1              Poslovni broj: Gž-1258/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1258/2021-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz D. R., OIB: ...., zastupanog po punomoćnicima J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnicima u K., protiv tuženika V. P. iz D. R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. B. odvjetnici u K., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-955/2019-12 od 2. veljače 2021., dana 30. rujna 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-955/2019-12 od 2. veljače 2021. u dijelu kojim je tužitelj I. Š. obvezan nadoknaditi tuženiku V. P. parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna.

 

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-955/2019-12 od 2. veljače 2021. u dijelu kojim je obvezan tužitelj I. Š. nadoknaditi daljnji parnični trošak tuženiku V. P. u iznosu od 4.762,50 kuna na način da se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u tom iznosu odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem, a nakon što je sud donio presudu na temelju odricanja, naloženo tužitelju I. Š. naknaditi prouzročeni parnični trošak tuženiku V. P. u iznosu od 8.512,50 kuna.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi tužitelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači i odbije tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. S obzirom na činjenicu da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva, pravilno je sud ocijenio da je tužitelj u obvezi nadoknaditi tuženiku trošak, iako se sud pogrešno pozvao na odredbu članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), a pravilnom je primjenom materijalnog prava odluku o trošku valjalo utemeljiti na odredbi članka 158. stavka 1. ZPP.

3.1. Razlozi koje žalitelj u žalbi navodi u smislu da, usprkos odricanju od tužbenog zahtjeva, nije u obvezi platiti tuženiku troškove, sasvim su proizvoljni jer odricanje od tužbenog zahtjeva nije posljedica udovoljenja zahtjevu tužitelja ili nekog drugog razloga koji se mogu pripisati tuženiku u smislu stavka 2. članka 158. ZPP. Štoviše, u žalbi tužitelj navodi da je on prema zemljištu tuženika postavio betonsku ogradu i da više ne mogu otjecati otpadne i oborinske vode na zemljište tužitelja, a niti tuženik može više svoja vozila parkirati na česticu tužitelja. U takvim okolnostima zaključiti je da do odricanja od tužbenog zahtjeva nije dovela radnja tuženika, već upravo radnja tužitelja. Stoga je sud pravilno ocijenio da je tužitelj u obvezi nadoknaditi tuženiku parnični trošak.

4. Djelomično osnovano žalitelj u žalbi ukazuje na nepravilnost obračuna parničnog troška. Naime, sud je tuženiku parnični trošak obračunao na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: Tarifa), i to: za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 30. lipnja 2017., 4. lipnja 2017., 30. listopada 2017. i 3. rujna 2018. u iznosima od po1.000,00 kuna, za sastav žalbe od 13. studenoga 2018. u iznosu od 500,00 kuna, za žalbu od 23. srpnja 2019. u iznosu od 250,00 kuna, za zastupanje na ročištu od 25. lipnja 2020. u iznosu od 500,00 kuna, te za sastav podneska od 1. rujna 2020. u iznos od 1.000,00 kuna, ukupno 6.250,00 kuna te 1.562,50 kuna po osnovi poreza na dodanu vrijednost, kao i trošak pristojbe žalbe od 13. studenoga u iznosu od 700,00 kuna, ukupno 8.512,50 kuna.

4.1. Međutim, nije bilo osnove da sud tuženiku prizna trošak zastupanja na ročištu od 30. lipnja 2017. prema Tbr. 9. točka 1. Tarife u iznosu od 1.000,00 kuna, već u iznosu od 250,00 kuna jer se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, a ne o glavnoj stvari. Jednako tako, nije bilo osnove da se tuženiku prizna trošak zastupanja na ročištu od 4. lipnja 2017. jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da je tog dana uopće održano ročište budući da zapisnik s tog ročišta ne čini sadržaj spisa. Nadalje, s pravom tužitelj ukazuje da tuženiku ne pripadaju ni troškovi sastava žalbe od 13. studenoga 2018. zato što se ovaj trošak odnosi na pravomoćno okončani dio postupka i nije vezan uz trošak koji je povezan s dijelom zahtjeva koji se odnosi na odricanje od tužbenog zahtjeva. U tom smislu tuženiku nije priznat ni trošak sastava ove žalbe, a ni trošak pristojbe za istu žalbu. U preostalom je dijelu parnični trošak pravilno obračunat.

4.2. Tako izračunat ukupni parnični trošak tuženika koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP iznosi 3.750,00 kuna od čega se iznos od 3.000,00 kuna odnosi na troškove zastupanja, a iznos od 750,00 kuna na trošak poreza na dodanu vrijednost. S obzirom na navedeno, pravilnom je primjenom materijalnog prava tuženiku valjalo dosuditi 3.750,00 kuna, a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška za više zatraženi iznos od 4.765,50 kuna.

5. Stoga je žalbu tužitelja valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu, a djelomično uvažiti i odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 380. točaka 2. i 3. ZPP.

6. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe jer je u žalbi uspio za 44% što znači da je uspjeh tuženika 56%, pa u primjeni odredbe članka 154. stavka 2. ZPP nije bilo mjesta dosuđenju troška žalbe žalitelju.

 

Split, 30. rujna 2021.