1

Poslovni broj: 37 Gž-1267/2021-2

 

 

Poslovni broj: 37 Gž-1267/2021-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu,  u pravnoj stvari tužiteljice N. L., iz S. B., OIB: ..., koju zastupa po punomoćnik T. D., odvjetnik u  S. B., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici B. N. i dr. odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. Z. i tuženika P. B. d.o.o. S. B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u S. B., radi naknade štete, odlučujući povodom žalbi oboje tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 04. lipnja 2021. poslovni broj: Pn-218/2018-38, 30. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se žalbe tuženika E. o. d.d. Z. i tuženika P. B. d.o.o. S. B. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-218/2018-38 od 04. lipnja 2021. u cijelosti.

 

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika E. o. d.d. Z. i tuženika P. B. d.o.o. S. B. za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I izreke tuženici E. o. d.d. Z. i P. B. d.o.o. S. B. obvezani su tužiteljici solidarno platiti na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 3.977,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 4. lipnja 2021. do isplate po stopi pobliže određenoj u toj točki izreke, a točkom II izreke oba tuženika obvezana su solidarno platiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 16.750,00 kn od čega na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 15.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 4. listopada 2018. do isplate te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.350,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 4. lipnja 2021. do isplate te tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.557,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 4. lipnja 2021. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenim žalbama pobijaju oba tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Svaki od njih predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je on solidarno obvezan naknaditi štetu tužiteljici na način da se u odnosu na njega odbije tužbeni zahtjev, a tuženik P. B. d.d. još podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Oboje tuženika traže naknadu troškova žalbe.

 

3. Na žalbe tuženika nije odgovoreno.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice da joj oba tuženika solidarno naknade štetu nastale joj u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. veljače 2018. u S. B. kada je na nadvožnjaku iznad auto ceste A-3 vozilo osiguranika tuženika E. o. d.d. Z. (dalje u tekstu: E.) udarilo u njezino zaustavljeno vozilo kojom prilikom je nastala materijalna šteta na vozilu, a ona zadobila lake tjelesne ozljede. Tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija oba tuženika.

 

6. Na temelju ocjene svih provedenih dokaza predloženih po parničnim strankama prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenice:

- da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu broj Pp P-584/18 od 5. ožujka 2018. osiguranik tuženika E. D. V. proglašen krivim što je 5. veljače 2018. u 6,47 sati na spojnoj cesti između županijske ceste 4202 i državne ceste D-53 (nadvožnjak iznad auto ceste A-3) u S. B., ne poštujući prometne propise uzrokovao prometnu nezgodu osobnim vozilom marke Fiat Brava reg. oznake ... jer nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste (kolnik je bio klizav i zaleđen), uslijed čega je udario zaustavljeno vozilo N. L., marke Fiat Punto reg. oznake ... koja je bila zaustavljena na desnoj prometnoj traci, iza zaustavljenih vozila koja su prethodno sudjelovala u prometnoj nezgodi, čime je počinio prekršaj iz članka 51. stavka 1. ZSPC te mu je izrečena novčana kazna;

- da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu broj P  Pp-20/2019-19 od 27. travnja 2020. tuženik P. B. d.o.o. S. B. (dalje u tekstu: P.) proglašen krivim što je 5. veljače 2018. u 6,39 sati, na spojnoj cesti između županijske ceste 4202 i državne ceste D-53 (nadvožnjak iznad auto ceste A-3 u S. B.) propustio dužnu radnju nadzora nad održavanjem ceste kao osnove po kojoj se odvija promet tako da ista odgovara svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa, jer nije poduzeo primjerene mjere glede omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa, obzirom da nije izvršeno posipanje navedenog nadvožnjaka solju, pa je došlo do smrzavanja kolnika, zbog čega je došlo do 9 prometnih nezgoda, u kojima je sudjelovalo 18 vozila, čime je počinio prekršaj iz članka 6. stavak 2. ZSPC-a, pa mu je izrečena novčana kazna;

- da je zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru Službe ... od 9. veljače 2018. utvrđeno da je kolnik na nadvožnjaku M. iznad autoceste A-3 u vrijeme nezgode bio zaleđen te da je uočeno niz nepravilnosti u obavljanju nadzora;

- da se prometna nezgoda prema prihvaćenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka prometne struke D. K. dogodila na nadvožnjaku iznad autoceste A-3, nadvožnjak M., na zaleđenom i neposutom kolniku, a uzrok nezgode je neprilagođena brzina kretanja osiguranika tuženika E. koji nije prilagodio brzinu kretanja stanju kolnika i nije osigurao uzdužni razmak te zaleđeni klizav kolnik koji nije bio posut solju time da se ne može odrediti tehnički doprinos neprilagođene brzine i stanja ceste.

 

6.1 Na temelju naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da su oba tuženika obvezni naknaditi štetu tužiteljici prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) i to tuženik E. kao osiguratelj D. V. i tuženik P. kao osoba odgovorna za održavanje ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda i to solidarno, a koja solidarnost proizlazi iz odredbe članka 1107. stavka 3. ZOO prema kojoj solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu osobe koje su uzrokovale štetu radeći neovisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastanku štete kao u konkretnom slučaju.

