. Nasuprot tome, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne može se zaključiti da bi odbijanjem dokaznih prijedloga obrane došlo do teške povrede njezinih prava niti do povrede prava na pravično suđenje. Sudovi su dali jasno obrazloženje zbog čega se ispitivanjem predloženih svjedoka ne bi utvrdilo drugačije činjenično stanje, već samo odugovlačio ovaj kazneni postupak, što prihvaća i ovaj sud.

 

7.1. Osim toga, pogrešna je tvrdnja zahtjeva o odbijanju svih dokaznih prijedloga obrane. Upravo prihvaćanjem prijedloga okrivljenika, provedena je djelomična rekonstrukcija događaja 19. travnja 2018. uz sudjelovanje prometnog vještaka koji, međutim, u dopuni svog nalaza i mišljenja isključuje tezu obrane o manjoj brzini kretanje njegovog teretnog vozila u trenutku naleta. Naime, polazeći od brzine kretanja teretnog vozila koje je utvrđeno tahografskim zapisom od 75 km/h, vještak smatra da naletna brzina na pješaka nije mogla biti značajno manja od 60 km/h, što je suglasno i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka koji je, prema opsegu i intenzitetu ozljeda te dobi oštećenog djeteta, došao do istog zaključka.

 

7.2. Stoga je, dakle, nedvojbeno došlo do prekoračenja dozvoljene brzine kretanja vozila od 50 km/h, koje je u uzročno-posljedičnoj vezi s nastalom posljedicom.

 

7.3. Svjedoci koje je obrana predlagala, zasigurno, ne bi mogli dovesti u sumnju tako utvrđenu brzinu kretanja teretnog vozila jer je ista utvrđena tehničkim putem i uz pomoć stručnih osoba. Pri tome, ispitivanje svjedoka I. H. predloženo je već u optužnici državnog odvjetnika pa, nakon što se isti u dva navrata nije odazvao na sudske pozive, prvostupanjski sud osnovano odbija njegovo ispitivanje na raspravi. Isto tako, iskaz svjedoka D. R., koji je prema navodima obrane upravljao motornim vozilom iz suprotnog smjera, ne može imati relevantan značaj pri utvrđivanju naletne brzine, na koju okolnost ga je obrana predložila.

 

7.4. Nastavno, promašen je i prigovor nemogućnosti uočavanja događaja od strane svjedoka očevica M. P., budući da se, prema zapisniku o djelomičnoj rekonstrukciji događaja, sud osobno uvjerio da pozicija na kojoj je svjedokinja stajala objektivno omogućava praćenje kretanja oštećenog djeteta, o čemu je iskazivala.

 

7.5. Zaključno, treba reći da se podnositelj zahtjeva ne slaže s rezultatima provedenog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja pa, iako to podvodi pod dopušteni osnov pobijanja, u stvari, problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i time prelazi granice taksativno dopuštenih razloga iz čl. 517. st. 1. ZKP/08.

 

8. Isto se odnosi i na dijelove zahtjeva kojima se prigovara visini izrečene kazne zatvora. Pri odmjeravanju kazne sudovi nisu prekoračili ovlast koju imaju po zakonu, a preocjena olakotnih i otegotnih okolnosti konkretnog slučaja također se svodi na pitanja činjenične prirode.

 

9. Kako navodi zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 30. rujna 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.