- 1 -              Poslovni broj: Usž- 3856/20-3

Poslovni broj: Usž-3856/20-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A              

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice I. K. iz D., koju zastupa opunomoćenica V. B., odvjetnica u D., protiv tuženice Dubrovačko - neretvanske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove i zaštitu okoliša, D., radi ovrhe komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav-219/18-11 od 18. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav-219/18-11 od 18. ožujka 2020.

                                                        Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženice, KLASA: UP/II-363-03/18-02/26, URBROJ: 2117/1-09/5-18-2, od 28. rujna 2018. godine, kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja o ovrsi Grada D., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/18-12/0060, URBROJ: 2117/01-03-01-18-1, od 15. ožujka 2018. godine, kojim se tužiteljici nalaže plaćanje duga komunalne naknade čija glavnica iznosi 587,40 kn, a zatezna kamata 36,66 kn.

2.              Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitnih povreda postupka, nepravilne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude. Presuda je nepravilna i nezakonita, jer prvostupanjsko tijelo nije provjerilo sve navode. Nalazi neosnovanim navode iz obrazloženja presude te smatra kako ne proizlazi utemeljenost odluke u izreci presude. Ističe da nije bila obaviještena o provođenju dokaznih radnji, nije joj omogućeno sudjelovanje u postupku, niti je pozvana na davanje izjave ni prilaganje kakvih isprava. Neosnovani su navodi iz obrazloženja rješenja tuženice i proturječni su razlozima rješenja. U pobijanom rješenju nije naveden pravni temelj iz kojeg je razvidno da je obveznik plaćanja komunalne naknade ujedno vlasnik, odnosno korisnik predmetne nekretnine te dokazima nisu potkrijepljeni uvjeti propisani odredbom članka 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Ističe prigovor zastare potraživanja, jer je prema odredbi članka 232. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), riječ o tražbini starijoj koja je zastarjela. Smatra kako nema dokaza da je tražbina dospjela u visini kako navodi tuženica, da je o tome obaviještena tužiteljica i pozvana na plaćanje, nakon što je upoznata s postupkom utvrđivanja visine i osnove potraživanja. Nadalje ističe, kako je tijekom cijelog upravnog postupka učinjeno nespornim da bi provedbom ovrhe tužiteljica trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu te da je odgoda ovrhe do pravomoćnog okončanja predmeta bila potrebna da bi se spriječilo nasilje. Priloženi su dokazi da je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen redoviti pravni lijek, da je tužiteljica izrazito slabog imovnog i zdravstvenog stanja, da nema imovine osim nekretnine u kojoj stanuje i osobnih predmeta za higijenu, odjeće i obuće te da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje. Zbog navedenog na temelju odredbe članka 65. stavak 1. Ovršnog zakona predlaže odgodu ovrhe te ukinuti pobijanu presudu i usvojiti žalbu.

3.              Tuženica, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje nijedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6.              Upravni sud u Splitu ocijenio je rješenje tuženice zakonitim pozivom na odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj  36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje: ZKG) i članka 136., članka 140. stavak 1. i članka 141. stavak 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., dalje: OPZ) te je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

7.              Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi obrazložio da su rješenja javnopravnih tijela, čija ocjena zakonitosti je predmet ovog upravnog spora, donesena na temelju ovršne isprave, rješenja Grada D., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu rješenja, KLASA: UP/I-363-03/10-02/344, URBROJ: 2117/01-03-01-10-1, od 29. travnja 2010. godine, koje je, prema dostavnici priloženoj spisu, tužiteljici uredno dostavljeno.

8.              S obzirom da se radi o pravomoćno utvrđenoj obvezi tužiteljice na plaćanje komunalne naknade, žalbeni prigovori o pogrešno utvrđenoj činjenici vlasništva, odnosno korištenja nekretnine, kao osnove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade, ne mogu se s uspjehom isticati u ovom sporu, što proizlazi iz odredbe članka 142. stavka 6. odnosno 7. OPZ-a, koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 23. stavak 5. ZKG -a.

9.              Prigovore o zastari naplate utvrđene tražbine, prvostupanjski sud je pravilno otklonio primjenom odredbe članka 226. ZOO-a, s obzirom da tražbina komunalne naknade ima značenje povremenog potraživanja, koje stajalište je izraženo i u dugogodišnjoj dosljednoj upravnosudskoj praksi.

10.              Neosnovani su žalbeni prigovori o povredi pravila upravnog postupka u pogledu sudjelovanja tužiteljice u upravnom postupku i mogućnosti iznošenja dokaza. Naime, radi se o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti koji je sukladno odredbi članka 87. točke 2. OPZ-a te članaka 48. i 49. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09.) službena osoba bila ovlaštena neposredno riješiti, jer se pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela i nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Ovo iz razloga što su sporna rješenja u upravnom postupku donesena na temelju ovršne isprave, čiju ovršnost tužiteljica nije osporila, kao što ni utvrđeni dug, nesporno, nije platila.

11.              Tužiteljici su rješenja javnopravnih tijela uredno dostavljena i ona je iskoristila mogućnost ulaganja pravnih lijekova protiv njih, čime joj je omogućeno osporavanje zakonitosti ovrhe pravomoćno utvrđenog duga.

12.              Budući da je ovom presudom spor meritorno riješen, Sud nalazi nepotrebnim očitovati se na prijedlog o odgodi ovrhe.

13.              Zbog navedenog Sud je, na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, žalbu kao neosnovanu odbio.

U Zagrebu 30. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić, v.r.