1

Poslovni broj: 47 Gž Ob-953/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž Ob-953/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari prvopredlagateljice S. F. B., iz V., OIB:…, koju zastupaju punomoćnici L. M. i V. M., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. & M. iz U., te drugopredlagateljice mlt. K. K., iz V., OIB:…, koju zastupa posebna skrbnica M. K. J. iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica R., protiv protustranke B. K. iz T. (boravište: V., …), OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica iz Poreča, radi odluke o zastupanju u vezi promjene djetetova osobnog imena, odlučujući o žalbi prvopredlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj R1 Ob-381/2019 od 30. lipnja 2021., 30. rujna 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba prvopredlagateljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj R1 Ob-381/2019 od 30. lipnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I Odbija se prijedlog predlagatelja kojim se predlaže zastupanje mlt. K. K. iz V., OIB:… isključivo od strane S. F. B., iz V., OIB:…, radi promjene osobnog imena djeteta iz K. K. u K. F. B., te da se prvopredlagateljici dodijeli pravo samostalnog podnošenja zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice mlt. djetetu i preuzimanju iste.

II Dužna je prvopredlagateljica naknaditi protustranci trošak ovog postupka u iznosu od 9.136,00 kn (devettisućastotridesetšestkuna), u roku 15 dana.“

 

2.               Protiv ovog rješenja žalbu je podnijela prvopredlagateljica zbog bitne povrede odredaba izvanparničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.

 

3.               Žalba je neosnovana.

 

4.               Predmet postupka je prijedlog prvopredlagateljice za samostalno zastupanje mlt. djeteta stranaka K. K. u postupku promjene osobnog imena iz čl. 100. st. 1. toč. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“,  broj 103/15, 98/19  47/2020 - dalje: ObZ) koji je prijedlog utemeljen na odredbi članka 478. stavka 1. točke 6. ObZ.

 

5.               U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno:

-       da je mlt. K. K. rođena … 2009.,

-       da su prvopredlagateljica i protustranka bile u braku od 7. lipnja 2008. do 14. veljače 2013. kada je njihov brak razveden,

-       da od prestanka bračne zajednice u lipnju 2012. mlt. K. stanuje s majkom,

-       da je presudom kojom je brak razveden odlučeno da mlt. K. stanuje s majkom te je određen način i obim ostvarivanja osobnih odnosa protustranke i mlt. K.,

-       da se osobni odnosi između mlt. K. i protustranke nisu ostvarivali dugi niz godina,

-       da su odnosi između roditelja mlt. K. teško i trajno narušeni,

-       da je mlt. K. iskazala želju promijeniti svoje prezime K. u F. B.,

-       da je Centar za socijalnu skrb u postupku radi utvrđivanja interesa mlt. djeteta  rješenjem od 11. ožujka 2016. utvrdio da promjena osobnog imena mlt. K. K. nije u interesu djeteta, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku od 22. svibnja 2017.

 

6.               Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud je, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje sudskih vještaka prof. V. L. P. i dr. H. M. te mišljenje Centra za socijalnu skrb P.¹, pozivom na odredbu čl. 5. ObZ, zaključio da za psihofizički razvoj mlt. K. promjena prezimena nije u skladu sa zaštitom njezine dobrobiti te je prijedlog prvopredlagateljice odbio.

 

7.               Osnovano žaliteljica ističe u žalbi da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 367. st. 1. ObZ kada je pobijano rješenje objavio na e-oglasnoj ploči sa svim osobnim podacima stranaka. Međutim, okolnost da prvostupanjsko  rješenje nije objavljeno na e-oglasnoj ploči s prikrivenim osobnim podacima a kako je to propisano navedenom zakonskom odredbom, ne utječe na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja. Pri tome valja dodati da je osnovna svrha e-oglasne ploče dostava pismena strankama u postupcima i koristi se samo kada je takva objava predviđena zakonom, a pritužbe koje se odnose na zaštitu osobnih podataka objavljenih na e-oglasnoj ploči suda upućuju se sudu koji je osobne podatke objavio.

