Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3019/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice J. I. iz R., koju zastupa opunomoćenik V. V., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski potupak, Z., radi izvršavanja roditeljske skrbi, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-399/21-10 od 10. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-399/21-10 od 10. lipnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-552-06/21-02/2, urbroj: 524-11-01/3-21-2 od 16. veljače 2021. i radi naknade troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika od 16. veljače 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb R., klasa: UP/I-552-06/20-05/108, urbroj: 2170-20-05/33-20-6 od 7. prosinca 2020., kojim je roditeljima mlt. M. H. I. određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, u trajanju od 6 mjeseci, počevši od 1. prosinca 2020.
3. Tužiteljica podnosi žalbu zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. Navodi da je na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da je počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka budući da je o tužbenom zahtjevu odlučeno bez rasprave čime je povrijeđena odredba članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS). Navodi da je time tužiteljici uskraćena mogućnost da predlaganjem i izvođenjem odgovarajućih dokaza, poput saslušanja stranaka i svjedoka, kao i uvida u dokumentaciju i predlaganjem potrebnih vještačenja, dokaže svoje tvrdnje iz tužbe. Smatra da rješenje tuženika nije utemeljeno na stvarnim činjenicama, a da je intervencija javnopravnih tijela u obitelj tužiteljice nezakonita iz razloga što nije nastupila ugroza povodom koje bi mjera bila izrečena. Predlaže da ovaj Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak Upravnom sudu u Rijeci.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Što se tiče zahtjeva tužiteljice iz žalbe da se predmet vrati na ponovni postupak, valja napomenuti da su ovlasti Visokog upravnog suda u odlučivanju po žalbi propisane odredbom članka 74. stavka 2. ZUS-a koji određuje da će Visoki upravni sud poništiti prvostupanjsku presudu te sam otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar ako utvrdi da je upravni sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka, da je pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje ili da je pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. Na temelju razmatranja spisa predmeta, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporena odluka tuženika donesena u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Odredbom članka 145. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15. i 98/19.) propisano je da će Centar za socijalnu skrb roditeljima odrediti mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu ako je utvrđeno da je djetetov razvoj ozbiljno ugrožen, a roditelji su spremni i sposobni u kraćem vremenu promijeniti svoje ponašanje kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i spremni su poštovati jasne upute i omogućiti nesmetan nadzor nad skrbi o djetetu.
10. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da predmet spora nije uređenje položaja tužiteljice i oca djeteta, B. H., u kontekstu skrbi o njihovom zajedničkom djetetu, već ocjena zakonitosti osporavanog upravnog akta u kontekstu mjerodavnih upravnopravnih odredbi.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio zakonitost pojedinačnog akta donesenog u upravnom postupku na temelju cjelokupnog stanja spisa i svih provedenih dokaza tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora. Tužiteljica je, ako je smatrala da bilo potrebno utvrditi još neke relevantne činjenice, trebala predložiti provođenje određenih dokaza u skladu s člankom 33. stavkom 3. ZUS-a kojim je propisano da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.
12. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je mjera stručne pomoći i potpore adekvatna u konkretnom slučaju te je bilo potrebno intervenirati posebnom mjerom stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su javnopravna tijela iznijela uvjerljive razloge za određivanje mjere, a koji proizlaze iz predmeta upravnog postupka. U obrazloženju prvostupanjske presude je konstatirano da je izrečena mjera jednako određena tužiteljici i ocu njihovog zajedničkog djeteta pa u tom pogledu nije bilo pogodovanja ocu djeteta. Stoga prvostupanjski sud nije našao da bi osporenim rješenjem tuženika bio povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
13. Prihvaćajući u cijelosti stajalište suda izraženo u osporenoj presudi, Sud ne nalazi da postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, radi čega je odlučeno kao u izreci primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 30. rujna 2021.
Sanja Štefan, v.r.