1

Poslovni broj: Gž-512/2020-3

 

Poslovni broj: Gž-512/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice M. L., OIB: ..., iz N., zastupane po punomoćniku V. B., odvjetniku u O. društvu B. & M. D. j.t.d. iz O., protiv tuženika A. B., OIB: ..., iz N., zastupanog po punomoćnici V. Š., odvjetnici iz N., radi brisanja nezakonitog upisa, te u pravnoj stvari protutužitelja-tuženika A. B., OIB: ..., iz N., zastupanog po punomoćnici V. Š., odvjetnici iz N., protiv protutuženice-tužiteljice M. L., OIB: ..., iz N., zastupane po punomoćniku V. B., odvjetniku u O. društvu B. & M. D. j.t.d. iz O., radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice i o žalbi tuženika-protutužitelja, protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj P-771/2019-15 od 6. ožujka 2020., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e

 

Žalba tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice-protutuženice uvažava te se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj P-771/2019-15 od 6. ožujka 2020.:

 

- potvrđuje u točki II. izreke kojom je odbačen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja,

 

- ukida u točki I. izreke, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice, i u točki III. izreke, kojom je odlučeno o naknadi parničnih troškova, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je uknjižba služnosti prolaza i prijevoza upisana u z.k.ul.br. 4637 k.o. N. na teret kčbr. 1725/1 za korist kčbr. 1725/10 upisane u z.k.ul. 4292 k.o. N. na temelju diobnog ugovora od 30. listopada 1997. godine pod brojem Z-2181/97, nezakonita.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Đakovu, Zemljišnoknjižnom odjelu u Našicama da izvrši brisanje upisanog prava služnosti prolaza i prijevoza uknjiženog na teret kčbr. 1725/1 u z.k.ul.br. 4637 k.o. N., a za korist kčbr. 1725/10 upisane u z.k.ul.br. 4292 k.o. N., koja uknjižba je upisana pod brojem Z-2181/97 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe diobnog ugovora od 30. listopada 1997. godine u dijelu koji se odnosi na navedenu služnost, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak zajedno sa z.z. kamatama tekućim od presuđenja pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja A. B., OIB ..., iz N., protiv tužiteljice-protutužene M. L., OIB ..., iz N., odbacuje se u cijelosti.

III. Nalaže se tužiteljici M. L., OIB ..., iz N., da tuženiku A. B., OIB ..., iz N., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn u roku od 15 dana."

 

2. Protiv točaka I. i III. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje i to drugom sucu.

 

3. Protiv točke II. izreke presude, kojom je odbačen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik), pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili podredno da ju preinači i usvoji protutužbeni zahtjev tuženika.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženik ocjenjuje da je žalba tužiteljice neosnovana, jer je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice zbog čega predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke potvrdi.

 

5. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

 

6. Tužiteljica se očitovala na odgovor na žalbu tuženika tvrdeći da su navodi odgovora pravno neosnovani te je navela da ostaje kod navoda iz žalbe.

 

7. Žalba tužiteljice osnovana je, dok žalba tuženika nije osnovana.

 

8. Tužiteljica u žalbi paušalno iznosi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a jer tvrdi da je presuda nerazumljiva i da nema razloga o odlučnim činjenicama, ali ne navodi konkretno u čemu bi se sastojala ta bitna povreda iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja po žalbi tužiteljice ispitivao po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te je utvrđeno da su žalbene tvrdnje neosnovane jer je o činjenicama koje sud smatra odlučnim u presudi naveo jasne i razumljive razloge tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a sud nije počinio u odnosu na dosuđujući dio niti jednu od bitnih povreda parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje, kao nesporne činjenice, da je tužiteljica vlasnica nekretnine upisane u zk.ul. 4673 k.o. N. te da je na navedenoj nekretnini pod brojem Z-2181/97 od 4. prosinca 1997. temeljem Diobnog ugovora od 30. listopada 1997. uknjiženo pravo služnosti prolaza i prijevoza na kčbr. 1725/1 za korist kčbr. 1725/10 iz zk.ul. 4292 k.o. N.. Prema ocjeni suda tužiteljica je podnijela brisovnu tužbu u smislu odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/88, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK) te također utvrđuje da u smislu odredbe čl. 129. st. 2. ZZK-a tužiteljica tužbu nije podnijela u zakonskom roku od tri godine od kad je uknjižba bila zatražena. Naime, sud utvrđuje da je uknjižba prava služnosti prolaza i prijevoza u zemljišnim knjigama upisana 4. prosinca 1997., zbog čega je višestruko premašen rok od tri godine u kojem je tužiteljica, kao nositeljica knjižnog prava, mogla zahtijevati brisanje uknjiženog prava. Iz tih razloga sud odbija tužbeni zahtjev.

