- 1 -              Poslovni broj: I Kž-uv-169/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-169/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc.Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. R., zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 23. kolovoza 2021., broj Ik I-307/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika D. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika D. R. za uvjetni otpust sa izdržavanja kazne dugotrajnog zatvora u trajanju dvadeset godina, zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 4. KZ/97.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. R. osobno, zbog „pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te temeljem članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08“ s prijedlogom da „rješenje preinači i usvoji prijedlog za uvjetni otpust“.

3. Sukladno članku 51. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ) koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust imajući u vidu da je preostali, neizdržani dio kazne zatvora u trajanju osam godina prevelik u odnosu na kaznu zatvora na koju je osuđen u trajanju dvadeset godina, zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 4. KZ/97. Pritom sud prvog stupnja ocjenjuje da su, imajući u vidu utvrđene negativne okolnosti iz izvješća kaznionice u L. (posebno da se radi o povratniku te da je u dva navrata stegovno kažnjavan), okolnosti i posljedice kaznenog djela zbog kojeg zatvorenik izdržava zatvorsku kaznu takve da je za postizanje svrhe kažnjavanja potrebno da zatvorenik, za sada, nastavi s izdržavanjem kazne zatvora na koju je osuđen.

6. Zatvorenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, pri ocjeni okolnosti koje su od utjecaja na odluku o uvjetnom otpuštanju, nije dovoljno vodio računa o pozitivnim okolnostima koje proizlaze iz izvješća Kaznionice u L., pa smatra da je njegov prijedlog neosnovano odbijen.

7. Protivno navodima žalbe zatvorenika, zakonito je i pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust ocijenivši da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora, imajući na umu duljinu kazne zatvora od dvadeset godina na koju je zatvorenik D. R. osuđen zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 91. točka 4. KZ/97 te utvrđene negativne okolnosti iz izvješća Kaznionice u L..

8. Ovo osobito kada se ima u vidu odredba članka 41. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) koja kao svrhu kažnjavanja propisuje, ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Uzimajući, stoga, u obzir visoki neizdržani dio kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, kao i težinu počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je pravomoćno osuđen uz činjenicu da je zatvorenik u dva navrata stegovno kažnjavan, te je osuđivana osoba, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve navedene okolnosti pretežu nad pozitivnim okolnostima da mu je uspješnost provedbe pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora na razini uspješan te da je radno angažiran. Stoga, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da kod zatvorenika još uvijek nije u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja te je radi njezina ostvarenja nužno da on, za sada, nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

9. Stoga je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, potpuno i ispravno utvrdio činjenično stanje o čemu je dao jasne i dostatne razloge, koje prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nisu ostvarene povrede na koje žalitelj upire žalbenim razlozima iako ih ne obrazlaže.

10. Dakle, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je vodio računa o sadržaju mišljenja Kaznionice u L., kao i o svim prethodno navedenim pozitivnim okolnostima, međutim, te okolnosti, za sada, nisu dostatne za pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika D. R..

11. Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. rujna 2021.