 

8.               Ostalim žalbenim navodima prvopredlagateljica osporava provedeno kombinirano  psihijatrijsko vještačenje po vještaku psihijatru dr. H. M. i psihologu V. L. P.

 

9.               Prvostupanjski sud je rješenjem od 18. svibnja 2020. (list 43) odredio:

- provođenje kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja te je sud odredio osobe vještake: dr. H. M. i psihologa V. L. P. (točka I.),

- predmet vještačenja: vještačenje roditelja i mlt. djeteta na okolnost autentičnosti događaja koje je opisalo mlt. dijete pred posebnom skrbnicom, shvaćanja značenja promjene osobnog imena, potrebe eventualnog savjetovanja, podrške ili psihoterapije roditelja i djeteta (točka II.).

- rok vještacima za dostavu nalaza i mišljenja nakon razgovora s roditeljima i mlt. djetetom (točka III.).

 

10.          U ovom postupku povodom prijedloga majke djeteta za samostalno zastupanje mlt. djeteta K. K. u postupku promjene osobnog imena djeteta, valja poći od zaštite najboljeg interesa djeteta u smislu načela prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta iz odredbe čl. 5. ObZ.

 

10.1.              Pojam „najbolji interes djeteta“ odnosi se na pravo djeteta da interes djeteta bude procijenjen i da ima prednost kada se razmatraju različiti interesi u konkretnoj situaciji, da u tumačenju zakonskih odredbi tumačenje bude u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta i da prilikom donošenja odluka koje se odnose na dijete mora biti uzeto u obzir mogući pozitivan ili negativan utjecaj odluke na dijete na koje se odluka odnosi. Što je „najbolji interes djeteta“ potrebno je utvrditi u svakom pojedinom slučaju.

 

11.          Obzirom na predmet ovog postupka pravilno je prvostupanjski sud odredio predmet vještačenja u rješenju od 18. svibnja 2020. te su sukladno tom zadatku rješenjem određeni vještaci proveli psihologijsko i psihijatrijsko vještačenje predlagatelja, protustranke i mlt. djeteta.

 

12.          Žaliteljica, nezadovoljna nalazom i mišljenjem sudskih vještaka, ponavlja u žalbi navode koje je isticala tijekom postupka u pogledu stručnosti dr. H. M. ističući da je ona psihijatar, ali da nije (sub)specijalist Dječje i adolescentne psihijatrije zbog čega po shvaćanju prvopredlagateljice ona u konkretnom slučaju nema potrebno stručno znanje za vještačenje koje je prvostupanjski sud odredio rješenjem od 18. svibnja 2020.

 

13.          S obzirom na to da je prvopredlagateljica iste takve primjedbe istaknula tijekom postupka nakon zaprimljenog nalaza i mišljenje, sudski vještak dr. H. M. je u svom iskazu danom na ročištu 24. ožujka 2021. u vezi osporavanja njezine stručnosti, iskazala da s djecom radi već 40 godina, da je bila voditeljica Ambulante za dječju adolescenciju i adolescentnu psihijatriju i djelatnosti za psihijatriju Opće bolnice P.², nakon čega 30 godina ima privatnu praksu gdje radi kao psihijatar za djecu.

 

14.          U takvim okolnostima kada je sudski vještak dr. H. M. specijalist psihijatrije koja nije završila specijalističko usavršavanje u grani medicine Dječja i adolescentna psihijatrija predviđeno Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/2011 – dalje: Pravilnik/2011), valja uzeti u obzir dugogodišnje stručno iskustvo u radu s djecom. Pri tome valja dodati da iz iskaza dr. M. proizlazi da je ona stručno specijalističko usavršavanje završila prije više od 30 godina, dakle u vrijeme važenja Pravilnika o specijalizaciji liječnika, zubnih liječnika i diplomiranih farmaceuta („Narodne novine“, broj 39/74) kojim nije bila predviđena posebna specijalizacija iz Dječje i adolescentne psihijatrije (već samo specijalizacija iz Psihijatrije), i koji je bio na snazi do donošenja Pravilnika o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih radnika („Narodne novine“, broj 33/94), koji također nije predviđao posebnu specijalizaciju iz Dječje i adolescentne psihijatrije, zatim da je Pravilnikom o stručnom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 111/09) Dječja i adolescentna psihijatrija navedena (samo) kao uža specijalnost u okviru programa specijalizacije Psihijatrije, da bi tek u Pravilniku/2011 kao zasebna specijalizacija bila navedena Dječja i adolescentna psihijatrija.

