1                     Poslovni broj Gž-3547/2020-2

 

             

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-3547/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, po sucu Branki Guljaš, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja J.J. iz S. N., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici L. H., odvjetnici u Z., protiv tužene R. H., OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, Z., ..., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja  protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 117 Pn-4175/2014-37 od 19. lipnja 2020.,  30. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 117 Pn-4175/2014-37 od 19. lipnja 2020.

 

Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              "I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženoj R. H. isplatiti tužitelju iznos od 50.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja zahtjeva Općinskom državnom odvjetništvu dana 6. veljače 2014. pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a navedeno u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućima od presuđenja, do isplate, a navedeno u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.".

 

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2020. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana."

             

2.Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13 i 89/14., dalje ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba nije osnovana.

 

5.Suprotno žalbenim navodima presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a nisu počinjene niti ostale povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje povrede kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, a sve izvedene dokaze ocijenio na način predviđen odredbom čl. 8. ZPP-a.

 

7.Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 50.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a koju je štetu prema navodima tužbe tužitelj pretrpio uslijed neodgovarajućih smještajnih uvjeta i neodgovarajuće zdravstvene zaštite  za vrijeme služenja kazne zatvora.

 

8.U provedenom postupku utvrđeno je da se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora  u Zatvoru u Z. od 8. veljače 2011. do 6. svibnja 2013., a potom u Kaznionici u G. od 6. svibnja 2013. do 29. studenog 2013. kada je pušten na slobodu.

 

9.Prvostupanjski je sud uvidom u priloženu dokumentaciju, a koju stranke u postupku nisu osporavale utvrdio da je tužitelj u pritvoru boravio:

-od 10. veljače 2011. do 26. ožujka 2013. na II. zatvoreničkom odjelu u sobama 29, 27, 38, s 4-6 zatvorenika površine 21,10 m2, volumena 49,80 m3,

-od 31. kolovoza do 16. listopada 2012. na II. zatvoreničkom odjelu u sobi 40 s jednim zatvorenikom površine 10,06 m2, volumena 21,65 m3,

-od 16. listopada 2012. do 26. ožujka 2013. na II. zatvoreničkom odjelu u sobi 38 i 35 s 4-6 zatvorenika površine 21,10 m2, volumena 49,80 m3.

 

10.Prvostupanjski je sud utvrdio i da  je tužitelj bio na izdržavanju kazne zatvora:

-od 26. ožujka 2013. do 6. svibnja 2013. na V. zatvoreničkom odjelu (Odjel za dijagnostiku i programiranje) u sobi 84 sa 5-6 ponekad i 7 zatvorenika površine 21,10 m2, volumena 49,80 m3, te na II zatvoreničkom odjelu u sobi 26 sa 5-6, ponekad 7 zatvorenika (Odjel za dijagnostiku i programiranje) – ista površine i volumena sobe.

 

11.Nadalje, iz  dokumentacije sa lista 32-37 spisa također je utvđeno (Očitovanje Ministarstva pravosuđa, Kaznionica u G.), a koje podatke stranke tijekom postupka  također nisu sporile, kako je tužitelj u Kaznionici u G.  boravio:

- od 6. svibnja 2013. do 28. svibnja 2013. na Prijemno-otpusnom odjelu u sobi br. 2 sa 3 zatvorenika površine 17,37 m2, volumen 52,22 m2,

-od 29. svibnja 2013. do 2. rujna 2013.na odjelu Jug II. u sobi br. 243 s 5 zatvorenika površine 22,30 m2, volumen 60,90 m3,

-od 3. rujna 2013. do 23. listopada 2013. na odjelu Jug II. u sobi br. 253 s 1 zatvorenikom površine 11,70 m2, volumen 35 m3,

-od 24. listopada 2013. do 27. listopada 2013. na odjelu Jug III. u sobi br. 337 s 5 zatvorenika, površine 22,30 m2, volumen 60,90 m3,

-od 28. listopada 2013. do 29. studenog 2013. na Otpusnom odjelu u sobi br. 1 s 2 ili 3 zatvorenika, površine 17,37 m2, volumen 52,22 m3.

