Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-496/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Macure,
predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke
Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) Š. B. iz Š., …
…, OIB:… i 2) J. B. iz Š., …,
OIB:…, zastupanih po punomoćniku M. J., odvjetniku iz Š.,
…, protiv tuženice R. H., M. f.,
P. u., P. u. Š., zastupane po zakonskom zastupniku
O. d. o. u Š., G.-u. o., radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude
Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-741/2017 od 10. studenoga 2017., u
sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2021.,

p r e s u d i o j e

I Djelomično se potvrđuje, a djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u
Šibeniku poslovni broj P-741/2017 od 10. studenoga 2017. u dijelu pod toč. 1. izreke
tako da ista u tom dijelu sada glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena po prijedlogu ovrhovoditeljice
R. H., M. f., P. u., P. u. Š.
protiv ovršenika Š. B. iz Š., …; OIB: … i
J. B. iz Š., …, OIB: … u predmetu
Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Ovr-1687/14, koja ovrha se vodi
temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-196/13 od dana 14. veljače 2013. u dijelu
koji se odnosi na sva potraživanja poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi od

1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2016., članarine turističkoj zajednici za razdoblje od

1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2016., spomeničke rente za razdoblje od 1. siječnja

2006. do 31. prosinca 2016., doprinosa u paušalnom iznosu HOK-u za razdoblje od

1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2016., doprinosa od dohotka, dobiti ili plaće HOK-u
za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008., doprinosa za mirovinsko
osiguranje za period od 1996. do 2006., doprinosa za zdravstveno osiguranje za
period od 1999. do 2006. i doprinosa za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na
radu za period od 2002. do 2006., dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija
kao neosnovan."

2 Poslovni broj: 20 Gž-496/2020-2

II Djelomično se potvrđuje i djelomično preinačuje presuda Općinskog
suda u Šibeniku poslovni broj P-741/2017 od 10. studenoga 2017. u dijelu pod toč. 2.
izreke tako da se nalaže tuženici R. H. da tužiteljima pod 1) Š. B.
i 2) J. B.naknadi parnični trošak u visini od 1.613,30 kn, sve u roku od 15
dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška
odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena po prijedlogu ovrhovoditelja
R. H., M. f., P. u., P. u. Š.
protiv ovršenika Š. B. iz Š., …; OIB: ... i J.
B. iz Š., …, OIB: … u predmetu Općinskog suda u
Šibeniku pod posl. br. Ovr-1687/14, koja ovrha se vodi temeljem rješenja o ovrsi posl.
br. Ovr-196/13 od dana 14. veljače 2013. godine u dijelu koji se odnosi na sva
potraživanja za 1999. godinu, za 2000 godinu, za 2001. godinu, za 2002. godinu, za

2003. godinu, za 2004. godinu, za 2005. godinu, za 2006. godinu, za 2007. godinu i
za 2008. godinu i to za doprinos za mirovinsko osiguranje, doprinos za zdravstveno
osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, za porez i
prirez na dohodak po godišnjoj prijavi, za članarinu turističkoj zajednici, za
spomeničku rentu, za doprinos u paušalnom iznosu - HOK, te za doprinos od
dohotka, dobiti ili plaće - HOK.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.800,00 kuna."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne
primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači.

3. U žalbi ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati
jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude te nema
razloga o odlučnim činjenicama. Smatra da je u konkretnom slučaju nadležno
M. f. ispravno donijelo rješenje o zastari a kojim je utvrđeno da je dio
predmetnog duga zastario u skladu s važećim propisima te da preostali dio
dugovanja na koji se odnosi ovrha nije u zastari. Tužitelji su 23. lipnja 2014. podnijeli
zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza i doprinosa te je nadležna
P. u. dana 1. lipnja 2017. donijela rješenje o zastari poreza, a 5. lipnja

2017. rješenje o zastari doprinosa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Nakon
donošenja tih rješenja ovrhovoditeljica je uredila prijedlog za ovrhu u predmetu
prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1687/2014 te su izostavljena potraživanja za
koja je nastupila zastara. Uvidom u rješenje o zastari poreza proizlazi da je dug
ispravno otpisan primjenom čl. 197. st. 2. Općeg poreznog zakona iz 2016. Prema
tom rješenju o zastari poreza zbog relativne zastare otpisani su dugovi za 2007. i

2008., dok je za dugove iz 2009., 2011. i 2012., zbog prekida zastare službenim
radnjama P. u., kao i pokretanja ovršnog postupka, nije nastupila relativna

3 Poslovni broj: 20 Gž-496/2020-2

zastara. Što se tiče doprinosa čl. 30. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
doprinosima iz 2016. propisano je da će se postupci utvrđivanja zastare započeti po
zahtjevu obveznika doprinosa, a prema odredbama Zakona o doprinosima iz 2014.
dovršiti sukladno odredbama tog Zakona, osim ako su odredbe Zakona o izmjenama
i dopunama Zakona o doprinosima te Opći porezni zakon povoljniji za obveznike
doprinosa. Postupci za utvrđivanje zastare započeti prigovorom poreznog obveznika
u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema
odredbama Zakona o doprinosima iz 2008. temeljem čl. 229. tog Zakona u svezi s čl.

30. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima. Postupci za
utvrđivanjem zastare započeti po prigovoru poreznog obveznika u kojima do 1.
siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama novog
Općeg poreznog zakona primjenom jedinstvenog zastarnog roka od 6 godina za
poreze i doprinose, sukladno odredbi čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona. Stoga
su navedene zakonske odredbe u rješenju o zastari doprinosa ispravno primijenjene
jer je za obveze u razdoblju od 1996. do 2002. nastupila apsolutna zastara
primjenom čl. 230. Zakona o doprinosima iz 2008., a u svezi s čl. 30. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima iz 2016. U odnosu na obveze za
razdoblje od 2003. do 2006. kod izračuna zastare primijenjen je povoljniji propis tj. čl.

108. st. 1. Općeg poreznog zakona i rok od 6 godina, ali za navedene godine zbog
prekida zastare nije protekao rok zastare te nije nastupila relativna zastara prava na
naplatu po čl. 229. Zakona o doprinosima iz 2008. već se kod utvrđivanja zastare
primijenio čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona u svezi s čl. 30. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima. Na doprinose se nikada nije
primjenjivao relativni rok zastare od 3 i apsolutni rok zastare od 6 godina, već rokovi
od 5 i 10 godina. Naime, do 1. siječnja 2017. zastara prava na naplatu doprinosa
utvrđivala se isključivo primjenom čl. 229. i 230. Zakona o doprinosima iz 2008. Tek
se izmjenama i dopunama tog Zakona iz 2016. temeljem čl. 30. istog Zakona upućuje
na primjenu povoljnijeg propisa i to primjenom Zakona o doprinosima iz 2008. glede
relativnog roka od 5 godina ili primjenom Općeg poreznog zakona iz 2016. koji
propisuje jedinstveni zastarni rok od 6 godina. Stoga da je nadležna Porezna uprava
ispravno utvrdila nastup zastare u odgovarajućem upravnom postupku pa nije bilo
razloga niti je sud bio nadležan da to ponovno utvrđuje jer su tužitelji samo zbog tog
razloga upućeni na parnicu. O prigovoru zastare tražbine utvrđene ovršnom ispravom
odlučuje se u postupku koji prethodi donošenju te odluke. U parničnom postupku
povodom prigovora zastare sud ispituje je li nastupila zastara pokretanja ovršnog
postupka na temelju konkretne ovršne isprave pri čemu treba imati u vidu da Opći
porezni zakon iz 2000., između ostalog, propisuje rokove zastare poreznih tražbina,
kao i da se, ukoliko tim Zakonom nije drugačije određeno, primjenjuje Zakon o
obveznim odnosima. Stoga, a imajući u vidu odredbu čl. 90. st. 1. Općeg poreznog
zakona, kao i odredbe čl. 136. i 137. istog Zakona te odredbe čl. 79. Ovršnog zakona
koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog ovršnog postupka proizlazi da odredbe
Ovršnog zakona sadrže mjerodavno postupovno pravo koje sudovi moraju primijeniti
kad odlučuju u postupku provedbe ovrhe na nekretnini, kao i mjerodavne materijalno
pravne odredbe na temelju kojih sud odlučuje o osnovanosti podnesenog prijedloga
za ovrhu na nekretnini. Pritom valja imati u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike
Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-457/2018 od 7. ožujka 2018., kao i stav izražen u
odluci poslovni broj Rev-2332/2012 od 18. rujna 2013. U tom kontekstu sud prvog
stupnja nije raspravljao osnovanost istaknutog prigovora zastare. Na konkretni slučaj

4 Poslovni broj: 20 Gž-496/2020-2

ima se primijeniti odredba čl. 232. st. 1. ZOO koja regulira pitanje zastare ovršnih
isprava koje je donijelo tijelo javne vlasti u izvršavanju javnih ovlasti, a to je
desetogodišnji rok zastare. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije
počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje
ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19),
jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati stoga što je
izreka presude razumljiva te ne proturječi sama sebi ili razlozima presude koji su
navedeni o odlučnim činjenicama, a na koju ukazuje tuženica.

7. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj
dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Stoga, žalba tuženice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena u
predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1687/2014 koja se odnosi na
potraživanja za 1999., 2000., 2001., 2002., 2003., 2004., 2005., 2006., 2007. i 2008.
glede doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, doprinosa za zdravstveno
osiguranje zaštite zdravlja na radu, za porez i prirez na dohodak po godišnjoj prijavi,
za članarinu turističkoj zajednici, za spomeničku rentu, za doprinos HOK-u u
paušalnom iznosu te za doprinos HOK-u od dohotka, dobiti ili plaće.

10. Iz priložene preslike predmeta Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr- 196/2013 slijedi:

- da je prijedlog za ovrhu podnesen 1. prosinca 2013. i da je rješenje o ovrsi
doneseno na temelju ovršnog rješenja M. f., P. u.
P. u. Š., Klasa: UP/I-415-02/2012-01/672, Ur. broj: 513-07-15/2012
od 29. studenoga 2012. radi naplate novčane tražbine u visini od 679.786,63 kn, kao
i pripadajućih zakonskih zateznih kamata,

- da je na l.s. 3 priloženo pravomoćno i izvršno rješenje od 29. studenoga 2012. koje
predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. toč. 4. u svezi s čl. 24. st. 2.
Ovršnog zakona (Narodne novine, 12/12 i 25/13, dalje OZ),

- da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1212/2013 od 14. listopada 2013. odbijena kao neosnovana žalba tadašnjeg ovršenika P. B.

5 Poslovni broj: 20 Gž-496/2020-2

(prednika današnjih tužitelja) i potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-196/2013 od 14. veljače 2013.,

- da je nakon prekida ovršnog postupka zbog smrti ovršenika P. B. postupak nastavljen pod poslovnim brojem Ovr-1687/2014,

- da iz zahtjeva tužitelja na l.s. 36 od 4. veljače 2015. proizlazi da su se obratili
M. f., P. u., P. u. Š., radi otpisa zastarjelog
duga kako bi se utvrdila konačna visina istog,

- da su rješenjem prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr-1687/2014
upućeni ovršenici Š. B. i J. B. na pokretanje parničnog postupka radi
proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj
Ovr-196/2013 od 14. veljače 2013. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ,

- da iz podneska ovrhovoditeljice zaprimljenog na prvostupanjski sud 23. lipnja 2017.
proizlazi da je dug ovršenika djelomično otpisan zbog zastare po rješenjima
M. f., P. u. I. Š., Klasa: UP/I-416-02/15-
01/48, Ur. broj: 513-07-29-09/17-08 od 1. lipnja 2017. i Klasa: UP/I-416/02/15-01/48,
Ur. broj: 513-07-29-09/17-09 od 5. lipnja 2017., Klasa: UP/I-416-02/15-01/48, Ur.
broj: 513-07-29-09/19-10 od 5. lipnja 2017. te da visina predmetnog duga koji se
potražuje na dan 16. lipnja 2017. ukupno iznosi 220.570,42 kn (glavnica 169.917,74
kn i kamate 50.652,68 kn), kao i zakonska zatezna kamata koja na iznos glavnice od

169.917,74 kn teče od 16. lipnja 2017. pa do isplate i

- da su u privitku navedenog podneska ovrhovoditeljice od 23. lipnja 2017. prethodno navedena rješenja od 1. lipnja 2017. i 5. lipnja 2017.

11. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda s pravom tuženica ističe da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. Naime, obrazloženje prvostupanjskog suda temelji se na činjenici da je taj sud
utvrdio kako su u zastari sva potraživanja iz perioda od 1999. do 2006. te da su u
zastari potraživanja iz 2007. te 2008. koja se odnose na porez i prirez na dohodak po
godišnjoj prijavi, dug članarine turističkim zajednicama, dug spomeničke rente, dug
HOK-u glede doprinosa u paušalnom iznosu te dug HOK-u u svezi doprinosa od
dohotka, dobiti ili plaće, a koju činjenicu je prvostupanjski sud utvrdio analizom
propisa koji se primjenjuju na konkretni slučaj te analizom rješenja o otpisu
dugovanja od 1. lipnja 2017. i 5. lipnja 2017. smatrajući da je donošenjem pobijanih
rješenja nadležno upravno tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo.