 

14.1.              Dakle, činjenica da dr. M. nema formalno završeno stručno usavršavanje iz Dječje i adolescentne psihijatrije, sama za sebe, a kako to prvopredlagateljica ističe tijekom postupka i ponavlja u žalbi, po ocjeni ovog suda ne dovodi u pitanje stručnost dr. M. da iznese nalaz i mišljenje u ovom postupku, jer u navedenim konkretnim okolnostima odlučno je da je dr. M. specijalist psihijatar i da ima dugogodišnje iskustvo u radu s djecom, zbog čega raspolaže stručnim znanjem o odlučnim činjenicama u ovom postupku u vezi mlt. K., pa su žalbeni navodi kojima se osporava njezina stručnost neosnovani.

 

15.          Što se tiče žalbenih navoda da je prvopredlagateljica tijekom postupka u spis dostavila nalaz i mišljenje sudskog vještaka dječje i adolescentne psihijatrije dr. Dalibora Zubca koji je zaključio da je u interesu mlt. K. zamijeniti prezime K. u F.-B., valja reći da dokazno sredstvo predstavlja samo onaj nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnom postupku. To u konkretnom slučaju  znači da se nalaz i mišljenje vještaka dr. Z. nije mogao koristiti kao dokazno sredstvo u ovom postupku kad se uzme u obzir protivljenje protustranke. Međutim, nije postojala zapreka da se taj vještak u ovom postupku sasluša u svojstvu svjedoka na okolnost odlučnih činjenica – najboljeg interesa mlt. K. K. u vezi promjene prezimena i da se njegov iskaz ocijeni kao dokaz, ali takav dokaz prvopredlagateljica nije predložila tijekom postupka zbog čega prvostupanjski sud, pravilno, dostavljeni nalaz i mišljenje dr. Z. nije prihvatio kao dokazno sredstvo.

 

16.          Prezime čini važan dio identiteta svakog čovjeka te se u konkretnom slučaju posebno mora imati u vidu okolnost da se mlt. K. nalazi na početku razdoblja adolescencije, tj. razdoblja sazrijevanja kroz koje se dijete priprema za odraslu dob u kojem dolazi do intenzivnih fizičkih, emocionalnih, seksualnih, psihosocijalnim i kognitivnih promjena. U takvim okolnostima, pravilno je utvrđenje da bi za mlt. K.  promjena prezimena značila odbacivanje dijela njezinog identiteta, a čime se utire put disocijativnom poremećaju identiteta u kasnije razvoju, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio traženi prijedlog. Naime, i po ocjeni ovog suda za prihvaćanje prijedloga nema opravdanih razloga jer ne doprinosi dobrobiti djeteta, a sam prijedlog u bitnom izvire iz narušene komunikacije roditelja mlt. K. i povezano s time očito majčine želje da mlt. K. promijeni prezime (budući da je majka pred sudom iskazivala o neugodnim situacijama izazvanih činjenicom da njezino dijete nema isto prezime kao ona i ostali članovi obitelji – njezini sinovi i njezin suprug što bi ukazivalo na razloge praktične prirode za promjenu prezimena mlt. djeteta), sve pod izlikom da bi se time udovoljilo želji mlt. Kiare koja je u pisanom obliku izrazila želju o promjeni prezimena K. u F. B..

 

17.          Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja te je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 5. ObZ, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao izreci rješenja.

 

U Zagrebu, 30. rujna 2021.

 

     Sutkinja:
Renata Đaković Vranković, v.r.