 

6.2. Visinu štete na osobnom vozilu tužiteljice u iznosu od 3.977,77 kn prvostupanjski sud utvrdio je provedenim dokazom vještačenjem po prometno-tehničkom vještaku, pa primjenom članka 1085. ZOO obvezuje oba tuženika da tužiteljici solidarno naknade tu imovinsku štetu, dok je visinu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i visinu imovinske štetu zbog tuđe pomoći i njege temeljio na provedenom dokazu vještačenjem po medicinskom vještaku kojim je utvrdio i kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina pravične novčane naknade sukladno članku 1100. ZOO i broj sati pružane tuđe i njege te dosuđuje tužiteljici pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 15.400,00 kn, a s osnove naknade imovinske štete iznos od 1.350,00 kn.

 

7. Tuženik E. u žalbi ističe kao žalbeni razlog bitnu povredu odredaba parničnog postupka no istu ne konkretizira, a niti sadržajem žalbe upućuje na bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, dok tuženik P. tvrdi da pobijana presuda ima nedostataka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) zbog kojih se ne može ispitati zato što je izreka presude proturječna razlozima presude, odnosno u odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude i činjenicama iznesenim tijekom postupka pri tome ne ukazujući na konkretne proturječnosti. Stoga su pobijana presuda i stanje spisa predmeta koje je prethodilo donošenju iste ispitani u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH) na koje na temelju članka 365. stavak 2. istog Zakona u vezi članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj. 70/19) ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je utvrđeno da nije počinjena ni jedna od naprijed navedenih bitnih povreda pa tako ni ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost pa tako ni izreka nije proturječna razlozima presude a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i činjenicama iznesenim tijekom postupka.

 

8. Tuženik E., osporavajući utvrđenje prvostupanjskog suda o solidarnoj odgovornosti oba tuženika za naknadu štete tužiteljici, ukazuje na pravomoćnu presudu broj P Pp-20/2019-19 od 27. travnja 2020. kojom je tuženik P. proglašen krivim zbog nepoduzimanja primjerenih mjera glede omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa obzirom da nije izvršeno posipanje nadvožnjaka solju te na Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Službe ... od 9. veljače 2018. kao i na nalaz sudskog vještaka prometne struke D. K. u kojem vještak između ostalog utvrđuje da se predmetna prometna nezgoda dogodila na glatkom, zaleđenom, neposutom, klizavom, neočišćenom kolniku kao frontalni nalet vozila reg. oznake ... kojim je upravljao D. V. na stražnji lijevi dio zaustavljenog vozila reg. oznake ... kojim je upravljala tužiteljica nakon čega zaključuje da je prvostupanjski pogrešno primijenio materijalno pravo na njegovu štetu kada je utvrdio da solidarno odgovara sa tuženikom P. za naknadu štete obzirom se nije moglo utvrditi s kojom se brzinom njegov osiguranik kretao i zbog čega se posljedično nije moglo utvrditi da je upravljao neprilagođenom brzinom u konkretnoj prometnoj situaciji. Iz navedenih razloga smatra da je do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom tuženika P. jer je propustio dužnu radnju nadzora nad održavanjem ceste i dr. pri čemu ističe da je na navedenom nadvožnjaku u vrlo kratkom vremenskom periodu došlo do devet prometnih nezgoda u kojima je sudjelovalo 18 vozila. Zaključno smatra da ga je trebalo osloboditi odgovornosti sukladno članku 1067. stavku 2. ZOO jer je šteta nastala isključivo krivnjom treće osobe – tuženika P. koju njegov osiguranik nije mogao izbjeći niti otkloniti te još ističe da sud poznaje pravo i primjenjuje pravo a ne prometni vještak te da se na temelju provedenih dokaza mogla utvrditi krivnja svakog sudionika štetnog događaja, te sukladno krivnji utvrditi odgovornost sudionika štetnog događaja.

 

9. Tuženik P. također osporava svoju solidarnu odgovornost za naknadu štete smatrajući da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tuženika E. pri tome se pozivajući na zaključak prometnog vještaka prema kojem vozač osobnog automobila Fiat Brava - osiguranik tuženika E. nije prilagodio brzinu uvjetima i stanju na kolniku što je isključivo i uzrokovalo prometnu nezgodu pri čemu ističe da na taj nalaz tuženik E. nije prigovarao, pa stoga smatra da je pogrešan zaključak suda da je glavni uzrok prometne nezgode, kako je navedeno u pobijanoj presudi, tretiranje zaleđenog kolnika. Tvrdi da eventualna činjenica da nije posipao predmetni kolnik, a što napominje vještak u svom nalazu i što je utvrđeno u prekršajnom postupku, nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastalom štetom jer je uzrok prometne nezgode nepravilno postupanje osiguranika E. Ukazuje da je osiguranik E. bio upozoren prometnim znakom „poledica“ da postoji mogućnost zaleđenog kolnika što ukazuje da je trebao postupiti s posebnom pažnjom i prilagoditi vožnju osobinama i stanju ceste. Tvrdi da sud mora prihvatiti Zapisnik Ministarstva od 9. veljače 2018. u kojem se dijelu navodi da se u posljednjem tretiranju ceste cca 12 sati prije prometne nesreće posuta sol nije uhvatila za vlažno područje rampi a vjetar je odnio posutu sol sa drugog području na rasponskoj konstrukciji ...... pri čemu ukazuje da se radi o javnoj ispravi sukladno članku 230. ZPP.