 

10. Osnovane su žalbene tvrdnje tužiteljice da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 129. st. 2. ZZK-a kada je utvrdio da tužba u ovom predmetu nije podnesena u zakonskom roku. Naime, pravilno u žalbi tužiteljica ukazuje da se odredba čl. 129. st. 2. ZZK-a odnosi samo na tužbu protiv osoba koje su s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga stekle knjižno pravo izvodeći iz uknjiženog, ali neistinitog (nevaljanog) prava prednika, dakle, radi se o situaciji kada treća osoba stekne neko stvarno pravo. Kako u konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da uknjižba prava služnosti prolaza i prijevoza nije pravilno uknjižena temeljem zaključenog Diobnog ugovora, koji je zaključen između prednika tužiteljice M. i S. L. s jedne strane te tuženika i B. M. s druge strane, a iz podataka zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je kao vlasnik povlasne nekretnine označene kao kčbr. 1725/10 iz zk.ul. 4292 k.o. N. upisan tuženik, dakle, da nije bilo prijenosa prava vlasništva nekretnine na treće osobe, rok za podnošenje brisovne tužbe iz čl. 129. st. 2. ZZK-a ne odnosi se na konkretnu situaciju. Pravilno tužiteljica tvrdi da za podnošenje tužbe kao u konkretnom predmetu ne postoji rok te je tužiteljica u odnosu na stjecatelja prava služnosti koje je upisano u zemljišnu knjigu, a brisanje koje uknjižbe traži, mogla podnijeti tužbu. Kako zbog pogrešnog pravnog stava o nepravovremenosti brisovne tužbe sud nije utvrđivao činjenice na kojima tužiteljica temelji tužbu, činjenično stanje pogrešno je i nepotpuno utvrđeno zbog čega je žalbu tužiteljice trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke ukinuti i predmet vratiti u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a time da će se temeljem odredbe čl. 371. ZPP-a nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

 

11. Protutužbeni zahtjev tuženika sud je odbacio zaključujući da tuženik nema pravni interes za podnošenje protutužbe kojom traži da se utvrdi da je pravo služnosti prolaza i prijevoza stekao dosjelošću. Naime, sud utvrđuje da je u korist nekretnine u vlasništvu tuženika u zemljišnim knjigama upisano pravo služnosti prolaza i prijevoza zbog čega on nema pravni interes tražiti da se utvrdi da je on to pravo stekao dosjelošću.

 

11.1. Pravni stav suda prvog stupnja kao pravilan prihvaća i ovaj sud.

 

11.2. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud pogrešno zaključio da on nema pravni interes za podnošenje protutužbe u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a, a to iz razloga što tužiteljica  tužbenim zahtjevom traži brisanje njegovog uknjiženog prava služnosti, zbog čega smatra da ima interes na podnošenje protutužbe.

 

11.3. Žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane iz razloga što je i po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pravilno zaključio da sve do trenutka dok tuženik ima uknjiženo pravo služnosti prolaza i prijevoza u zemljišnim knjigama on nema pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje da ima takvo pravo. Naime, odredbom čl. 220. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst – dalje: ZV) propisano je da se pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi, kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije. Tek u slučaju kada bi se pravomoćnom presudom, a obzirom na tužbeni zahtjev tužiteljice, to pravo brisalo iz zemljišnih knjiga, tek tada bi tuženik imao pravni interes podnijeti tužbu na utvrđenje prava služnosti tvrdeći da je služnost stekao dosjelošću.

 

11.4. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, jer je sud pogrešno o odbacivanju tužbe odlučio presudom, iako se radi o rješenju u smislu odredbe čl. 288. st. 2. ZPP-a.

 

12. U ponovnom postupku sud prvog stupnja provest će dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka te će ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, a odlučit će i o troškovima cijelog postupka.

 

Koprivnica, 30. rujna 2021.