 

12.U provedenom dokaznom postupku  je na temelju raspoloživih dokaza;  i to na temelju priložene dokumentacije, te na temelju iskaza svjedoka, utvrđeno da  tužitelju nije  bila uskraćivana,  odnosno onemogućena ili smanjena bilo kakva liječnička pomoć. U prilog navedenog  za istaći je da tužitelj za vrijeme odsluženja kazne zatvora nije stavio u tom pogledu niti jednu usmenu ili pismenu primjedbu nadležnima unutar navedenih ustanova, kao što nije  utvrđeno niti da je prehrana koja je bila na raspolaganju tužitelju bila neadekvatna ili nedostatna,  budući da je  kalorijska  vrijednost iste iznosila  najmanje 3000 kcal dnevno.  

 

13.Tužitelj u ostalom u  pogledu navedenih  tvrdnji koje je isticao u tužbi i u tijeku prvostupanjskog dijela postupka, nije  predložio izvođenje dokaza u smislu odredbe  čl. 219. st. 1. ZPP-a, pa se tako istaknuti žalbeni navodi ukazuju kao neosnovani.

 

14.Stoga je s pravom prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede dužnosti zaštite dostojanstva osuđenika utemeljenoj na Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja u čl. 3. proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, a niti mu je povrijeđeno dostojanstvo koje se  štiti i Ustavom RH (čl. 23, 25. i 35.).

 

15.Na istaknute žalbene navode u kojima se tuženik poziva na više odluka Europskog suda za ljudska prva u Strazburu (dalje ESLJP) zbog povrede veličine osobnog prostora osoba lišenih slobode, valja reći da je  ESLJP u presudi M. protiv Hrvatske (zahtjev broj. 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) ujednačio dotadašnju sudsku praksu vezanu za osobni prostor osoba lišenih slobode u sobama s više zatvorenika, pa tako i praksu na koju se tužitelj u predmetnoj žalbi poziva.

 

16.Navedenom je presudom naime utvrđeno je da ukoliko je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 osobnog prostora u sobama u kojima je zatvoren s više zatvorenika postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije , u kom slučaju  je na državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompenziraju manjak osobnog prostora.

 

17.Kompenzirajući su  čimbenici: 1. smanjenje potrebnog prostora bilo je kratko, povremeno i manjeg opsega, 2. osoba lišena slobode za to vrijeme imala je mogućnost slobodnog kretanja izvan ćelije i sudjelovanja u odgovarajućim aktivnostima izvan ćelije (fizička aktivnost i pristup drugim sadržajima), 3. fizički uvjeti boravka u zatvoru bili su prikladni (pristup prirodnom svijetlu i zraku, grijanje, osnovne higijenske potrebe, mogućnost privatne upotrebe WC-a).

 

18.Kako iz priložene neosporene dokumentacije, kao i iz svih drugih izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj tijekom boravka u Zatvoru u Z. i Kaznionici u G. imao manje od 3m2 osobnog prostora prilikom boravka u sobama, to se istaknuti žalbeni navodi tužitelja ukazuju kao neosnovani.

 

19.Na dalje istaknute žalbene navode tužitelja valja reći da iako je u provedenom postupku  utvrđeno da je tužitelj u pritvoru Zatvora u Z., te na Odjelu za dijagnostiku i Kaznionici u G. u pojedinim periodima boravio u prostorijama  manjim od onih koje predviđa odredba članka 74. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11; dalje ZIKZ) a koja propisuje da se za svakog zatvorenika mora osigurati  4 m2 i 10 m3 osobnog prostora, takvo utvrđenje suprotno istaknutim žalbenim navodima tuženika  nije od utjecaja na pravilnost odnosno zakonitost pobijane prvostupanjske presude.

 

20.To stoga što je sukladno rezultatima dokaznog postupka taj organizacijski nedostatak nadoknađen omogućavanjem  nesmetanog kretanja od najmanje  2 sata dnevno tijekom cijelog razdoblja izdržavanja kazne zatvora, boravak na terasi s svježim zrakom,   kao i primjenom  ublaženog dnevnog režima uz mogućnost upražnjavanja slobodnih aktivnosti, kao i praćenja TV programa i sl.