 

10. U odnosu na osporavanje odgovornosti za naknadu štete oba tuženika valja ponoviti da je utvrđenje o solidarnoj odgovornosti oba tuženika za naknadu štete prvostupanjski sud temeljio i na činjenicama utvrđenim provedenim dokazom prometno tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke D. K. koji je svoj zaključak iz pisanog nalaza i mišljenja dodatno iznio i obrazložio na ročištu održanom 7. svibnja 2021. Prema zaključku sudskog vještaka uzrok prometne nezgode je neprilagođena brzina kretanja vozilom osiguranika tuženika E. i stanje ceste čiji kolnik je bio zaleđen, klizav i ne posut solju, a koje činjenice su utvrđene i presudom Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu broj: P Pp-584/18 od 5. ožujka 2018. kojom je osiguranik E.-a proglašen krivim što je ne poštujući prometne propise uzrokovao prometnu nezgodu osobnim vozilom jer nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste (kolnik je bio klizan i zaleđen) uslijed čega je udario na zaustavljeno vozilo tužiteljice, te presudom broj: P Pp-20/2019 od 27. travnja 2020. kojom je tuženik P. proglašen krivim što je propustio dužnu pažnju nadzora nad održavanjem ceste jer nije poduzeo primjerene mjere glede omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa obzirom nije izvršio posipavanje nadvožnjaka solju. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka oboje tuženika je prihvatilo bez primjedbi pa tako E. i u dijelu u kojem je uzrok nezgode neprilagođena brzina kretanja vozila njegovog osiguranika iako samu brzinu kretanja vještak zbog pomicanja oba vozila (napuštanja lica mjesta i vraćanja na lice mjesto nezgode) nije bio u mogućnosti izračunati, a P. u djelu u kojem vještak zaključuje da je uzrok nezgode i u zaleđenom, ne posipanom solju kolniku ceste nadvožnjaka.

 

9. Tuženik E. na okolnost da se njegov osiguranik ne bi kretao vozilom neprilagođenom brzinom nije predložio ni jedan dokaz (od dokaza saslušanjem svojeg osiguranika D. V. je odustao), a niti je dokazao da je šteta nastala isključivom radnjom tuženika P. kao treće osobe koju njegov osiguranik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći obzirom na nedvojbeno postojanje prometnog znaka upozorenja „poledica“ i zbog čega za sudionike prometne nezgode zaleđen kolnik nije bio nepredvidiva okolnost. Stoga nema ni činjenične osnove za primjenu članka 1067. stavka 2. ZOO na koji se poziva E., a prema kojem se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

 

9.1. Tuženik P. navodima žalbe također nije doveo u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da je i zaleđen i klizav kolnik uz kretanje vozilom osiguranika E. neprilagođenom brzinom, uzrok prometne nezgode, a niti je predloženim i provedenim dokazima dokazao da, protivno presudi Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu broj: P Pp 20/2019-19 od 27. travnja 2020., dana 5. veljače 2018. u 6,39 sati, na nadvožnjaku iznad auto ceste A-3 u S. B. nije propustio dužnu radnju nadzora nad održavanjem ceste, kao osnove po kojoj se odvija promet tako da ista odgovara svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa, odnosno da je poduzeo primjerene mjere glede omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa, a niti je dokazao da zamrznuti neposoljeni kolnik nije ni djelomično uzrok predmetne prometne nezgode kao ni ostalih 8 prometnih nezgoda, u kojima je sudjelovalo ukupno 18 vozila. Da bi tuženik P. poduzeo sve potrebne i odgovarajuće mjere za odvijanje sigurnog i nesmetanog  prometa ne proizlazi niti iz Zapisnika Ministarstva, Službe ... od 9. veljače 2018. na koji se poziva u žalbi.

 

10. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud ne nalazi osnovanim žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je prvostupanjski sud  obvezavši oba tuženika da tužiteljici solidarno naknade štetu nastalu u prometnoj nezgodu koju su zajedno prouzročili osiguranik E. i tuženik P. pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu članka 1107. stavak 3. ZOO prema kojoj solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti.

 

11. Imajući u vidu iznesene razloge, a da ni jedan od tuženika ne osporava iznose neimovinske i imovinske štete koje su po ocjeni ovog suda tužiteljici dosuđeni pravilnom primjenom članka 1045. u vezi članka 1085. i 1110. ZOO, valjalo je žalbe oba tuženika odbiti kao neosnovane i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju oba tuženika pobijaju samo posljedično pobijanja odluke o glavnoj stvari, a da je ista donesena pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP.

 

12. Kako tuženici nisu uspjeli sa svojim žalbama to je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP valjalo odbiti njihove zahtjeve za naknadu troškova žalbe.

 

U Varaždinu 30. rujna 2021.