13. Prvenstveno valja istaći da rješenja o otpisu dugovanja od 1. lipnja 2017. i 5.
lipnja 2017. predstavljaju rješenja donesena u upravnom postupku koje je donijelo
nadležno tijelo u okviru svojih ovlasti propisanih čl. 3. Zakona o Poreznoj upravi
(Narodne novine broj 115/16).

6 Poslovni broj: 20 Gž-496/2020-2

14. Premda na navedenim rješenjima nije stavljena klauzula pravomoćnosti činjenicu
da bi se radilo o pravomoćnim rješenjima nitko ne osporava pa se stoga radi o
nespornoj činjenici.

15. Sukladno tome, a budući da se radi o primjeni čl. 94., 95. i 96. Općeg poreznog
zakona (Narodne novine broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16) te
primjeni odredbe čl. 108. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16, dalje
- OPZ/16), čl. 82. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja (Narodne novine broj
147/02 i 177/04), članaka 229. i 230. Zakona o doprinosima (Narodne novine broj
84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14) u svezi s čl. 30.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima (Narodne novine broj
115/16), odnosno, da se u konkretnom slučaju radi o rješenjima koje je nadležna
Porezna uprava donijela sukladno čl. 2. st. 1. Zakona o Poreznoj upravi u svezi s čl.

95. st. 1. OPZ/16, to je stajalište prvostupanjskog suda neosnovano.

16. Kako su navedena rješenja tuženice donesena u upravnom postupku u kojem su
sudjelovali i tužitelji jer su im navedena rješenja dostavljena s uputom o pravnom
lijeku o mogućnosti izjavljivanja žalbe to je sud u parničnom postupku vezan tim
rješenjima i ne može ispitivati pravilnost takvih rješenja u sudskom postupku (odluka
Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-676/2016 od 1. listopada

2016.).

17. Kako je u konkretnom slučaju iz rješenja tuženice od 1. lipnja 2017. i 5. lipnja 2017. razvidno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga kako slijedi:

- poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2016.,

- članarine turističkoj zajednici za razdoblje od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2016.,

- spomeničke rente za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2016.,

- doprinosa u paušalnom iznosu HOK-u za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2016.,

- doprinosa od dohotka, dobiti ili plaće HOK-u za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008.,

- doprinosa za mirovinsko osiguranje za period od 1996. do 2006.,

- doprinosa za zdravstveno osiguranje za period od 1999. do 2006. i

- doprinosa za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu za period od 2002. do 2006.,

to znači da je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno
pravo kada je utvrdio da je nedopuštena ovrha u predmetu prvostupanjskog suda

7 Poslovni broj: 20 Gž-496/2020-2

poslovni broj Ovr-1687/2014 koji se odnosi na tražbine za koju je nastupila zastara
prava na naplatu poreznog duga jer iz priložene preslike ovršnog spisa predmeta ne
proizlazi da je glede tih tražbina ovršni postupak obustavljen. Nadalje, kako u odnosu
na preostale tražbine nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog
zakona (Narodne novine, broj 112/12 i 25/13) to je u tom dijelu prvostupanjski sud
pogrešno primijenio materijalno pravo.

18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3.
ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

19. Također je po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP trebalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

20. Tužiteljima je na ime zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika sukladno
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj
142/12, 103/14, 118/14 i 107/15- dalje Tarifa) priznato po 100 bodova za sastav
tužbe, za zastupanje na ročištima od 28. lipnja 2017., 13. srpnja 2017. i 15. rujna

2017., sve uz pripadajući PDV, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu a što
sveukupno iznosi 5.050,00 kn.

21. U pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. i čl. 162. ZPP tuženici
je priznato za sastav odgovora na tužbu te zastupanja na ročištima od 28. lipnja

2017., 13. srpnja 2017. i 15. rujna 2017. po 100 bodova, kao i za sastav žalbe 125
bodova što sveukupno iznosi 525 bodova, te uz vrijednost boda od 10,00 kn daje
ukupni iznos od 5.250,00 kn.

22. Uspjeh tužitelja je u ovoj pravnoj stvari 66,66% pa im pripada razmjerni dio troška u visini 3.363,30 kn.

23. Uspjeh tuženice je 33,33% pa joj pripada razmjerni dio troška u visini od 1.750,00 kn.

24. Kada se trošak tužitelja u visini od 3.363,30 kn stavi u prijeboj s troškom tuženice
u visini od 1.750,00 kn proizlazi da je tuženica u obvezi tužiteljima naknaditi parnični
trošak u visini 1.613,30 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom
parničnog troška neosnovan radi čega je odlučeno kao u toč. II izreke ove
drugostupanjske presude.

Zadar, 30. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

Mirjana Macura, v.r.