1              Poslovni broj: Gž Ob-349/2021-2

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-349/2021-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K., OIB: … iz S., Š. .., sada s adresom boravišta u S., L. .., zastupane po punomoćniku Z. L., odvjetniku u O. društvu L. i Č. j.t.d. u S., protiv tuženika Z. K., OIB: …, iz S., Š. .., zastupanog po punomoćniku S. K. odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & p. j.t.d. u S., radi diobe bračne stečevine, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-510/18 od 10. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-510/18 od 10. lipnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

I. Utvrđuje se da je tužiteljica J. K., OIB: …, sa naslova bračne stečevine, vlasnik nekretnine – stana upisanog u knjigu položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela Split, u podulošku … za k.o. S., sagrađenog na čest. zem. 907/8 k.o. S., zgrada anagrafske oznake A. B. Š. .., i to stana na V. (petom) katu, označen br. 22, u površini od 44,89 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, za 1/2 dijela cjeline.

 

II. Dužan je tuženik Z. K., OIB: …, priznati i izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za prijenos njenog prava vlasništva za 1/2 dijela nekretnine navedene u točki I. izreke ove presude, a koju izjavu će u protivnom zamijeniti ova presuda.

 

III. Nalaže se tuženiku, ukoliko se opre ovoj tužbi, da tužiteljici kroz 15 dana plati parnične troškove, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 14.641,25 kn."

 

2. Tužiteljica pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženik je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je s osnova bračne stečevine vlasnik predmetnog stana za 1/2 dijela cjeline, te da je tuženik dužan izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za prijenos njenog prava vlasništva za ½ dijela predmetne nekretnine.

 

7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke prije nego što su formalno sklopile brak živjele u zajedničkom domaćinstvu od 1994., da su živjeli u izvanbračnoj zajednici u kojoj su dobili dijete kći A. K. rođenu …., a brak su sklopili …. koji je razveden rješenjem poslovni broj R1 Ob-179/18 od 7. svibnja 2018. Na predmetnoj nekretnini – stanu je u zemljišnim knjigama upisan tuženik i to u knjigu položenih ugovora u pod ulošku 12100 k.o. S., sagrađenog na čest. zem. 907/8 k.o. S., zgrada anagrafske oznake … i to stana na 5. katu označen brojem 22 u površini od 44,89 m2. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik sklopio Ugovor od 8. ožujka 1985. s Izvršnim vijećem S. općine S., te da se navedenim Ugovorom O. S. obvezala Z. K. i njegovoj obitelji dodijeliti na trajno korištenje naprijed navedeni jednosobni stan, a s naslova zamjenskog stambenog prostora, te da je tuženik u to vrijeme bio u braku sa sada bivšom suprugom A. K. u kojem braku je rođeno dvoje djece A. i I. K. u kojem je tuženik s navedenim članovima obitelji tj. s prvom suprugom i sinovima iz prvog braka preselio netom nakon sklapanja Ugovora od 8. ožujka 1985. Tuženik je dana 28. lipnja 1996. podnio zahtjev za sklapanje Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo i to u svojstvu nositelja stanarskog prava, a s obzirom da je bivša supruga tuženika iz prvog braka A. K. bila član domaćinstva tuženika u vrijeme kada je isti dobio stan na korištenje to je dala tuženiku suglasnost za kupnju predmetnog stana. Iz tog stana bivša supruga je iselila 2001. kada se u isti uselio tuženik s tužiteljicom i djecom. Otkupna cijena stana je bila 67.567,70 kuna isti se otplaćivao u mjesečnim rata u protuvrijednosti od 31,60 Eura.

 

8. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da predmetni stan ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, jer je tuženik predmetni stan dobio na korištenje na temelju Ugovora zaključenog 8. ožujka 1985. i to za korištenje s članovima njegove obitelji, tadašnjom suprugom A. K. i zajedničkom djecom A. i I. K., a koja bivša supruga je tuženiku dala suglasnost za kupnju stana, pa stoga da predmetni stan nije bračna stečevina stranaka već da predstavlja stečeno pravo tuženika, pa je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je s naslova bračne stečevine vlasnik za 1/2 dijela cjeline.

 

9. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužiteljica ih žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

 

10. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 193/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 24/01 i 78/02, dalje u tekstu: ZPS) bili su propisani uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tako odredbom članka 6. stavak 1. propisano je da stan ima pravo kupiti stanar (nositelj stanarskog prava) pod uvjetima iz tog Zakona, a uz njegovu suglasnost članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, dok je stavkom 2. toga članka propisano da kada stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.

 

11. Odredbom članka 64. stavak 1. točka 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96 i 99/96; dalje u tekstu: ZSO) koji je bio mjerodavan u pogledu propisa o stanovanju u vrijeme stjecanja stanarskog prava izričito je bilo propisano da stanarsko pravo stječe bračni drug osobe kojoj se stan daje na korištenje ukoliko zajednički stanuju.

 

12. Pravo na otkup stana za podnositelja nastalo na temelju Zakona u vrijeme dok je podnositelj bio nositelj stanarskog prava je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo koje je za nositelje stanarskog prava nastalo na temelju Zakona u procesu pretvaranja društvenog vlasništva i koje je postojalo pored stanarskog prava. S obzirom da je pravo na otkup stana svojeg nositelja ovlašćivalo da otkup stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo na stvaranje imovinskog prava - prava vlasništva (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2357/2006 od 10. lipnja 2009.).

 

13. Dakle, pravo na otkup stana je bilo imovinsko pravo koje je svojeg nositelja ovlašćivalo na otkup stana na kojem je imao stanarsko pravo i na tom pravnom temelju steklo pravo vlasništva tog stana. Ukoliko je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koje je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, na temelju takvog imovinskog prava.

 

14. S obzirom na to da je otkup stana imovinsko pravo nositelja stanarskog prava koje ovlašćuje nositelja tog prava pod posebnim uvjetima steći pravo vlasništva na stanu, pa kako u konkretnom slučaju u vrijeme kada je tuženik podnio zahtjev za otkup stana tužiteljica nije stekla stanarsko pravo, to predmetni stan nije bračna stečevina stranaka.

 

15. Nadalje, onog trenutka kada je tuženik podnio zahtjev za otkup stana isto se pretvorilo u imovinsko pravo, pa cijeneći okolnosti da za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica sudjelovala u otplati rata, to ista ima pravo, eventualno, postaviti obvezno-pravni zahtjev prema tuženiku.

 

16. Za navesti je da se na društvenom stanu sukladno odredbi članka 59. stavak 1. ZSO-a stanarsko pravo stjecalo danom useljenja u stan na temelju pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje, a odredbom članka 64. stavak 1. i 2. ZSO-a propisano je da stanarsko pravo na jedan stan mogla je imati samo jedna osoba, s tim da kada stanarsko pravo stekne jedan od bračnih drugova koji zajedno stanuju, tada stanarsko pravo ima i drugi bračni drug.

 

17. S obzirom da predmetni stan nije bračna stečevina stranaka, to je neosnovan i zahtjev tužiteljice da joj tuženik izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos njenog prava vlasništva za 1/2 dijela predmetne nekretnine.

 

18. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 108/15) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

 

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Split, 30. rujna 2021.