 

21.Naime, tužitelju je u Centru za dijagnostiku gdje je boravio u razdoblju od 10. veljače 2012. do 6. svibnja 2013. osigurano nesmetano kretanje od 2 sata dnevno, boravak na otvorenom prostoru (na terasi na svježem zraku), a u tijeku ostalog boravka  na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici G. osigurano mu je slobodno kretanje unutar odjela od 7,30 do 23,00 sati jer se radi o zatvoreničkom odjelu otvorenog tipa, a u oba slučaja  tužitelju je bila osigurana mogućnost sudjelovanja u odgovarajućim aktivnostima.

 

22.Niti ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost, odnosno zakonitost pobijane prvostupanjske presude budući da iz svih izvedenih dokaza ne proizlazi da su tužitelju tijekom odsluženja kazne zatvora bili uskraćeni  pristup prirodnom svijetlu i zraku, grijanje, odnosno da su mu bile uskraćene  osnovne higijenske potrebe, kao i primjerena medicinska skrb.

 

23.Okolnost da je tuženik prilikom boravka u Zatvoru u Z. boravio u sobi u kojoj sanitarni čvor nije odvojen u potpunosti od ostatka sobe već je odvojen tzv. kaubojskim vratima, kao i okolnost da su zatvorenici konzumirali hranu u neodgovarajućim uvjetima s obzirom da se ista konzumirala u sobama, predstavljaju doista organizacijske nedostatke koji su u manjoj mjeri tužitelju utjecali na ukupnu kvalitetu života u toj ustanovi. Međutim, ti su nedostaci bili kompenzirani kako je već navedeno  boravkom na zraku najmanje dva sata dnevno,  prozračivanjem uz pomoć otvaranja dostatnog broja prozora, održavanjem higijene prostora uz nadzor, omogućavanjem osnovne higijenske potrebe, te mogućnošću upražnjavanja slobodnih aktivnosti  i sl.

 

24.Neosnovano se tuženik poziva na odluke USRH U III-272/2017 od 20. prosinca 2018, odnosno U-III-63/2018. od 6. srpnja 2019. jer iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je tuženik prilikom odsluženja kazne zatvora u cijelom periodu imao na raspolaganju manje od 3m2 osobnog prostora kao konvencijskog standarda, te na rješenje VSRH br. Rev -1449/2017 jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da je  tužitelju  dijagnosticirano zdravstveno stanje zbog kojega bi mu bilo posebno tegobno izdržavati  kaznu zatvora u prostorijama u kojima je u nekom periodu imao na raspolaganju osobni prostor koji je odstupao od standarda predviđenog odredbom čl.74. st.3. ZIKZ-a., a niti da mu je u bilo kojem periodu odsluženja kazne zatvora bila uskraćena zdravstvena zaštita.

 

25.Slijedom navedenoga svi se istaknuti žalbeni navodi prema ocjeni ovoga suda ukazuju u cijelosti kao neosnovani, jer utvrđeni nedostaci sami po sebi ne predstavljaju dovoljnu pretpostavku za naknadu neimovinske štete, a kako to pogrešno  smatra tužitelj.

 

26.Naime,  iz utvrđenih činjenica, a imajući u vidu  ukupne uvjete u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora i s tim povezanu kvalitetu života, i prema ocjeni ovoga suda ne proizlazi da je tužitelj bio podvrgnut trpljenju i nečovječnom ponižavanju, nit da bi mu bilo povrijeđeno pravo osobnosti trpljenjem duševnih bolova koji bi premašivali neizbježnu razinu trpljenja koje i inače prati gubitak slobode zbog izdržavanja kazne zatvora, i koji bi opravdavali dosuđenje pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11).

Odluku o troškovima postupka zakonito je utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st ZPP-a, pa je s pravom prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužitelju namiri parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.500,00 kn u roku od 8 dana.

 

27.Kako dakle žalbeni razlozi ne postoje, a niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci osnovom propisa čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Osijek, 30. rujna 2021.

.

    Sudac

Branka Guljaš, v.r.